Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-65/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ul. Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, radi naknade štete, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr- 238/2018-129 od 17. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-238/2018-129 od 17. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (toč. V. izreke).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ul. Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, da tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade u roku od 15 dana isplati iznos od 65.124,39 kn/8.643,49 eura[1] kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena tekućim na iznos od:

-254,99 kn od 15.3.2015. do isplate

-374,45 kn od 15.4.2015. do isplate

-702,40 kn od 15.5.2015. do isplate

-604,50 kn od 15.6.2015. do isplate

-648,98 kn od 15.7.2015. do isplate

-886,54 kn od 15.8.2015. do isplate

-541,32 kn od 15.9.2015. do isplate

-421,85 kn od 15.10.2015. do isplate

-1.206,18 kn od 15.11.2015. do isplate

-635,45 kn od 15.12.2015. do isplate

-516,10 kn od 15.1.2016. do isplate

-323,25 kn od 15.2.2016. do isplate

-620,87 kn od 15.3.2016. do isplate

-593,35 kn od 15.4.2016. do isplate

-58,57 kn od 15.5.2016. do isplate

-698,03kn od 15.6.2016. do isplate

-557,36 kn od 15.7.2016. do isplate

-310,66 kn od 15.8.2016. do isplate

-675,64 kn od 15.9.2016. do isplate

-468,72 kn od 15.10.2016. do isplate

-429,48 kn od 15.11.2016. do isplate

-365,86 kn od 15.12.2016. do isplate

-264,53 kn od 15.1.2017. do isplate

-195,26 kn od 15.2.2017. do isplate

-320,76 kn od 15.3.2017. do isplate

-350,79 kn od 15.4.2017. do isplate

-184,61 kn od 15.5.2017. do isplate

-818,20 kn od 15.6.2017. do isplate

-554,52 kn od 15.7.2017. do isplate

-866,40 kn od 15.8.2017. do isplate

-586,92 kn od 15.9.2017. do isplate

-304,83 kn od 15.10.2017. do isplate

-309,86 kn od 15.11.2017. do isplate

-517,77 kn od 15.12.2017. do isplate

-283,84 kn od 15.1.2018. do isplate

-231,45 kn od 15.2.2018. do isplate

-1.042,90 kn od 15.3.2018. do isplate

-764,04 kn od 15.4.2018. do isplate

-370,87 kn od 15.5.2018. do isplate

-923,78 kn od 15.6.2018. do isplate

-865,75 kn od 15.7.2018. do isplate

-742,866 kn od 15.8.2018. do isplate

-916,30 kn od 15.9.2018. do isplate

-1.381,61 kn od 15.10.2018. do isplate

-777,15 kn od 15.11.2018. do isplate

-964,48 kn od 15.12.2018. do isplate,

-596,46 kn od 15.1.2019. do isplate

-1.066,87 kn od 15.2.2019. do isplate,

-925,68 kn od 15.3.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.4.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.5.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.6.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.7.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.8.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.9.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.10.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.11.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.12.2019. do isplate

-925,68 kn od 15.1.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.2.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.3.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.4.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.5.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.6.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.7.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.8.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.9.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.10.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.11.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.12.2020. do isplate

-925,68 kn od 15.1.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.2.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.3.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.4.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.5.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.6.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.7.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.8.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.9.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.10.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.11.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.12.2021. do isplate

-925,68 kn od 15.1.2022. do isplate

-925,68 kn od 15.2.2022. do isplate

-925,68 kn od 15.3.2022. do isplate

-925,68 kn od 15.4.2022. do isplate

-925,68 kn od 15.5.2022. do isplate

-925,68 kn od 15.6.2022. do isplate, te da mu ubuduće na ime izgubljene zarade počevši od 15. srpnja 2022. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne promjene na ime razlike plaće plaća mjesečno iznos od 925,68 kn/122,86 eura[1] tako da dospjele obroke isplati u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 15. narednog mjeseca za svaki prethodni mjeseca, a one koji će dospijevati ubuduće do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ul. Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, da tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za manji broj dana godišnjeg odmora isplati naknadu u iznosu od 11.969,68 kn/1.588,65 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim do isplate, i to na iznos od:

