Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Poslovni broj: Pr-36/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jacinti Toš Špehar, odvjetnici iz Bjelovara, Brune Bušića 2A, protiv tuženika Dom za starije osobe Bjelovar iz [adresa], OIB: 85517262565, zastupan po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 24. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP-a), dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1 Utvrđuje se da Odluka tuženika Doma za starije osobe Bjelovar iz [adresa], OIB Klasa: 112-02/24-02/0083, Ur. broj: 2103-77-01-01-24-288 od 01.08.2024. godine, kojom je tužitelju izvanrednim otkazom ugovora o radu na neodređeno vrijeme otkazan ugovor o radu, kao i Odluka tuženika Klasa: 114-01/24- 02/002, Ur. broj. 2103-77-01-1-24-382 od 23.08.2024. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, nije dopuštena.

2. Nalaže se tuženiku Domu za starije osobe Bjelovar, H [adresa], OIB da tužitelja HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto njegovatelj kod poslodavca ili ukoliko tog radnog mjesta više nema ili pod tim nazivom ne postoji da ga vrati na posao na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno organizacijskoj promjeni koja odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, kvalifikacijama, radnom stažu i iskustvu odnosno njegovom znanju i vještinama kao i da poništi radnje vezane uz nezakonitu i neopuštenu odjavu tužitelja s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te da tužitelja prijavi s danom nezakonitog i nedopuštenog odjavljivanja kao i da izvrši prijave kod nadležnih tijela Hrvatskog zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, u roku od 15 dana.

3. Tuženik Dom za starije osobe Bjelovar, H [adresa], dužan je tužitelju HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka po određenju suda sa zateznom počev od dana presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan tuženiku Domu za starije osobe Bjelovar iz [adresa], OIB: 85517262565, nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HS protiv tuženika Dom za starije osobe Bjelovar podnio tužbu dana 30. kolovoza 2024., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu Ugovora o radu i vraćanja na rad, u kojoj navodi da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. kolovoza 2024., kojom je tužitelj u otkazan Ugovor o radu radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. U Odluci tuženika navedeno je da tužitelj nema pravo na otkazi rok, da Ugovor o radu prestaje 02. kolovoza 2024., da tužitelju nije omogućeno da iznese svoju obranu radi izrečene mjere opreza Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 23. srpnja 2024. te da se tuženik o namjeravanom otkazu savjetovao sa sindikatom.

2. Tužitelj navodi da je dana 12. kolovoza 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, povodom kojeg je Zahtjeva tuženik kao poslodavac je dana 23. kolovoza 2024. odbio Zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan.

3. Tužitelj smatra da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme nije dopuštena.

Tužitelj ističe da pobijana Odluka tužitelja čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku mora sadržavati uvod, izreku i obrazloženje, da Odluka tuženika nema uvoda te nije vidljivo temeljem kojeg zakonskog članka ili eventualno internog akta poslodavca je donesena Odluka, tako da nije moguće utvrditi na kojem pravnom osnovu je pobijana Odluka utemeljena, a samim tim nije jasno niti kakvu točno povredu obveze iz radnog odnosa je tužitelj kao radnik uopće počinio. Ističe da u obrazloženju Odluke nije navedeno koju je tešku povredu obveze iz radnog odnosa radnik počinio a uslijed koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, a u obrazloženju nije naveden nužni i obvezni dio - kratki opis povrede radne obveze, kada je povreda učinjena kao niti koji ugovor o radu se tužitelju otkazuje, na kojem radnom mjestu je tužitelj zaposlen, kada je isti zaključen, radi čega pobijanu odluku nije moguće valjano ispitati.

4. Tužitelj nadalje ističe da u pobijanoj Odluci tuženik interpretira sadržaj međusobnih komentara na WhatsApp grupi povodom nesretnog događaja u Domu za starije osobe u Daruvaru te zaključuje da je komentar tužitelja kod ZS, HSL i ostalih zaposlenika izazvao strah za život i sigurnost nadalje, navodeći da je radi toga izvršena prijava tužitelja kod nadležnih državnih tijela koji su postupili po prijavi te tužitelju izrekli mjeru opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa ZS i HSL kojima se ne smije približiti na daljinu bližu od 100 m niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze kao i mjera zabrana posjećivanja Doma za starije osobe Bjelovar i da da takav način prijetnji članovima uprave uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana predstavlja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem čl. 116. Zakona o radu.

5. Tužitelj tvrdi da tuženik svjesno ili nesvjesno zanemaruje činjenicu da je tužitelj zaposlenik tuženika preko 7 godina, da nikada nije bio u sukobu niti sa kojom zaposlenom osobom, niti sa kojim korisnikom te da čitavo vrijeme svog zaposlenja poslove svog radnog mjesta obavlja savjesno i pošteno uz poštivanje svih svojih pretpostavljenih. Komentiranja događaja u Domu za starije u Daruvaru od dana 22. srpnja 2024. na Whats APP grupi, nedvojbeno se može pripisati neprimjernoj šali tužitelja koja nikako ne predstavlja ozbiljnu prijetnju bilo kome te se nikako ne može kvalificirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa radi koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

Sa djelatnicama ZS i HSL tužitelj nije niti u kakvom sukobu te ne postoji niti najmanji razlog da bi postupanje tužitelja izazvalo bojazan za život i sigurnost navedenih osoba, a također niti ostalih zaposlenika tuženika.

6. Tužitelj tvrdi da se radi o neprimjerenoj šali, što potvrđuje činjenica da je tužitelj pušten na slobodu neposredno nakon što je doveden pritvorskom nadzorniku. Na okolnost da se radilo o izrečenoj šali tužitelj predlaže saslušanje radnika tuženika sa kojima je u svakodnevnom kontaktu.

7. Smatra da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, jer tužitelju prije donošenja Odluke o otkazu nije omogućeno da iznese obranu i to zbog izrečene mjere opreza Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 23. srpnja 2024.

Smatra da je zakonska je obveza poslodavca da omogući radniku da iznese svoju obranu. Izrečena mjera opreza Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 23. srpnja 2024., nije opravdani razlog za ne postupanje poslodavca, jer je poslodavac imao mogućnost pisanim putem pozvati radnika da iznese svoju obranu čime ne bi bila dovedena u pitanje opstojnost izrečene mjere Općinskog državnog odvjetništva od 23. srpnja 2024., pa kako je poslodavac propustio pozvati radnika da iznese svoju obranu, to je i zbog tog obrazloženog razloga pobijana Odluka poslodavca nedopuštena.

8. Nadalje, tuženik se poziva i na odredbu čl. 150. st. 1. -5. Zakona o radu, navodeći da iz obrazloženja pobijane Odluke nije razvidno da bi poslodavac zatražio mišljenje sindikata, kada je isto mišljenje zatražio, koje podatke je tom prilikom predočio sindikatu, u kojemu roku je određeno očitovanje sindikata, kada je sindikat primio podatke o povredi radne obveze, da li je poslodavac iskazao namjeru izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu tako da se niti u tom pobijanom dijelu Odluka poslodavca uopće ne može ispitati.

9. Navodi da proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu, jer je počinio kazneno djelo, no međutim, eventualnoj kaznenoj odgovornosti predstoji odluka nadležnog suda tako da tuženik prejudicira sudsku odluku za koju uopće nije nadležan.

10. U odnosu na upozorenje tuženika od 11. srpnja 2024., zbog nepoštivanja radnog vremena, tužitelj smatra da isto može biti razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu, a niti se radi o povredi radne obveze koja bi u sebi sadržavala bilo kakav oblik nasilja i koja bi u konačnici kao takva isključivala obvezu poslodavca da pozove tužitelja na obranu glede konkretne povrede za koju se tereti.

Stoga predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

11. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori činjenicu da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 18. srpnja 2018., a Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen je 21. srpnja 2021., da je nepuna tri tjedna prije donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu, tužitelj je bio pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa te je upozoren da u slučaju daljnjeg kršenja obveza iz radnog odnosa postoji mogućnost Otkaza ugovora o radu.

12. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe da nije jasno iz kojeg razloga tužitelj u tužbi spominje odredbu čl. 98 Zakona o općem upravnom postupku, jer se ovdje ne radi niti o upravnoj stvari, niti o upravnom postupku, a kamoli navodu tužitelja da bi odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme predstavljala rješenje koje se donosi u upravnom postupku. To prije svega, jer bi o žalbi tužitelja na Odluku o otkazu u tom slučaju odlučivalo drugostupanjsko tijelo, a protiv čije odluke bi bilo dopušteno pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

13. Tuženik navodi da se Odluka o izvanrednom otkazu se temelji na Zakonu o radu, da je tuženik još u pisanom upozorenju na obveze iz radnog odnosa koje je uputio tužitelju, dana 11. srpnja 2024. upozorio tužitelja na odredbe Zakona o radu i Pravilnika o radu zbog kojih može dobiti otkaz ukoliko nastavi s povredama obveza iz radnog odnosa, dakle, prije no je tužitelj slao poruke u WhatsApp grupu i prijetio zaposlenicima Doma. Na dan kada je prijetio, u jutarnjim satima je već odbio zahtjev HSL da odveze korisnike o bolnicu i vikao na hodniku.

14. Tuženik navodi da je zbog upućenih prijetnji, tužitelj uhićen isti dan 22. srpnja 2024. te mu je izrečena mjera opreza zabrane približavanja ZS i HSL rješenjem ODO u Bjelovaru od 23. srpnja 2024., KP-DO-489/2024-10. Odluci tuženika o izvanrednom otkazu prethode druge situacije u kojima je radnik kršio obveze iz radnog odnosa, a zbog kojih mu je tuženik 11. srpnja 2024. uputio pisano upozorenje. U tom pisanom obrazloženju tuženik je upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa te da mu u slučaju daljnjeg kršenja obveza iz radnog odnosa prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, sukladno čl. 115. st. 3. Zakona o radu, iz razloga jer tuženik nije poštivao radno vrijeme te je na dan 06. srpnja 2024. na posao došao u 14:10 h, a radno vrijeme popodnevne smjene je od 13:00-21:00 h, na dan 07. srpnja 2024. na posao je došao u 13:52 h, a napustio radno mjesto u 16:51 h bez razloga. Uz to, tuženik se nije pojavio na radnom mjestu u dane 08. srpnja 2024., 09. srpnja 2024. i 10. srpnja 2024.

Tuženik se poziva na odredbu čl. 85. Pravilnika o radu Doma za starije osobe Bjelovar određeno je da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatra neopravdani nedolazak na posao, te samovoljno napuštanje posla, zbog čega se poremećuje rad ili organizacija ustanove.

Uz navedeno, tuženik napominje da su djelatnici Doma nakon prestanka radnog odnosa tužitelja otvorili njegov garderobni ormarić (o čemu je sastavljen Zapisnik) kako bi mu poštom poslali njegove privatne stvari koje su se nalazile u ormariću. Među stvarima tužitelja je nađeno i 6 komada praznih bočica votke Cosmopolitan Maraska od 0,1 l, stoga proizlazi da je očigledno tužitelj konzumirao alkohol za vrijeme posla. Slijedom navedenog, tuženik smatra nejasan je navod tužitelja u tužbi da je cijelo vrijeme svog zaposlenja poslove radnog mjesta obavljao savjesno i pošteno.

15. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućeno iznošenje obrane prije donošenja Odluke o otkazu, tuženik je u Odluci obrazložio kako smatra da nije opravdano od njega očekivati da omogući radniku da iznese svoju obranu, obzirom na okolnost da je tužitelju izrečena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s ravnateljicom ZS i HSL, a na što poslodavca ovlašćuje odredba čl. 119 st. 2 Zakona o radu. Ističe da je tužitelj i prije te situacije kršio obveze iz radnog odnosa na koje je upozoren. Otac tužitelja je drugi dan u Domu molimo ravnateljicu da protiv njegovog sina povuče prijavu, a u telefonskom razgovoru s punomoćnikom poslodavca je naveo kako je tužitelj nedostupan negdje u vinogradu bez mobitela koji mu je navodno oduzela policija.

16. Osporava navode tužitelja da se tuženik prije donošenja Odluke nije savjetovao sa sindikatom, jer je u Odluci navedeno da se poslodavac savjetovao sa sindikatom koji je zahtjev primio 26. srpnja 2024. godine, ali se na njega nije očitovao.

Temeljem čl. 150. st. 5. Zakona o radu, radničko vijeće je dužno svoje očitovanje o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu dostaviti poslodavcu u roku od 5 dana, a temeljem čl. 150. st. 6. Zakona o radu ukoliko se ne očituje, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

Temeljem čl. 153. st. 3. Zakona o radu, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća. Kako se sindikat nije očitovao o namjeravanoj odluci u roku od 5 dana od dana primitka Zahtjeva za savjetovanjem, to se smatra kako je s istom suglasan.

Stoga je tuženik je odbio tužiteljev zahtjev za zaštitom prava i obrazložio razloge.

17. Tuženik nadalje ističe da je dopisom od 27. kolovoza 2024. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru obavijestilo je oštećene da je protiv HS podiglo optužnicu zbog kaznenog djela iz čl. 139 st. 3 u vezi st. 2 Kaznenog zakona. Stoga predlaže, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

18. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u u Izvanredni otkaz Ugovora o o radu na neodređeno vrijeme od 21. kolovoza 2024. (list 6-8, 31-33), Zahtjev za zaštitu prava (list 9-11), Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 12. kolovoza 2024. (list 12-15, 46-48), Ugovor o radu (list 23-27), Zabilježba od 11. srpnja 2024. (list 28), Pisano upozorenje (list 29-30, 51-52), Prijepis poruke (list 34, 44), Rješenje ODO Bjelovar od 23. srpnja 2024. (list 35-37), Zapisnik o otvaranju garderobnog ormarića (list 39,50), Fotografije (list 40), E-mail (list 41), Dopis o savjetovanju sindikalnom povjereniku od 26. srpnja 2024. (list 42-43), Službena zabilješka (list 45), Obavijest ODO Bjelovar (list 49), Pravilnik o radu tuženika od 12. srpnja 2023. (list 53-90), Uvid u Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru Kž-427/24-4 od 2. listopada 2024. (list 104- 106), uvid u službenu bilješku od 3. prosinca 2024. (list 108).

19. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 112-114), i z.z. tuženika ZS (list 114-116).

20. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RS (list 118-119), ČS (list 119-120), FS (list 120-121), US (list 122), ES (list 122-123).

21. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

22. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da su Odluka tuženika Klasa: 112- 02/24-02/0083, Ur.broj: 2103-77-01-01-24-288 od 01. kolovoza 2024., kojom je tužitelju izvanrednim otkazom ugovora o radu na neodređeno vrijeme otkazan Ugovor o radu, kao i Odluka tuženika Klasa: 114-01/24-02/002, Ur.broj. 2103-77-01-1-24-382 od 23. kolovoza 2024. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika, nedopuštene i vraćanje tužitelja na radno mjesto prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme ili ukoliko tog radnog mjesta više nema ili pod tim nazivom ne postoji da ga vrati na posao na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno organizacijskoj promjeni koja odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, kvalifikacijama, radnom stažu i iskustvu odnosno njegovom znanju i vještinama kao i da poništi radnje vezane uz nezakonitu i neopuštenu odjavu tužitelja s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te da tužitelja prijavi s danom nezakonitog i nedopuštenog odjavljivanja kao i da izvrši prijave kod nadležnih tijela Hrvatskog zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

24. Nesporno je između stranaka da su dana 21. srpnja 2021. zaključile Ugovor na radu za neodređeno vrijeme za radno mjesto njegovatelja, kao i činjenica da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 18. srpnja 2018. i to temeljem nekoliko zaključenih Ugovora o radu na određeno vrijeme, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja.

25. Također, nesporna je činjenica da je rješenjem ODO Bjelovar broj KP-DO- 489/2024-10 od 23. srpnja 2024., osumnjičeniku HS izrečena mjera opreza zabrana približavanja i zabrane uspostavljanja i održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. toč 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku i to ZS i HSL, kojima se ne smije približiti na razdaljinu bližoj od 100 metara niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s istima te zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja iz čl. 98. st. 2. Zakona o kaznenom postupku i to Doma za starije osobe Bjelovar, Vlahe Paljetka 1, a kako proizlazi iz citiranog rješenja (list 35-38).

26. Isto tako, nema spora između stranaka da je pravomoćna potvrđena optužnica ODO Bjelovar protiv tužitelja kao okrivljenika zbog kaznenog djela prijetnji iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona i da su produljenje mjere opreza koje su navedene pod obrazloženjem 25., a kako to proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-427/2024-4 od 2. listopada 2024. (list 104-107).

Isto tako, nesporna je činjenica između stranaka da je u tijeku kazneni postupak protiv tužitelja u ovosudnom spisu K-438/2024, a o uvidu u navedeni spis sačinjena je i službena bilješka (list 108).

27. Sporno je između stranaka da li je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2024., dopuštena, da li je tuženik u obvezi tužitelja vratiti na rad prema Ugovoru o radu ili ukoliko tog radnog mjesta više nema ili pod tim nazivom ne postoji da ga vrati na posao na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno organizacijskoj promjeni koja odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi, kvalifikacijama, radnom stažu i iskustvu odnosno njegovom znanju i vještinama kao i da poništi radnje vezane uz nezakonitu i neopuštenu odjavu tužitelja s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te da tužitelja prijavi s danom nezakonitog i nedopuštenog odjavljivanja kao i da izvrši prijave kod nadležnih tijela Hrvatskog zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

28. Odredbom čl. 133 st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje u tekstu ZR-a), propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave Odluke kojim je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, time da prema stavku 2. iste zakonske odredbe propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

29. Tužitelj je Odluku o izvanrednom otkazu primio dana 8. kolovoza 2024. i to putem pošte, a protiv koje je Odluke po punomoćniku dana 12. kolovoza 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava (list 9-11,15), a koji je Zahtjev za zaštitu prava odbijen Odlukom tuženika od 23. kolovoza 2024. (list 12-14).

Obzirom na navedeno, kako tuženik nije postupio po Zahtjevu zaštita prava tužitelja kao radnika, to je isti pravovremeno podnio tužbu zaprimljenu kod suda 30. kolovoza 2024. kojom zahtjeva zaštitu povrijeđenog prava pa slijedom navedenog proizlazi da je tužba tužitelja pravovremena podnesena.

30. Između stranaka bilo je sporno da li Odluka o izvanrednom otkazu ima formalne nedostatke, obzirom na tvrdnje tužitelja.

Naime, činjeničnim navodima tužbe, tužitelj je tvrdio da tuženik nije postupio po odredbi 150. ZR-a, navodeći da prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu nije proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem, odnosno sa sindikalnim povjerenikom, obzirom da iz obrazloženja pobijena odluke nije razvidno da bi se zatražilo mišljenje sindikata, kada je isto zatraženo, kada su podaci dostavljeni, u kojem je roku određeno očitovanje sindikata, kada je sindikat primio podatke o povredi radne obveze i da li je poslodavac iskazao namjeru izvanrednog otkaza Ugovora o radu.

31. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR-a propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a st. 2. da slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, a st. 3. između ostalog propisano je da se važnim odlukama smatraju i odluke o otkazu.

St. 4. istog članka propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, a u smislu st. 5. čl. 150 ZR-a radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu, međutim ukoliko se radničko vijeće ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga (st. 6. istog članka).

31.1. Odredbom čl. 153. st. 3. ZR-a propisano je da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom.

32. Imajući u vidu tvrdnje tužitelja i citirane zakonske odredbe, a suprotno tvrdnjama tužitelja koje su po ocjeni suda neosnovane iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, proizlazi da se je poslodavac savjetovao sa sindikatom koji je Zahtjev primio dana 26. srpnja 2024., ali se na njega nije očitovao pa je tuženik dana

1. kolovoza 2024. donio pobijanu odluku.

U prilog osnovanosti navoda tuženik je naveo da se sindikat nije očitovao o namjeravanoj odluci u roku od 5 dana od primitka zahtjeva za savjetovanje pa se to u smislu citirane odredbe (čl. 150. st. 6 ZR-a) smatra da je s istim suglasan.

33. Da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 150. st.1., st. 2., st. 4., st. 5. i st. 6. ZR- a u svezi čl. 153. ZR-a proizlazi iz iskaza z.z. tuženika ZS, sindikalnog povjerenika US, Zahtjeva za savjetovanje prije donošenja namjeravane Odluke o izvanrednom otkazu od 26. srpnja 2024. (list 42-43), sms poruke između z.z. tuženika ZS i US o primitku Zahtjeva od 26. srpnja 2024. koji je poslan e-mailom (list 44,41), što upućuje na neosnovanost navoda tužitelja da bi postojao formalni nedostatak da tuženik prije Odluke o izvanrednom otkazu nije tražio od sindikalnog povjerenika očitovanje o namjeravanoj Odluci tuženika, a koju je Odluku tuženik donio nakon toga, tj. dana 1. kolovoza 2024.

34. Nadalje, u tužbi tužitelj također upire na formalni nedostatak samog sadržaja Odluke, navodeći da pobijana Odluka tuženika koju je tužitelju izvanrednom otkazan Ugovor o radu nema uvoda, nije razvidno temeljem kojeg zakonskog članka ili internog akta tuženika je doneseno, da obrazloženje odluke ne sadržava opis teške povrede obveze iz radnog odnosa, nužni i obvezni dio, opis radne obveze, vrijeme počinjenja, koji se Ugovor o radu tužitelju otkazuje, na kojem je radnom mjestu tužitelj bio zaposlen i kada je isti zaključen.

35. U odnosu na izneseni prigovor tužitelja, sud isti smatra neosnovanim, obzirom na činjenicu da je iz pobijane Odluke da mu se izvanredno otkazuje Ugovor o radu s danom 2. kolovoza 2024., a iz koje Odluke je razvidno da mu se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21. srpnja 2022., a što je razvidno iz obrazloženja pobijane Odluke (a koji je Ugovor o radu i tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, list 23-24, a tužitelj svojim iskazom i potvrdio), obrazloženje Odluke sadržava opis povrede iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret, kao i činjenice da mu je i prije donošenja pobijane Odluke izrečeno pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa koje je tuženik uputio tužitelju dana 11. srpnja 2024., uz mogućnost otkaza Ugovora o radu, ukoliko nastavi s povredom obveze iz radnog odnosa. Također je i navedena i opisana povreda obveze, navedeno je da mu nije dana mogućnost iznošenja obrane, da nema pravo na otkazni rok i da mu Ugovor o radu prestaje s danom 2. kolovoza 2024., da je proveden postupak savjetovanja sa Sindikatom, a pobijana Odluka sadržava pouku o pravnom lijeku o podnošenju Zahtjeva za zaštitu prava u roku od 15 dana koji je Zahtjev tužitelj i podnio.

Isto tako, po ocjeni suda, neosnovano se tužitelj poziva na odredbu čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku, budući se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku, već o Odluci koja je donesena sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnikom o radu tuženika. Za dodati je, a kako to navodi i tuženik u Odluci kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava kao i u odgovoru na tužbu, da pisano upozorenje tuženika od 11. srpnja 2024. sadržava odredbe ZR-a i Pravilnika o radu, a u kojoj Odluci je navedeno i o kojem se Ugovor o radu tužitelja radi, tj. od 1. kolovoza 2024. (jer tužitelj uostalom nije niti imao zaključen drugi Ugovor o radu).

Stoga, po ocjeni suda, pobijana Odluka nema formalne nedostatke na koje upire tužitelj, već se ista po ocjeni suda temelji na odredbama ZR-a i sadržava sve elemente kako je prethodno obrazloženo.

36. Nadalje, kao daljnji formalni nedostatak pobijane Odluke, tužitelj ističe da mu nije omogućeno iznošenje obrane pa da je time tuženik postupio suprotno odredbi čl. 119 st. 2. ZR-a kojom je odredbom propisano da je poslodavac prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdavano očekivati od poslodavca da to učini.

Obrazlažući nadalje svoje prigovor, tužitelj je naveo da mu to nije omogućeno zbog izrečene mjere opreza Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 23. srpnja 2024. i da ista nije opravdani razlog za ne postupanje poslodavca, jer je tuženik kao poslodavac mogao pozvati tužitelja kao radnika da pisano iznese svoju obranu, čime ne bi bilo dovedeno u pitanje opstojnost izrečene mjere opreza.

37. U odgovoru na tužbu, očitujući se na prigovor tužitelja da mu nije omogućeno iznošenja obrane prije donošenja pobijane Odluke, tuženik je naveo da je u Odluci obrazložio kako smatra da nije opravdano od tužitelja kao radnika očekivati da mu se omogući iznošenje obrane, jer je izrečena mjera opreza zabrane približavanja na razdaljini bližoj od 100 m te zabrane posjećivanja mjesta rada tužitelja Dom za starije osobe Bjelovar, uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa ravnateljicom ZS i HSL, a na što poslodavca ovlašćuje odredba čl. 119. st. 2. ZR-a.

38. U odnosu na postojanje mjere opreza od strane ODO Bjelovar, obrazloženo je pod br. 25. i br. 26. obrazloženja, a iz koje nedvojbeno proizlazi da mu je izrečena zabrana približavanja (na razdaljini bližoj od 100 m) i uspostavljanja te održavanja veze izravne ili neizravne i to ZS (koja je odgovorna osoba tuženika i koja je kao takova donijela pobijanu Odluku) i HSL te posjećivanja određenog mjesta ili područja pa ta okolnost nedvojbeno ovlašćuje tuženika kao poslodavca na postupanje koje proizlazi iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR-a, a što po ocjeni suda u konkretnom slučaju predstavlja opravdano postupanje tuženika.

U odnosu na navode tužitelja, da mu nije omogućeno iznošenje obrane, za dodati je kako kod razmatranja odredbe iz čl. 119. st. 2. ZR-a treba voditi računa da s radi samo o relativnoj obvezi poslodavca. Naime, poslodavac je dužan prije izvanrednog otkazivanja omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog koji nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a koje okolnosti su se ovdje ostvarile, jer iz prirode povrede proizlazi da se iznošenjem obrane namjera poslodavca da izvanredno otkaže Ugovor o radu ne bi promijenila.

U tom kontekstu, tužitelju je prije donošenja pobijane Odluke izrečeno pisano upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa te u slučaju nastavka kršenja iste,

1 0

ukazana je mogućnost na donošenje Odluke o otkazu, a s obzirom na povrede koje se tužitelju stavljaju na teret u osporavanoj Odluci o otkazu, očito je da za tuženika, u konkretnom slučaju, postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini.

Za dodati je da je tuženik u odgovoru na tužbu, naveo da je otac tužitelja drugi dan (po prijavi ravnateljice) došao da povuče prijavu, a u telefonskom razgovoru sa punomoćnikom tuženika naveo je da je nedostupan, negdje u vinogradu, bez mobitela koji mu je navodno oduzela policija.

39. U odnosu na povrede koje tužitelj osporava, iz pobijane Odluke o izvanrednom otkazu razvidno je da je tužitelju zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, jer je poslodavac 22. srpnja 2024. oko 13,45 sati u [adresa], u WhatsApp grupi "Bibin svijet" u kojoj se nalaze zaposlenici tuženika, a u kojoj je i tužitelj, komentirajući u javnim medijima objavljen događaja kojim se osumnjičenik više štićenika i djelatnika Doma za starije osobe u Daruvaru, nakon što je djelatnica Doma, RS napisala da se paze da ne dođe takva budala u njihov Dom, napisao poruku "Ja sam tu, ali nemam dosta metaka kad krenem od uprave.", te "Ali kalaš je dobro podmazan", što je kod ZS i HSL i ostalih zaposlenika izazvalo strah za život i sigurnost, da je nakon podnesene prijave protiv tužitelja isti uhićen dana 22. srpnja 2024. u 17,10 sati i predan pritvorskom nadzorniku.

Nadalje, u Odluci se navodi da je zbog postupanja zaposlenika (tužitelja) rješenjem ODO-a u [adresa] od 23. srpnja 2024. izrečena mjera opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa ZS i HSL kojima se ne smije približiti na daljinu od 100 m, niti uspostaviti ili održavati izravne ili neizravne veze sa istima, kao i zabrane posjećivanja Doma za starije osobe Bjelovar, [adresa], odnosno njegovog radnog mjesta, da navedeno postupanje u kojima se na takav način prijati članovima uprave, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana, predstavlja razlog za izvanredan otkaz Ugovora o radu temeljem čl. 116. ZR- a.

Nadalje, također se u pobijanoj Odluci navodi da je zaposleniku (tužitelju) dana 11. srpnja 2024. izdano pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, jer nije poštivao radno vrijeme, obzirom da je na posao dolazio i odlazio samovoljno kada je htio, time da se tri dana niti pojavio na radnom mjestu 8., 9. i 10. srpnja 2024., a što je detaljno opisano na pisanom upozorenju na obveze iz radnog odnosa te mu je već dana ukazano na mogućnost otkaza Ugovora o radu.

40. Iz pisanog upozorenja tuženika tužitelju od 11. srpnja 2024. (list 29) proizlazi da je isto izrečeno tužitelju (a koji obavlja poslove njegovatelja) kojim se upozorenjem upozorava da je počinio povredu obveze iz radnog odnosa, da ih je dužan ispunjavati, a u slučaju danjeg kršenja ukazan mu je na mogućnost otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja sukladno čl. 115. st. 3. ZR-a.

Iz sadržaja pisanog upozorenja razvidno je da tužitelj nije poštivao radno vrijeme 6. srpnja 2024., jer je došao na posao u 14,10 sati (radno vrijeme popodnevne smjene je od 13,00 do 21,00), dana 7. srpnja 2024. došao je na posao u 13,52 sati, a napustio radno mjesto u 16,51 sati, da je rekao kolegici iz smjene da ih ima dosta, a da prethodno nije kontrirao voditeljicu ES radi dopuštenja ranijeg odlaska s posla i opravdanja istog, da se nije pojavio na radnom mjestom od 8. do 10. srpnja 2024., a u dane 8. i 9. srpnja 2024. bio je na rasporedu za popodnevnu smjenu, dok je 10. srpnja 2024. trebao biti slobodan, nije se javio poslodavcu radi opravdanja nedolaska na posao, osim što je na recepciji ostavio žalbu na privremeno porezno rješenje koje

1 1

nema veze sa obavljanjem njegovih radnih zadataka niti je tuženik kao njegov poslodavac nadležan za rješavanje navedenih sporova te se navedeno ne može smatrati obavijesti poslodavcu o nedolasku na posao niti opravdanim razlogom za nedolazak na posao, a što prema čl. 85. Pravilnika o radu predstavlja osobito tešku povredu obvezu iz radnog odnosa.

Navedena je i odredba čl. 37. ZR-a kojom je propisano da je radnik dužan što prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od 3 dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanu trajanju, a tuženik je u citiranom rješenju upozoren na odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a te u slučaju danjeg kršenja obveze iz radnog odnosa na donošenje poslodavca Odluke iz čl. 115. st. 3. ZR-a.

Navedeno pisano upozorenje tužitelj je primio, jer je isto i vlastoručno potpisao kao i ravnateljica tuženika ZS.

41. Očitujući se na povrede iz radnog osoba, tužitelj je u tužbi osporio osnovanost navoda tuženika i to prije svega navodi u tužbi da je zaposlenik tuženika preko 7 godina, da nikada nije bio u sukobu niti sa jednom zaposlenom osobom kao ni korisnikom, da je vrijeme svog zaposlenja poslove radnog mjesta obavljao savjesno i pošteno, poštivajući neposredno nadređene, a da se komentiranje događaja u Domu za starije osobe u Daruvaru od dana 22. srpnja 2024. u navedenoj Whatsapp grupi može pripisati neprimjerenoj šali tužitelja, koje nikako ne predstavlja ozbiljnu prijetnju bilo kome i da se to nikako ne može kvalificirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Da se radi o neprimjerenoj šali, upućuje i činjenica da je pušten na slobodu neposredno nakon što je doveden pritvorskom nadzorniku te da sa ZS i HSL nije u nikakovom sukobu.

40.1. U svom iskazu tužitelj navodi da mu nije bila nikakova namjera da nekom prijeti, da je sadržaj navedene poruke napisao zbog svoje nepromišljenosti i da je zbog toga ispao najveća budala, da se u grupi "Bibin svijet" u kojoj su njegovatelji često znaju šaliti, da se je dogodio tragični slučaj u Daruvaru i da je napisao navedeni sadržaj koji potvrđuje svojim iskazom (prijepisa sadržaja poruke nalazi se na listu 34), da ne zna tko su članovi uprave, a i da je napisao tu poruku da se nije dogodio tragični slučaj u Daruvaru, ostalo bi sve na zezanciji.

Članovi grupe "Bibin svijet" je 20 njegovatelja i voditeljica ES i ta grupa služi za informacije oko posla, rasporeda posla te za "gluposti". Nije mu bilo poznato tko je sadržaj poruke prijavio koji je on napisao u grupi, no iz pričanja je čuo da je to ravnateljici prijavila HSL koja nije u grupi i socijalna radnica Mrak, koja također nije članica navedene grupe.

40.2. Tužitelj u svom iskazu ne spori da je prije pobijane Odluke primio pisano upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa, da su razlozi njegovog nepravovremenog nedolaska na posao dana 6. srpnja 2024. u 14,10 sati zbog želudčanih problema, da je o tome obavijestio kolege u grupi s kojima radi, no u svom iskazu se nije mogao sjetiti koga. U svezi toga se obratio svom osobnom liječniku, no tuženiku nije donio medicinsku dokumentaciju.

40.3. Također, svojim iskazom tužitelj nije spori činjenicu ni da je 7. srpnja 2024. došao u 13,52 sati, a radno mjesto napustio u 16,51 sati, jer je bio revoltiran zbog poreza, zbog čega i nije došao na posao dva dana 8. i 9. srpnja 2024., jer je primio porezno

1 2

rješenje o plaćanju poreza, a rezultat tomu je što mu nije pravilno obračunat porez u računovodstvu tuženika, da ga o nepravilnom obračunu nitko nije obavijestio, zbog čega je on morao platiti 500,00 eura poreza. Tu informaciju je dobio u Poreznoj upravi, tj. da mu je u računovodstvu tuženika trebao biti obračunat na dva do tri puta, a kad je o tome obavijestio djelatnice u računovodstvu, one su se tome čudile te je njegov nedolazak na posao bio revolt zbog te činjenice, a da je o tome obavijestio svoju šeficu ES i to dva dana prije kroz grupu "Bibin svijet". Međutim, smatra da i po zakon ima pravo ne doći dva dana, a da mu je radno vrijeme u smjenama i to od 06,00 sati do 14,00 sati i među smjena od 13,00 sati do 21,00 sati.

Raspored smjena radi voditeljica njegovatelja ES kroz mjesec ili polumjesečno, a koji je raspored dostavljen njegovateljima kroz grupu.

Drži da zbog njegovog nedolaska na posao dva dana, nije došlo do poremećaja u procesu rada, jer kod tuženika ima dovoljno njegovatelja na broj korisnika te da prije pobijane Odluke o otkazu i pisanog upozorenja nije imao nikakvih problema niti sa poslom niti sa nadređenima.

40.4. U odnosu na izrečenu mjeru opreza u odnosu na HSL koja je zaposlena kod tuženika, za koju je naveo da ne zna što radi, da s njom ne kontaktira, no isti je u svom iskazu glede odnosa sa istom naveo da je s njom bio godinu dana u prisnim odnosima, ali ne posljednjih mjesec dana prije sporne Odluke, jer mu je govorila da će za njihovu vezu saznati njezin suprug, jer je ona bila u braku, a koji je odnos on prekinuo, jer nije želio probleme s njom te da ga ona nije prijavila zbog sadržaja poruka u grupi "Bibin svijet", već zbog činjenice što je prekinuo odnos.

40.5. Iz iskaza ravnateljice ZS tuženika proizlazi da je o sadržaju poruke u grupi "Bibin svijet", čiji ona nije član, saznala je od voditeljice njegovatelja ES koja je dana 22. srpnja 2024. bila na godišnjem odmoru, koja ju je nazvala, zvučala joj je uzrujano, upoznala ju je sa sadržajem poruke koju je napisao tužitelja, za tu grupu nije znala, pitala ju je koliko su tužiteljevi navodi iz poruke ozbiljni, no kako je ES zvučala uzrujano, kontaktirala je policiju te je nakon razgovora s njima podnijela prijavu. U odnosu na tragični događaj koji se je dogodio u Domu umirovljenika u Daruvaru gdje su stradali korisnici i djelatnik, svi su bili pod dojmom kod tuženika i u šoku, tužni i u stresu, a morali su i zbrinuti njihove korisnike.

Smatra da sadržaj tužiteljeve poruke po svom sadržaju ne predstavljaju nepromišljenu šalu, s obzirom na događaj koji je prethodio tim porukama, a zbog tragičnog događaja u Domu umirovljenika u Daruvaru, već ista sadržava prijeteće elemente, zbog čega je i podnijela prijavu, ne znajući što bi tužitelj mogao napraviti.

40.6. Nije imala saznanja na koga je tužitelj mislio kada je spomenuo upravu, navela je da je ona ravnateljica i odgovorna osoba tuženika, da kod tuženika djeluje Upravno vijeće koje čine predsjednik DS te članovi BS i JS od strane osnivača, od strane korisnika LS i ČS od strane djelatnika. Nije se mogla izjasnit na koga je tužitelj mislio kada je naveo upravu, mogao je misliti na nju, na računovodstvo, stručni tim (koji čini socijalna radnica), na voditelje računovodstva, voditelja nabave, voditelja brige i njege o zdravlju, a takav svoj zaključak temelji na prethodno dobivenoj obavijesti od voditeljice ES, jer je bio nezadovoljan sa računovodstvom oko obračuna poreza.

Nije joj bilo poznato zbog čega je tužitelja HSL prijavila, ona kod tuženika radi kao medicinska sestra, a nije joj bila poznata priroda odnosa između nje i tužitelja.

