REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3740/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: [osobni identifikacijski broj], Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/21-01/154, URBROJ: 338- 01-06-05-21-05 od 15. studenog 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Sisak KLASA: UP/I-503- 07/21-01/02, URBROJ: 338-03-02-21-06 od 7. srpnja 2021. te za rješavanje stvari.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/21-01/154, URBROJ: 338-01-06-05-21-05 od 15. studenog 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Sisak KLASA: UP/I-503- 07/21-01/02, URBROJ: 338-03-02-21-06 od 7. srpnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, pod dijagnozom naziva i šifre prema MKB-10: M96.9 (Poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenih postupaka, nespecificiran) kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu u vezi te bolesti pod navedenom dijagnozom nije priznato pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja vezano uz naknadu plaće u iznosu 100 % od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se iz obrazloženja pobijanih rješenja vidi da su ista donesena temeljem stručno-medicinskih mišljenja nadležnih liječničkih povjerenstava. Dodaje da se iz obrazloženja ovih nalaza vidi da isti smatraju da se njegova bolest, koja se vodi pod dijagnozom poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenog postupka nespecificirani (šifra prema MKB-10 klasifikaciji M96.9) ne može uzročno-posljedično povezati sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu kao niti privremena radna nesposobnost po istoj dijagnozi počevši od 24. veljače 2021. do 9. ožujka 2021. Ističe da mu je priznat status HRVI IX skupine sa 30 % oštećenja organizma. Iznosi da tuženik smatra da su degenerativne promjene lokomotornog sustava u području vratne i slabinske kralježnice i svih zglobova primjerene njegovoj dobi. Nastavlja da pri tome i tuženik utvrđuje da kod njega postoji poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon prijeloma desne nadlaktice i desne bedrene kosti, ali da taj poremećaj nije u uzročno posljedičnoj vezi, odnosno nije uzrok PNR, već su to dominantno degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice i popratni lumbosakralni i cervikobrahijalni sindrom, koji se ne mogu priznati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Smatra da je, međutim, ovakvo utvrđenje liječničkih povjerenstava potpuno pogrešno. Opisuje da je kao sudionik Domovinskog rata 18. veljače 1993. zadobio ozljedu slabinske kralježnice, oba koljena i gležnja, a da je, nakon toga, kao sudionik Domovinskog rata zadobio prijelom desne nadlaktice s pomakom, prijelom desne natkoljenice s pomakom i natučenje čeonoga režnja mozga. Navodi da je vezano za ove povrede nastavljeno liječenje, da bi 2005. došlo do pogoršanja kada je kontrolnim radiološkim nalazima utvrđena teška posttraumatska koksartroza desno i gonartroza desno. Dodaje da je 1. travnja 2005. doneseno rješenje HZZO-a kojim mu se pod šifrom S72 ova bolest priznaje kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, s tim da se šifra odnosi na prijelom bedrene kosti. Iznosi da se njegovo liječenje nastavlja sve do danas uz napomenu da su nalazi fizijatra vrlo šturi, bez opisanog kliničkog nalaza, a da je fizikalna terapija posve ista, što upućuje da on vjerojatno radi uvjeta vezanih za Covid 19 uopće nije pregledan. Iznosi da je u nalazu od 2019. glavna dijagnoza šifra S72.0, a na nalazima od 2020. i 2021. M96, koje su predmet spora, jer se njegovo bolovanje nije obračunavalo 100 % od osnovice plaća. Nastavlja da šifra M96.9 označuje poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenog postupka, nespecificirani. Smatra da je jasno, ako je njegovo bolovanje za fizikalne terapije, koje je proveo 2020. temeljem nalaza fizijatra od 23. kolovoza 2019. obračunato kao 100 % od osnovice, a za period od 24. veljače do 29. ožujka 2021. nije, da se radi o nečem potpuno nejasnom i nerazumljivom. Objašnjava da to iz razloga što se nalazi fizijatra, izdani 2019. i 2020., na temelju kojih je provedena fizikalna terapija od 24. veljače do 9. ožujka 2021. razlikuju samo po šifri glavne dijagnoze (2019. šifra S92, a 2020. šifra M96.). Ističe da su u oba nalaza pod dijagnoze nabrojene sve dijagnoze koja uključuju stanja po ozljeđivanju kralježnice, koljena, gležnjeva, prijeloma desne bedrene kosti i acetabuluma te desne nadlaktice. Navodi da je jasno navedeno i da je oštećenje zgloba kuka desno posttraumatske prirode. Dodaje da je u vrijeme stradavanja u Domovinskom ratu bio mlada osoba, a da je već 1997., kada je imao samo 31 godinu, u radiološkom nalazu opisana osteofitoza u području desnog kuka, na koljenskim zglobovima degenerativne promjene i na desnom gležnju posttraumatske degenerativne promjene. Iznosi da mu je, kad mu je bilo 39 godina (2005.) utvrđena teška posttraumatska koksartroza desno i gornartroza desno. Nastavlja da je radi toga potpuno neprihvatljivo da liječničko povjerenstvo govori da su degenerativne promjene primjerene njegovoj dobi, koji sada ima 55 godina, a zadnje snimke učinjene su kada je imao 39 godina. Smatra da su medicinski gledano, tegobe radi kojih mora koristiti bolovanje, u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u ratu, a da je to u najvećem dijelu u vezi s ozljeđivanjem desnog kuka, ali i s ozljeđivanjem kralježnice. Ističe da je jasno, kako mu je šifra S92 (prijelom bedrene kosti) priznata za 100 % bolovanja, da to ne podrazumijeva da on kao osiguranik, svaki puta kada će mu se otvoriti bolovanje za liječenje posljedica ove ozljede, mora ponovo slomiti bedrenu kost. Mišljenja je da se, kako mu je rješenjem ovo priznato od 1. travnja 2005., dakle 21 godinu nakon prijeloma, očito mislilo na posljedice koje proizlaze iz te šifre, a što je sve bilo do 2021. Smatra da, prema tome, ne postoji nikakav razlog da isto ne bude i dalje, jer je nesposobnost za rad za razdoblje od 24. veljače do 9. ožujka 2021. direktna posljedica ozljeđivanja u ratu. Ukazuje na to posebno radi činjenice da su nalazi fizijatra šturi i bez kliničkog nalaza i bez učinjenog pregleda te da je radi toga bilo nužno da ga povjerenstvo pozove na pregled i uvjeri se o stvarnim tegobama i funkcionalnim oštećenjima. Ukazuje na činjenicu da se u medicinskim nalazima i pobijanim rješenjima nalazi više pogrešaka i nejasnoća te da se navode krivi datumi nekih ozljeda. Dodaje da se iz rješenja vojne komisije vidi da su priznate samo ozljede stradavanja iz veljače 1993., a da se iz drugog rješenja vidi da su uzete u obzir i ozljede od 3. svibnja 1994. Ističe da su neki nalazi tehnički loši i da ih se ne može potpuno pročitati. Napominje da je, međutim, unatoč svega objektivno i jasno da su ozljede ostavile posljedice bez kojih on, star 55 godina, ne bi imao ozbiljnih smetnji i problema. Smatra da je pobijana odluka nezakonita. Predlaže poništiti rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje te da sud riješi stvar na način da mu se prizna pravo na naknadu plaće u iznosu od 100 % od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M96.9 (Poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenih postupaka, nespecificiran).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Dodaje da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku. Iznosi da se rješenja temelje na pribavljenim ocjenama nadležnih tijela vještačenja, kojima je ocijenjeno da se tužitelju bolest pod dijagnozom MKB-10 klasifikacije: Poremećaj mišićno-koštanog sustava (šifra MKB-10 klasifikacije: M96.9) ne priznaje neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te da se tužitelju ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100 % iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 24. veljače 2021. pa nadalje. Iznosi da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 4. studenoga 2021. utvrdilo da se bolest koja se po predmetnom zahtjevu vodi pod dijagnozom Poremećaj mišićno-koštanog sustava (šifra MKB-10 klasifikacije: M96.9) ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom kao niti privremena nesposobnost za rad u razdoblju od 24. veljače 2021. pa nadalje. Opisuje da tužitelj kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima priznat status HRVI- a skupine sa 30 % oštećenja organizma trajno zbog priznatog prijeloma trohantera desnog femur humerusa te da je liječen zbog cervikobrahijalnog i lumbosakralnog sindroma, osteoartroze lijevog kuka i desnog koljena, stanja nakon prijeloma desnog trohantera i desne natkoljenice. Ističe da je predmetna privremena nesposobnost za rad kod tužitelja poglavito uzrokovana degenerativnim promjenama lokomotornog sustava i to promjenama u području vratne i slabinske kralježnice i svih zglobova primjereno dobi, a ne samo onih zglobova čija je funkcija ograničena stradavanjem 1994., a da fizijatar u svojim nalazima 2020. i 2021. ne bilježi značajnih tegoba specifičnih za posttraumatske promjene. Objašnjava da kod tužitelja postoji poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon prijeloma desne nadlaktice i desne bedrene kosti, ali da taj poremećaj nije u uzročno-posljedičnoj vezi odnosno nije uzrok PNR već su to dominantno degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice i popratni lumbosakralni cervikobrahijalni sindrom te da se iste ne mogu priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja Domovinskom ratu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je tužitelj saslušan.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 5. ožujka 2021. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100 % od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku odbijen taj zahtjev tužitelja.

8. Člankom 36. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona.

9. Nadalje, člankom 39. stavkom 1. točkom 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih tim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10. Dok je člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da naknada plaće iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Konačno člankom 41. stavkom 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da naknadu plaće iz članka 39. točke 9. tog Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

12. Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4. studenog 2021. proizlazi da je uvidom u rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske utvrđeno da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata sa statusom HRVI. Navedeno je da je u veljači 1993. pri usponu na Velebit, a u sklopu ratnih djelovanja, pao i ozlijedio donji dio kralježnice, oba koljena i oba skočna zgloba. Dodano je da je tjedan dana po ozljedi zatražio liječničku pomoć te da je tom prilikom kliničkim pregledom objektivizirana oteklina desnog koljena i desnog skočnog zgloba, da je zatraženo učiniti RTG obradu i specijalističke preglede. Izneseno je da RTG dijagnostika iz lipnja 1997. (4 i pol godina kasnije) govori za manju dorzopoziciju trupa LIV na LV sa početnom osteohondrozom, subhondralna skleroza artikularnih nastavaka, a da stanje može odgovarati starijoj traumi sa lezijom ligamentarnog aparata. Nastavljeno je da je na zdjelici početni sakroileitis lijevo, stanje nakon prijeloma trohantera i acetabuluma desno starijeg datuma (sa osteofitima i apozicijama vapna), frakturna pukotina konsolidirana, na koljenskim zglobovima degenerativne promjene blažeg stupnja i stanje nakon traume starijeg datuma te na desnom gležnju možebitne posttraumatske degenerativne promjene. Opisano je da u srpnju 1997. započinje liječenje po fizijatru, da se žali na križobolju, bolove u kukovima, nogama, oticanje zglobova. Navedeno je da je klinički obostrano naznačen Laseque, bolno ograničene kretnje desnog kuka, bolnost lijevog kuka, pokretljivost oba koljena uz krepitacije, motilitetna bolnost oba gležnja te da je određena terapija i dana ocjena radne sposobnosti. Dodano je da po nalazu Liječničke komisije iz rujna 1998. kod tužitelja postoji invalidnost od 30 %, a da je nalaz pisan rukom i većim dijelom nečitak. Izneseno je da u nastavku nema podataka o liječenju kroz naredne 4 godine, sve do listopada 2001., kada nastavlja liječenje po fizijatru. Nastavljeno je da se žali na bolove u križima, desnom kuku i trnce u šakama i potkoljenici, da je određena fizikalna terapija te da daljnjih 4 godine ponovno nema podataka o liječenju, s time da u ožujku 2005. nastavlja liječenje po fizijatru, da se žali na bolove duž kralježnice, u kukovima, koljenima i skočnim zglobovima, trnce u ekstremitetima. Opisano je da je određena fizikalna terapija, u travnju 2005. i nastavak fizikalne terapije, s time da je u studenom 2005. ponovno liječen po fizijatru zbog egzarcebacije tegoba, da je očitan RTG kao teška posttraumatska koksartroza desno, gonartroza desno. Navedeno je da se i tijekom 2006. i 2007. u par navrata liječi po fizijatru, bez značajnije regresije tegoba, da je liječen pod dijagnozama stanja nakon natučenja slabinske regije, oba koljena i skočna zgloba, stanja nakon prijeloma desne natkoljenice i acetabuluma, sakroiletisa i koksartroze lijevo posttraumatske etiologije, lumbosakralnog sindroma i gonartroze desno. Istaknuto je da se iz EMNG nalaza od 27. ožujka 2007. (također iz nalaza neurologa od 26. travnja 2007.) saznaje da je 1994. zadobio prijelom dijafize desnog femura, desne nadlaktice i kontuziju mozga, u prometnoj nezgodi na radnom mjestu (kao pripadnik specijalne jedinice MUP-a na ratištu), a koji prijelom femura je liječen operacijski, a da se tada žali na višegodišnju križobolju, da nalaz govori za srednje tešku leziju S1 obostrano, umjerenu L5 desno, početna lijevo, kronična kompresivna radikulopatija. Dodano je da neurolog zaključuje o kroničnim bolovima u kralješnici, ekstremitetima i zglobovima nakon ranije pobrojanih ozljeda, s time da liječenje nastavlja povremenim posjetima neurologu i fizijatru tijekom 2008. i 2009., a da zatim slijedi prekid u liječenju do srpnja 2014., kada provodi fizikalnu terapiju. Izneseno je da i u nastavku nema podataka o redovitom liječenju, da jednom do dva puta godišnje sve do kolovoza 2020. posjećuje fizijatra (uz fizikalnu terapiju) ili neurologa, sporadično uz dijagnostiku. Nastavljeno je da je uvidom u naknadno dostavljenu medicinsku dokumentaciju razvidno da je tužitelj 3. svibnja 1994. u prometnoj nezgodi tijekom obavljanja ratne zadaće zadobio prijelom desne bedrene kosti s dislokacijom, prijelom desne nadlaktične kosti s dislokacijom i natučenje mozga u čeonoj regiji. Opisano je da je liječen u skladu s pravilima medicinske struke, da je prijelom nadlaktične kosti reponiran i fiksiran aktivno operacijski vijcima i pločicom, a prijelom desne bedrene kosti Kuntcherovim čavlom, dok je ozljeda mozga liječena konzervativno. Navedeno je da je 8. lipnja 1994. otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju i uz preporuke, da od 12. srpnja do 6. rujna 1994. provodi stacionarnu bolničku rehabilitaciju u Naftalanu (kod prijama u kolicima, kontraktura susjednih zglobova nakon prijeloma), a da pri otpustu hoda uz pomoć štaka, s preporukom vježbanja kod kuće. Dodano je da u prosincu 1994. kirurg dozvoljava puno opterećenje i hod bez pomagala, da je u lipnju 1995. postavljena indikacija za vađenje osteosintetskog materijala, s time da je istodobno i pod kontrolom neurologa i radi ponavljane EEG nalaze zbog sumnje na epi. Izneseno je da u travnju 1995. započinje ambulantnu fizikalnu terapiju, zbog kontrakture desnog kuka i hipotrofije muskulature desne noge nakon operacije, da istu nastavlja i stacionarno bolnički ponovno u Naftalanu tijekom lipnja 1995. (pri prijamu bolovi u desnom kuku, RTG pojačan kalus desne natkoljenice, osifikacija u mišićima, kretnje u desnom kuku bolne i ograničene, mišići hipotrofični), a da je tijekom hospitalizacije od 24. do 28. kolovoza 1995. učinjena operacijska ekstrakcija osteosintetskog materijala. Opisano je da u nastavku ponovno provodi fizikalnu rehabilitaciju (klinički bolovi u desnom ramenu i natkoljenici, pokreti u desnom ramenu, kuku i natkoljenici znatno ograničeni) te da se fizikalnom terapijom postigne dobar napredak, ali očekivano ne i potpun oporavak. Nastavljeno je da se provođenje fizikalne terapije može pratiti do svibnja 1996. te da trajno zaostaju kalcifikati u mišićima desne natkoljenice uz kontrakturu desnog kuka. Napomenuto je da je, s obzirom da nisu mogli zaključivati o kontinuitetu liječenja nakon kolovoza 2020., od tužitelja naknadno zatraženo dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u svezi liječenja tijekom 2020. i 2021. te da je tužitelj 21. listopada 2021. dostavio ambulantni nalaz fizijatra od 21. kolovoza 2020. koji već prileži spisu i ambulantni nalaz fizijatra od 13. kolovoza 2021., kada se javio fizijatru zbog tegoba u vratnoj kralješnici, križima, trnjenja ruku i nogu i bolova u svim zglobovima. Opisano je da je liječen zbog cervikobrahijalnog i lumbosakralnog sindroma, možebitnog sakroileitisa, osteoartroze lijevog kuka i desnog koljena, stanja nakon prijeloma desnog trohantera i desne natkoljenice, da su određene mjere fizikalne terapije i to: vježbe u bazenu za vratni i slabinski dio kralješnice, biserna kupka, individualne vježbe, magnetoterapija na vrat, ramena, križa, zdjelicu s kukovima i koljena, te TENS na vratnu i slabinsku kralješnicu. Sumarno je istaknuto da se radi o hrvatskom branitelju koji je u obnašanju vojnih zadaća 1994. zadobio prijelom desne natkoljenice i nadlaktice, koji prijelomi su sanirani aktivno operacijski uz ugradnju osteosintetskog materijala koji je 1995. odstranjen. Dodano je da je provedena intenzivna fizikalna terapija, ali da kod tužitelja kao trajna posljedica zaostaju kalcifikati u mišićima na mjestu prijeloma, posttraumatske reaktivne degenerativne promjene i smanjena funkcija i pokretljivost susjednih zglobova (desnog ramena, kuka i koljena). Istaknuto je da su te promjene posljedica ranije opisanog ratnog stradavanja, ali da nisu uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad. Izneseno je da je predmetno bolovanje poglavito kod osiguranika uzrokovano degenerativnim promjenama lokomotornog sustava i to promjenama u području vratne i slabinske kralješnice i svih zglobova primjereno dobi, a ne samo onih zglobova čija je funkcija ograničena stradavanjem 1994. Napomenuto je da s tog osnova dapače fizijatar u svojim nalazima 2020. i 2021. ne bilježi značajnijih tegoba specifičnih za posttraumatske promjene. Nastavljeno je da slijedom svega navedenog nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu osiguranika. Ocijenjeno je da, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, dijagnoza M96.9 Poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenog postupka, nespecificirani, i privremena radna nesposobnost od 24. veljače 2021. nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem i stradavanjem osiguranika u Domovinskom ratu. Objašnjeno je da kod tužitelja postoji poremećaj mišićno koštanog sustava nakon prijeloma desne nadlaktice i desne bedrene kosti s operacijskom fiksacijom i kasnijim vađenjem osteosintetskog materijala, ali da taj poremećaj nije u uzročno posljedičnoj vezi, da nije uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad, već su to dominantno degenerativne promjene vratne i slabinske kralješnice i popratni lumbosakralni i cervikobrahijalni sindrom.

13. Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, koji je jasan, detaljan i obrazložen, utvrđeno je da je pravilno u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100 % od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, iz tog nalaza, mišljenja i ocjene utvrđeno je da predmetna privremena nesposobnost nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu u smislu članka 39. stavka 1. točke 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

14. Ističe se da je rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-3740/2021-6 od 14. studenog 2024. određeno izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgu, subspecijalistu traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije sa zadatkom da na temelju medicinske dokumentacije u spisu i zdravstvenog kartona tužitelja, i po potrebi pregleda tužitelja, utvrdi je li privremena nesposobnost za rad započeta 24. veljače 2021. uzrokovana bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, s time da je tužitelju naloženu da uplati predujam za izvođenje navedenog vještačenja u roku od 20 dana od dana primitka tog rješenja, uz upozorenje da ako u tom roku ne postupi po nalogu suda da sud neće izvesti taj dokaz. Navedeno rješenje tužitelj je zaprimio 20. studenog 2024., međutim, nije uplatio predujam, a što je potvrdio i na ročištu održanom 4. ožujka 2025.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. NO, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – putem e. komunikacije

3. U spis