330,08 kn od 31.8.2015. do isplate,

330,08 kn od 31.8.2016. do isplate,

2.670,72 kn od 31.8.2017. do isplate,

2.011,92 kn od 31.8.2018. do isplate,

2.208,96 kn od 31.8.2019. do isplate,

2.208,96 kn od 31.8.2020. do isplate

2.208,96 kn od 31.8.2021. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 763,00 kn/101,27 eura[1] sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2015., do isplate, u dijelu iznad dosuđenog iznosa točke II. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 12.600,00 kn/1.672,31 euro[1] te u dijelu zahtjeva za isplatu naknade za manji broj dana godišnjeg odmora ubuduće počev od 2022. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne promjene, plaća iznos od 1.800,00 kn/238,90 eura[1] godišnje tako da iznose koji će dospijevati za određenu godinu plati do 31.8. te godine

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

"Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ul. Kneza Branimira 1, OIB 69693144506, da tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete plati iznos od 15.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od podizanja tužbe do isplate".

V. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ul. Kneza Branimira 1,

OIB 69693144506, da tužitelju DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 6.988,25 kn/927,50 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 17. studenog 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Dopušta se preinaka tužbe tužitelja na ukupni iznos od 93.487,39 kn/12.407,91 eura[1] , prema podnesku tužitelja od 27. lipnja 2022."

2. Protiv usvajajućeg dijela presude (točke I. i II. izreke) te protiv točke V. izreke u kojem mu je naloženo naknaditi parnične troškove presudu žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. u svezi s čl. 354. stavka 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja radi naknade štete po osnovi izgubljene zarade i rente, naknade za manji broj dana godišnjeg odmora i rente po toj osnovi i naknade neimovinske štete, a koja šteta mu je nastala time što ga je tuženik kao poslodavac, zbog nastupa profesionalne bolesti, premjestio s radnog mjesta šumskog radnika sjekača i utvrđenom plaćom koja se obračunava temeljem 2500 bodova na radno mjesto šumskog radnika i utvrđenom plaćom obračunatom temeljem 2000 do 2300 bodova.

6.1. U ovom žalbenom postupku predmet spora je naknada štete po osnovi izgubljene zarade i rente i naknada za manji broj dana godišnjeg odmora.

7. Sporno je da li su se stekli uvjeti za naknadu štete koju tužitelj potražuje, obzirom da tuženik osporava svoju odgovornost tvrdeći da mu tužitelj nije dostavio odluku nadležnog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) kojom je odlučeno o njegovoj nesposobnosti za rad (potpunoj ili djelomičnoj) i o tome koliki je utjecaj njegove profesionalne bolesti na tu nesposobnost. Nadalje, sporno je kada je kod tužitelja nastala profesionalna bolest, u svezi radnog mjesta šumskog radnika – sjekača te da li predmetno pravo pripada tužitelju prije nego li je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje HZZO) utvrdio profesionalnu bolest kod tužitelja. Također je sporno da li se prilikom donošenja odluke trebalo rukovoditi postotkom umanjenja radne sposobnosti tužitelja. Na kraju je sporno da li tužitelj može potraživati naknadu za manji broj dana godišnjeg odmora obzirom da stvarno nije obavljao poslove radnog mjesta s posebnim uvjetima, kao i činjenica da nije prigovarao utvrđenim kriterijima za ostvarenje prava na godišnji odmor prilikom potpisivanja ugovora za novo radno mjesto.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga koje je istaknuo tuženik, kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio one bitne povrede postupka na koje ukazuje žalitelj, kao ni one na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Ur.broj: 349/5-01-96-25/1046 od 29. ožujka 1996. na radnom mjestu šumski radnik – sjekač,

- da je Svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti od 26. travnja 2016., izdanom od Medicine rada tužitelj proglašen zdravstveno nesposobnim za obavljanje poslova šumskog radnika - sjekača, traktoriste, a Svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti od 18. srpnja 2016., proglašen zdravstveno sposobnim za obavljanje poslova šumskog radnika, uz ograničenja, između ostalog bez rada motornom pilom, dok poslovi šumskog radnika - sjekača nalažu potpunu radnu sposobnost, bez ograničenja,

- da je tužitelj na radnom mjestu šumskog radnika sjekača obavljao poslove isključivo s motornom pilom temeljem naloga neposrednog rukovoditelja-tehničara i da je bio plaćen po učinku,

- da je konačnim rješenjem HZZO Klasa: UP/I-502-03/18-03/01, Ur.broj: 338-07-29- 01-18-12 od 13. lipnja 2018. tužitelju priznata profesionalna bolest pod dijagnozom:

SY vibratione professionalis i sva pripadajuća prava po toj osnovi,

- da su stranke dana 20. rujna 2016. zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je uz iskazanu suglasnost tužitelja, isti premješten na radno mjesto i poslove šumskog radnika te da je dana 24. svibnja 2016. tužitelj potpisao izjavu o prihvaćanju izmjene prema novom Ugovoru o radu,

- da je tužitelj i prije novog Ugovora o radu, od veljače 2015., sukladno nalogu neposredno nadređenih obavljao poslove koji se nisu odnosili na rad s motornom pilom na radnom mjestu u uzgoju šuma, a nakon što je od strane Medicine rada utvrđeno da nije zdravstveno sposoban za rad s motornom pilom,

- da se prema Cjeniku radova u šumarstvu i šumskom graditeljstvu koji je sastavni dio Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika tuženika, radnicima koji rade na radnim mjestima šumskog radnika sjekača za vrijeme kada radi poslove po učinku (obaranje stabala i sječa) plaća obračunava temeljem 2500 bodova, dok za ostale poslove kod kojih se ne koristi motorna pila plaća obračunava od 2000 do 2300 bodova,

- da tužitelj na radnom mjestu šumskog radnika ostvaruje manju plaću u odnosu na plaću koju je ostvarivao na radnom mjestu sjekača,

- da prema čl. 43. st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike u Hrvatskim šumama d.o.o. (dalje: KU) u slučaju kad je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljede na radu, a poslodavac mu postupajući u skladu sa stavkom 1. ovog članka ponudio sklapanje novog ugovora o radu, odnosno otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na slabije plaćeno radno mjesto, radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka kada mu je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti,

- da su odredbama čl. 26. i 27. KU propisani uvjeti i trajanje prava na godišnji odmor te da je tužitelju na radnom mjestu šumskog radnika – sjekača pripadalo pravo na godišnji odmor u dužem trajanju u odnosu na radno mjesto na koje je premješten,

- da je visina tužbenog zahtjeva postavljena sukladno podacima tuženika.

10. Na temelju navedenog i ovaj sud ocjenjuje da je pravilno utvrđeno kako je tužitelj, dok mu nije od strane Medicine rada utvrđeno da može obavljati poslove šumskog radnika uz ograničenja, posebno bez rada s motornom pilom, obavljao poslove sjekača s motornom pilom, za koje poslove mu je tuženik isplaćivao plaću koja je veća od one koja mu je isplaćivana kada je od strane tuženika, upravo zbog navedene zabrane rada s motornom pilom, premješten na poslove za koje mu je obračunavana i isplaćivana plaća na temelju broja bodova od 2000 do 2300.

11. Tužitelj je dokazao da mu je zbog dugogodišnjeg rada s motornom pilom (više od 20 godina), a što proizlazi i iz priloženog rješenja HZZO zbog vibracija koje su se prenosile s motorne pile na ruke, došlo do vibracijskog sindroma pa je to razlog za donošenje pravomoćnog rješenja HZZO kojim je kod njega utvrđena profesionalna bolest, a iz rješenja proizlazi da je bolest priznata po toj osnovi, kao i koje bolesti nisu uzete u obzir.

12. Stoga proizlazi kako je tužitelj dokazao da je upravo profesionalna bolest bila odlučujuća da ga se premjesti na drugo radno mjesto, odnosno na obavljanje poslova bez motorne pile, kao i da je zbog toga izgubio na zaradi pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio osnovanost tužbe u tom dijelu zahtjeva.

13. Da tužitelju od strane nadležnog tijela i stručnih osoba nije zabranjen rad s motornom pilom, a zbog kojeg rada je kod njega utvrđena profesionalna bolest, on bi ostvarivao plaću koja odgovara bodovanju za rad šumskog radnika sjekača jer bi mogao obavljati te poslove neovisno o ostalim dijagnozama. Suprotno tuženik nije dokazao, iako je na njemu bio teret dokazivanja tih činjenica.

14. Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) i članka 43. stavak 2. KU, u svezi članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14.,118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) i članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 193/14., 117/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje: ZR). ocijenio da postoji odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj trpi jer je ona nastala u svezi profesionalne bolesti.

15. Tužitelj nije iz nekih drugih razloga (bolesti) premješten na drugo radno mjesto, a da je tako može se zaključiti iz činjenice da je godinama obavljao poslove šumskog radnika sjekača. Stoga ne postoji potreba utvrđivanja u kojem omjeru je profesionalna bolest utjecala na odluku o premještaju, a time i u gubitku na zaradi.

16. Tuženik neosnovano smatra da ne postoji njegova odgovornost jer tužitelj nije dostavio odgovarajuće rješenje od HZMO, koje tijelo da je isključivo nadležno za odlučivanje o radnoj nesposobnosti radnika, a time da nije utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti zbog profesionalne bolesti niti omjer sudjelovanja profesionalne bolesti u eventualnom gubitku radne sposobnosti, obzirom je HZZO, koji je nadležan za donošenje rješenja koje prileži spisu, utvrdio postojanje profesionalne bolesti do koje je došlo zbog vibracija motorne pile kojima je rukovao tužitelj prilikom obavljanja poslova kod tuženika.

17. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da profesionalna bolest kod tužitelja postoji još od 2011. godine, budući je tužitelj već tada bio upućen od strane izabranog liječnika i fizijatra na obradu zbog sumnje na vibracijsku bolest te iz medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je kod tužitelja već tada započela obrada po toj osnovi. Vidljivo je i da je početkom 2012. neurolog potvrdio navedenu dijagnozu, uz preporuku oslobađanja tužitelja od rada s motornom pilom, dok je tijekom iste godine neurokirurg uputio tužitelja radi ocjene radne sposobnosti zbog nastupanja te bolesti.

18. Činjenica da je tužitelj tek 2017. godine upućen na postupak radi utvrđivanja profesionalne bolesti, nema utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, budući iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi kako je već tijekom 2011. godine, specijalistica medicine rada iz nalaza EMNG i RTG šaka utvrdila kako isti ukazuju na vibracijsku bolest, a što je u svom nalazu od 31. siječnja 2012. potvrdio i neurolog.

19. Upravo temeljem Svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti, a zatim i rješenja HZZO, tuženik je premješten na radno mjesto šumskog radnika. Tuženik je bio upoznat da zbog profesionalne bolesti tužitelj ne može obavljati poslove šumskog radnika sjekača koje je do tada obavljao te da postoji njegova obveza da ga premjesti na odgovarajuće radno mjesto, takvo gdje ne treba koristiti motornu pilu.

