Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj:P-709/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD ROŽMAN & OREDIĆ iz Karlovca, protiv tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po OD Leko i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 11. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu broj 9011760098 od dana 4. kolovoza 2006. godine,sklopljen u Karlovcu, na iznos 13.005,21 CHF, između tužitelja JB izKarlovca, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREBd.d. Zagreb, radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora.

II. Nalaže se tuženoj PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, da tužitelju JB IZ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 11.816,87 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznimkamatama, tekućim od dana 1. 11. 2007. godine do 31.12.2007. godine, po stopi od 15%godišnje, a od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1.7. 2011. godine, po eskontnoj stopi HNK-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 1.8. 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenihza razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentnorazdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 19,91 EUR tekuće od 4. kolovoza 2006. godine do isplate,

- na iznos od 120,78 EUR tekuće od 11. kolovoza 2006. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 4. rujna 2006. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. listopada 2006. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 3. studenog 2006. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 2. prosinca 2006. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. siječnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. veljače 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. ožujka 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. travnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 4. svibnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. lipnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 5. srpnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 116,80 EUR tekuće od 3. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 4. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 4. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 3. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 4. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 4. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 3. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. studenog 2008 godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,12 EUR tekuće od 5. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 6.travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 6. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 4. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 4. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5.studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 4. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118.42 EUR tekuće od 5. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,89 EUR tekuće od 11. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 6. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 118,42 EUR tekuće od 5. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,87 EUR tekuće od 11. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 4. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 4. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 6. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 6. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 4. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 4. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5.travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152, 63 EUR tekuće od 30. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 6. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 5,33 EUR tekuće od 30 lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 4,65 EUR tekuće od 31. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 4. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5.rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 4. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 6. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 5. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 4. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 6. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 3. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 6. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 7. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 35,17 EUR tekuće od 14. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 8. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 7. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 152,63 EUR tekuće od 8. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR tekuće od 5. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR tekuće od 6. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 165, 90 EUR tekuće od 5. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 165,90 EUR tekuće od 5. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 165,90 EUR tekuće od 6. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 212, 36 EUR tekuće od 4. listopada 2013 godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. listopada 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu 9011760098 od dana 4. kolovoza 2006., sklopljen u Karlovcu između tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditora i to:

-dio odredbe čl. 7, koji glasi: „Kredit u iznosu 13.005,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”

-čl. 4. dio koji glasi: "...je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..” „Kamata se obračunava u CHF”.

III. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.019,44 EUR, kao iznos preplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje zz kamate se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,83 EUR tekuće od 4. rujna 2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR tekuće od 5. listopada 2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR tekuće od 3. studenog 2006. godine do isplate,

- na iznos od 0,30 EUR tekuće od 2. prosinca 2006. godine do isplate,

- na iznos od 5,90 EUR tekuće od 3. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR tekuće od 5. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,79 EUR tekuće od 5. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 5,74 EUR tekuće od 5. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,68 EUR tekuće od 5. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,62 EUR tekuće od 4. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,79 EUR tekuće od 4. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,86 EUR tekuće od 5. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,57 EUR tekuće od 3. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,46 EUR tekuće od 5. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,34 EUR tekuće od 5. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,23 EUR tekuće od 4. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,11 EUR tekuće od 4. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 10,00 EUR tekuće od 5. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 9,88 EUR tekuće od 3. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR tekuće od 5. studenog 2008 godine do isplate,

