Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, R. Boškovića 18
Poslovni broj: P-668/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ljubici Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS iz [adresa], Ul. 17. rujna 1991. kbr. 2, OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. iz ZOU Marijan Fosin, Božica Petak Vujec i Andreja Fosin iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, zast. po pun. iz OD Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 19. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Božicu Petak Vujec odvj. iz Varaždina, te odsutnosti pun. tuženika, a dana 3. travnja 2025. objavio i
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb OIB: 14036333877 da tužiteljici ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 17. rujna 1991. br. 2, 40000 Čakovec da po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od iznos od 1.057,51 EUR (tisućuipedesetsedam eura i pedesetijedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to: na iznos od 5,13 EUR sa kamatom od 01.10.2007. do plaćanja;
na iznos od 5,13 EUR sa kamatom od 01.11.2007. do plaćanja;
na iznos od 5,12 EUR sa kamatom od 01.12.2007. do plaćanja;
na iznos od 5,11 EUR sa kamatom od 01.01.2008. do plaćanja;
na iznos od 5,11 EUR sa kamatom od 01.02.2008. do plaćanja;
na iznos od 5,10 EUR sa kamatom od 01.03.2008. do plaćanja;
na iznos od 19,21 EUR sa kamatom od 01.04.2008. do plaćanja; na iznos od 19,18 EUR sa kamatom od 01.05.2008 do plaćanja; na iznos od 19,16 EUR sa kamatom od 01.06.2008. do plaćanja; na iznos od 19,13 EUR sa kamatom od 01.07.2008. do plaćanja; na iznos od 19,11 EUR sa kamatom od 01.08.2008. do plaćanja; na iznos od 19,09 EUR sa kamatom od 01.09.2008. do plaćanja; na iznos od 19,05 EUR sa kamatom od 01.10.2008. do plaćanja; na iznos od 29,91 EUR sa kamatom od 01.11.2008. do plaćanja; na iznos od 29,86 EUR sa kamatom od 01.12.2008. do plaćanja; na iznos od 29,83 EUR sa kamatom od 01.01.2009. do plaćanja; na iznos od 29,79 EUR sa kamatom od 01.02.2009. do plaćanja; na iznos od 28,63 EUR sa kamatom od 01.03.2009. do plaćanja; na iznos od 1,12 EUR sa kamatom od 18.03.2009. do plaćanja;
na iznos od 20,52 EUR sa kamatom od 01.04.2009. do plaćanja; na iznos od 9,19 EUR sa kamatom od 16.04.2009. do plaćanja;
na iznos od 10,50 EUR sa kamatom od 01.05.2009. do plaćanja; na iznos od 19,17 EUR sa kamatom od 14.05.2009. do plaćanja; na iznos od 0,33 EUR sa kamatom od 01.06.2009 do plaćanja;
na iznos od 29,29 EUR sa kamatom od 17.06.2009. do plaćanja; na iznos od 29,58 EUR sa kamatom od 17.07.2009 do plaćanja;
na iznos od 29,53 EUR sa kamatom od 15.08.2009. do plaćanja; na iznos od 29,49 EUR sa kamatom od 16.09.2009. do plaćanja; na iznos od 29,44 EUR sa kamatom od 16.10.2009. do plaćanja; na iznos od 29,40 EUR sa kamatom od 17.11.2009. do plaćanja; na iznos od 29,35 EUR sa kamatom od 16.12.2009. do plaćanja; na iznos od 29,30 EUR sa kamatom od 16.01.2010. do plaćanja; na iznos od 29,26 EUR sa kamatom od 16.02.2010. do plaćanja; na iznos od 29,21 EUR sa kamatom od 16.03.2010. do plaćanja; na iznos od 29,16 EUR sa kamatom od 16.04.2010. do plaćanja; na iznos od 29,10 EUR sa kamatom od 16.05.2010. do plaćanja; na iznos od 29,05 EUR sa kamatom od 16.06.2010. do plaćanja; na iznos od 29,00 EUR sa kamatom od 17.07.2010. do plaćanja; na iznos od 28,94 EUR sa kamatom od 17.08.2010. do plaćanja; na iznos od 28,89 EUR sa kamatom od 16.09.2010. do plaćanja; na iznos od 28,84 EUR sa kamatom od 16.10.2010 do plaćanja;
na iznos od 28,78 EUR sa kamatom od 16.11.2010. do plaćanja; na iznos od 28,73 EUR sa kamatom od 16.12.2010. do plaćanja; na iznos od 24,11 EUR sa kamatom od 15.01.2011. do plaćanja; na iznos od 24,07 EUR sa kamatom od 17.02.2011. do plaćanja; na iznos od 24,01 EUR sa kamatom od 17.03.2011. do plaćanja; na iznos od 23,96 EUR sa kamatom od 15.04.2011. do plaćanja; na iznos od 23,91 EUR sa kamatom od 14.05.2011. do plaćanja; na iznos od 9,63 EUR sa kamatom od 16.06.2011. do plaćanja;
sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb OIB: 14036333877 da tužiteljici ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 17. rujna 1991. br. 2, 40000 Čakovec da po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF isplati iznos od iznos od 2.948,87 EUR (dvijetisućedevetstotinačetrdesetiosam eura i osamdesetisedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 7,74 EUR sa kamatom od 17.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 7,33 EUR sa kamatom od 22.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 0,40 EUR sa kamatom od 01.04.2011. do plaćanja;
na iznos od 29,73 EUR sa kamatom od 15.04.2011. do plaćanja; na iznos od 5,03 EUR sa kamatom od 29.04.2011. do plaćanja;
na iznos od 0,61 EUR sa kamatom od 01.05.2011. do plaćanja;
na iznos od 36,00 EUR sa kamatom od 14.05.2011 do plaćanja;
na iznos od 7,21 EUR sa kamatom od 28.05.2011. do plaćanja;
na iznos od 42,12 EUR sa kamatom od 16.06.2011. do plaćanja; na iznos od 11,64 EUR sa kamatom od 30.06.2011. do plaćanja; na iznos od 47,87 EUR sa kamatom od 16.07.2011 do plaćanja;
na iznos od 13,72 EUR sa kamatom od 29.07.2011. do plaćanja; na iznos od 57,00 EUR sa kamatom od 17.08.2011. do plaćanja; na iznos od 17,85 EUR sa kamatom od 01.07.2011 do plaćanja;
na iznos od 44,87 EUR sa kamatom od 16.09.2011 do plaćanja;
na iznos od 13,35 EUR sa kamatom od 30.09.2011 do plaćanja;
na iznos od 41,08 EUR sa kamatom od 15.10.2011. do plaćanja; na iznos od 10,06 EUR sa kamatom od 01.11.2011 do plaćanja;
na iznos od 39,36 EUR sa kamatom od 15.11.2011. do plaćanja; na iznos od 11,60 EUR sa kamatom od 22.11.2011 do plaćanja;
na iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 16.12.2011 do plaćanja;
na iznos od 45,03 EUR sa kamatom od 14.01.2012. do plaćanja; na iznos od 12,05 EUR sa kamatom od 19,01,2012. do plaćanja; na iznos od 12,75 EUR sa kamatom od 15.02.2012 do plaćanja;
na iznos od 46,72 EUR sa kamatom od 16.02.2012 do plaćanja;
na iznos od 45,19 EUR sa kamatom od 16.03.2012 do plaćanja;
na iznos od 13,11 EUR sa kamatom od 29.03.2012. do plaćanja; na iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.04.2012 do plaćanja;
na iznos od 11,91 EUR sa kamatom od 12.04.2012. do plaćanja; na iznos od 44,90 EUR sa kamatom od 14.04.2012. do plaćanja; na iznos od 0,26 EUR sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 45,68 EUR sa kamatom od 16.05.2012. do plaćanja; na iznos od 12,41 EUR sa kamatom od 19.05.2012 do plaćanja;
na iznos od 0,53 EUR sa kamatom od 01.06.2012 do plaćanja;
na iznos od 46,61 EUR sa kamatom od 15.06.2012. do plaćanja; na iznos od 12,55 EUR sa kamatom od 22.06.2012. do plaćanja; na iznos od 0,72 EUR sa kamatom od 01.07.2012 do plaćanja;
na iznos od 45,42 EUR sa kamatom od 14.07.2012. do plaćanja; na iznos od 11,73 EUR sa kamatom od 24.07.2012. do plaćanja; na iznos od 0,90 EUR sa kamatom od 01.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 45,38 EUR sa kamatom od 15.08.2012 do plaćanja;
na iznos od 11,40 EUR sa kamatom od 01.09.2012 do plaćanja;
na iznos od 1,22 EUR sa kamatom od 01.09.2012 do plaćanja;
na iznos od 42,40 EUR sa kamatom od 15.09.2012 do plaćanja;
na iznos od 10,48 EUR sa kamatom od 02.10.2012. do plaćanja; na iznos od 55,55 EUR sa kamatom od 16.10.2012 do plaćanja;
na iznos od 56,83 EUR sa kamatom od 15.11.2012. do plaćanja; na iznos od 56,39 EUR sa kamatom od 15.12.2012 do plaćanja;
na iznos od 2,87 EUR sa kamatom od 25.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,59 EUR sa kamatom od 01.01.2013 do plaćanja;
na iznos od 52,79 EUR sa kamatom od 16.01.2013 do plaćanja;
na iznos od 1,60 EUR sa kamatom od 01.02.2013. do plaćanja;
na iznos od 51,63 EUR sa kamatom od 15.02.2013 do plaćanja;
na iznos od 1,41 EUR sa kamatom od 01.03.2013 do plaćanja;
na iznos od 46,76 EUR sa kamatom od 26,03.2013 do plaćanja;
na iznos od 49,11 EUR sa kamatom od 16.04.2013. do plaćanja; na iznos od 19,26 EUR sa kamatom od 14.05.2013 do plaćanja;
na iznos od 44,45 EUR sa kamatom od 15.05.2013. do plaćanja; na iznos od 44,02 EUR sa kamatom od 14.06.2013. do plaćanja; na iznos od 7,96 EUR sa kamatom od 13.07.2013. do plaćanja;
na iznos od 44,20 EUR sa kamatom od 16.07.2013. do plaćanja; na iznos od 11,44 EUR sa kamatom od 30.07.2013. do plaćanja; na iznos od 3,63 EUR sa kamatom od 01.08.2013. do plaćanja;
na iznos od 43,84 EUR sa kamatom od 15.08.2013 do plaćanja;
na iznos od 8,27 EUR sa kamatom od 07.09.2013 do plaćanja;
na iznos od 46,02 EUR sa kamatom od 13.09.2013 do plaćanja;
na iznos od 49,77 EUR sa kamatom od 15.10.2013. do plaćanja; na iznos od 7,57 EUR sa kamatom od 17.11.2013. do plaćanja;
na iznos od 47,19 EUR sa kamatom od 14.11.2013. do plaćanja; na iznos od 48,75 EUR sa kamatom od 14.12.2013. do plaćanja; na iznos od 18,01 EUR sa kamatom od 17.12.2013. do plaćanja; na iznos od 46,85 EUR sa kamatom od 15.01.2014 do plaćanja;
na iznos od 15,12 EUR sa kamatom od 18.02.2014 do plaćanja;
na iznos od 31,36 EUR sa kamatom od 19.02.2014 do plaćanja;
na iznos od 31,31 EUR sa kamatom od 13.03.2014 do plaćanja;
na iznos od 1,57 EUR sa kamatom od 20.03.2014 do plaćanja;
na iznos od 66,75 EUR sa kamatom od 15.04.2014. do plaćanja; na iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 18.04.2014. do plaćanja; na iznos od 30,16 EUR sa kamatom od 14.05.2014. do plaćanja; na iznos od 18,48 EUR sa kamatom od 15.05.2014. do plaćanja; na iznos od 30,41 EUR sa kamatom od 13.06.2014. do plaćanja; na iznos od 18,39 EUR sa kamatom od 15.06.2014. do plaćanja; na iznos od 31,14 EUR sa kamatom od 15.07.2014. do plaćanja; na iznos od 31,85 EUR sa kamatom od 14.08.2014. do plaćanja; na iznos od 39,20 EUR sa kamatom od 29.08.2014. do plaćanja; na iznos od 31,94 EUR sa kamatom od 13.09.2014 do plaćanja;
na iznos od 20,50 EUR sa kamatom od 10.10.2014 do plaćanja;
na iznos od 32,33 EUR sa kamatom od 15.10.2014. do plaćanja; na iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 21.10.2014 do plaćanja;
na iznos od 0,34 EUR sa kamatom od 01.11.2014 do plaćanja;
na iznos od 32,80 EUR sa kamatom od 13.11.2014 do plaćanja;
na iznos od 21,27 EUR sa kamatom od 18.11.2014 do plaćanja;
na iznos od 33,04 EUR sa kamatom od 13.12.2014. do plaćanja; na iznos od 21,15 EUR sa kamatom od 21.12.2014. do plaćanja; na iznos od 33,44 EUR sa kamatom od 14.01.2015. do plaćanja; na iznos od 21,16 EUR sa kamatom od 16.01.2015 do plaćanja;
na iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 01.02.2015. do plaćanja;
na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 13.02.2015. do plaćanja; na iznos od 20,82 EUR sa kamatom od 26.02.2015 do plaćanja;
na iznos od 0,41 EUR sa kamatom od 01.03.2015. do plaćanja;
na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 13.03.2015 do plaćanja;
na iznos od 21,28 EUR sa kamatom od 08.04.2015. do plaćanja; na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 15.04.2015 do plaćanja;
na iznos od 20,27 EUR sa kamatom od 28.04.2015. do plaćanja; na iznos od 1,08 EUR sa kamatom od 01.05.2015. do plaćanja;
na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 14.05.2015. do plaćanja; na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 13.06.2015. do plaćanja; na iznos od 21,32 EUR sa kamatom od 24.06.2015. do plaćanja; na iznos od 21,32 EUR sa kamatom od 07.07.2015 do plaćanja;
na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 15.07.2015 do plaćanja;
na iznos od 19,22 EUR sa kamatom od 17.07.2015 do plaćanja;
na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 13.08.2015. do plaćanja; na iznos od 20,98 EUR sa kamatom od 21.08.2015. do plaćanja; na iznos od 0,28 EUR sa kamatom od 01.09.2015. do plaćanja;
na iznos od 33,32 EUR sa kamatom od 15.09.2015. do plaćanja; na iznos od 20,70 EUR sa kamatom od 18.09.2015. do plaćanja;
sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.420,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje:
1. Tužiteljica ŠS (u daljnjem tekstu tužiteljica) je podnijela tužbu protiv tuženika 5. lipnja 2019., kao pravnog slijednika Hypo Alpe-Adria-bank d.d. u kojoj navodi da je njezin prednik pok. suprug KS s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 146-60/2005 dana 3. ožujka 2005. u [adresa]. Temeljem tog ugovora se banka obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 41.600,00 CHF (švicarskih franaka) po srednjem tečaju za devize tuženika (banke) na dan korištenja kredita, uz kamatu od 5,25% godišnje, a koja kamata je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama. Tužiteljica se poziva na i na ništetnost ugovorene otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, a početni mjesečni anuitet iznosio je 280,32 CHF plativo u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospjelosti odnosno plaćanja. Također tvrdi da je i promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika ništetna i nepoštena. Poziva se na presudu VTS Pž- 6632/2017, presudu P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu, Pž-7129/13 VTS RH, Odluku Vrhovnog suda Revt-249/14 kojom su obijene sve uložene revizije, na odluku Ustavnog suda, na direktivu 93/13 EEZ, a kojom je obuhvaćena materija ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope sukladno odlukama banaka a među strankama obuhvaćenim u naprijed navedenim domicilnim odlukama obuhvaćen je i tuženik, tzv. kolektivni potrošački spor. Nadalje navodi da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu CHF nije pojedinačno pregovaralo a jednako tako ni o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke. Potrošač, ovdje tužiteljica nije moglo utjecati na sadržaj unaprijed sastavljenih ugovornih odredaba. Eventualno je mogao samo odustati od sklapanja takvog ugovora. Takav način postupanja banke protivan je čl. 84 ZZP/07 odnosno 96 i 99 ZZP/07 kao i prakse suda Europske unije iz kojih proizlazi da bi te odredbe trebale biti sastavljene jasno i razumljivo i do trenutka sklapanja ugovora trebali su biti izloženi svi rizici učinci i konkretna djelovanja takvih ugovornih odredbi kao i drugih faktora koji utječu na kreditu zaduženost uz predočenje razumljivih kriterija i posljedice koje iz takvih odredbi mogu proisteći za tužiteljicu odnosno prosječnog potrošača. Poziva se na čl. 4 st. 2. Direktive 93/13 EEZ, Odluku suda Europske unije C-26/13. Smatra da je objavljivanje niskih kamatnih stopa za kredite u švicarskim francima, a da se istovremeno propušta davanje informacije o rizičnosti kredita u CHF suprotno načelu savjesnosti i poštenja a navodile su potrošače na sklapanje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom CHF. Banka je poslovni subjekt koji je znao i morao znati za rizike franka kao "valute utočišta". Smatra da je na taj način tuženik od tužiteljice do 30. rujna 2015. temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po odlukama banke i vezanosti otplate kredita uz valutnu klauzulu CHF naplatio iznos od 28.748,20 kuna. Potražuje i kamatu na pojedine mjesečne više plaćene iznose od dospjelosti pa do isplate. Tužiteljica traži povrat onog što je tuženik kao nesavjesni stjecatelj stekao od tužiteljice, a po naprijed rečenim ništetnim i nepoštenim odredbama sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a. Napominje da je pravna sljednica iza pok. korisnika kredita KS, supruga, a koji je preminuo **.**.2018. što je utvrđeno ostavinskim rješenjem O-767/18-10 od 10. travnja 2018. Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva. Poziva se na činjenicu da je s tužiteljicom sklopio dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tvrdi da je sukladno naprijed rečenom zakonu (ZIDZPK) provedena konverzija koju je tužitelj prihvatio te smatra da je na taj način tužitelj namiren i da je tužbeni zahtjev nasljednice neosnovan. Podredno pak je tuženik u potpunosti informirao tužitelja o svim parametrima konverzije prema kalkulatoru temeljem kojeg je izračunata konverzija a dostupan je svim potrošačima. Smatra da je tužiteljica izgubila pravni interes za vođenje ovog postupka jer je provedena konverzija. Što se tiče valutne klauzule ista je bila dopuštena i predviđena Zakona o obveznim odnosima čl. 22 i 26 ZOO-a a i Ustavni sud je dopustio ugovaranje valutne klauzule prema važećim propisima, tuženik prigovara zastari utuženog potraživanja. Jednako tako bila je dopuštena i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odredbama kreditora (banke). Prigovara zastari potraživanja, statusu potrošača tužiteljice. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije. Prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, tvrdi da su i treće osobe podmirivale pojedine anuitete po kreditu.
3. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
4. Tuženik je i nadalje ostao kod svojih navoda, te se usprotivio tužbi.
5. Stoga je sud je na ročištu održanom dana 19. ožujka 2025., s obzirom da daljnjih dokaznih prijedloga stranaka nije bilo, proveo još dokaze uvidom u dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu, a odluka se donosi na temelju postavljenog specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, kako je gore obrazloženo.
6. Sud je rješenjem od 19. ožujka 2025. dopustio preinaku tužbe na način kako je tužiteljica istu specificirala podneskom od 30.1.2025.
7. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju O- 676/18 Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku list 6-7, rješenje list 8-9, ugovor sa ovjerom list 10-14, aneks ugovora o kreditu-konverzija sa ovjerom list 15-17, sudsku praksu uz tužbu list 18-81, obavijest o provedenoj konverziji list 82, izračun konverzije list 83-84, popis uplata list 85-87, sudsku praksu list 107-198, specifikaciju uplata list 222-227, izjavu svjedoka ŠSP list 229-233, kamatne stope banaka list 234-237, pročitao nalaz vještakinje S. Srnec od 15.1.2025. list 485-539.
8. Sud je u toku postupka saslušao tužiteljicu, dok odgovorna osoba tuženika nije saslušana jer se na ročište, iako uredno pozvana, nije odazvala.
9. Sud nije saslušao javnu bilježnicu Jasenku Crnčec jer je tuženik od rečenog dokaznog prijedloga.
10. Sud nije saslušao neposredno na ročištu vještakinju jer stranke nisu imale primjedaba na nalaz te nisu inzistirale na neposrednom saslušanju vještakinje.
11. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice, a kako je specificiran podneskom od 30. siječnja 2025. nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, u cijelosti osnovan, kako će dalje biti obrazloženo.
12. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Nije sporno da su prednik tužiteljice njezin suprug KS kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao banka sklopili u [adresa] Ugovor o kreditu broj 146-60/2005 od 3.3.2005. po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.600,00 CHF (švicarskih franaka) i to stambeni kredit na rok vraćanja do 31.3.2025., uz početnu kamatnu stopu od 5,25%, promjenjivom u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Utvrđen je i početni mjesečni anuitet u visini od 280,32 CHF plativo u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po prisjednici kod javne bilježnice Jasenki Crnčec iz [adresa], ugovor je potpisala sudužnica ŠS.
15. Nije sporno da je u čl. 3. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,25% godišnje i da je promjenjiva, sukladno Odlukama banke.
16. Nije sporno da su korisnik kredita prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik (banka) sklopili Aneks ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija u valutu euro sa danom 30.9.2015.
17. Nesporno je temeljem rješenja o nasljeđivanja O-676/18 od 10. travnja 2018. Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku utvrđena jedinom nasljednicom upravo tužiteljica, a kao nasljednici uručena joj je i imovina kredit kod Addiko bank d.d. broj kredita 146-60/2005.
18. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Sporno je da li se radi o potraživanju vezanom uz pitanja tzv. kolektivne tužbe.
19. Sporno je da li je tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren sa pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu.
20. Sporno je da li na strani tužiteljice, tj. njezinog prednika postoji aktivna legitimacija.
21. Sporan je status potrošača prednika tužiteljice.
22. Tužiteljica u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, smatrajući da je tužitelj postupanjem tuženika (banke) oštećen, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).
23. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
24. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
25. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (neimovinska šteta).
26. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).
27. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.
28. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.
29. U presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu).
30. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužiteljica ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.
31. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
32. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.
33. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
34. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
35. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
36. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03.09.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).
37. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
38. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare valja razlučiti iznos dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu anuiteta s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te visinu preplate anuiteta s osnove otplate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz tečaj CHF (švicarski franak).
39. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Valja istaći da je tužiteljica postavila zahtjev samo za preplatu anuiteta po snovi otplate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz CHF.
40. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 04. travnja 2012.god., tužiteljica je još uvijek otplaćivala sporni kredit, te je za nju zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012.
41. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god. a što je u skladu sa stajalištima izraženim u odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-76/19 do C-782/19.
42. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
43. Osim toga, što se tiče pravnih stajališta Suda EU u spojenim predmetima broj C-698/18 i C-699/18 u istima je određeno da se nacionalnim propisom može predvidjeti rok zastare za tužbu radi povrata na temelju nepoštene odredbe iz ugovora sklopljenog između trgovca i potrošača, a taj rok ne smije biti nepovoljniji od roka koji je nacionalnim pravom predviđen za slična pravna sredstva i u praksi ne smije onemogućavati ili pretjerano otežavati ostvarivanje prava koja priznaje pravo Unije.
44. U odnosu na potraživanje tužiteljice s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužiteljice podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 5. lipnja 2019. podnošenjem tužbe ovome sudu. Jednako tako nije nastupio zastarni rok u pogledu promjenjive kamatne stope jer rok teče od 13.6.2014.
45. Naime, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.
46. Dakle, tužba tužiteljice je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 5. lipnja 2019. podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.
47. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja, te je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Tužiteljica je podneskom od 30. siječnja 2025. nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja specificirala tužbeni zahtjev te potražuje iznose kako su navedeni u izreci s time da ih specificira u valuti euro kao važećoj valuti a sukladno nalazu i mišljenju vještakinje od 15. siječnja 2025.
48. Tužiteljica ŠS iskazala je da je njen pok. suprug KS sklopio dana 3.3.2005. sa prednikom ovdje tuženika Hypo Alpe-Adria bank d.d. Zagreb ugovor o kreditu. Odobren mu je stambeni kredit uz hipoteku u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.600 CHF po srednjem tečaju za devize tuženika uz početnu kamatnu stopu od 5,25% na vrijeme otplate do 31.3.2025. i uz početni anuitet od 280,32 CHF-a plativo u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan dospjelosti a predočena kopija na listovima 10-14 spisa identična je originalu. Jednako tako i predočen aneks-konverzija na listovima 15-17 spisa identičan je originalu. Bila je sudužnik ugovoru, a što je razvidno iz potpisa na dokumentima. Njen suprug je preminuo i ona je sukladno rješenju o nasljeđivanju O-676/18 Općinskog suda u Krku od 10. travnja 2018. jedini nasljednik. Kad su došli u banku tekst ugovora bio im je već u cijelosti pripremljen i dat na potpis i to na poslovnom papiru tuženika. Niti jednu od odredaba odnosno članaka ugovora nisu ni suprug ni ona diktirali. Prilikom dolaska u banku jedino im je kredit sa valutnom klauzulom CHF bio ponuđen na sklapanje. Nije bilo moguće sklopiti ugovor u nekoj drugoj valuti niti u kunama a rečeno im je da je to njihov uobičajeni kredit kao najpovoljniji. Ništa im nije bilo rečeno o rizicima sklapanja ugovora o kreditu sa valutom CHF. Na pitanje da li im je rečeno da bi to bila valuta utočišta i da je podložna naglim promjenama, skokovima u vrijeme krize te da HNB ne štiti tečaj CHF prema kuni kao što je to slučaj sa urom iskazala je da ove pojmove prvi puta čuje. Pogledali su uvjete drugih banaka i predmetni im se tada činio najpovoljniji. Dobili su otplatni plan uz ugovor i sve su im rate u francima bile jednako iskazane. Što se tiče ugovorene promjenjive kamate ništa im nije rečeno o kriterijima i metodi po kojima će se ista mijenjati kao ni to kako često bi to moglo i u kojim periodima bi to moglo biti. Sjeća se da je početni mjesečni obrok od 1350 kuna narastao do oko 1900 kuna. Banka ih nije zvala na bilo kakve dogovore oko promjene kamate ili valute i s tim u vezi povećane mjesečne rate. Suprug je bio invalid Domovinskog rata i bio je osobito osjetljiv i rast kredita ga je teško psihički pogađalo, a teško ga je pogađalo i stanje u obitelji. Informirali su se zašto do toga dolazi ali pravi razlog nisu dobili, a znali su iz novina da je većina korisnika kredita u CHF u problemima. Ni u jednom momentu otplate kredita nisu znali niti mogli znati koliko će im biti sljedeći anuitet odnosno kolika će im biti ukupna obveza po kreditu. Kredit je po uvjetima banke u cijelosti otplatila i to nakon provedene konverzije 2020. Što se tiče aneksa ugovora o kreditu postupanje je bilo identično, banka je vršila izračun konverzije i već pripremljen su dobili na potpis a bilo im je povoljnije iz razloga što je ugovor konvertiran u euro i obrok je bio nešto manji. Nisu sudjelovali u bilo kakvom kreditiranju izračuna ili sadržaja aneksa. Po zanimanju je farmaceutski tehničar. Nema posebnih financijskih znanja o valutama, tečajevima, kamata i kreditima. Kredit je odobren kao stambeni kredit za izgradnju kuće i na isto je i utrošen. U kući nikada nisu obavljali nikakvu djelatnost, niti su imali registriran obrt niti trgovačko društvo, niti su kuću iznajmljivali.
49. Tužiteljica je u svom iskazu ostala kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužiteljice sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv i sukladan dokumentaciji iz spisa.
50. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).
51. Analizirajući iskaz tužiteljice valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužiteljicu prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Valja kazati da je svjedok NS potvrdio da je sve anuitete plaćala upravo tužiteljica te potvrđuje navode same tužiteljice.
52. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužiteljicu moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica kao i parametara temeljem kojih će se i na koji način mijenjati promjenjiva kamatna stopa sukladno odredbama kreditora.
53. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
54. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
55. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.
56. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
57. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.
58. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
59. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.
60. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno.
61. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužiteljice, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužiteljicu tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužiteljici, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužiteljice.
62. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužiteljicu u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužiteljice tako što proizlazi.
63. Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
64. Tužiteljici je trebalo ponuditi - objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.
65. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužiteljice, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).
66. Isto tako tuženik je bio dužan tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužiteljica ne može predvidjeti visinu svoje obveze.
67. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.
68. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica ima obvezu vratiti banci i cijena.
69. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljicom.
70. Nadalje, tijekom ovog parničnog postupka je Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 04. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P- 1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".
71. Odredbe nacionalnog zakonodavstva o zaštiti potrošača su u cijelosti preuzele zakonodavno rješenje propisano Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a sam sustav zaštite koji provodi ta Direktiva počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija. Stoga provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, poput onoga koji je predmetom ovog postupka, u skladu sa Europskim pravom predstavlja obvezu nacionalnog suda po službenoj dužnosti.
72. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužiteljice u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužiteljice kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi.
73. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
74. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
75. Posebno se ističe odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 174/20 gdje isti potvrđuje pravo potrošača na obeštećenje zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i nakon prihvata konverzije, a ta odluka je potvrđena Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U III-1995/23 od 28.06.2023.god.
76. Također je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev 809/21 naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora.
77. Osim toga Ustavni sud RH je u odluci broj U III-5853/20 od 05.04.2023.god. potvrdio pravo potrošača na utuženje i isplatu unatoč sklopljenom Aneksu o prihvatu konverzije.
78. Ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa (Dodatka), a koji je među strankama nesporno sklopljen, nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.
79. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR.
80. Kamatna stopa određena Aneksom (konverzija) određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke).
81. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Aneksom od 20. travnja 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.
82. Sklapanjem Dodatka (Aneks) ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužiteljica i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećena, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF.
83. Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.
84. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 (Narodne novine RH broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.
85. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužiteljici niti je tuženik dokazao da bi tužiteljici pružio dovoljno informacija kako bi mogla shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.
88. Nadalje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. god. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
87. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe.
88. U međuvremenu je donesena odluka od 09. srpnja 2020. suda Europske unije broj C-452/18 koja potvrđuje da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.
89. Ovaj sud smatra da se tužiteljica sklapanjem aneksa nije odrekla tih prava, niti je dala, niti je mogla dati slobodan i informirani pristanak na to, te se aneksom o konverziji nije odrekla svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristala na isto, a čak da je i dala takav pristanak ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (čak protivno u to je vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužiteljica nije bila informirana niti je mogla znati čime bi se takvim odricanjem odrekla.
90. Nadalje, tim aneksom nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa (već su i kod same konverzije primijenjene ništetne kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke, a tužiteljici tada nije bilo poznato da su promijene tih kamatnih stopa za EUR kredite ništetne), a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužiteljica sklapanjem aneksa odrekla, niti je ona to mogla znati.
91. Dakle, tužiteljica ima prema stajalištu suda pravni interes za vođenje ovog postupka.
92. Što se tiče izvršene konverzije kredita sa valutnom klauzulom u CHF (švicarski franak) u kredit sa valutnom klauzulom u EUR (euro) sklapanjem Sporazuma temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZIDZOPK), valja reći da se radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita kamatna stopa i iznose ostale ne otplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.
93. Po stajalištu ovog suda konverzija odnosno potpisivanje tog Sporazuma između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim Sporazumom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.
94. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
95. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Sporazum kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
96. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužiteljica ima svojstvo potrošača. Osim toga, kada je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje Dodatka (Aneksa) i izvršio konverziju ugovora o kreditu temeljem odredbi ZIDZOPK-a, istoj je priznao svojstvo potrošača.
97. Izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30.09.2015. tužiteljica po kreditu imala manjak od 336,12 eura.
98. Naime, konverzija je proizvela pozitivan učinak za potrošača, ali prije svega na način da je izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu EUR, a što je uostalom i bila intencija zakonodavca.
99. Iz iskaza tužiteljice (potrošača) sud je utvrdio da je ista pristala na tu konverziju tog kredita upravo iz razloga jer joj se samim pretvaranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR u tom trenutku, sukladno Zakonu, njezina mjesečna rata kredita bitno snizila (smanjila), dakle lakše joj je istu ratu bilo mjesečno podmirivati, pa je životno i logično da je zbog toga na isto pristala jer joj se time bitno olakšala daljnja financijska situacija prilikom otplate spornog kredita ubuduće. Međutim to ne znači da se odrekla daljnjih eventualnih utvrđivanja da li je tim provedenim postupkom konverzije stvarno uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama obje ugovorne strane tj. kreditora i korisnika spornog kredita.
100. Međutim, konverzija nije polazila od izračuna pod pretpostavkom nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope odnosno pitanja o kojem se raspravlja u ovom postupku, te nije uračunala iznose koje je tužiteljica kao potrošač platila preko početno ugovorenih uvjeta u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjive kamatne stope.
101. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj. Pri tome valja ponoviti da niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti ne osporava njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
102. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1.) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
103. Sud je u toku postupka odredio financijsko knjigovodstveno vještačenje rješenjem od 8.7.2024. radi utvrđenja visine iznosa za koji je tužiteljica kao potrošač oštećena, na način da se utvrdi više plaćeno zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu i više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u periodu od sklapanja ugovora o kreditu do sklopljenog dodatka o prihvatu konverzije, uz uračunavanje pretplate priznate u konverziji.
104. Tužiteljica potražuje preplatu u iznosu od 1.057,51 eura temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 2.948,87 eura s osnova promjene tečaja valute CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos prema specifikaciji pa do isplate.
105. Uvidom u vještački nalaz također je utvrđeno da je u konverziji utvrđen manjak u iznosu od 336,12 eura. S time da je vještakinja utvrdila da je stvarno preplata po predmetnom kreditu iznosila 1.057,51 euro kao neto preplata kamate i iznos od 2.948,87 eura kao neto preplata tečaja. Tužiteljica je svoj zahtjev specificirala sukladno provedenom vještačkom nalazu vještakinje Slađane Srnec.
106. Vještakinja je u izradi nalaza koristila dokumentaciju dostavljenu u spis.
107. Tužiteljica nije imala primjedaba na nalaza i mišljenje vještakinje te je sukladno nalazu i specificirala tužbeni zahtjev.
108. Tuženik je prigovorio nalazu na način da u prigovoru ističe da prigovara pravnoj osnovi vještačkog nalaza dok nema prigovore na financijski izračun. Ujedno se protivio i preinaci tužbenog zahtjeva. Valja reći da nije točno da bi tužiteljica imala preplatu po konverziji veće je aneksom o konverziji utvrđen manjak pa je sigurno da izračunom vještaka i predviđenom isplatom po zahtjevu ne bi došlo do dvostrukog stjecanja na strani tužiteljice.
109. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje jer je dan stručno i objektivno u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenju te u svom nalazu vještak je dao sve odgovore na postavljena pitanja.
110. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje se u suštini odnose na pravno pitanje a što je već prethodno obrazloženo i odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama. A pri čemu valja kazati da tuženik na matematički izračun nije imao primjedaba a niti je inzistirao da se vještakinju nakon očitovanja neposredno sasluša.
Također nije ni predlagao drugog vještaka.
111. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan, jer je nerazumljiv, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa navedenih u izreci ove presude.
112. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužiteljici u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 1. listopada 2007. (odnosno 17.3.2011.) do zaključno 16.6.2011. (18.9.2015.) nadalje do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima s time da je sud mjesečne iznose u izreci presude naveo po datumima kako je tužiteljica plaćala pojedine anuitete, a kako je vještak i obrazložio u svom nalazu.
113. Tužiteljica i njezin prednik su potrošači. Kredit je uzet u svrhu izgradnje kuće u što je i utrošen. Osim toga tužitelj je mogao koristiti svoje pravo da kontrolira korištenje kredita a što nije učinio a niti je dokazao da bi tužiteljica odnosno njezin prednik nenamjenski koristili kredit, odnosno ugovor je sklopljen između fizičke osobe kao korisnika kredita što je jasno vidljivo iz ugovora i objekat nikada nije korištena za bilo kakvu poslovnu svrhu. Valja kazati da je sam tuženik priznao status potrošača predniku tužiteljice kada je s njim sklopio i aneks ugovoru o konverziji sukladno važećim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Što se pak tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije sud nalazi da je isti neosnovan. Naime, iz dokumentacije u spisu, iz nalaza vještakinje i iskaza tužiteljice jasno proizlazi da su sve uplate izvršene na partiju kredita vršene od strane korisnika kredita i za korist partije kredita a koja je u ugovoru navedena. Tim više što tuženik ni ne navodi tko bi bio ta treća osoba koja je vršila uplate i u kojim iznosima, a iz stanja spisa proizlazi da se u predmetu nitko osim tužiteljice kao pravne sljednice iza pok. korisnika kredita nije javljao sa svojim eventualnim zahtjevom, niti je takav zahtjev postavljen prema banci.
114. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.
115. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer tužiteljica u ovom postupku sa svojim specificiranim tužbenim zahtjevom uspjela u cijelosti.
116. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s vrijednošću predmeta spora i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 (Tarifa objavljena u NN RH broj 138/23) iste tj. 2,00 EUR/bod plus PDV 25%, što je sukladno recentnoj sudskoj praksi i to za sastav tužbe u iznosu 250,00 eura, sastav podneska od 17.7.2019. u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 18.9.2020. u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 13.12.2023. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 7.2.2024. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 5.7.2024. u iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 29.1.2025. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 19.3.2025. u iznosu od 250,00 eura, te predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 420,00 eura, što sveukupno iznosi 2.420,00 eura.
117. Tako ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 2.420,00 eura, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor, te je odlučeno kao u toč. III. izreke.
118. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.
U Čakovcu, 3. travnja 2025.
Sutkinja:
Ljubica Kovačević
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.
O tome obavijest:
1. tužiteljica po pun.
2. tužena po pun.