20. Obzirom da iz iskaza tužitelja i svjedoka SR proizlazi da je tužitelj premješten na radno mjesto usmeno, nakon dostave dokumentacije sa sistematskog pregleda medicine rada, dakle prvo neformalno, a onda i formalno sklapanjem Ugovora o radu od 20. rujna 2016., a sve uslijed nastupanja profesionalne bolesti, to je pravilno od strane prvostupanjskog suda utvrđena uzročnoposljedična veza u pogledu smanjenja plaće tužitelja zbog promjene radnog mjesta i to za vremensko razdoblje obuhvaćeno zahtjevom u tužbi pa tuženik neosnovano navodi kako je zahtjev mogao biti usvojen tek od zaprimanja rješenja HZZO. Naime, isti je upravo sklapanjem novog Ugovora o radu, potvrdio činjenicu da je tužitelj premješten na drugo radno uslijed medicinskih razloga pa se ne može prihvatiti stajalište tuženika kako je o istim razlozima imao saznanja tek zaprimanjem rješenja HZZO, kada je povodom navedenih razloga postupao ranije, kako je to prethodno navedeno.

21. Stoga je tužitelju slijedom navedenih razloga pravilno dosuđen sporni iznos na ime izgubljene zarade, u odnosu na predmetno razdoblje, kao što mu je prema odredbi članka 1088. ZOO dosuđen iznos na ime razlike plaće na osnovu rente, a što tuženik u žalbi ne osporava.

22. Visina tužbenog zahtjeva po navedenim osnovama utvrđena je na temelju knjigovodstvenog vještačenja, a ista u ovom žalbenom postupku nije sporna obzirom da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev specificirao prema podacima koje je dostavio tuženik, a koju visinu tuženik u žalbi posebno ne osporava.

23. Nadalje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je dosuđena razlika naknade plaće za manji broj dana godišnjeg odmora, jer je prema članku 26. i 27. KU za radno mjesto šumskog radnika sjekača tužitelju bilo odobreno 36 dana godišnjeg odmora, a za radno mjesto šumskog radnika 28 dana. Pritom prvostupanjski sud osnovano utvrđuje kako je manji broj dana godišnjeg odmora povezan s činjenicom da je tužitelju uslijed nastupanja profesionalne bolesti promijenjeno radno mjesto pa zbog toga trpi štetu i u vidu manjeg broja dana godišnje odmora.

24. Člankom 111. stavak 1. ZR-a određeno je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok članak 82. stavak 2. ZR-a određuje isplatu naknade razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Obzirom na to da je na citirani način regulirano pravo na naknadu, razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora, a kako je pravilno utvrđen broj dana neiskorištenog godišnjeg odmora i dužni iznos prema knjigovodstvenom vještačenju, za sporno razdoblje, pravilno su primijenjene citirane odredbe u odnosu na tužitelja.

25. U pogledu žalbenog navoda kako tužitelj nije prigovarao odlukama kojima mu je određen broj dana godišnjeg odmora potrebno je navesti kako isto nije zapreka ostvarenju prava na naknadu po toj osnovi, uzimajući u obzir da je manji broj dana godišnjeg odmora određen u svezi promjene radnog mjesta zbog nastupanja profesionalne bolesti pa je neosnovano mišljenje tuženika da je broj dana utvrđen u svezi stvarno obavljenih poslova i radnog mjesta tužitelja, jer tužitelj traži naknadu štete koja mu je nastupila uslijed promjene radnog mjesta te je u postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj oštećen i po toj osnovi, zbog čega mu pripada naknada.

26. I visina tog dijela zahtjeva utvrđena je na temelju knjigovodstvenog vještačenja te je tužitelj i taj dio tužbenog zahtjeva specificirao prema podacima koje je dostavio tuženik, a koju visinu tuženik u žalbi posebno ne osporava.

27. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22.), a prema vrijednosti predmeta spora koju čini konačno postavljeni tužbeni zahtjev, o kojem je odlučivao sud prvog stupnja te ju tuženik samo uopćeno osporava.

28. Na kraju ovaj drugostupanjski sud primjećuje kako je u uvodu presude naveden pogrešan datum donošenja prvostupanjske presude te će prvostupanjski sud navedeni nedostatak ispraviti u smislu odredbe članka 342. ZPP-a.

29. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. ZPP-a).

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš