Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-526/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Macura i Restović iz Šibenika, protiv tuženika SF, kao vlasnika [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi sprječavanja štetnih utjecaja, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 7. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Antonije Banić, odvjetnice u Zadru, te nakon objave presude dana 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da odmah poduzme prikladne mjere da se ubuduće spriječe prekomjerne posredne imisije buke, na način da postojeće klima uređaje koje se nalaze na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i označene u Nalazu i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića iz lipnja 2019. godine slovima D-E-F-G-D i slovima H-I-J-K-H, postavi na druga prikladna mjesta ili će to napraviti tužitelj o trošku tuženika.

II. Zabranjuje se tuženiku da oduzima povlasnoj nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], svjetlo i zrak i nalaže mu se da ukloni postavljeni panel koji se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i koji je označen u Nalazu i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića iz lipnja 2019. godine, kao paravan debljine 1 cm, oznake A-B.

III. Odbija se kao neosnovan dio uređenog tuženog zahtjeva tužitelja 2. i to u dijelu gdje je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da ukloni postavljeni panel koji se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i koji je označen u Nalazu i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića iz lipnja 2019. godine, kao paravan debljine 1 cm, oznake B-C.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka od 2.690,72 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate u visini uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 9. svibnja 2017. i zavedenoj pod poslovnim brojem P-781/2017 navodi se da je tužitelj vlasnik obiteljske kuće koja se vodi kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se tuženik nalazi u zakupu dijela susjedne kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojoj drži ugostiteljski objekt – slastičarnu. Tužitelj tvrdi da je u dvorištu susjedne kuće probijen veliki otvor koji ranije nije postojao te je tako dio dvorišta pretvoren u ugostiteljsku terasu koja se sada nalazi neposredno ispod prozora spavaće sobe tužitelja i uzrokuje veliku buku i žamor. Tužitelj nadalje navodi da u korist njegove nekretnine postoji pravo služnosti vidika i zraka kao negativne kućne služnosti, a svakodobnom vlasniku susjedne nekretnine kao poslužne bilo je zabranjeno podizanje zida ili bilo što drugo u njegovom dvorištu što bi oduzimalo povlasnoj nekretnini tužitelja svjetlo, zrak i vidik, a do dolaska tuženika svakodobni vlasnici susjedne nekretnine su se pridržavali te zabrane. Tužitelj ističe da je tuženik radi potrebe svog ugostiteljskog objekta samovoljno i unatoč protivljenju tužitelja ne poštujući pravo služnosti vidika i svjetla tužitelja kao vlasnika povlasne nekretnine koje je tako takvo egzistiralo unazad 150 godina postavio panele radi čega je prostor u kojem se nalazi kuhinja tužitelja izgubio prirodno svjetlo i dodatni protok zraka. Nadalje je tuženik, po tužitelju, na zidove svoje kuće u tom istom prostoru od svega 2 – 3 metra postavio dva klima uređaja koji su okrenuti direktno u prozore tužitelja te tužitelju uzrokuju znatnu buku, s tim da se tužitelj nekoliko puta usmeno obraćao tuženiku sa zahtjevom da premjesti klima uređaje na krov radi otklanjanja prekomjerne buke kao i da ukloni sporne panele, međutim bez uspjeha. tužitelj stoga temeljem odredbe čl. 110. ZOV zahtjeva da tuženik poduzme prikladne mjere da se ubuduće spriječe prekomjerne posredne misije buke iz njegovih postavljenih klima uređaja, kao i da tužitelju sukladno čl. 235. ZOV prizna i trpi nesmetano vršenje prava služnosti vidika, svjetlosti i zraka uklanjanjem postavljenih panela.

1.2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u spis 10. rujna 2020. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Božena Rumenića iz lipnja 2019. kao i Izvještaj o mjerenju buke i stručno mišljenje od 28. studenog 2019. te očitovanje na podnesak tuženika od 3. veljače 2020., te sukladno nalazu i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića iz lipnja 2019., kojim je definiran položaj spornih klima uređaja kao i panela čije se uklanjanje traži, uređuje svoj tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenom 15. veljače 2018. osporavao tužbu i tužbene zahtjeve ističući da su isti neodređeni i nedefinirani te isticao da nije on u zakupu dijela susjedne kuće označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je tuženik suvlasnik i suposjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio koje nekretnine tuženik koristi kao ugostiteljsku terasu njegove slastičarnice koja se nalazi u prizemlju zgrade iz koje terase ne dopire baš nikakva buka niti je itko od vlasnika susjednih nekretnina na takvo što ikada prigovarao tuženiku. Tuženik osporava da su tužitelj ili njegovi pravni prednici kao vlasnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ikada stekli pravo negativne služnosti vidika navodeći u bitnome da nije tuženik niti njegovi pravni prednici bili kada gradili ikakav zid ili bilo što slično na nekretnini u svome vlasništvu, a što bi vlasniku nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzimalo vidik, pa im se zato nije niti moglo zabranjivati da tako nešto rade, dakle, po tuženiku, nikakva služnost zabrane ne postoji. Tuženik ističe da on koristi svoje vlasničko pravo da na svojoj nekretnini postavi što hoće, pa tako i predmetne panele, odnosno njegovo je pravo da na zidu vlastite zgrade otvori prolaz u dvorište koje je u njegovom vlasništvu i takvo pravo izvire iz njegova vlasničkog prava, tim više što su taj otpor kao i predmetni paneli ostali isključivo unutar prostora nekretnine tuženika. Osim toga, po tuženiku, postavljajući predmetne panele tuženik nije posve zatvorio tužiteljev prozor koji je od tih panela udaljen nekih 20-30 cm, dakle tuženik nije tužitelju zatvorio dovod zraka kako to isti tvrdi u tužbi. Tuženik tvrdi da je on bio prisiljen postaviti te panele iz razloga što je sporni prozor na zgradi u vlasništvu tužitelja zapravo prozor od kuhinje restorana i mirisi koji se šire iz te kuhinje, koji su sve ali nipošto ugodni, dopiru u dvorište u vlasništvu tuženika, njegov ugostiteljski objekt, odnosno slastičarnicu, ali i spavaću sobu. U odnosu na navode iz tužbe koji se odnose na klima uređaje postavljene u zgradi u vlasništvu tuženika, ističe se od strane tuženika kako zvukovi koji dolaze od rada klima uređaja ne prelaze uobičajnu mjeru obzirom na prirodu i namjenu nekretnine i mjesne prilike te da isti ne dovode do štetnih imisija, odnosno da ne ometaju tužitelja u mirnom stanovanju jer ne prelaze uobičajnu mjeru. Tuženik tvrdi da su neistiniti navodi da se tužitelj usmenim putem obraćao tuženiku kako bi ovaj premjestio klima uređaje i predmetne panele.

2.2. Tuženik je u podnesku zaprimljenom u spis 17. siječnja 2020. isticao da je rješenjem Općinskog suda u Zadru naloženo provesti mjerenje buke uzrokovane radom klima-uređaja [obrt], [adresa] i utvrditi njen utjecaj na susjednu nekretninu Obala Petra Krešimira IV br. 7, pritom pojašnjavajući da je on postavio nove, skupe klime, iznimne kvalitete koje se odlikuju niskom razinom buke i prirodnim strujanjem zraka. Nadalje, tuženik navodi da iz analize rezultata mjerenja proizlazi da su izvori buke smješteni na vrlo maloj udaljenosti od štićenih prostora, u uskom dvorišnom prostoru omeđenom sa tri strane višekatnim građevinama tužitelja i tuženika, pa se buka u prostoru između tih zgrada dodatno pojačava zbog refleksije zvuka. Također, po tuženiku, evidentirani su i sljedeći izvori buke: uređaji za ventilaciju/klimatizaciju okolnih građevina, povremene aktivnosti iz ugostiteljskog objekta Pizzeria-bistro Obala, glasanja ljudi sa okolnih predmetnih površina, promet obližnjom gradskom prometnicom, s tim da treba svakako uzeti u obzir kako je za vrijeme ljetnih mjeseci viša razina buke normalna pojava, tim više što izvor buke u boravišnim prostorijama objekta Obala Petra Krešimira IV br. 7. nisu klima uređaji već gosti koji sjede na terasi okolnih ugostiteljskih objekata ili kuća, te promet koji je također dosta gušći u predmetnom periodu. Tuženik navodi da su najviše dopuštene ocjenske razine buke u vanjskom prostoru određene prema namjeni prostora i u ovom slučaju lokacija na kojoj su smješteni objekti tužitelja i tuženika pripada zoni mješovite, pretežito stambene namjene, za koju dopuštene razine buke iznose 55 dB (A) danju odnosno 45 dB (A) noću, dok ekvivalentna razina buke izmjerena za vrijeme rada vanjskih jedinica klima uređaja iznosi 55,7 dB (A), pa stoga ispada da je ekvivalentna razina buke za 0,7 dB (A) viša od dopuštene. No, po tuženiku, svako je mjerenje podložno nekontroliranim vanjskim utjecajima, a k tomu je i oštrina razlučivanja mjernih instrumenata ograničena, te je također Europski parlament u nekoliko navrata istaknuo da je potrebno poboljšati i unaprijediti postupke mjerenja buke iz okoliša. Dakle, po tuženiku, evidentno je da ovakvi načini mjerenja nekad i nisu potpuno pouzdani, osobito kad je u pitanju ovako malo odstupanje od dopuštene razine buke. Posebice, po tuženiku, se treba imati na umu činjenica da se radi o centru grada u kojem je ionako prisutna „redovita gradska buka" (automobili, ugostiteljski objekti, gužve, turisti i sve što nosi gradski život), pa se mjerenje buke koju proizvode sami klimatizacijski uređaji ne može promatrati izolirano, nego se treba uzeti u obzir s ostalom gradskom bukom i promatrati zajedno. Tuženik, čija je nekretnina susjedna s tužiteljevom ima dozvolu za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, pa obavlja općekorisnu djelatnost, a tužbeni zahtjev predstavlja šikaniranje i zloupotrebljavanje prava tužitelja jer uzimajući u obzir okolnosti tužbenog zahtjeva, isti bi mogao biti uperen protiv svega i svakoga tko proizvodi zvuk koji dopire do tužiteljeve nekretnine. Isto tako, po tuženiku, nije jasno da tužitelju smeta klima uređaj iz susjednog objekta, a ne smeta mu buka i sve ono što proizvodi ugostiteljski objekt koji se nalazi u njegovom prostoru, u zgradi u kojoj sam boravi, a da je tome tako, vidljivo je bilo i tijekom očevida na licu mjesta. Tuženik smatra kako razina zvuka koji proizvode postavljeni klima uređaji ne predstavlja štetnu imisiju i posebno naglašava kako noću ni nema potrebe rada klima uređaja, te kako nitko od vlasnika susjednih nekretnina nije nikada prigovarao, a navodnu smetnju tužitelju predstavljaju svi izvori buke iz okoliša zajedno. Konačno, po tuženiku, postavlja se pitanje postoji li uopće neki drugi klima uređaj koji proizvodi manju razinu buke jer tuženik je postavio uistinu kvalitetne klime za koje je izdvojio pozamašnu sumu novaca, u uvjerenju da su to vrhunske klime iz visoke klase proizvođača, GREE klima uređaji slove kao profesionalna rješenja za klimatizaciju poslovnih zgrada, hotela i drugih većih objekata, i tuženik ih je odabrao vođen upravo namjerom da njegov Ugostiteljski objekt bude pravilno i sigurno opremljen. Dakle, po tuženiku, činjenično stanje je drugačije od onoga kako ga prikazuje tužitelj i neophodno je da vještak prizna utjecaj i drugih elemenata na razinu buke jer je nemoguće da s obzirom da se radi o klimama koje su najčešća rješenja i mnogih drugih ugostitelja, proizlazi ovakav nalaz.

3. Sud je na ročištu održanom 9. svibnja 2020. utvrdio da se smatra da je tužba povučena u ovoj pravnoj stvari, a što je konstatirano i u rješenju poslovni broj 781/2017 u kojem je odlučeno i o trošku postupka. Međutim, na prije navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu koju je uvažio Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž-1733/2022 od 20. veljače 2024. kojim se ukida ovosudno rješenje od 9. svibnja 2022. te se predmet vraća sudu na ponovni postupak gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P-526/2024.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupak isticao kako u cijelosti ostaje kod tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva, s tim da je na ročištu održanom 7. veljače 2025., a u odnosu na podnesak tuženika od 20. prosinca 2024. u dijelu u kojem se prigovora na način mjerenja buke, isticao da se sudski vještak jasno očitovao iskazom kod zamolbenog suda 19. prosinca 2024. kao i u pisanom očitovanju od 31. siječnja 2020. U odnosu na navode tuženika o "novom izvoru buke", tužitelj ističe kako tuženik pogrešno koristi terminologiju i smisao čl. 6. Pravilnika o najviše dopuštenima razinama buke jer nije riječ o razlici novih u odnosu na stare uređaje, već se upravo kako je to vještak objasnio u očitovanju od 31. siječnja 2020. radi o razlici između razine buke kada sporni izvor buke nije u radu od one razine kada je isti u radu, odnosno novi izvor buke je izvor koji se uključuje i podiže razinu postojeće buke. Obzirom tuženik ničim nije doveo u pitanje stručnost vještaka i obzirom je vještak dao uredne odgovore na sve primjedbe, tužitelj predlaže odbiti prijedlog za provođenje novog vještačenja po vještaku za zaštitu buke.

5. Tuženik je u podnesku zaprimljenom u spis 20. prosinca 2024. isticao kao i dalje ima primjedbi na vještačenje kao i na zamolbeni iskaz vještaka Miljenka Henicha, pritom ističući da smatra da se mjerenje razine buke ni na koji način nije moglo provoditi na nekretnini tuženika, već je isti bilo potrebno mjeriti na nekretnini tužitelja kako bi se pravilo utvrdilo da li do nekretnine tužitelja dopire prekomjerna buka od spornih klima uređaja. Nadalje tuženik drži da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja, ali i u svom iskazu, nepravilno primijenio odredbu čl. 6. Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke, jer da iz iskaza stranaka proizlazi da je na nekretnini tuženika i ranije postojao klima uređaj te je na mjesto njega stavljen novi, ovdje sporni, a da bi se mogla primijeniti navedena odredba Pravilnika kojom je propisano da novi izvor buke ne smije podići postojeću razinu buke za više od 1 dB, potrebno je da se radi o novom izvoru buke, u konkretnom slučaju o klimi koje do tada nije bilo na objektu tuženika. Obzirom vještak Miljenko Henich svoj nalaz i mišljenje nije izradio u skladu s pravilima struke i nije otklonio sve primjedbe tuženika, to tuženik predlaže provesti novo vještačenje po drugom vještaku za zaštitu od buke.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 5), izvršen je uvid u fotografije (ls 6-9), pročitao je neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 17), izvršen je uvid u neslužbenu verziju izvoda iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 14. veljače 2018. za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 18), izvršen je uvid fotografije (ls 19-20), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića od 17. srpnja 2019. te je izvršen uvid u priložene fotografije lica mjesta (ls 45-52), izvještaj o mjerenju buke i stručno mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu od buke Miljenka Henicha, dipl.ing. od 28. studenog 2019. te je izvršen uvid u priloženu fotografiju lica mjesta (ls 59-66), očitovanje na podnesak tuženika od 17. siječnja 2020. stalnog sudskog vještaka za zaštitu od buke Miljenka Henicha, dipl.ing. od 3. veljače 2020. (ls 73-74), saslušani su kao stranke tužitelj ĐF (ls 137-138) i tuženik SF (ls 138-139), te je pročitan zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu povodom zamolnice ovog suda od 10. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Pom-199/2024-10 od 19. prosinca 2024. (ls 156-157).

7. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda koje je isticao tijekom postupka, a koji su bitni za njegov uspjeh u ovoj parnici.

8. Odredbom čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne posredne imisije), dok iz stavka 4. te odredbe proizlazi da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se na doknadi pretrpljena šteta.

9. Odredbom čl. 188. st. 5. ZV propisano je: da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik povlasne nekretnine nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su osobito: 1. svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati; 3. ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak, ili vidik, 4. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način; ili što drugo.

10. Odredbom čl. 235. st. 1. ZV propisano je da pravo na zaštitu svojega predmnjevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj istiniti način stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani ovlaštenik služnosti), dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se na pravo predmnjevanog ovlaštenika na zaštitu na odgovarajući način primjenjuju pravila o tužbi predmnjevanog vlasnika.

11. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje pod točkom I. tužbenog zahtjeva radi o tzv. imisijama i to u konkretnom slučaju buke, dok se pod točkom II. tužbenog zahtjeva radi o tzv. negativnim kućnim služnostima i to u konkretnom slučaju oduzimanja svjetla i zraka, s tim da će sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije osvrnuti na činjenice koje po njemu ne bi trebale biti sporne među strankama.

12.1. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:

12.2. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u mjestu, kuća površine 90 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je u B Vlastovnici kao vlasnik za cijelo upisan ovdje tužitelj ĐF,

12.3. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kao etažno vlasništvo s određenim omjerima, upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u mjestu, dvorište površine 24 m2, dvorište površine 33 m2, kuća površine 128 m2, ukupna površina 185 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je u B Vlastovnici na suvlasničkom dijelu 19/100 etažnog vlasništva (E-1) upisan kao vlasnik tuženik SF, na suvlasničkom dijelu 22/100 etažnog vlasništva (E-2) upisan kao vlasnik tuženik SF, na suvlasničkom dijelu 2/100 etažnog vlasništva (E-3) upisan kao vlasnik tuženik SF, na suvlasničkom dijelu 5/100 etažnog vlasništva (E-4) upisan kao vlasnik tuženik SF, dok je na suvlasničkom dijelu 52/100 etažnog vlasništva (E-5) upisan kao vlasnik LF.

12.4. Da su na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavljena dva ovdje sporna klima uređaja, a lokaciju kojih je na samom uviđaju na licu mjesta održanom 11. lipnja 2019. stalni sudski vještak mjernik Božen Rumenić opisao na način da su iste postavljene na jugoistočnoj strani zida građevinskog objekta tuženika, a koja dva klima uređaja su od strane prije navedenog vještaka mjernika prikazana na njegovoj skici lica mjesta sa ls 48 te su vidljiva i na jednoj od fotografija sa ls 49 koje čine prilog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića.

12.5. Da je panel koji je predmet spora od točkom II. tužbenog zahtjeva vidljiv na fotografiji sa ls 8 koja je zaprimljena u spis kao prilog tužbe, a sporni panel je vidljiv i na fotografijama sa ls 50 koje čine prilog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića, a lokaciju kojeg panela je nakon provedenog uviđaj na licu mjesta održanog 11. lipnja 2019. stalni sudski vještak mjernik Božen Rumenić prikazao na skici lica mjesta sa ls 48 te ga je u tekstualnom dijelu njegovog nalaza i mišljenja opisao kao paravan debljine 1 cm koji se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (napomena suda: što bi značilo na nekretnini u suvlasništvu tuženika).

12.6. Da je tuženik SF vlasnik ugostiteljskog objekta [obrt] koji obavlja svoju djelatnost u prizemlju nekretnine u njegovom suvlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da na dijelu iste čestice ugostiteljski objekt tuženika drži i terasu koja je prikazana na fotografijama sa ls 7, 49, 50 i 52.

13.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 12. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da je tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, uspio dokazati sve one odlučne činjenice bitne za njegov uspjeh glede tužbenog zahtjeva pod točkom 1. usmjerenog na utvrđenje da se zbog rada ona dva klima uređaja postavljena na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tuženika uznemirava tužitelja kao vlasnika nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odašiljanjem buke. Prethodno je ovdje za ukazati da obzirom sud ne vlada stručnim znanjem iz područja djelatnosti koja se bavi mjerenjem buke, to je od strane suda u ovoj parnici angažiran stalni sudski vještak za zaštitu od buke dipl.ing. Miljenko Henich koji je nakon provedenog uviđaja na licu mjesta dana 11. lipnja 2019. u spis dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje od 25. studenog 2019. (ls 58-66). Tako vještak za zaštitu od buke u svom pisanom nalazu i mišljenju u bitnome ističe:

- u rubrici "4 OPĆI PODACI" najprije navodi da je poslovni prostor ugostiteljskog obrta [obrt] smješten u prizemnoj etaži stambeno poslovnog objekta [adresa] koji uz zatvoreni dio obuhvaća i otvorenu terasu dijelom smještenu u ulici ispred ugostiteljskog objekta, dijelom u zatvorenom dvorištu sa jugoistočne strane ugostiteljskog objekta prema objektu tužitelja, s tim da je radno vrijeme ugostiteljskog objekta od 07,00 do 24,00 sati. Jugozapadno od ugostiteljskog objekta Blandona smješten je stambeno poslovni objekt tužitelja, a iste dijeli samo dvorište ugostiteljskog objekta Blandona širine cca 3 m, dio kojega se koristi za usluživanje gostiju, s tim da je u prizemlju tužiteljeve objekta smješten poslovni prostor ugostiteljske namjene Pizzeria – bistro Obala čije je radno vrijeme od 11,00 do 01,00 sati, a ostali dijelovi tužiteljeva objekta su stambeni, uz napomenu da dio prostorija poslovnog i stambenog dijela objekta tužitelja imaju prozore okrenute prema sjeveroistoku, prema ugostiteljskom objektu Blandona. Vještak potom navodi da su prema Prostornom planu uređenja grada [adresa] oba objekta, tuženog i tužitelja, smještena unutar površine mješovite pretežito stambene namjene (M),

- u rubrici "5 IZVORI BUKE" vještak navodi da su dominantni izvori buke vanjske jedinice klima – uređaja, dva komada smještena na jugozapadnom vanjskom zidu objekta Blandona na visini 3,15 m iznad razine tla, obje klime su marke "Gree", a da prema podacima toga proizvođača zvučna snaga za jedan uređaj iznosi 64 dB(A), a za drugi uređaj iznosi 62 dB(A), s tim da su navedene jedinice klima – uređaja smješteni ukoso nasuprot prozora odabrane mjerne prostorije (istočnije od prozora) na udaljenosti cca 3,4 m, odnosno 4,2 m i usmjerene su prema sjeveroistočnom vanjskom dijelu zida tužitelja,

- u rubrici "6 MJERENJE BUKE" vještak navodi da je od mjerne opreme koristio zvukomjer, zvučni umjerivač i meteorološku postaju i koja oprema da odgovara zahtjevima članka 6. Pravilnika o uvjetima glede prostora, oprema i zaposlenika pravnih osoba koje obavljaju stručne poslove zaštite od buke (NN 91/07). Vještak navodi da je najizloženija buci klima uređaja tuženika spavaća soba smještena na prvom katu objekta tužitelja čiji je prozor okrenut na sjeveroistok i prema kojem u se predmetna buka širi nesmetano, s tim da je buka mjerena u vanjskom prostoru 0,5 m ispred sredine otvorenog prozora navedene prostorije, vrijeme mjerenja je u kontroliranim uvjetima provedeno od 17,30 do 20,00 sati, dana 11. lipnja 2019. kada su obje strane u postupku bile upoznate da se provodi mjerenje buke. Vještak potom navodi da je na odabranom mjestu prvo provedeno mjerenje rezidualne buke odnosno mjerenje buke kada su vanjske jedinice klima uređaja isključene (mjerni uvjeti UV1) i time je utvrđena razina buke koja se na mjestu mjerenja javlja kao posljedica rada svih drugih izvora buke osim predmetne, a nakon toga je sukladno propisima provedeno mjerenje buke u uvjetima kada su istovremeno u radu obje vanjske jedinice klima uređaja ugostiteljskog objekta tuženika (mjerni uvjeti UV2),

- u rubrici "7 REZULTATI MJERENJA" vještak navodi da izmjerene razine buke u mjernim uvjetima UV1 – rezidualna buka iznosi 47,5 dB(A), a u mjernim uvjetima UV2 – ukupna buka iznosi 55,7 dB(A), s tim da se rezultati mjerenja odnose samo na navedene izvore buke pri zatečenim uvjetima mjerenja i uvjetima rada izvora buke,

- u rubrici "8 PROPISANE VRIJEDNOSTI" vještak najprije pojašnjava da su najviše dopuštene razine buke u vanjskom prostoru određene prema namjeni prostora i dane su u tablici 1. Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04, dalje Pravilnik/04) prema kojem lokacija na kojoj su smješteni objekti tužitelja i tuženika pripadaju zoni 3 (zona mješovite pretežito stambene namjene) za koju dopuštene buke iznose 55 dB(A) danju, odnosno 45 dB(A) noću,

- u rubrici "9 ANALIZA REZULTATA MJERENJA" vještak najprije navodi da je specifičnost predmeta ta da su izvori buke smješteni na vrlo maloj udaljenosti od štićenih prostora u uskom dvorišnom prostoru omeđenom sa tri strane višekatnim građevinama tuženika, tužitelja sa južne strane i susjednom zgradom na maloj udaljenosti od zida dvorišta sa istočne strane, pa se buka u prostoru između tih zgrada dodatno pojačava zbog refleksije zvuka. U odnosu na dnevni rad vještak navodi da su tijekom mjerena rezidualne buke (uvjeti kada su isključene vanjske jedinice klima uređaja tuženika) evidentirani su izvori buke: uređaj za ventilaciju/klimatizaciju okolnih građevina, povremene aktivnosti iz ugostiteljskog objekta Pizzeria – bistro Obala, glasanje ljudi sa okolnih prometnih površina, promet obližnjom gradskom prometnicom i izmjerena je ekvivalentna razina rezidualne buke od 47,5 dB(A). Za vrijeme rada vanjskih jedinica klima uređaja ugostiteljskog objekta tuženika ekvivalentna razina buke iznosi 55,7 dB(A), a sukladno zakonskim kriterijima navedenim u Pravilniku/04 buka koja se javlja kao posljedica rada predmetnih vanjskih jedinica klima uređaja je viša od dopuštene. U odnosu na noćni rad predmetnih klima uređaja tuženikova ugostiteljskog objekta izmjerena razina buke ispred prozora prostorije tužitelja viša je od najviše dopuštene za noćno razdoblje, pa se iste, sa stanovišta zaštite od buke, u navedenim uvjetima ne smiju koristiti tijekom noćnog razdoblja,

- u rubrici "10 MIŠLJENJE" vještak navodi da je temeljem analize rezultata provedenog mjerenja buke utvrđeno da su razine buke su vanjskom prostoru ispred predmetnoj buci najizloženije boravišne prostorije objekta tužitelja javljaju kao posljedica rada klima uređaja ugostiteljskog objekta tužitelja više su od dopuštenih za dnevno i noćno razdoblje.

13.2. Tužitelj nije imao primjedbi na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu od buke, no kako je tuženik imao primjedbi (vidjeti točku 2.2 obrazloženja) sud je od vještaka Miljenka Henicha zatražio dostavu očitovanja na primjedbe tuženika, a koji vještak je svoje očitovanje dostavio u spis 3. veljače 2020. (ls 73-74). Vještak je u svom očitovanju u bitnome navodi da na očekivanu razinu buke na nekom mjestu u prostoru utječe niz parametara, a podatak o emisiji buke nekog promatranog izvora buke je samo jedan od njih. Vještak navodi da je mjerenje i ocjena buke u predmetnom slučaju provedeno primjenom odgovarajuće mjerne metode sukladno zahtjevima važeće zakonske regulative te navodi da ocjena buke koja se javlja kao posljedica rada predmetnih klima uređaja nije donesena na temelju najviše dopuštene razine buke od 55 dB(A), nego na temelju drugog stavka članka 6. Pravilnika/04 koji određuje da novi izvori buke ne smiju podići postojeću razinu buke (razina buke kada predmetni izvori buke nisu u radu) za više od 1 dB, s tim da je mjerenjem utvrđeno da buka koja se javlja kao posljedica rada klima uređaja podiže postojeću razinu rezidualne buke za 8,2 dB. Drugim riječima, po vještaku, mjerenjem buke je uzeta u obzir i buka drugih izvora buke u okolišu.

13.3. No, obzirom je i nakon gornjeg očitovanja vještaka tuženik i dalje ustrajao na svojim prigovorima na njegovo vještvo, to je vještak Miljenko Henich usmeno saslušan i to zamolbenim putem kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj Pom-199/2024 na ročištu od 19. prosinca 2024. (ls 156- 157), kada je u bitnome istaknuo da je mjerenje napravljeno prema svim pravilima struke, a rezultati mjerenja su ocijenjeni prema aktualnim propisima, s tim da je mjerena i rezidualna buka i mjerena je buka kada radi predmetni klima uređaji. Upitan vještak je odgovorio da je mjerna nesigurnost mogućnost pogreške, odnosno odstupanje od stvarne vrijednosti koja se prema njihovim pravilima ne uzima u obzir pri ocijeni rezultata, a mjerna nesigurnost u pravilu ovisno o okolnostima može iznositi 1,5 do 2,5 decibela pri mjerenjima u vanjskom prostoru, s tim da je konkretno mjerenje provedeno pola metra ispred sredine otvorenog prostora predmetne prostorije. Vještak potom navodi da prema pravilima struke, a ukoliko se predmetni izvor buke nalazi na susjednoj čestici odnosno izvan objekta na kojemu se provodi mjerenje, onda se mjerenje provodi u vanjskom prostoru ispred bukom ugrožene nekretnine. Vještak nadalje navodi da je prema izjavi vlasnika nekada tamo postojao klima uređaj koji je zatim promijenjen, a prije postavljanja novog klima uređaja potrebno je izvršiti izmjeru buke.

14. Dakle, imajući u vidu utvrđenja suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, izvode se slijedeći zaključci:

- da se objekti tužitelja (stambeno poslovni objekt u kojem je u prizemlju smješten objekt ugostiteljske namjere Pizzeria – bistro Obala) i tuženika (ugostiteljski objekt [obrt]) prema Prostornom planu uređenja Grada [adresa] nalaze unutar površine mješovite pretežito stambene namjene (M),

- da prema Tablici 1. Pravilnika/04 proizlazi da dopuštena razina buke u zoni mješovite, pretežito stambene namjene iznosi 55 dB(A) za dan, odnosno 45 dB(A) za noć,

- da za vrijeme rada dviju vanjskih jedinica klima uređaja smještenih na tuženikov ugostiteljski objekt [obrt] (čije je radno vrijeme od 07,00 do 24,00 sati) njihova razina buke iznosi 55,7 dB(A),

- da je utvrđena razina buke od 55,7 dB(A) viša od dopuštenih razina buke za dnevno i noćno razdoblje prema Pravilniku/04.

15. Nastavno na zaključivanje suda iz prethodnog odlomka obrazložena ove presude proizlazi da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio dokazati da dvije vanjske jedinice klima uređaja postavljena na ugostiteljski objekt tuženika oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prikazano na skici lica mjesta sa ls 48 i označeno slovima D-E-F-G-D i H-I-J-K-H) kako danju tako i noću proizvode razinu buke koja se sukladno odredbi čl. 110. ZV ima smatrati prekomjerenom, a što tužitelj kao vlasnik susjedne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije dužan trpjeti, slijedom čega ovaj sud smatra da mu se kraj takvog stanja stvari može pružiti sudska zaštita na način kako je to tužitelj tražio pod točkom 1. njegovog uređenog tužbenog zahtjeva, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Razvidno je iz prethodnog elaboriranja suda da je on svoje zaključke glede osnovanosti uređenog tužbenog zahtjeva tužitelja pod 1., osim činjenica koje ne bi trebale biti sporne (misli se na katastarsko označavanje nekretnina tužitelja i tuženika, na pitanje vlasništva istih i na pozicije u prostoru dviju spornih vanjskih jedinica klima uređaja postavljenih na objekt tuženika), prvenstveno temeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za zaštitu od buke dipl.ing. Miljenka Henicha, za čije vještvo s jedne strane ovaj sud drži da nije nejasno, nepotpuno ili u proturječnosti samo sa sobom ili s izviđenim okolnostima, dok s druge strane ovaj sud drži da je primjedbe koje je tuženik imao na njegov pisani nalaz i mišljenje vještak Henich otklonio na valjan i stručan način kako u njegovom pisanom očitovanju koje je dostavljeno u spis 3. veljače 2020. (koje je u bitnim crtama reproducirano pod točkom 13.2. obrazloženja) tako i u njegovom usmenom izlaganju pred zamolbenim sudom (što je u bitnim crtama reproducirano pod točkom 13.3. obrazloženja).

17. Predmet spora pod točkom 2. tužbenog zahtjeva tužitelja je njegovo traženje da mu zbog postavljanja panela od strane tuženika na njegovoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prikazanog na skici lica mjesta sa ls 48 na kojoj je pozicija istog slovno prikazana sa A-B-C) i zbog čega da se tužiteljevoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzima svjetlo i zrak, pruži sudska zaštita u vidu uklanjanja tog panela, a pritom navodeći da zakonska osnova iz takvog njegovog traženja proizlazi iz odredbe čl. 235. ZV.

18. Imajući u vidu u ovome dijelu rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud posljedično tome izvodi slijedeće zaključke:

- da je tužitelj u povjesnici njegove tužbe tvrdio da su sporne kuće (pritom misleći na onu u njegovom vlasništvu koja se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te na nekretninu u vlasništvu tuženika oznake čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]), sagrađene prije 150 godina, dok je isti u svom stranačkom iskazu u odnosu na sporni panel isticao da je on postavljen tamo gdje se sada nalazi, a što da je vidljivo na fotografijama sa ls 8, 49 i 50, par mjeseci prije nego što je on podnio predmetnu tužbu sudu (napomena suda: predmetna tužba je zaprimljena kod ovog suda 9. svibnja 2017.),

- da je tuženik u odgovoru na tužbu isticao da je zgrada koja je u njegovom vlasništvu i koja ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara nekih sto godina pritom još navodeći da nije on niti su njegovi pravni prednici ikada gradili nekakav zid ili bilo što slično na svojoj nekretnini, a što bi vlasniku nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzimalo vidik, dok je tuženik u svom stranačkom iskazu između ostalog isticao da je on taj panel postavio, čini mu se 2015. možda čak i 2014., ali na svome terenu uz prozor tužitelja na udaljenosti od 15-ak centimetara od tužiteljeve kuće, pritom kao razlog postavljanja tog panela navodeći da je iz objekta u vlasništvu tužitelja, odnosno tužiteljeva restorana izlazio strašni smrad u dvorište tuženika i u njegov lokal, gdje je slastičarna i gdje se proizvodi hrana.

19. Dakle, imajući u vidu navedeno pod točkom 18. obrazloženja ovaj sud zaključuje da od vremena gradnje stambenih objekata u vlasništvu tužitelja i tuženika, i to neovisno o tome da li su isti stari najmanje 150 godina kako to tvrdi tužitelj ili samo 100 godina kako to tvrdi tuženik, da uz prozor stambenog objekta u vlasništvu tužitelja koji se nalazi u prizemlju, nikada prije nije postojala zapreka ili nešto slično onome panelu kojeg je uz taj prozor postavio tuženik, s tim da bi iz iskaza tuženika proizlazilo da je on to postavio 2015., možda 2014., dok bi iz iskaza tužitelja proizlazilo da je taj sporni panel postavljen negdje u prvim mjesecima 2017. Sud ukazuje na potonji detalj jer bi iz istoga proizlazila osnovanom argumentacija koju je tužitelj isticao tijekom postupka, odnosno da se može smatrati da je isti osobno i preko svojih pravnih prednika do onog trenutka kada tuženik postavlja taj sporni panel (i to neovisno da li je to bilo 2014. ili 2015. ili eventualno u prvim mjesecima 2017.) bio u statusu predmnjevanog ovlaštenika služnosti iz čl. 235. ZV, a koja predmnjevana služnost se odnosi na to da tuženik kao vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja bi kraj takvog stanja stvari bila u statusu poslužne nekretnine, nije bio ovlašten bez suglasnosti tužitelja kao vlasnika povlasne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na udaljenosti niti 10-ak cm od prozora u prizemlju nekretnine u vlasništvu tužitelja postaviti sporni panel (vidljiv na fotografijama sa ls 8 i 50) te prikazan na skici lica mjesta sa ls 48 linijom koja ide od točke A do B, pa da tužitelju na taj način oduzima svjetlo i zrak. Drugim riječima, smatrajući da je takvo postupanje tuženika suprotno ranije citiranoj odredbi iz čl. 188. st. 5. toč. 3. ZV koja u biti predstavlja tzv. negativne kućne služnosti koje "ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine (ovdje je to tuženik) nešto propušta, što bi inače slobodno činio", slijedom čega ovaj sud smatra da se kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja te primjenjujući na isto sadržaj citiranih odredbi iz čl. 188. st. 5. i čl. 235. ZV tužitelju može pružiti sudska zaštita na način kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Ovaj sud ujedno primjećuje da postavljanje spornog panela od strane tuženika koji ide u dijelu između točaka A i B sa skice lica mjesta sa ls 48 ne bi baš bio u duhu postizanja i održavanja dobrosusjedskih odnosa, jer ukoliko je tuženik i imao razloga biti nezadovoljan time što je iz restorana tužitelja u ugostiteljski objekt u vlasništvu tuženika "izlazio strašni smrad" kako to tvrdi tuženik u svome iskazu, tuženik je to svoje nezadovoljstvo mogao manifestirati prijavom te činjenice za to nadležnim inspekcijama, a ne postavljanjem spomenutog panela kao neku vrstu zapreke prolasku svjetlosti i zraka, a što je zorno prikazano posebice na fotografijama sa ls 8 i 50.

20. Međutim, kraj činjenice da je ovdje sporni panel postavljen u obliku slova "L" i isti je na skici lica mjesta sa ls 48 prikazan linijama koje idu točkama A-B-C, ovome sudu iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije razvidno da bi dio toga panela koji ide od točaka B do C na bilo koji način, obzirom na pozicije kako je u tome dijelu postavljen, tužitelju u odnosu na nekretninu u njegovom vlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzimao bilo svjetlost bilo zrak. Stoga je ovaj sud smatrajući da tuženik postavljajući sporni panel od točaka B do C, a ponavlja se da je panel po liniji između tih točaka postavljen isključivo na nekretnini u suvlasništvu tuženika oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije u tome dijelu oduzeo tužiteljevoj zgradi svjetlo i zrak, odnosno da tim radnjama nije povrijedio predmnjevano pravo služnosti takve vrste na koje se sud osvrnuo u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude, slijedom čega je sud odlučio djelomično odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2. i to na način kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

21. Držeći da su u ovoj pravnoj stvari u odnosu na oba tužbena zahtjeva, i to glede mjesta postavljanja i razine buke koju proizvode dvije vanjske jedinice klima uređaja postavljenih na objekt tuženika (ovo vezano za uređeni tužbeni zahtjev pod točkom 1.) kao i glede izgleda, pozicije i vremena postavljanja spornog panela od strane tuženika (ovo vezano za uređeni tužbeni zahtjev pod točkom 2.), sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri rasvijetljene za donošenje meritorne sudske odluke, ovaj sud je smatrao da nema potrebe provoditi dokaze saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja (ĆF i FF) kao niti svjedoka predloženih od strane tuženika (TF, IF, ĐFJ, MF i PF). Nadalje, smatrajući da je vještvo stalnog sudskog vještaka za zaštitu od buke dipl. ing. Miljenka Henicha napravljeno na stručan način, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se u ovoj pravnoj stvari provede novo vještačenje po novom sudskom vještaku za zaštitu od buke.

22.1. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje situacije kada su stranke djelomično uspjele u parnici. Stoga je sud tužitelju prema njegovom popisu troška sa ls 160, uz napomenu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 10.001,00 kuna, što bi uz primjenu službenog tečaja konverzije od 7,53450 predstavljalo iznos od 1.327,36 EUR glede kojeg odvjetnik koji je punomoćnik stranke ima pravo popisati nagradu od 100 bodova po poduzetoj radnji. Tako je tužitelju, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćnicima iz reda odvjetnika, najprije priznato 100 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok je istome sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife priznato daljnjih 100 bodova za sastav svakog od dva obrazložena podneska od 28. veljače 2018. i 10. rujna 2020. Što se tiče popisane stavke od 100 bodova za sastav žalbe od 10. svibnja 2022. (ls 94-96) ističe se da je sud tužitelju po toj stavci priznao 50 bodova sukladno Tbr. 10. t. 4. Tarife u kojoj je propisao da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife. U odnosu na popisane stavke za pristup na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od osam ročišta održana 21. veljače 2018., 2. svibnja 2018., 11. lipnja 2019., 4. veljače 2021., 29. travnja 2024., 10. lipnja 2024., 19. prosinca 2024. i 7. veljače 2025. Što se tiče popisanih 25 bodova za pristup ročištu od 28. studenog 2024. ističe se da sud tužitelju nije priznao tu stavku obzirom iz ovog parničnog spisa na proizlazi da je toga dana održano bilo kakvo ročište. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 1150 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 2.300,00 EUR koji valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25%, nakon čega se dođe do iznosa od 2.875,00 EUR. Potonji iznos od 2.875,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 464,53 EUR, odnosno za 398,17 EUR na ime predujma kojeg je tužitelj platio za trošak provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke i vještaka zaštite od buke, a za koji trošak ovaj sud smatra da je bio potreban za vođenje ove parnice, te ga valjalo uvećati za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu za tužbu koju je tužitelj platio i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 3.843,88 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak.

22.2. Međutim, kraj činjenice da je sud tužitelja ipak djelomično odbio u odnosu na točku 2. njegovog uređenog tužbenog zahtjeva, a kako je to navedeno pod točkom III. izreke presude, pa dovodeći u vezu taj odbijajući dio sa tužbenim zahtjevima koje je sud usvojio pod točkama I. i II. izreke presude, ovaj sud po svom slobodnom sudačkom uvjerenju smatra da bi se kraj takvog stanja stvari moglo uzeti da je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 85%, a tuženik da je uspio sa 15%. Primjenjujući na takav svoj zaključak zakonsku odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP u dijelu gdje ista određuje da će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dođe se do omjera uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 70% (85%-15%), a što znači da tužitelju na ime parničnog troška sukladno njegovom uspjehu u ovoj parnici treba priznati iznos od 2.690,72 EUR (70% od 3.843,88 EUR), a koji će mu morati podmiriti tuženik. Stoga je u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužitelja odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 3. travnja 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Macura i Restović iz Šibenika,

2. Tuženiku po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru.