REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2319/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, Banjavčićeva 13, protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/20-01/459, URBROJ: 524-11-02/1-21-4 od 18. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/20-01/459, URBROJ: 524-11-02/1-21-4 od 18. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Peščenica KLASA: UP/I-551-07/19-01/458, URBROJ: 534-119-10-26-20-11 od 12. kolovoza 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je drugostupanjsko tijelo ocijenilo da on ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, a sve na osnovu nalaza i mišljenja Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom od 20. studenog 2020. Dodaje kako je navedeni nalaz i mišljenje napravljen paušalno, da nije uzeta u obzir njegova cjelokupna medicinska dokumentacija te da ga je trebalo pregledati, a sve kako bi se utvrdilo njegovo pravo zdravstveno stanje. Iznosi da je prema članku 14. Uredbe o metodologijama vještačenja određeno kako se treba obaviti pregled osiguranika te da se iznimno pregled osiguranika neće obaviti u slučaju boravka u inozemstvu ili u slučaju kada je osiguranik teškog zdravlja te isti fizički nije u mogućnosti pristupiti pregledu), a što ovdje nije bio slučaj te ga je trebalo pregledati. Napominje da ima više zdravstvenih tegoba, od problema s kralježnicom, očima, venama te da se njegovi zdravstveni problemi s obzirom na njegovu životnu dob i na loše materijalne i egzistencijalne uvjete još više pogoršavaju. Smatra da bi se, da je obavljen njegov pregled, utvrdilo njegovo pravo zdravstveno stanje te da mu je potrebna pomoć i njega druge osobe u obavljanju osnovnih životnih potreba. Nastavlja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Opisuje da se prema članku 58. Zakona o socijalnoj skrbi pravo na doplatak za pomoć i njegu može priznati u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu. Zaključuje da je slijedom svega navedenog činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da su odlučne činjenice u proturječju te da je posljedično nepravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da se poništi drugostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome. Predlaže da se odbije tužba kao neosnovana.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te su održana dva ročišta.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 24. rujna 2019. podnio zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku taj njegov zahtjev odbijen.

8. Člankom 57. stavkom 1. Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17. i 130/17.) propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi:

- koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju

- koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu

- koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

- ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. toga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. toga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti

- ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu

- kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po tom Zakonu ili na temelju drugih propisa

- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama toga Zakona ili drugim propisima (stavak 2.).

9. Člankom 60. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. toga Zakona, priznaje:

- osobi s težim invaliditetom

- osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili

- slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad.

10. Iz nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj dao podatke te da je navedeno da je rođen 1958., da do sada nije vještačen u sustavu socijalne skrbi, da nije ostvario prava s osnova zdravstvenih tegoba, da nije zaposlen, da je završio osnovnu školu, da je prema njegovim navodima do sada ostvario oko 3-4 godine mirovinskog staža, da je korisnik zajamčene minimalne naknade, da se hrani u pučkoj kuhinji, da koristi pravo na naknadu za ugroženog kupca energenta, da koristi naknadu za troškove stanovanja u iznosu od 400,00 kn od Grada Zagreba, da povremeno koristi pravo na isplatu jednokratnih naknada, da živi sam, da nije oženjen, da nema djece, da je podstanar, da za stanovanje koristi sobu, dok kuhinju i kupaonu dijeli s ostalim sustanarima. Izneseno je da je tužitelj izjavio da aktivnosti samozbrinjavanja i svakodnevnog funkcioniranja obavlja samostalno, osim u trenucima kada ima tegoba sa lumbalnom kralježnicom zbog kojih je povremeno potpuno nepokretan. U anamnezi je opisano da unazad dvadesetak godina ima smetnje sa slabinskom kralježnicom, da kada ga ukoči dva tjedna je nepokretan, da povremeno obavlja ambulantnu fizikalnu terapiju, a da druge bolesti ne navodi. Dodano je da je tužitelj naveo da bi ga trebalo pregledati kad je nepokretan, jer sad može sve pokrete. Izneseno je da je 2018. pao i iščašio desno rame. U status praesens je opisano da je tužitelj samostalno pokretan, orijentiran, u mirovanju eupnoičan, u Rombergu stabilan, GMS obje šake održan, pvm LS napetija, na pete i prste se postavlja, opseg pokreta velikih zglobova u fiziološkim granicama, u desnom ramenu termina Ino zaostaju rotacije, donji ekstremiteti bez edema, izraženi površni varikoziteti lijevo. U obrazloženju je navedeno da se radi o 62- godišnjaku koji se liječi po fizijatru radi tegoba kroničnog LS sindroma, da u fazama egzacerbacije tegoba obavlja ambulantno fizikalnu terapiju nakon čega uslijedi smanjenje algične komponente. Dodano je da za sada nije indiciran operativni zahvat (neurokirug 19. kolovoza 2019.). Izneseno je da je 2018. liječen Dessaultovom imobilizacijom radi luksacije desnog ramena te da zaostaju terminalno unutarnje i vanjske rotacije u tom ramenu. Nastavljeno je da je tužitelj u svim aktivnostima samozbrinjavanja samostalan. Zaključeno je da nakon pregleda i uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju prema Listi vrste i težine invaliditeta nije utvrđen stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti.

11. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 20. studenog 2020. proizlazi da se prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj u fazama egzacerbacije tegoba kroničnog LS sindroma liječi po fizijatru i obavlja ambulantno fizikalnu terapiju nakon čega uslijedi smanjenje algične komponente. Navedeno je da nema značajnijeg neurološkog ili funkcionalnog deficita te da za sada nije indiciran operativni zahvat (neurokirurug 19. kolovoza 2019.). Dodano je da nakon luksacije desnog ramena iz prosinca 2018. kada je liječen Dessaultovom imobilizacijom, a zatim fizikalnim procedurama zaostaju terminalno ograničene rotacije u tom ramenu. Izneseno je da su na lijevoj potkoljenici vidljivi varikoziteti te kožne promjene bez trofičnih promjena i bez znakova DVT. Nastavljeno je da u srpnju 2020. zadobio udarac u lijevu stranu glave s impakcijom nastavka madibule lijevo bez potrebe za kirurškim liječenjem, dok u neurološkom statusu nema ispada. Zaključeno je da, nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju te navode žalbe Vijeće viših vještaka kod tužitelja utvrđuje da ne postoji oštećenje funkcionalnih sposobnosti organizma, a sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja te Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Također, nije utvrđena potreba privremene ili trajne pomoći i njege u smanjenom ili punom opsegu jer tužitelj može samostalno funkcionirati u svakodnevnom životu.

12. Imajući u vidu da je iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom utvrđeno da kod tužitelja nema oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema kriterijima Liste težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti (prilog 5. Uredbe o metodologijama vještačenja /"Narodne novine" broj: 67/17. i 56/18./) te da tužitelj može udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega mu nije prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba u smislu članka 57. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev (točka I. izreke).

13. Ističe se da je vještačenje u upravnom postupku obavljeno u skladu s člankom 21. Uredbe o metodologijama vještačenja te da je tužitelj pregledan od strane Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a da je, u skladu s navedenom Uredbom, potreba pregleda prilikom vještačenja u drugostupanjskom postupku ostavljena na procjenu Vijeću viših vještaka.

14. Konačno ističe se da je na ročištu 15. listopada 2024. opunomoćenik tužitelja predložio izvođenje dokaza vještačenjem te da je zamolio rok od 60 dana za podnošenje zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoć, budući da je tužitelj slabog imovnog stanja. Stoga mu je sud na tom ročištu naložio da u roku od 60 dana dostavi odluku o podnesenom zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći. Na ročištu 4. ožujka 2025. opunomoćenik tužitelja je odustao od dokaza vještačenjem, budući da tužitelj nije javio da mu je odobrena besplatna pravna pomoć, a nema sredstava za plaćanje predujma.

15. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. istog Zakona odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Šimun Babić – putem e. komunikacije

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis