REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedijev trg 11

P-1877/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u OD Vukina & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u OD Grgić & partneri u Zagrebu, zaključio je glavnu i javnu raspravu 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja NŠ, odvjetnička vježbenica u OD Vukina & Partneri i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika u OD Grgić & partneri, dok je donio i objavio 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.378,54 EUR sa zakonskim kamatama koje teku od 17. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj kao osiguratelj i VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao osiguranik (dalje: „Osiguranik tužitelja“) sklopili ugovor o osiguranju automobilskog kaska za vozilo marke Peugeot, tip 2008, registarskih oznaka N, temeljem broja police [broj police] dana 4. svibnja 2021. Dana 14. kolovoza 2021., na kolniku županijske ceste broj 2040 na ulazu u mjesto [adresa] došlo je do štetnog događaja/osiguranog slučaja zbog iznenadnog naleta srne na cestu s lijeve strane uslijed čega je došlo do udarca vozila osiguranika tužitelja u istu. Iz službene zabilješke Policijske uprave Međimurske proizlazi kako na predmetnoj cesti nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, a vozačica ZŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podvrgnuta je ispitivanju alkoholiziranosti te kod iste nije utvrđena prisutnost alkohola. Osiguranik tužitelja je 16. kolovoza 2021. prijavio nastanak štetnog događaja i štete tužitelju, opisavši okolnosti uslijed kojih je došlo do prometne nezgode. Oštećenja vozila detaljno su fotografirana, procjenitelj tužitelja izvršio je izvid nastale štete, a popravak je izvršen od strane obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tužitelj je zatim 17. studenog 2021. godine nadoknadio Osiguraniku tužitelja nastalu štetu u iznosu od 10.386,59 kn (1.378,54 EUR) i time je tužitelj ispunio svoju obvezu temeljem kasko osiguranja. Obzirom da je tužitelj kao osiguratelj nadoknadio svom osiguraniku nastalu štetu, na tužitelja su prešla sva prava osiguranika tužitelja budući da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika, odnosno Lovačko društvo Patka Donji Vidovec, Lovačka ulica 2, 40326 Sv. Marija, OIB:16170491116 (dalje: „Osiguranik tuženika“). Tužitelj navedeno potražuje temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, dalje: „ZOO“) prema kojem prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu prelaze isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja, u konkretnom slučaju na tužitelja. Tužitelj je tuženiku uputio regresni zahtjev br. R- 2021/0000678 zajedno s pripadajućom dokumentacijom dana 17. studenog 2021. kojim je obavijestio tuženika o nastanku štetnog događaja, odgovornosti tuženika kao osiguratelja, o iznosu isplaćenom na ime naknade štete te zatražio isplatu iznosa od 10.386,59 kn (1.378,54 EUR) na ime regresnog zahtjeva. Tužitelj je zaprimio odgovor tuženika od 19. studenog 2021. u kojem navodi da je zahtjev zaprimljen i da je predmet u obradi. Tužitelj je zatim zaprimio dopis tuženika od 29. ožujka 2022. u kojem navodi da je zahtjev tužitelja pravno neosnovan budući da nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju te ukazuje na nedostatak dokumentacije. Odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač uređena je čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (NN 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: „ZL“) koji upućuje na primjenu ZOO- a u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu prema kojem postoji odgovornost tuženika kao osiguratelja Lovačkog društva Patka Donji Vidovec. U prilog tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo stajalište u odluci Rev 2449/1990 od 27. veljače 1991. da je divljač koja se slobodno kreće okolišem stvar od koje prijeti povećana opasnost nastanka štete, stoga za štetu odgovara njen vlasnik, odnosno u ovom slučaju Osiguranik tuženika koji gospodari lovištem na području na kojem je nastala šteta. Navedeno proizlazi iz odredbe 1064. ZOO-a koja određuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Jednako stajalište sudovi zauzimaju u recentnijim postupcima, primjerice Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-230/2020 od 23. kolovoza 2021. U slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva prema tuženiku, tužitelj podnosi tužbu protiv eventualnog tuženika Županijska uprava za ceste Međimurske županije, temeljem čl. 197. Zakona parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11. 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: „ZPP“) budući da je ovdje riječ o institutu eventualne subjektivne kumulacije. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate koje teku od 17. studenog 2021., odnosno od dana kada je tužitelj osiguraniku tužitelja nadoknadio nastalu štetu. Takvo je stajalište zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1132/1993 od 6. srpnja 1994.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. U pogledu osporene aktivne legitimacije tužitelja, tuženik navodi kako uz tužbu nije dostavljena prihvaćena ponuda o osiguranju niti uredno sastavljena i potpisana polica osiguranja, pripadajući Uvjeti osiguranja iz kojih bi bila razvidno koji su rizici pokriveni, koji su rizici isključeni, način obračuna štete i sl., niti dokaz da je premija plaćena, sve sukladno odredbi čl. 925. - 927. ZOO-a, pa je očito da tužitelj nije istu dokazao. Tuženik u cijelosti poriče činjenični navodi tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u čl. 9 Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ), pa se stoga osporava pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi. Naime, pošto se nezgoda dogodila u mjestu [adresa] ne može se isključiti varijanta da se radilo o naletu na psa ili drugu domaću životinju, pa nema odgovornosti tuženika. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivnu legitimaciju, jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Opreza radi, tuženik osporava odgovornost za s tetu i iz razloga s to nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, te ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Također tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva iz razloga jer tužitelj nije dokazao niti predložio odgovarajuće dokaze da je izvršio uplatu utuženog iznosa svom osiguraniku. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 27. veljače 2025. tuženik se protivi korištenju dokaza koji su predloženi i dostavljeni nakon tužbe i zaključenja prethodnog postupka na ročištu od 2. srpnja 2024. godine, posebice dostavi police osiguranja i provođenju prometnog vještačenja na okolnost dinamike nezgode, sve s obzirom na prigovore iz odgovora na tužbu i mogućnost predlaganja dokaza na pripremnom ročištu. Tuženik smatra da su rezultati prometnog vještačenja neodlučni za odluku u sporu, budući je nesporno da šteta nije nastala za vrijeme provođenja lovnih aktivnosti na mjestu štetnog događaja, a isto tako je kroz sudsku praksu potvrđen stava da cesta na kojoj je je došlo od udara vozila u divljač na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta - čl. 9. do 11. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 99/18- dalje ZOL), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari osoba zadužena za javne ceste. Već samo zbog ovoga, prema mišljenju tuženika, izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: polica za automobilska osiguranja (str. 6. spisa), prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska (str. 7. – 8. spisa), službena zabilješka (str. 9. spisa), račun br. 531/1/1 (str. 10. spisa), potvrda o izvršenoj transakciji (str. 11. spisa), regresni zahtjev (str. 12. spisa), odgovor na odštetni zahtjev (12. – 14. spisa), očitovanje LD "Patka" (str. 44. spisa). Sud je saslušao kao svjedoka ZŠ.

5. Sud nije proveo prometno vještačenje na okolnost visine štete nastale na oštećenom motornom vozilu jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno. U odgovoru na tužbu (točka 25) tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj nije pružio odgovarajuće dokaze da je izvršio uplatu utuženog iznosa svom osiguraniku. Dakle, tuženik nije osporavao da su na motornom vozilu reg. oznake ČK- 479IA u štetnom događaju od 14. kolovoza 2021., a zbog naleta na životinju, nastala oštećenja specificirana u računu na str. 10. spisa, pa provođenje vještačenja na okolnost štete na vozilu nije bilo potrebno. Sud nije proveo tuženikove dokazne prijedloge za provođenjem vještačenja po vještaku za lovstvo na okolnost je li mjesto događaja područje na kojem nije moguće uspostaviti lovište/provoditi lov jer se u parničnom postupku dokazuju pozitivne, a ne negativne činjenice, niti prometno vještačenje na okolnost dinamike i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode jer tuženik nije uplatio predujam za provođenje vještačenja pa je sud odustao od provođenja tog dokaza (čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 1.378,54 eura koji tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je isplatio temeljem police kasko osiguranja broj 020108368687 od 4. svibnja 2021. radi popravka motornog vozila reg. oznaka ČK- 479IA, oštećenog u štetnom događaju od 14. kolovoza 2021.

8. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja tuženik bio osiguravajuće društvo Lovačkog društva Patka, Donji Vidovec i da mjesto štetnog događaja pripada području LD "Patka". Pored toga, iz službene bilješke na str. 9. spisa proizlazi da je na mjesto štetnog događaja na dan 14. kolovoza 2021. izašao lovočuvar LD "Patka", OŠ.

9. U ovom postupku je sporna aktivna legitimacija, na koju je životinju naletjelo oštećeno motorno vozilo, je li osnovan tuženikov prigovor isključive odgovornosti vozača motornog vozila za štetu, kao i je li tužitelj isplatio svom osiguraniku osigurninu temeljem police kasko osiguranja.

10. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema sobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost tuženika prema tužiteljevom osiguraniku u smislu navedene zakonske odredbe, je li tužitelj izvršio isplatu temeljem ugovora o osiguranju (isplatu osigurnine) te je li izvršenom isplatom tužitelj subrogirao u pravni položaj svog osiguranika.

11. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Na odgovornost tuženikovog osiguranika kao lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, dalje: Zakon o lovtsvu), već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači, kao u konkretnom slučaju – proizlazi iz očitovanja na str. 44. spisa (isto tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

13. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a).

14. Na temelju iskaza svjedoka, vozača, ZŠ, koji je sud prihvatio jer nije u proturječju s ostalim izvedenim dokazima i jer stranke nisu prigovarale istinitosti iskaza tog svjedoka, sud je utvrdio da je vozač motornog vozila predmetnog dana naletio upravo na srnu. Naime, svjedok je iskazao da je predmetnog dana vozio motorno vozilo, krećući se cestom iz smjera Preloga u smjeru [adresa]. Na jednom dijelu ceste, gdje je bila šuma s obje strane, vozaču je s lijeve strne ceste iz šume iskočila srna. Nalet na srnu nije mogao izbjeći, a u naletu je oštećen prednji branik zajedno s maglenkama i lijeva vozačka vrata vozila. Mehaničar je popravljao sva oštećenja zadobivena u tom štetnom događaju, a mehaničara je izabrao svjedok sa svojim suprugom i potom je dao nalog osiguranju da osigurninu isplati izravno PŠ, vlasniku obrta [obrt].

15. Iskaz svjedoka (vozača vozila) nije proturječan Službenoj zabilješki na str. 9. spisa, koja je sastavljena na dan štetnog događaja od strane ovlaštenog policijskog službenika, a iz koje proizlazi da je 14. kolovoza 2021. oko 4,30 sati na kolniku Županijske ceste broj 2040, između [adresa] i [adresa], došlo do štetnog događaja na način da je vozačica osobnog automobila reg. [registarska oznaka], BŠ, prednjim lijevim dijelom automobila udarila u nepoznatu životinju (prema izjavi vozačice u srnu), koja je pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu u odnosu na smjer kretanja vozila. Na osobnom automobilu oštećen je prednji branik, prednji lijevi blatobran i prednji lijevi sklop svjetala.

16. Dakle, iskaz svjedoka je nepromijenjen u odnosu na izjavu koja je dana na dan samog štetnog događaja, kako u pogledu vrste životinje na koju je vozačica motornog vozila naletjela i smjer naleta (s lijeve strane), tako i u odnosu na vrstu oštećenja na vozilu koja su tom prilikom nastala.

17. Kako je sud utvrdio da je predmetnog dana u motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] udarila srna, koja pripada području LD Patka (tuženikovog osiguranika), to postoji odgovornost tuženikovog osiguranika sukladno čl. 1064. ZOO-a jer je divljač opasna stvar, a koja odgovornost je objektivna i postoji na temelju uzročnosti.

18. Tuženik, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao isključivu krivnju vozača vozila osiguranog kod tužitelja, odnosno postojanje ekskulpacijskih razloga. Naime, rješenjem od 7. studenog 2024. sud je naložio tuženiku platiti predujam za provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja, ali tuženik predujam nije položio u ostavljenom roku, pa je sud temeljem odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a odustao od provođenja prometnog vještačenja. Teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga je na tuženiku, a ne na tužitelju, pa je tuženik bio dužan predložiti provođenje adekvatnih dokaza na okolnost isključive odgovornosti oštećenika za štetu.

19. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer tužitelj nije dostavio potpisanu policu osiguranja niti dokaz o plaćanju premije. Tužitelj je uz tužbu dostavio policu osiguranja od automobilske odgovornosti i automobilskog kaska, s pokrićem od 4. svibnja 2021. do 4. svibnja 2022., za motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za osiguranika VŠ, [adresa]. Sukladno odredbi čl. 925. st. 2. ZOO-a polica o osiguranju je dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju i ona mora biti izdana u pisanom obliku, dok je ugovor o osiguranju neformalan ugovor koji je sukladno čl. 925. st. 1. ZOO-a sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Iznimno, kod ugovora o osiguranju osoba, ugovor o osiguranju je sklopljen u trenutku kad policu osiguranja potpišu ugovorne strane i takav ugovor je formalan ugovor (čl. 925. st. 3. ZOO-a). Odredbom čl. 926. st. 1. ZOO-a je propisano što polica osiguranja mora sadržavati, a među kojim bitnim sastojcima nisu navedeni potpisi ugovornih strana (osim kad je u pitanju osiguranje osoba – čl. 926. st. 2. ZOO- a). Kako je polica osiguranja dokaz o već sklopljenom osiguranju o osiguranju imovine (motornog vozila), to je dostavom police osiguranja u spis tužitelj dokazao postojanje ugovornog odnosa sa svojim osiguranikom. Osim toga, sam osiguranik VŠ je vlastoručno potpisala prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska (str. 7. – 8. spisa), te se pozivala na broj police osiguranja koja je dostavljena u spis.

20. Međutim, tuženik je osporio tužiteljevu tvrdnju da su isplatom naknade iz osiguranja na njega, po samom zakonu, prešla osiguranikova prava prema odgovornoj osobi. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužitelj nije priložio uvjete osiguranja iz kojih bi bilo razvidno da nalet na divljač predstavlja osigurani rizik, odnosno da je isplatom odštete iz ugovora o osiguranju tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i da je stoga ispunjenjem ugovorne obveze po samom zakonu došlo do subrogacije u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a.

21. Naime, ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO- a). Prema odredbi čl. 922. st. 1. ZOO-a osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom.

22. Teret dokazivanja da je do subrogacije došlo ispunjenjem ugovorne obveze je na tužitelju (čl. 219. st. 1. ZPP-a), dok tužitelj nije dostavio u spis opće niti posebne uvjete osiguranja iz kojih bi proizlazilo da nalet na divljač predstavlja osigurani rizik. Naime, osigurani rizici nisu naznačeni na polici osiguranja, dok tužitelj nije priložio opće uvjete kasko osiguranja iz kojih bi sud mogao utvrditi odlučnu činjenicu (nastup osiguranog slučaja) (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3243/2023-2 od 26. veljače 2024.). Naime, iz police osiguranja proizlazi da je ugovaratelj osiguranja upoznat da je osiguranje sklopljeno po Uvjetima i klauzula,a PG-aod/20-11-hr, PG-rem-NMV/18-10-hr, PG-aka/20-01-hr, koja nije dostavljena u spis.

23. Slijedom navedenog, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.378,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer je utvrdio da isplatom iznosa od 1.378,54 eura nije došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a s obzirom na to da sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o (kasko) osiguranju motornog vozila, odnosno da je nastupio osigurani slučaj nastupom osiguranog rizika.

24. Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 90. st. 1. i 2. i čl. 91. ZOO-a. Naime, dođe li od strane neke osobe do ispunjenja tuđe obveze, do subrogacije na ispunitelja dokazi tek na temelju ugovora ispunitelja s vjerovnikom sklopljenog prije ispunjenja ili pri ispunjenju, ili pak na temelju ugovora ispunitelja s dužnikom sklopljenog prije ispunjenja. Kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, do zakonske subrogacije dolazi samim ispunjenjem.

25. Tužitelj ne iznosi činjenične tvrdnje da je do subrogacije došlo na temelju ugovora u smislu odredbe čl. 90. st. 1. i 2. ZOO-a, dok tužitelj koji nije dokazao da je isplatu izvršio jer je nastupio (ugovoreni) osigurani slučaj, a prema stajalištu ovoga suda tužitelj nije osoba koja bi imala pravni interes da izvan okvira ugovora o osiguranju ispuni tuđu obvezu.

26. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji troškovi se sukladno odredbi čl. 155. st. 2. ZPP-a određuju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

27. Tuženiku su opravdano nastali troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 2. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 26. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1.Tarife), sve uvećano za pdv od 25%, odnosno ukupno 1.000,00 eura. Na dosuđene troškove parničnog postupka tuženik ima pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 151. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

28. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke presude.

Zagreb, 3. travnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.