- na iznos od 11,64 EUR tekuće od 5. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,90 EUR tekuće od 5. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,38 EUR tekuće od 5. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR tekuće od 5. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,34 EUR tekuće od 6.travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,86 EUR tekuće od 5. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,46 EUR tekuće od 5. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,76 EUR tekuće od 6. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR tekuće od 4. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,78 EUR tekuće od 4. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,55 EUR tekuće od 5. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,16 EUR tekuće od 5.studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,29 EUR tekuće od 4. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,54 EUR tekuće od 5. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,49 EUR tekuće od 5. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,02 EUR tekuće od 5. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 19,56 EUR tekuće od 6. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 19,36 EUR tekuće od 5. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,87 EUR tekuće od 11. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 20,91 EUR tekuće od 4. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,69 EUR tekuće od 5. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,41 EUR tekuće od 4. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,26 EUR tekuće od 6. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 29,25 EUR tekuće od 5. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 25,32 EUR tekuće od 5. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,72 EUR tekuće od 6. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,15 EUR tekuće od 5. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 34,73 EUR tekuće od 4. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 36,12 EUR tekuće od 4. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 31,93 EUR tekuće od 5.travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 35,51 EUR tekuće od 5. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 44,38 EUR tekuće od 6. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 41,55 EUR tekuće od 5. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 60,09 EUR tekuće od 4. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 60,09 EUR tekuće od 5.rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,52 EUR tekuće od 5. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,15 EUR tekuće od 4. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 42,49 EUR tekuće od 5. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 45,32 EUR tekuće od 5. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,8 EUR tekuće od 6. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,28 EUR tekuće od 5. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 45,55 EUR tekuće od 5. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 46,07 EUR tekuće od 4. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,09 EUR tekuće od 5. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR tekuće od 6. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 45,86 EUR tekuće od 3. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 44,75 EUR tekuće od 5. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 43,06 EUR tekuće od 5. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 44,69 EUR tekuće od 6. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 43,83 EUR tekuće od 7. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 44,95 EUR tekuće od 8. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 41,45 EUR tekuće od 7. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 41,74 EUR tekuće od 8. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 44,14 EUR tekuće od 5. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 42,44 EUR tekuće od 6. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR tekuće od 5. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 38,5 EUR tekuće od 5. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 38,25 EUR tekuće od 6. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 212, 36 EUR tekuće od 4. listopada 2013 godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,63EUR tekuće od 5. listopada 2012. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti čl. 1. ugovora o kreditu od 4. kolovoza 2006. koji glasi: „Iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13. 005, CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.”

V. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.655,00 EUR sa zz kamatama tekućim od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom, 4.8.2006. u Zagrebu, sklopio ugovor o kreditu, u čl. 1. je ugovoreno da je isti sklopljen za iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 13.005,21 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. U čl. 7. je određeno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Navodi da tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o posljedicama vezanja ugovornog odnosa za tečaj CHF (valutna klauzula), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana radi čega su takve odredbe nepoštene i ništetne, a da je takav stav zauzeo i VTSRH u presudi broj Pž-6632/2017, kao i sud EU u presudi C- 186/16. Navodi da su u ugovor unijete odredbe o kamati i naknadi koje su odredbeno određene i koje ovise isključivo o volji kreditora tj. strane koja je daleko jača u ugovornom odnosu te se u čl. 4 ugovora navodi da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati u skladu s odlukama tuženika, a prije i za vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije pojedinačno i egzaktno utvrdio s tužiteljem parametar izračuna kamate i metodu izračuna koji utječu, a odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Navodi da je tuženik postupao protivno odredbama zakona o zaštiti potrošača i to čl. 84. u svezi čl. 87. odnosno čl. 99. u svezi čl. 102. ZZP. Navodi da tužitelju prilikom sklapanja ugovora nitko od djelatnika tuženika nije pojasnio i obrazložio sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ni što znači kada se iznos veže uz CHF, već je čitav posao tužitelju prikazan kao iznimno povoljan, da u vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja tužitelj nije imao nikakav uvid u način izmjene kamatne stope ni visinu glavnice obzirom na vezanost iste za CHF. Navodi da budući odlučujući razlog sklapanja ugovora glavnica i kamata smatra da to povlači ništetnost čitavog ugovora a u smislu odredbe čl. 324 ZOO-a kojim je propisano da odredba ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Jasno je da je odlučujuća pobuda na jednoj strani bila posudba nekog novčanog iznosa, a na drugoj strani zarada na kamatama.

Smatra da je ugovor ništetan pa predlaže da se presudom utvrdi ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, te da se naloži tuženoj banci da tužitelju isplati iznos koji će se konačno precizirati nakon provođenja knjigovodstvenog vještačenja, zajedno sa zz kamatama, a ukoliko se ne udovolji tom prvo postavljenom tužbenom zahtjevu, tada predlaže da se utvrde ništetnim odredbe čl. 1., čl. 7., zatim dio odredbe iz čl. 4, te da se naloži tuženoj banci da tužitelju isplati iznos koji će biti specificiran nakon provedenog vještačenja zajedno s a zz kamatama.

1.1. Nakon što je u postupku provedeno financijsko vještačenje tužitelj je podneskom od 11. 2. 2025. precizirao: prvi tužbeni zahtjev koji se odnosi na kondemnatorni dio zahtjeva tako da traži (dakle osim utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora) isplatu iznosa od 11.816,87 EUR zajedno sa zz kamatama tekućim na pojedine iznose time da za prvi iznos zz kamatu traži od 4. 8. 2006., i sve tako dalje kako to proizlazi iz specifikacije, te je precizirao drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na kondemnatorni dio zahtjeva tako da traži (dakle osim da se utvrdi ništetnim dio ugovora u čl. 1., čl. 7., čl. 4.) isplatu iznosa od 2.019,44 EUR sa zz kamatama tekućim na pojedine iznose time da za prvi iznos zz kamatu traži od 4. 9. 2006., i sve tako dalje kako to proizlazi iz specifikacije, a koji iznos se odnosi na preplatu s osnova ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev, navodi da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je isti u cijelosti zatvoren, a da u smislu odredbe čl. 131.ZZP-a interes za podizanje tužbe postoji samo ako i dok postoji povreda, koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti.

Navodi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama ZOO-a, koji osim toga u čl. 22 i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu, da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju jer valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Navodi kako za opstojnosti i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova obzirom se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli, navodi da s obzirom na regulatorne propise HNB se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatske štediše tj. potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti. Navodi da je predmetni ugovor solemniziran po Javnom bilježniku te ima snagu javnobilježničkog akta i odraz je stvarne volje ugovornih strana, te je zahtjev za utvrđenje ništetnosti neosnovan, poziva se na praksu i odluku VSRH broj Rev- 895/2003.

Navodi d a je tužitelj poslovno sposobna osoba, te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio ni jedno pitanje kao sporno ni tražio bilo kakva razjašnjenja ugovornih obveza unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banaka i javnog bilježnika, pa se može zaključiti da spornih odredbi nije ni bilo . navodi da se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama jer je sam ocijenio kako mu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima taj ugovor upravo najviše odgovara te da se iz ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu ugovorne odredbe te prava i obveze bile jasne. Navodi da je osim toga tužitelj od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna objašnjenja i informacije. Navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu VTS RH i pogrešno zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa. Navodi da sud nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi već da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, da je dakle presudom utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, ali nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretni individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača. Navodi da kamata u konkretnom ugovoru nikako ne bi mogla biti fiksna iz razloga što je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu.

Navodi da i sama činjenica da iz ZOO u čl. 26. st. 1. izričito dopušta mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, jasno daje do znanja kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije i ne može biti protivno prisilnim propisima i moralu društva. Navodi da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, te da bi se vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu ugovor pretvorio u ugovor o kreditu sa fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih strana. Navodi da je tuženik od stupanja na snagu ZOKI-ja tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a sukladno čl. 308. tog zakona. Navodi da se kamatna stopa mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, da su svi elementi koji su utjecali ili utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, te da je tuženik prilikom zaključenja ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao važeću zakonsku regulativu. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni, nisu proizvoljni elementi bilo koje banke već ovise o svim navedenim uvjetima.

Navodi da iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banka, kao i ZZP, ZPK, ZOO, Direktive EU 2008/48 i 93/13 i dosadašnje sudske prakse VSRH jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa stoga promjenjiva kamata nije i ne može biti ništetna, da su konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, navodi da ni jedna od primjenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, da je ugovorna volja stranaka bila ugovaranje promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Ističe prigovor zastare.

Navodi da je postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB i usklađeno je sa zahtjevima ZPK, i stoga nema protutpravnosti u postupanju tuženika. Poziva se i na direktivu EU 2008/48 koja dopušta varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, direktivu 93/13 te dosadašnje sudske prakse VSRH iz kojih proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno. Konačno tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbe iz čl. 218. , čl. 324., 240. do 246., čl. 241. ZOO-a.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke te izvršen uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz RKR d.o.o. od 24. 4. 2024. na str. 60-67 spisa, u dopunu nalaza vještaka od 7. 11. 2024. na str. 82-86 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je:

1) zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 4.8.2006. i zahtjev za povrat cjelokupnog iznosa kredita – prvi tužbeni zahtjev, te ovaj prvi tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i za povrat cjelokupnog iznosa kredita, tužitelj temelji na činjeničnom opisu da su bitni elementi ugovora ništetni odnosno da su ništetni i predmet i cijena ugovora i da izostankom samo jednog od bitnih sastojaka ugovora njegova daljnja pravna opstojnost više nije moguća i da ugovor ne može egzistirati proizvoditi pravne učinke

2) ukoliko sud ne prihvati taj prvi tužbeni zahtjev tužitelj je postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu od 4.8.2006. i to čl. 1. (valutna klauzula), dijela čl. 4 (promjenjiva kamatna stopa), čl. 3. (naknade za obradu kredita) i dijela čl. 7..(način otplate) te za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja) te se poziva na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u kolektivnoj tužbi potrošača

6. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, te prednik tuženika kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 4.8.2006. (str. 6 do 10 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 13.005,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila kupnja vozila (točka 2. ugovora), da je ugovorena jednokratna naknada od 1,50 % od iznosa kredita (čl. 3 ugovora)

- da se tužitelj obvezao platiti kredit kroz 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

- da je ugovorena kamatna stopa od 5,50 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 4. ugovora).

7. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

8. Nadalje je nesporno da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

8.1. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:

da je ovdje tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

9. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

13. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

14. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa.

14.1. Međutim u konkretnom slučaju, tuženik nije predlagao (personalne) dokaze na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, i za rizik vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi mogla imati i utjecati na visinu otplate kredita, odnosno nije predlagao saslušanje svojih djelatnika koji su sudjelovali na strani banke u sklapanju ugovora.

14.2. Naime, tužena je u postupku predlagala saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, osobnog bankara i djelatnice tužene banke NB, a tužitelje predložio da se on sasluša.

14.3. Međutim, tijekom postupka tužena je odustala od dokaza saslušanja predložene svjedokinje, osobnog bankara, NB (podnesak od 15.1.2025.).

15. Sud prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja, te iz iskaza tužiteljice proizlazi:

-da je 2006. podigao kredit kod tužene banke, a radilo se o kreditu za kupnju osobnog automobila, marke Škoda.

-da je došao na šalter banke i rekao da mu treba kredit, djelatnica koja je tamo radila mu ništa nije posebno rekla niti ga sa bilo čime upoznala, dala mu je da potpiše i on je potpisao ugovor, a ugovor nije čitao, nije mu u banci rečeno da se radi o kreditu u CHF u protuvrijednosti u kunama, i da nije ni znao da je podigao kreditu u švicarcima, nije mu nuđen kreditu u nekoj drugoj valuti,

-nisu ga u banci upoznali s uvjetima ni rizicima kredita, početna rata mu je bila 570,00 kn, a kasnije je dosegla čak 1.690,00 kn.

-u banci prije ni prilikom potpisivanja ugovora rekli nije rako da mu nešto ne bi bilo jasno, da je on za takve t stvari jednostavno nepismen u pogledu bankovnih transakcija i nije upućen u to,

-na pitanje, je li mu netko u banci u pogledu valute rekao da će tečaj valute uz koji je vezan kredit biti nepromijenjen, tužitelj je iskazao da mu nitko ništa nije rekao, da su u banci pred njega na stol stavili stotinu papira i on je to potpisao,

-nije se raspitivao u drugim bankama o nekim drugim kreditima, a prije ovog kredita nije imao neki drugi kredit, i prije nije nizao kredit,

-ne zna što je valutna klauzula.

16. Prema stajalištu ovoga suda ugovor o kreditu koji su sklopile stranke, predstavlja tipski ugovor kakve je sklapao prednik tužene banke u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi. Tužena banka nije dokazala da je tužitelj bio informiran o riziku promjene tečaja valute švicarski franak, i riziku promjenjive kamatne stope, te cijeneći iskaz tužitelja, ovaj sud nalazi da se nikako ne može govoriti ni smatrati da se o osporenim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo u smislu da je prilikom sklapanja ugovora tužena banka pružila tužitelju sve potrebne informacije ni da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju, kao prosječnom potrošaču, bile jasne i razumljive, niti da je tužitelj mogao utjecati na bitne uvjete i sastojke ugovora.

17. Također se ističe da je sud obzirom na sve naprijed obrazloženo nije smatrao potrebni provoditi dokaz javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor, na okolnosti iz odgovora na tužbu u pravcu da je javni bilježnik ugovor strankama kod solemnizacije pročitao i objasnio, jer kao što je rečeno sud je u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude po kolektivnoj tužbi te je po ocjeni ovoga suda, u izostanku dokaznih prijedloga tuženika za saslušanje djelatnika banke koji su sudjelovali u sklapanju ugovora i pregovaranja, ovaj sud nalazi da je saslušanje javnog bilježnika suvišno i nepotrebno, te se njegovo saslušanje ne bi donijelo ništa novo ni drugačije u postupku od onoga što je već utvrđeno.

18. Nema dvojbe da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne.

19. Sporno je može li predmetni ugovor o kreditu ostati na snazi bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. Odredba čl. 1065. ZOO/91 propisuje da je ugovor o kreditu ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

21. U postupku je utvrđeno da je tužena banka prihvaćanjem zahtjeva tužitelja istom odobrila i isplatila namjenski kredit za kupnju osobnog vozila. Dakle svrha predmetnog ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za kupnju osobnog vozila, što je i tužitelj potvrdio u svom iskazu, te je tužena banka tužitelju isplatila ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost CHF umanjenu za naknade i troškove kredita, a tužitelj se obvezao vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 5,50 % godišnje.

22. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne su odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (9. studenog 2004.) kojim je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 istovjetna je odredbi čl. 324. st. 1. ZOO/05 kojom je također propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

23. Prema Direktivi 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 15.travnja 1993., potrošač se dovodi u položaj koji je imao kod sklapanja ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. Dakle sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača ali će ispitati može li se ugovor održati na snazi, kod čega krtierij nije je li povoljnije za potrošača održati ugovor na snazi ili ne , već je kriterij može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, da li se mijenja pravna priroda ugovora ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora. Dakle utvrđenje ugovorene odredbe nepoštenom nema za posljedici ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, te je preostali dio ugovora i dalje obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe on će tada biti ništetnost, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe kriterij je da li je nastavak ugovora moguć, te je potrebno ispitati da li je zbog izuzimanja od primjene nepoštene odredbe došlo do promjene u samoj svrsi ugovora i da li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranka.

24. Po stajalištu ovoga suda utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

25. Prema stajalištu ovoga suda predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno da od tužene banke po pravilima o stjecanju bez osnove potražuje preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi ( u kojem pravcu je tužitelj i postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi povišenih kamatnih stopa odnosno preplaćene kamate po ugovoru u kreditu, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF tj. promjene tečaja).

26. Pravni stav da djelomična ništenost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1.propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice. Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 istina polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018) a što u konkretnom slučaju proizlazi iz odredbe čl. 105. ZOO/91 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe.

27. Slijedom navedenog valjalo je odbiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i na povrat cjelokupnog iznosa kredita, dok je valjalo djelomično udovoljiti drugom eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora i to točke 4. ugovora (promjenjiva kamatna stopa), i točke 7. (način otplate kredita).

27.1. Tužitelja je valjalo odbiti s dijelom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti čl. 1. ugovora o kreditu koji glasi: :" Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 13. 005, CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.”

27.2. Naime navedenom ugovornom odredbom određena je visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, a koji iznos je tužena banka isplatila tužitelju. Ova ugovorna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača obzirom da definira obvezu tužene, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita pravni posao ne može postojati.

28. Na okolnost visine kondemnatornog prvog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku iz RKR d.o.o. Karlovac, a zadatak vještak je bio: -utvrditi da li je i koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi , sve to iskazati po pojedinačnim mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu , te utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete preplatio zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatio na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, sve to iskazati po pojedinačnim mjesečnim iznosima i u ukupnom iznosu – time da budu vidljivi i mjesečni preplaćeni iznosi, ukupni preplaćeni iznos, kao i datum izvršenog plaćanja po tužitelju,

te još koliko je tužitelj temeljem ugovora o kreditu ukupno isplatio tuženoj po svim osnovama.

29. Iz nalaza vještaka od 24.4. 2024. ( str. 60 do 67 spisa) i dopunskog očitovanja vještaka od 7.11.2024. (str. 82 do 86 spisa) proizlazi:

-da je tužitelj na ime razlike između iznosa kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužitelj platio preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, preplatio iznos 726,38 CHF, što primjenom tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita iznosi 3.348,50 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 444,42 EUR,

a pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 1 u stupcu „l“ (CHF), u stupcu „o“

(HRK) i u stupcu „p“ (EUR)

-da je tužitelj je kroz mjesečne anuitete, zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, preplatio iznos 11.867,02 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 1.575,02 EUR,

a pojedinačni mjesečni iznosi iskazani su u tablici 1 u stupcu „t“ (HRK) i stupcu „u“ (EUR)

-da je tužitelj je ukupno isplatio tuženiku temeljem predmetnog kredita po svim osnovama iznos od 16.817,67 CHF što primjenom tečaja HRK/CHF na dan uplate iznosi 89.034,24 HRK preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 iznosi 11.816,87 EUR – dopunsko očitovanje vještaka na traženje tužitelja, a obzirom na prvo postavljeni tužbeni zahtjev na ništetnost cijelog ugovora i povrat cjelokupnog iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj banci s osnova kredita (time da je kao što je naprijed obrazloženo s ovim prvo postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj odbijen.

30. Nalaz vještaka (i dopuna) dostavljen je strankama, te tužitelj nije imao prigovora, dok je tužena u podnesku od 17.5.2024. (str. 72), iznosila prigovore pravne naravi u pravcu da je nalaz promašen i nepotreban jer namjera stranka kod sklapanja ugovora o kreditu nije bila ugovaranje fiksne kamate što se implicira provođenjem predmetnog vještačenja, da je davanjem zadatka vještaku sud unaprijed zauzeo pravo shvaćanje kako su ništetne sve promjene kamatne stope tuženika i da se ima primijeniti početna kamatna stopa, ali da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu.

31. Sud je u cijelosti prihvatio (osnovni) nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je vještak nalaz i mišljenja dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i (naprijed) izložene pravne ocjene ovog suda.

32. Tužitelj je u skladu s nalazom vještaka specificirao tužbeni zahtjev (eventualno kumulirani kondemnatorni zahtjev), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako mu kamata i pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tužena je kao nepošteni stjecatelj dužna je zz kamate platiti od dana stjecanja.

O prigovoru zastare.

33. Nije osnovan prigovor zastare istaknu po tuženoj.

33.1. Odredbom čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

33.2. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

33.3. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

33.4. Prigovor zastare sud cijeni neosnovanim iz razloga što pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dolazi do prekida zastare temelje čl. 241. ZOO te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke o navedenom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, a kakav stav je zauzeo i VSRH u svojoj presudu broj Rev-2245/17. To znači da zastarni rok za podnošenje individualne tužbe za restituciju preplaćenih kamata nastupa 14. lipnja 2019., a za restituciju zbog preplaćenog tečaja 2023., a kako je ovdje tužba podnesena 12. lipnja 2019. , a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, to proizlazi da zastara nije nastupila.

34. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

O troškovima postupka.

35.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.5. ZPP-a.

35.2. Tužitelju koji je odbijen s prvo postavljenim tužbenim zahtjevom, a uspio je s eventualno kumuliranim zahtjevom pripada pravo na naknadu troška, jer tužitelj nije tražio da se prihvate oba zahtjeva, i kada je sud udovoljio drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, tužitelju pripada naknada troška jer u konkretnom slučaju radi odbijanja prvog postavljenog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a.

35.3. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 238/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja.

35.4. Tužitelju pripada trošak kako slijedi:

-trošak sastava tužbe od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 27.1.2020. u iznosu od 200,00 EUR

- zastupanje na ročištu 14.12.2023. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-sastava podneska od16.5. 2024. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t.1.),

-sastav podneska od 11.2.2025. (specifikacija) u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t. 5.)

-zastupanje na ročištu 11.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupno 1.000,00 EUR što uvećano za iznos od 250,00 EUR na ime PDV-a čini 1250,00 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 405,00 EUR (na koji iznos je vještak ispostavio račun, dok će ostatak predujma biti vraćen tužitelju) što je ukupno 1.655,00 EUR.

35.5. Tužitelju nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na tužbu jer tužitelj tu pristojbu nije platio, a osim toga tužitelj je prema ZID ZSP NN 51/2023 oslobođen od plaćanja te pristojbe u sporovima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

U Karlovcu 3. travnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rožman i Oredić iz Karlovca

2. OD Leko i partneri iz Zagreba