Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-399/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića, i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optuženika SS, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012,– nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 16. travnja 2024., broj 9 K- 49/2023-162, u sjednici održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika SS kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024 - dalje: ZKP/08) optuženi SS proglašen je krivim zbog o kaznenog djela protiv sigurnosti cestovnog prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (KZ/11.), a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11., optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik SS u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024 - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženiku SS naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. koji se odnose na troškove vještačenja u iznosu od =2.752,42, te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., u paušalnom iznosu od 398,17 eura, sve roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude u odluci o kazni, žalbu je uložio optuženi SS po braniteljici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o trošku, s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen ŽDO na mišljenje.

4. Žalba optuženika SS nije osnovana.

5. Pobijajući prvostupanjsku presudu žalitelj tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza te samih tih isprava i iskaza, pa da je time počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio činjenično stanje jer neosnovano odbijen dokazni prijedlog okrivljenika da se zatraži podatak od poslodavca okrivljenika da li je bilo i drugih vozača te tvrtke predmetne zgode na mjestu događaja i da s tim u vezi nije dokazano da je upravo okrivljeni predmetne zgode upravljao vozilom koje je navodno imalo kontakt sa oštećenom. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odgovornost okrivljenika za predmetnu prometnu nezgodu isključivo na pretpostavkama, dok nasuprot tome vještaci prometne struke navode da ne postoji niti jedan materijalni dokaz u pogledu nastanka prometne nezgode dok vještaci medicinske struke isključuju nastanak nezgode na način kako to opisuje oštećena. Iskaz jedinog svjedoka JS smatra manjkavim. Osporava i odluku o trošku kaznenog postupka navodeći da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi postojalo proturječje između razloga o odlučnim činjenicama i sadržaja isprava ili iskaza koje se navode u pobijanoj presudi, a koje povrede žalitelj samo paušalno iznosi ne navodeći pri tom konkretne povrede, niti su na temelju članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenih navoda, a po službenoj dužnosti, vijeće nalazi lapsus calami pri pisanju izreke pobijane presude u dijelu kojim se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime da se radi o lapsusu nedvojbeno proizlazi kako iz izreke kojom je osuđen optuženik na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci tako i iz obrazloženja presude u kojem se također navodi da je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz izricanje uvjetne osude, rok provjeravanja od dvije godine. Dakle, ne radi se o proturječju koje bi dovelo do nemogućnosti ispitivanja pobijane presude već isključivo o lapsusu calami.

8. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni navod da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud prvog stupnja odbio prijedlog obrane da se od poslodavca okrivljenika zatraži podatak da li je bilo i drugih vozača predmetne zgode na mjestu događaja. To stoga jer je na upit ODO u Zlataru da li je osim vozila tog autoprijevoznika pod registarskim [registarska oznaka] bilo i drugih vozila te tvrtke na terenu toga dana, autoprijevoznik S u dopisu od 23. lipnja 2014 (list 63 spisa) a koji se i navodi u pobijanoj presudi pod točkom 43., odgovorio da je to vozilo bilo predmetne zgode na utovaru sa vozačem SS, dakle, ne spominju se eventualni drugi vozači ili vozila.

8.1. Navedenu okolnost pravilno prvostupanjski sud stavlja u korelaciju sa iskazom svjedoka JS koji decidirano navodi da je zamijetio da je teretno vozilo koje je predmetne zgode naletjelo na oštećenu od autoprijevoznika S, kao i sadržajem same obrane optuženika koji niti ne osporava da je predmetne zgode na mjestu događaja upravljao teretnim vozilom.

8.2 Prema tome, pravilno prvostupanjski sud na temelju provedenih personalnih dokaza, navedenih pod točkom 11., i gore opisane dokumentacije, te obrane optuženika, utvrđuje dinamiku nastanka prometne nezgode kako se to i navodi u izreci pobijane presude, a koje se dodatno kao moguća i potvrđuje provedenim vještačenjima. Naime, sukladno uputi ovoga suda, prvostupanjski sud je proveo usaglašenje vještaka prometne struke zajedno sa vještacima medicinske i sudsko medicinske struke kojom prilikom su se na raspravi vještaci prometne struke dipl. ing. OS i dipl. ing. NS, dodatno očitovali u pogledu eventualnih razlika između njihovih nalaza i mišljenja i tom prilikom iskazali da su njihovi nalazi u bitnom istovjetni, da su spisu nema materijalnih tragova ili dokaza da je vozilo optuženika bilo u kontaktu sa tijelom oštećene, te da je do nezgode moglo doći na način kako to opisuje i svjedok JS. Također, vještaci prometne i medicinske struke, podjednako isključuju mogućnost nastanka nezgode kako to opisuje oštećena GS, međutim pravilno prvostupanjski sud pod točkom 39. pobijane presude analizira mogućnost oštećene da pogrešno procjeni gdje se nalazila, i to dovodi u korelaciju sa ostalim dokazima prvenstveno sa iskazom svjedoka JS i pravilno zaključuje da propust oštećene da pravilno procjeni mjesto gdje se nalazila uz sve preostale dokazne ne isključuje odgovornost optuženika.

8.3. Nadalje, dodatno je provedeno i usaglašenje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za kirurgiju dr. MH i vještaka za sudsku medicinu dr. CS, a koji su izjavili da su njihovi nalazi u bitnom suglasni, i to kako u pogledu kvalifikacije ozljeda tako i u pogledu mogućeg mehanizma nastanka ozljede, tj. da je ista mogla nastati kako to opisuje svjedok JS u situaciji da je oštećena stajala okrenuta polubočno prema kolniku kada na nju nalijeće teretni skup u kretanju, tj. tovarni sanduk vozila kojom prilikom oštećena zadobiva ozljede između ostalih i prijelom pubične kosti a koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda.

8.4. Okolnost što povodom navedene prometne nezgode nije proveden očevid od strane policije, niti je predmetna prikolica bila dostupna prilikom provođenja rekonstrukcije prometne nezgode i kasnijim medicinskim i prometnim vještačenjima, po mišljenju ovoga vijeća ne rezultira sumnjom u pravilnost dinamike predmetne prometne nezgode, i kazneno pravne odgovornosti optuženika za izazivanje predmetne prometne nezgode, a što sve dostatno prvostupanjski sud obrazlaže pod točkom 44. i 45. pobijane presude.

8.5. Stoga, suprotne žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud zaključak o krivnji optuženika donio na temelju pretpostavki a ne valjanih dokaza, nisu osnovane.

9. Iako žalitelj decidirano ne osporava i odluku o kazni, žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pa je stoga ovo vijeće preispitivalo prvostupanjsku odluku i u tom dijelu te utvrdilo da je pravilno prvostupanjski sud pod točkama 46. i 47. obrazložio odluku o kazni u smislu članka 47. KZ/11., cijenivši pri tom optuženiku kao olakotnim njegovu dosadašnju neosuđivanost, kao i dugi vremenski period od počinjenja kaznenog djela do danas tijekom kojeg optuženik nije počinio novo kazneno djelo, te vodeći se svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pravilno okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz izricanje uvjetne osude sa rokom kušnje od 2 godine, a koja kazna će i po ocjeno ovoga vijeća, ostvariti svrhu kažnjavanja kako u pogledu specijalne tako i generalne prevencije.

10. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja naložio optuženiku da na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., da snosi troškove kaznenog postupka sa naslova vještačenja u iznosu do 2.752,42 eura, te paušalnog troška u iznosu od 398,17 eura. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika u konkretnom slučaju nisu ispunjeni preduvjeti za oslobođenje optuženika obveze da naknadi troškove kaznenog postupka bilo u cijelosti bilo djelomično. To stoga što odredba iz članka 148. stavak 6. ZKP/08., određuje da sud može osloboditi okrivljenika obveze naknade troška zbog lošeg stanja okrivljenika te ako bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Iz osobnih podataka okrivljenika proizlazi da je zaposlen, vlasnik kuće i zemljišta na adresi na kojoj prebiva, bez obveze uzdržavanja, i njegovo imovno stanje se ne može okarakterizirati kao loše, pa stoga plaćanjem gore navedenog troška kaznenog postupka, neće nastati opasnost za uzdržavanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić