Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-81/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po višoj sudskoj savjetnici - specijalistici Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo "PATKA", Sveti Đurđ, [adresa], OIB: 9528007519, zastupanog po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, nakon javne glave rasprave održane i zaključene 24. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Josipa Kozjaka iz Varaždina, punomoćnika tuženika i umješača, 04. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu „PATKA“ Sveti Đurđ, sa sjedištem u [adresa], OIB: 95280075191 da tužitelju Croatia osiguranju d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862 plati iznos od 6.775,92 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.915,32 EUR teku od 14.12.2021., a na iznos od 2.860,60 EUR od 23.02.2022., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023.,po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 949,46 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04. travnja 2025. kao dana objave presude pa do isplate po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. srpnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 6.775,92 eura, nastale mu zbog naknade štete svom osiguraniku uslijed oštećenja vozila naletom na divljač.

2. Tužitelj u tužbi navodi:

- dana 13.11.2021. godine, u 08,00 sati, na cesti L25208-L25094 - Komarnica Ludbreška-L25094, općina [adresa], pred vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĆH, sa područja lovišta tuženika istrčala je divljač/srneća divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta

- za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ĆH, je na dan 13.11.2021. godine kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]

- temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od ukupno 6.775,92 EUR

- lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. i 1067. ZOO-a)

- naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar

- tužitelj je pozvao tuženika i tuženikova osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. rujna 2023. navodi:

- osporava tvrdnju tužbe da bi sa područja lovišta tuženika istrčala divljač/srneća divljač i udarila u vozilo jer nije predočen dokaz o tome

- ne spori da je tužitelj svom osiguraniku isplatio sada utuženi iznos

- lovištem gospodari tuženik i za konkretnu štetu ne odgovara tuženik jer nema njegove krivnje

- divljač je vlasništvo Republike Hrvatske

- tek odstrelom divljač postaje vlasništvo ovlaštenika prava lova ,ovdje tuženika

- automobil u pokretu predstavlja opasnu stvar kao i divljač te se odgovornost za štetu između dvije opasne stvari ( prema odredbama ZOO-a ) cijeni prema krivnji

- divljač se u prirodi slobodno kreće i to je njeno prirodno pravo

- motorno vozilo se kreće neprirodnom brzinom u prirodi i samim time vozač motornog vozila snosi krivnju za nezgodu jer divljač koristeći se svojim prirodnom pravom slobodnog kretanja u prirodi nikako ne može biti kriva

- tuženik je imao osigurano lovište od šteta u vrijeme štetnog događaja policom br. [broj police] Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, ali tuženik nema saznanja da bi se tužitelj obratio osiguravatelju za naknadu štete, odnosno isplatu regresa

- tuženik smatra da je za nastalu štetu kriv vozač vozila te time tužbeni zahtjev za isplatu regresa nije osnovan.

4. Tijekom postupka sud je na prijedlog tuženika prihvatio sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb , Ulica grada Vukovara 282, na strani tuženika.

5. Umješač u podnesku od 12. listopada 2023. navodi:

- da se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu tuženika

- da priložena potvrda PU Varaždinska, PP Ludbreg ne predstavlja dokaz o udaru divljači u vozilo i da temeljem te potvrde nije moguće donositi zaključak o dinamici nastanka predmetnog događaja

- nesporno je da nikakva životinja pa tako niti divljač nije ostala na mjestu nezgode niti je kasnije pronađena

- nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta životinje koja predstavlja divljač u smislu odredbe čl. 9. Zakona o lovstvu, pa osporava pasivnu legitimiranost

- ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta; naime, prema članku 11. st. 2. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama; nadalje, i prema tumačenju Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016.g. (koje se dostavlja u prilogu) cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom

- u vrijeme štetnog događaja u blizini nastanka štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova

- stoga je zahtjev neosnovan i sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu

- naime, sukladno toj odredbi za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ,- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

- nesporno je da citirana odredba predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju; na navedeno upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije; kako Zakon o lovstvu propisuje odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač onda i odredbe kojima je to regulirano imaju prednost pred odredbama općih propisa

- nadalje, nesporno je da se predmetni događaj dogodio na području općine [adresa], a da općina izrađuje Program zaštite divljači

- izrada Programa zaštite divljači je obveza općina i gradova sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu koji propisuje da se na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donosi Program zaštite divljači kojim se uređuje zaštita i lov divljači na navedenim površinama

- taj Program obuhvaća građevinsko područje (naselja), zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno odredbama Zakona o lovstvu

- kao što je i gore već navedeno, člankom 11. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta na građevinskom pojasu, javnim cestama i drugim javnim površinama

- nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. Zakon o lovstvu propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika

- slijedom gore iznesenog, lovačko društvo nije korisnik odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj se dogodio štetni događaj s obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik

- kako općina [adresa] ima Program zaštite divljači, za predmetnu štetu ne može biti odgovorno lovačko društvo, odnosno lovoovlaštenik

- umješač ističe i da je za nezgodu odgovoran vozač vozila ĆH jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom; naime, u slučaju da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja predmetne zgode upravljao vozilom dopuštenom i prilagođenom brzinom do kontakta sa životinjom ne bi došlo, a ako bi i došlo, tada bi šteta bila zasigurno manja.

6. Temeljem navedenog, među strankama nije sporno da u vrijeme i na mjestu štetnog događaja nije bilo provođenja lova, a nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva, što su izričito potvrdile na ročištu održanom 12. veljače 2024. Nadalje, među strankama nije sporno da se štetni događaj desio unutar lovišta, odnosno da se cesta koja se opisuje kao mjesto događaja, nalazi unutar lovišta. Sporno je među strankama je li do posljedica štetnog događaja, odnosno materijalne štete na vozilu došlo uslijed naleta divljači na vozilo, te s tim u vezi i pasivna legitimacija tuženika, je li za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila osiguranika tužitelja jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, pasivna legitimacija tuženika vezano za to da li se nalet vozila na divljač dogodio na lovnoj površini unutar lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik Lovačko društvo "Patka", budući da je inače zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama, te cesta ne predstavlja lovište u strogom smislu te riječi, iako se nalazi unutar lovišta. Konačno, sporno je postoji li odgovornost Općine [adresa] ili neke druge pravne ili fizičke osobe koja je korisnik nelovne površine.

7. U dokaznom je postupku sud proveo biološko vještačenje dlake koja je zatečena na mjestu događaja, po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", izvršio je uvid u isprave slijedećeg naziva: Potvrda Policijske postaje Ludbreg, broj: 511-14-07/06-O-77- 2/2021, spis od PP Ludbreg, broj: 511-14- 07/06-O-77-2/2021 sa preslikom službene zabilješke o dojavi, zapisnikom o alkotestiranju ĆH, službenom bilješkom, zapisnikom o ispitivanju svjedoka, dokumentacijom očevida, Polica osiguranja br. [broj police osiguranja], Uvjeti za osiguranje od automobilskog kaska, Prijava štete - automobilski kasko, Prometna dozvola za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], Vozačka dozvola za ĆH, Izvid štete s kalkulacijom popravka za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], Fotografije o oštećenju za vozilo reg. Oznake [registarska oznaka], Računi popravka vozila, Obavijesti o obračunu osigurnine, Dokazi o izvršenom plaćanju, Regresni zahtjev od 12.05.2022. godine, potvrda PU Varaždinske, PP Ludbreg od 13.11.2021., mišljenje Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se u svojstvu svjedoka saslušaju ĆH Detelj na okolnost nastanka i dinamike prometne nezgode, nadalje policijski službenici koji su obavljali očevid na mjestu događaja na okolnost zatečenih i fiksiranih tragova na mjestu nezgode, nastalih oštećenja na vozilu, te drugih okolnosti vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja, te da se provede prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode i nastalih oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], dijelom kao odugovlačeće budući da je činjenicu da li je do štetnog događa došlo uslijed naleta divljači na vozilo utvrdio biološkim vještačenjem, a dijelom kao nevažne, budući da činjenice koje bi tužitelj tim dokaznim prijedlozima dokazivao nisu bitne za pravnu osnovu na kojoj činjenično temelji svoj tužbeni zahtjev, a to je odgovornost tuženika za štetu od opasne stvari. Kao odugovlačeće je sud također odbio dokazne prijedloge tužitelja da se provede procjeniteljsko/tehničko/prometno vještačenje radi utvrđivanja visine štete na vozilu, financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost izvršenih isplata osigurnine, da se pribavi od ministarstva nadležnog za poljoprivredu kartu lovišta, budući da su navedene činjenice tijekom postupka postale nesporne. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede prometno-tehničko vještačenje na okolnost dinamike i oštećenja te time i štete, budući da tuženik iako uredno pozvan da predujmi trošak vještačenja isti nije predujmio (čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP). Također je sud odbio kao odugovlačeće i dokazne prijedloge umješača da se zatraži očitovanje od tuženika je li mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće ustanoviti lovište sukladno čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu i na kojem nije dopušteno provođenje lova, te je li u vrijeme i na mjestu štetnog događaja bilo provođenja lova, te da se zatražiti službenim putem očitovanje od općine Sveti Đurd, Ulica braće Radić 1, Sveti Đurd, na okolnost je li mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće ustanoviti lovište sukladno čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu i na kojem nije dopušteno provođenje lova, a po potrebi i provođenje prometnog / mjerničkog / gospodarskog vještačenja na tu okolnost, budući da je navedene činjenice nedvojbeno već utvrdio tijekom postupka.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Kao prvo, nakon dostavljanja rezultata biološkog testiranja dlake životinje izuzete sa vozila na mjestu događaja, koji je pokazao da dlaka pripada životinji iz porodice jelen, i odgovara dlaci srneće divljači, sud je utvrdio da je do štetnog događa došlo uslijed naleta divljači na vozilo.

10. Nadalje, pri ocjeni suda da u ovom slučaju valja primijeniti odredbe člana 1064. Zakona o obaveznim odnosima, pri čemu divljač tretirati kao opasnu stvar, odlučna je odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/2008, 32/2019, 32/2020, 127/2024; dalj u tekstu ZL), prema kojoj u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj zakon ne propisuje drugačije. Sud utvrđuje da to što ZL u čl. 80. st. 6. propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, da se time ne dira u mogućnost primjene zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, budući da ZL uređuje samo situacije koje su uzrokovane aktivnim djelovanjem vozača, odnosno lovoovlaštenika, a ne regulira druge situacije koje su moguće i bez njihova djelovanja. Nadalje, ZL je upravo poveznica koja vodi prema primjeni zakona kojim se uređuju obvezni odnosi iz razloga jer se cesta ne smatra prekidom zemljišta u smislu ustanovljenja lovišta prema članku 14., 15. i 17. ZL, iz čega je za zaključiti da je dakle cesta fizički odnosno sastavni dio lovišta, na koju se stoga primjenjuju isti kriteriji odgovornosti za štetu koji vrijede za ostalo lovište, iako ona nije sama po sebi lovna površina. Osim toga, i sama činjenica da se u ZL nalaze odredbe o naletu vozila na divljač na cesti proizlazi da taj zakon prihvaća tezu da je cesta fizički (sastavni) dio lovišta, te zbog te činjenice, za nju vrijede pravni standardi o odgovornosti na štetu, propisani u ZL, a koji previđaju primjenu zakona koji se uređuju obvezni odnosi, kako je već opisano.

11. Iako postoje stajališta sudova prema kojima se cesta na kojoj je došlo do udara vozila u divljač ne može smatrati sastavnim dijelom lovišta već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste, sud je mišljenja da u konkretnom slučaju i u svim istovrsnim slučajevima koji se odnose na naknadu štete unutar lovišta, čiji je i cesta dio jer se nalazi unutar njega, iako je sama po sebi nelovna površina, treba primijeniti upravo odredbe ZL kao specifičnije od propisa koji reguliraju pravni režim cesta i upravljanje cestama, s obzirom na materiju o kojoj se radi u konkretnom slučaju, a radi se o materiji vezanoj za nastanak štete unutar lovišta, a to upravo uređuje ZL.

12. Točno je da je sukladno čl. 11. ZL zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Međutim ovdje se na radi o tome da bi u konkretnom slučaju lovište bilo ustanovljeno na cesti, na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač, već se navedena cesta, koja je sama po sebi nelovna površina, nalazi unutar lovišta kojim gospodari tuženik, pa prema tome čini područje lovišta, te se na odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja gospodari lovištem primjenjuju propisi o odgovornosti za štetu unutar lovišta.

13. Po mišljenju suda divlja životinja, a srna to je, je opasna stvar, pogotovo kad se nađe na cesti. Jednako tako bi i čovjek bio opasan da se nađe na brzoj cesti ili autocesti izvan vozila, te iako se ne bi tada za njega moglo reći da je opasna stvar, stupanj krivnje koji bi se pripisao takvom sudjelovanju čovjeka na cesti, bio bi sličan primjeni kriterija objektivne odgovornosti za štetu. Prema tome, budući da je stajalište ovog suda da je divljač opasna stvar koja je izašla iz lovišta kojim gospodari tuženik kao njegov vlasnik, utvrđuje odgovornost tuženika za ovu štetu. Sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj obvezi, proizašloj iz naknade štete lovoovlaštenika prema tužitelju temeljem čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011.,78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje u tekstu: ZOO) čija odredba glasi: "Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete." Dakle u konkretnom slučaju treba primijeniti pravila ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari budući je do štete na vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja došlo naletom divljači na vozilo koji nalet tužitelj kao vozač nije mogao izbjeći (tuženik na kojem je teret dokaza ne dokazuje protivno budući da tijekom postupka nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu predviđenih člankom 1067. ZOO-a, a koji bi uključivali i dokazivanje činjenice da je za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila). Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće cestom kojom se prometuje predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a u vezi s čl. 1063. ZOO, prema kojoj se odgovara za štetu bez obzira na krivnju, u kojem slučaju da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti, je na njemu teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki koje mogu dovesti do oslobođenja od odgovornosti, propisanih člankom 1067. ZOO- a. Vlasnikom divljači se prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra njihov imatelj - lovoovlaštenik iz čijeg je lovišta divljač izašla na cestu.

14. Valja spomenuti da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost Općine [adresa] ili neke druge pravne ili fizičke osobe koja je korisnik nelovne površine, drugačije od tuženika, budući da tuženik nije dokazao postojanje takve pravne ili fizičke osobe koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljavanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. I ovdje je sud našao da je teret dokaza te činjenice, iako prigovor odgovornosti korisnika nelovne površine potječe od umješača na strani tuženika, kao i činjenice koju su tuženik i umješač istaknuli, a ta je da je osiguranik tužitelja vozio neprilagođenom i nedopuštenom brzinom, jer u protivnom do naleta na divljač ne bi došlo, na tuženiku, (čl. 221.a ZPP-a). Stoga je također utvrdio da za nalet vozila na divljač nije odgovoran vozač vozila. Naime, tužitelj temelji odgovornost tuženika na njegovoj objektivnoj odgovornosti, polazeći od pravne osnove da je divljač opasna stvar sukladno Zakonu o obveznim odnosima, slijedom čega tužbeni zahtjev temelji na relevantnim činjenicama za tu pravnu osnovu, a koje je i dokazao, dok eventualna odgovornost vozača predstavlja ekskulpacijsku mogućnost za tuženika, ali koju onda on treba i dokazati.

15. Imajući u vidu da tužitelj dokazuje da je platio štetu svom osiguraniku izvacima po transakcijskom računu, iz kojih je vidljivo da je iznos od 29.500,00 HRK platio 13.12.2021., a iznos od 21.553,16 HRK 22.02.2022., sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate na plaćene iznose kao u izreci (čl. 1086. ZOO) Zbog svega, tužbeni ja zahtjev usvojen kao pod toč. I. izreke.

16. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1. i Tbr. 9.3.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

17. Tužitelj je zatražio, a sud mu je dosudio kao opravdani trošak na teret tuženika:

1. Zastupanje na raspravi 12.02.2024

200,00 EUR

2. Zastupanje na raspravi 19.11.2024.

200,00 EUR

3. Zastupanje na raspravi 19.11.2024.

200,00 EUR

PDV 25%

150,00 EUR

4. Predujam za forenzičko vještačenje

28,14 EUR

5. Pristojba na tužbu

57,11 EUR

6. Pristojba na presudu

114,21 EUR

UKUPNO: 949,46 EUR

18. Sud nije tužitelju priznao trošak podneska od 12.04.2024. u iznosu od 250,00 EUR, koji se odnosi na podnesak tužitelja nakon što mu je dostavljen podnesak umješača, koji mu je dostavljen samo znanja radi, a koji je tužitelj podnio bez poziva suda. Sud s obzirom na sadržaj predmetnog podneska (problematizira se pravno pitanje), utvrđuje da isti nije bio svrsishodan za vođenje ove parnice (čl. 299.a ZPP-a) poglavito sa aspekta troška potrebnog za vođenje parnice. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

U Varaždinu 04. travnja 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

DNA:

-tužitelju po punomoćniku

-tuženiku po punomoćniku

-umješaču po punomoćniku