1 3

40.7. U odnosu na pisano upozorenje koje je tužitelju bilo izrečeno pobijane Odluke, jer nije poštivao radno vrijeme 6. i 7. srpnja 2024. kod dolaska i odlaska na posao i s posla, bez adekvatnog opravdanja, u dane 8. i 9. srpnja 2024. nije se pojavio na poslu, jer je 10. srpnja 2024. bio za tužitelja slobodan dan, tako da je na posao došao tek 11. srpnja 2024., a u dane kad nije došao došlo je do poremećaja u procesu rada, tako da su se morali angažirati drugi njegovatelji sa drugog kata koji su morali odraditi tužiteljeve poslove, dok su u dane (6. i 7. srpnja 2024.) tužiteljeve poslove odradili njegovatelji u tužiteljevoj smjeni.

40.8. Što se tiče rada tužitelja kod tuženika, ista je navela da prije spomenutog događaja u odnosu na rad tužitelja nitko nije iznosio nikakove primjedbe, no nakon što je tužitelj kasnio na posao, kad nije došao na posao dva dana, a koji izostanak nije opravdao i po tragičnom događaju, čula je priče od drugi da je tužitelj iskakao kroz prozor, da je imao nepodopštine, no o tome nije pridavala značaj, jer to nitko nije potvrdio, a nakon Odluke o izvanrednom otkazu, dobila je informaciju da je konzumirao alkohol.

41. Svjedok ES, voditeljica njegovatelja i neposredno nadređena tužitelju (a od 17. veljače 2025. voditeljica svih službi kod tuženika), po potrebi je radila kao glavna sestra temeljem pisane odluke, po potrebi mijenjajući glavnu sestru AS za vrijeme korištenja njenog godišnjeg odmora i bolovanja, tako da je obnašala dvije funkcije, kao glavna sestra i voditelj njegovatelja, a u slučaju njenog godišnjeg odmora mijenjala ju je HSL kao voditeljica njegovatelja (a po potrebi i kao glavna sestra) temeljem usmenog naloga ravnateljice.

U odnosu na pisano upozorenje koje je nedvojbeno izrečeno tužitelju na kršenje obveze iz radnog odnosa, o tužiteljevu kašnjenju na posao i ranijeg odlaska s posla, obavijestila ju je RS, tužitelj je radio popodnevnu smjenu, nije došao na posao 8. i 9. srpnja 2024., a po primitku pisanog upozorenja bila je sa tužiteljem na razgovoru kod ravnateljice, prema njenu iskazu proizlazi da je tužitelj pokazivao znakove agresije, da se dizao sa stolice, šakom lupao po stolu, da je tužitelj bio verbalno agresivan i govorio neka mu se da otkaz.

Dana 21. srpnja 2024. dogodio se je tragičan događaj u Domu u Daruvaru, a 22. srpnja 2024. tužitelj je napisao poruku u grupu njegovatelja "Bibin svijet", koja je u svom sadržaju sadržavala riječi oružje, upravu, kalašnjikov, bila je jako zabrinuta i ustrašena, zbog čega je o istom telefonom obavijestila ravnateljicu, poslavši joj i screenschot navedene poruke, jer je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru 10 dana od 15. srpnja 2025. i sadržaj iste nije shvatila kao šalu niti zezanje.

Ista je svojim iskazom potvrdila da je grupa njegovatelja informativnog karaktera, u kojoj su se izmjenjivale informacije koje se odnose na raspored rada, a ponekad se je u grupi znalo i šaliti.

Prije pisanog upozorenja sastavila je službenu bilješku zbog tužiteljeva kasnijeg odlaska, ranijeg odlaska i nedolaska tužitelja na posao (list 28), a što je, kako je navela i ravnateljica tuženika došlo do poremećaja u procesu rada, jer je morala reorganizirati posao na način da su tužiteljev posao morali obaviti drugi njegovatelji te njegovatelji s drugog kata kada uopće nije došao na posao 8. i 9. srpnja 2024.

Tužiteljev otkaz također je utjecao na proces rada kod tuženika, obzirom da je bio manje jedan djelatnik, zbog čega se morala izvršiti reorganizacija poslova, što je podrazumijevalo i novi raspored rada. Mišljenja je da upravu kod tuženika čini

1 4

ravnateljica, računovodstvo, šefica tehničke službe ZSL i blagajnica PS.

HSL radi kod tuženika kao medicinska sestra, ista je po potrebi mijenjala ES kada je ona mijenjala glavnu sestru AS, jer je ona tada umjesto ES bila voditeljica njegovatelja, a kada nije bilo niti ES (zbog godišnjeg odmora) ili NS zbog godišnjeg odmora ili bolovanja, tada je obnašala funkciju voditelja njegovatelja i glavne sestre, a u vrijeme poruke koju je napisao tužitelj u WhatsApp grupi za njegovatelje, mijenjala je ES koja je bila na godišnjem odmoru, tako da je bilja voditeljica njegovatelja i dana 22. srpnja 2024. (na dan pisanja tužiteljeve poruke) bila neposredno nadređena tužitelju.

Poruku koju je napisao tužitelj pokazao joj je netko od njegovatelja, što je bilo prije 14,00 sati, a prethodno je razgovarala s ravnateljicom da li je tužitelj na poslu i da li mu je auto ispred zgrade tuženika. Nakon što je vidjela sadržaj poruke, nije se osjećala ugodno, nije znala što bi tužitelj mogao učiniti, pa je zbog toga i prijavila tužitelja, jer se prethodno prije toga tužitelj dva tjedna neadekvatno ponašao prema njoj, odbijao radne naloge koje mu je dala kao voditelj njegovatelja (mijenjala je ES koja je bila na godišnjem), a i dana 22. srpnja 2024. tužitelj je odbio izvršiti dva radna naloga koja mu je dala, otpratiti korisnike u bolnicu i odnijeti krv u laboratorij.

Isti dan, kada je napisao i poruku u 14,00 sati u ambulanti je počeo vikati, bacati stvari, zbog čega se je uplašila i nije znala kako će reagirati, time da ju je prethodno ES upozorila da je tužitelj ranije dobio pisano upozorenje pred otkaz.

Ista je osporila navode tužitelja da bi s njim bila u bilo kakovoj vezi i da se nema zašto tužitelju osvećivati da su bili u prijateljskim i kolegijalnim odnosima.

42. Svjedok RS radi kao njegovateljica kod tuženika, smatra da je tužitelj radni kolega za poželjet, da je otkaz dobio zbog glupi poruka koje je napisao, da se je šalio i da nije mislio, da je to njen subjektivni stav, a da se je njegova poruka nadovezala na tragični događaj koji se dogodio u Domu u Daruvaru, a da se radi o tužiteljevoj šali, mislila je da tužitelj nije agresivan, već je vedre prirode, da su se zbog te njegove poruke uspaničili, ali ne zna tko i da je on zbog toga prijavljen. Naime, tužitelj se je nadovezao na sadržaj njezine poruke jer je ona prije poruke no što je napisao tužitelj "...užas.. ljudi pazite se da ne dođe još takva budala u naš dom. .." i da je ona pritom mislila na nekog izvana, a ne unutra, tj. tuženika i da se je tužitelj samo nadovezao na tu poruku.

Ista je također potvrdila da je tužitelj bio ljut na računovodstvo zbog nepravilnog obračuna, zbog čega mu je porezna obračunala nekakovu kaznu. Ista nije imala saznanja da li je tužitelju izrečena kakva mjera zbog kršenja obveze iz radnog odnosa. Njenim iskazom potvrđen je iskaz tužitelja i neposredno nadređene ES o postojanje whatsapp grupe "Bibin svijet", koja je služila i za šalu, u kojoj se je pisalo i u poslu i rasporedu rada. Prema njenim saznanjima tužitelj s kojim radi nekih 5 do 10 godina, nikada nije bio agresivan ili nasilan prema nekome. Nije imala saznanja tko čini upravu, ali je pretpostavljala da je to ravnateljica, nije joj bilo poznato da li je tužitelja prijavila HSL, ali ista je navela da se je nešto pričalo o njihovoj ljubavnoj vezi. U vrijeme kada je tužitelj napisao spornu poruku, svjedok nije radio.

43. Svjedok ČS o sadržaju sporne poruke čula je od pričanja drugih, točan sadržaj joj nije poznat i čula je priče da je tužitelj napisao kako bi se i kod njih u domu trebalo krenuti s kalašnjikovom i da je to napisano povodom tragičnog događaja u Domu u Daruvaru. Ista nije imala neposrednih saznanja o tužiteljevu upozorenju na kršenje obveze iz radnog odnosa, o tome je čula iz pričanja od drugih, jer se tužitelj

1 5

nije pojavio na poslu, a prema njenim saznanjima upravu tuženika čine ravnateljica i glavna sestra, prije je glavna sestra bila AS, a sada je to ES koja je ranije bila voditelj njegovatelja. Ista je također potvrdila da je whatsapp grupa "Bibin svijet čiji je ranije bila član služila za interne šale, za raspored poslova, za izražavanje internih nezadovoljstava, a u vrijeme kada je nastala sporna poruka više nije bila član te grupe. HSL radi kao medicinska sestra kod tuženika, a znala je mijenjati glavnu sestru AS kada je bila odsutna i to temeljem usmenog naloga, bez pisane odluke, jer njegovatelji o tome nisu dobili nikakovu obavijest, a što se tiče odnosa tužitelja sa HSL iz pričanja drugih čula je da su bili u ljubavnoj vezi, no u vrijeme kada je tužitelj napisao spornu poruku, isti nisu bili u dobrim odnosima.

44. Odredbom čl. 85 Pravilnika o radu tuženika između ostalog propisano je da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa, zbog kojih tuženik može otkazati radni odnos smatra i neopravdani nedolazak na posao, samovoljno napuštanje posla zbog čega se poremećuje rad ili organizacija rada ustanove (st. 1. toč. 2) te da je poslodavac dužan radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog skrivljenog ponašanja radnika, pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog koji nije opravdano da to poslodavac učini.

Prema odredbi čl. 87. st. 1. istog Pravilnika navedeni su razlozi izvanrednog otkaza Ugovora o radu, a toč. 4. kao jedan od razloga je izostanak s rada više od 3 dana uzastopno bez opravdanog razloga.

45. U odnosu na okolnosti koje je tuženik istakao u odgovoru na tužbu te je prilog tome i dostavio Zapisnik o otvaranju garderobnog ormarića sa fotografijama koji je potpisan po ZS, ES, PS od 19. kolovoza 2024., a o čemu je iskazivao i svjedok ES iz kojeg proizlazi da su u garderobnom ormariću tužitelja pronađene osobne stvari, a između ostalog i prazne bočice alkohola i lijekova, o čemu je i iskazivala ravnateljica ZS, nisu od utjecaja za ishod ovog postupka i tvrdnja tužitelja da je očito pronalaskom praznih bočica alkoholnog pića, tužitelj za vrijeme radnog vremena konzumirao alkohol iz razloga što su navedene okolnosti nastale nakon što je tužitelja uručena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a za primijetiti je da tužitelju zbog te okolnosti tužitelju nije izrečena ni pisano upozorenje niti se eventualno njegova alkoholiziranost na njegovom radnom mjestu spominje kao okolnost kršenja radne obveze.

46. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj prije pobijane Odluke dana 11. srpnja 2024. dobio pisano upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa čime je tuženik postupio odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a, neosnovani su navodi tužitelja da to pisano upozorenje ne može utjecati na donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, jer to upravo suprotno proizlazi iz citiranog pisanog upozorenja. Naime, iz sadržaja pisanog upozorenja, a kako je i obrazloženo pod 40. razvidno je da tužitelj nije uredno izvršavao svoje radne obveze, da svoj izostanak s posla, kasniji dolazak i raniji odlazak kao i nedolazak dva dana na posao 8. i 9. srpnja 2024., (jer je dana 10. srpnja 2024. po rasporedu rada bio slobodan, koja je činjenica nesporna između stranaka), a na posao se vratio 11. srpnja 2024., isti je neopravdano izostao s posla, jer za to tuženiku kao poslodavcu nije dostavio opravdanja, eventualno medicinski dokumentaciju, a koju činjenicu isti i ne poriče u svom iskazu, dok je za izostanak dva dana s posla pravdao činjenicom da je bio revoltiran zbog pogrešnog

1 6

obračuna poreza od strane računovodstva tuženika, zbog čega je dobio porezno rješenje na plaćanje iznosa od 500,00 eura.

Obzirom na neopravdani izostanak s posla tužitelja, isto predstavlja povredu radne obveze, a time i neosnovanost tvrdnji tužitelja da je svjesno i uredno izvršavao svoje obveze iz radnog odnosa, jer je suprotno postupio prema odredbi čl. 37 ZR-a.

47. Potom je tužitelj nakon dobivenog pisanog upozorenja na kršenje obveze iz radnog odnosa, nakon 10 dana, tj. 22. srpnja 2024. napisao navode u grupi njegovatelja "Bibin svijet", a koji je sadržaj i naveden po obrazloženjem br. 39. (list 34), koji sadržaj isti ne osporava, a s obzirom na sadržaj iste i kontekstu u kojem je pisano, jer je ista prethodila tragičnom događaju koji je objavljen i u javnim medijima u kojim je počinitelj usmrtio više štićenika i djelatnika Doma za starije osobe u Daruvaru, nakon što je radnica doma RS napisao da se svi paze, da ne dođe takva budala u njihov dom, dok je tužitelj napisao sadržaj (kako je navedeno pod obrazloženjem br. 39., list 34), što je kod zakonske zastupnice ZS i HSL (koja je u to vrijeme mijenjala neposredno nadređenu, tužitelju ES, tj. voditeljicu njegovatelja, koja je u to vrijeme bila na godišnjem), izazvalo opravdani strah za njihov život i sigurnost. Iz sadržaja poruke koju je nedvojbeno tužitelj napisao, da ista ima prijetećih elemenata, da se odnosi na upravu, a što nedvojbeno uključuje i z.z. tuženika ZS, nikako se ne može raditi o tužiteljevoj nepromišljenoj šali, obzirom na okolnosti koje su prethodno navedene i uslijed kojih je poruka napisana, a uvažavajući činjenicu da ista u svom sadržaju ima prijeteće elemente prema upravi.

47.1. Da se ne radi o nepromišljenoj šali, nedvojbeno upućuje i činjenica da je povodom podnesene prijave ravnateljice ZS i HSL, po ODO Bjelovar dana 23. srpnja 2024. tužitelju kao osumnjičeniku izrečena mjera opreza zabrane približavanja, a što je sadržajno obrazloženo pod obrazloženjem br. 25., koja mjera osim zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja i podržavanja veze sa oštećenima (ZS i HSL), kojima se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 m, niti uspostaviti izravnu ili neizravnu veze te zabrane posjećivanja Doma za starije osobe Bjelovar (dakle, svog mjesta rada), objektivno tužitelj više zbog iste ne može više izvršavati svoje radne obveze. Također je, tijekom postupka utvrđeno je da su navedene mjere produljene u kaznenom postupku koji se vodi protiv tuženika radi kaznenog dijela prijetnje, a o čemu je i sastavljena Službena bilješka dana 3. prosinca 2024. (list 108), a osim toga prije zaključenja prethodnog postupka tuženik je u tu svrhu dostavio rješenje Županijskog suda u Bjelovaru Kž- 427/2024-4 od 2. listopada 2024.

47.2. S obzirom na sadržaj poruke koji je tužitelj napisao i zbog čega mu je izrečena mjera opreza zbog sumnje na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona te ocjene suda da navedena poruka nikako ne predstavlja po svom sadržaju nepromišljenu šalu, a u svezi čega se i vodi kazneni postupak protiv istog, predstavlja neprimjereno obraćanje tužitelja upravi, a sadržajno su navedene prijeteće riječi, a među kojima je svakako i zakonska zastupnica tuženika ZS. Izricanjem mjere opreza koja je nesporno i dalje na snazi, za posljedicu ima tužiteljevu nemogućnost obavljanja rada.

Sama po sebi mjera opreza kao i prethodno zadržavanje tužitelja koji je i pušten nakon privođenja, ne predstavlja povredu radne obveze, međutim, obzirom na činjenicu, da ista tužitelja onemogućava u vršenju obavljanja njegovih radnih obveza (a što je izazvano njegovom krivnjom, a ne krivnjom poslodavca), no međutim, kako je ista

1 7

dovela do poremećaja u procesu rada, a što je nedvojbeno utvrđeno temeljem iskaza svjedoka ES i zakonske zastupnice ZS, jer tuženik ima na raspolaganju manje jednog radnika njegovatelja, zbog čega je morao reorganizirati poslove i na tužiteljevo mjesto rasporediti djelatnika sa drugog kata na radno mjesto tužitelja, to predstavlja opravdan razlog za izvanredan otkaz Ugovora o radu. Za napomenuti je, da je i prilikom pisanog upozorenja od 11. srpnja 2024. kojim je tuženik upozorio tužitelja na kršenje obveze iz radnog odnosa, jer je utvrđeno temeljem provedenih dokaza da za izostanak s posla, svojevoljnim kašnjenjem na posao nakon radnog vremena i napuštanje radnog mjesta prije završetka istog, a što nije na adekvatan način opravdao, posebice kada dva dana nije došao na posao, niti za to tuženiku kao poslodavcu dostavio dokaze kojima opravdava, a čime je tužitelj postupio suprotno prema odredbi čl. 37. ZR-a, također dovelo do poremećaja u procesu rada, jer je tuženik također, a posebice za dva dana tužiteljeva nedolaska na posao (8. i 9. srpnja 2024.), također dovelo do poremećaja u procesu rada, jer je tužiteljev posao morao obaviti drugi njegovatelj kojeg je tuženik morao rasporediti na tužiteljevo radno mjesto, a što također proizlazi iz iskaza neposredno naređenih ES i ZS.

S obzirom na to, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj upozoren od strane tuženika kao poslodavca prilikom pisanog upozorenja od 11. srpnja 2024. na obvezu iz radnog odnosa i ukazana mu je mogućnost otkaza, u slučaju nastavka povrede te obveze koja je nedvojbeno dovela do poremećaja u procesu rada, a što je nastavljano i u kontinuitetu nakon 10, odnosno 11 dana nakon pisanog upozorenja, jer je tužitelju zbog sadržaja poruke koju je napisao izrečena mjera kojom ne može obavljati svoj posao njegovatelja i koja je zbog takovog njegovog postupanja također dovela do poremećaja u procesu rada i kad se to sve sagleda, tada je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu.

48. Rješenje kojim je tužitelju izrečena mjera opreza, doneseno je dana 23. srpnja 2024., a koja mjera i nadalje opstoji, što nije sporno između stranaka i koja je nedvojbeno kod tuženika dovela do poremećaja u procesu rada, a kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena 2. kolovoza 2024. nedvojbeno proizlazi da je tuženik istu donio u roku propisanom čl. 116. st. 2. ZR-a.

49. Za ishod postupka neodlučan je navod tužitelja u odnosu na isticanje činjenice da je sa HSL bio u ljubavnoj vezi i da njeno prijavljivanje predstavlja osvetu njemu, kako to želi prikazati tijekom postupka, jer ta činjenica nije utvrđena ocjenom dokaza izvedenih tijekom postupka.

Ista je u vrijeme pisanja sadržaja sporne poruke, tužitelju bila neposredno nadređena, jer je po usmenom nalogu ravnateljice ZS mijenjala voditeljicu ES, koja je bila u to vrijeme na godišnjem odmoru, kako je prethodno i obrazloženo, a koja je inače u situaciji kada nije bilo ES (zbog godišnjeg, bolovanja) ili ranije mijenjala i glavnu sestru AS pa imajući u vidu da je bila neposredno nadređena, a tužitelj je u poruci u kojoj se spominje oružje kojim će krenuti na upravu, činjenici da su svjedoci tijekom postupka kao i zakonski zastupnik naveli da se pod upravom, osim ravnateljice, mogu smatrati i voditelji njegovatelja, voditelji računovodstva, voditelji nabave, u tom trenutku opravdano kao i ravnateljica ZS izrazila bojazan za svoju sigurnost i život i s osnova te funkcije koju je spornog dana obavljala, također prijavila tužitelja.

1 8

50. Nije od značaja činjenica što je ES imala pisanu Odluku da osim svog posla kao voditelja njegovatelja, može mijenjati glavnu sestru AS (a na koje radno mjesto je sada imenovana ES), a da HSL nema takovu pisano Odluku, već po potrebi usmenim nalogom ravnateljice ZS, istu mijenjala bilo kao voditeljica njegovatelja ili glavne sestre, iz razloga što tuženik kao poslodavac, s obzirom na prirodu i potrebe posla može i treba organizirati proces rada, a što podrazumijeva i raspored voditelja/glavne sestre. To tim više, što iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da je ovisno o raspoloživom broju njegovatelja, dolazilo i do promjene utvrđenog rasporeda rada na početku mjeseca, zbog bolovanja, godišnjeg odmora ili sl. situacija, što upućuje da je i u tim situacijama tužitelj vodio računa da nema poremećaja u procesu rada, a što je svakako učinio i bio dužan nakon što je tužitelj svojim postupanjem takav poremećaj rada izazvao zbog svojih neopravdanih odlazaka ranije s posla, kašnjenja na posao, odnosno nedolazaka na posao te po izricanju mjere opreza.

51. Također, za napomenuti je da sud nije uzeo u obzir činjenicu koju je tuženik istakao u odgovoru na tužbu pod toč. III. gdje je navedeno da je tužitelj kada je prijetio u jutarnjim satima, odbio zahtjev HSL da odveze korisnike u bolnicu i vikao na hodniku, a koju je činjenicu ista potvrdila i svojim iskazom, jer navedena okolnost nije navedena kao povreda radne obveze u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu, tako da ta činjenica nije od utjecaja za ishod postupka.

52. Dakle, kako je utvrđeno da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nema formalnih nedostatka na koje je upirao tužitelj, da su ispunjene pretpostavke iz čl. 116 st. 1. i st. 2. ZR-a., uz uvažavanje svih okolnosti očito je da nastavak radnog odnosa nije moguć, predlaži zaključak suda da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa, čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 116. st. 1. i st. 2. ZR-a, a s a obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja kako je prethodno obrazloženo, ocijenjeno je da je Odluka o otkazu dopuštena, da su ispunjene pretpostavke iz čl. 119. st. 2, čl. 116. st. 1. i st. 2. ZR-a, radi čega je i presuđeno kao pod toč. I. presude, dok nije ispunjena pretpostavka iz čl. 124. ZR-a.

53. Odluka o troškovima odredbe čl. 154 st. 1 u svezi 155. ZPP-a, a kako je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, to je isti u obvezi primjenom odredbe tbr. 7. st. 2 al. 4 u svezi tbr. 38 Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tuženiku naknaditi jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak kako je i postavljen zahtjev tuženika za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 500,00 eura. Troška PDV-a u iznosu od 125,00 eura, u ukupnom iznosu od 625,00 eura, a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude (obzirom da isti nije postavio zahtjev za zateznu kamatu niti u odgovoru na tužbu niti prije zaključenja glavne rasprave).

54. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 3. travnja 2025.

Sudac

Gordana Malvić

1 9

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Naredba:

Presudu dostavi:

-punomoćniku tužitelja Jacinti Toš Špehar, e-komunikacijom

- punomoćniku tuženika Hrvoju Mladiniću, e-komunikacijom