Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-17163/2021-49

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice VPC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Emiliji Čibarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić i Čibarić u Zagrebu, protiv tuženika FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216, radi mobinga, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Emilije Čibarić, odvjetnice i punomoćnice tuženika VP, **.**.2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica VPC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravana, šikanirana, i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama, prijetnjama otkazom Ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanje radnog odnosa kod tuženika FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216.

II. Nalaže se tuženiku poduzeti mjere kojima će zaštiti tužiteljicu i spriječiti daljnje uznemiravanje tužiteljice za vrijeme njegovog radnog odnosa kod tuženika.

III. Nalaže se tuženiku FERO-TERM d.o.o., Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216 isplatiti tužiteljici VPC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 7.963,37 eura (60.000,00 kn) uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovoga parničnog postupka uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao radnik i tuženik kao poslodavac sklopili 30. rujna 2020. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici, a da je u radnom odnosu kod tuženika odnosno kod pravnog prednika tuženika od 1. prosinca 2003. Tužiteljica je tokom 18 godina kod tuženika sklapala brojne ugovore o radu, neke je čak retroaktivno potpisivala (ugovor o radu od 1. siječnja 2018. potpisan od strane tužiteljice 27. travnja 2018.) te je bilo situacija kada je tokom korištenja porodiljnog dopusta i bolovanja morala doći kod tuženika da potpiše ugovore o radu. Tuženikovo zlostavljanje tužiteljice počelo je još 2009., a u posljednje četiri godine radnog odnosa kod tuženika, tužiteljica je gotovo konstantno bila predmetom mobbinga, odnosno bila sustavno psihički i moralno uznemiravana, ponižavana i diskriminirana, a sve sa ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti i ljudskog dostojanstva. Nakon tolikog vremena uznemiravanja tužiteljica je radi zaštite svog dostojanstva podnijela Zahtjev za zaštitu dostojanstva 8. prosinca 2021., a koji je tuženik svojom odlukom od 9. prosinca 2021. odbio u cijelosti kako neosnovan. Početak sustavnog uznemiravanja i ponižavanja kreće 2008. godine, a što je kulminiralo 2018. kada neposredno nadređeni tadašnji voditelj poslovnice tuženika RP počinje sustavno psihički uznemiravati i ponižavati tužiteljicu i njenu tadašnju radnu kolegicu RPC. Postupanje RP prema tužiteljici bilo je obilježeno osobnom nesnošljivošću i netrpeljivošću koju je prema tužiteljici osobno, a onda i prema njenom radu iskazivao navedeni. RP inače se obraćao tužiteljici na vrlo neugodan odnosno po dostojanstvo i ugled tužiteljice ponižavajući način i to tako da se izderavao, vikao na tužiteljicu pred kupcima, radnim kolegama, a da za isto nije imao nikakvog razloga. Kao iskaz svoje nadmoći, ali i da ponizi tužiteljicu, RP bi zadavao razne „radne zadatke“ koji nisu u opisu posla, kao primjer tužiteljica ističe kako ju je navedeni tokom ljeta po najvećoj vrućini tražio da kosi travu i sl. Vrhunac uznemiravanja i ponižavanja tužiteljica je doživjela kada je RP pred punom poslovnicom počeo tužiteljicu nazivati glupačom, nesposobnom. Tužiteljica je tada doživjela jedan oblik šoka, tresla je se i nije mogla nastaviti uredno obavljati svoj posao, nakon tog incidenta tužiteljica je završila na bolovanju zbog stresa i uznemiravanja od strane RP. O navedenom incidentu tužiteljica je obavijestila direktora uprave tuženika OP, no bez ikakve reakcije. Odnosno situacija se riješila tako što je RP dobio novo radno mjesto s većom plaćom i boljim uvjetima. Nadalje, početkom 2020. godine počinje i jedan oblik organizacijskog pritiska na tužiteljicu na način da joj je osobni dohodak smanjen za 360,00 kuna i istoj se uvode dodatne radne subote. Radi navedenog, tužiteljica 24. veljače 2020. rukovodećem kadru tuženika šalje mail u kojem moli za pojašnjenje zašto je došlo do smanjena i zašto se uvode dodatne radne subote. U istom mailu tužiteljica navodi kako je majka djeteta sa disleksijom kojem je potrebna dodatna pomoć (logoped 3 puta tjedno) i maksimalan angažman roditelja u učenju te moli za razumijevanje te predlaže da radi dvije subote mjesečno. Na navedeni mail tužiteljice, tuženik se nije do dana podnošenja ove tužbe očitovao niti je uzeo u obzir specifičnost obiteljske situacije tužiteljice, ali i činjenicu da je prema tada važećem ugovoru o radu ugovoreno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Nakon što se tuženik oglušio na gore navedeni mail, isti 4. ožujka 2020. donosi Uputu o izvršavanju radnih zadataka u drugom mjestu rada kojem se tužiteljicu premješta u drugo mjesto rada i to u [adresa]. Tuženik nakon 15. godina rada u poslovnici u Svetoj Nedjelji tužiteljicu želi premjestiti na radno mjesto koje je cca 50 km udaljeno od njenog prebivališta, ista nije vozač te da bi došla do poslovnice u [adresa] treba promijeniti tri autobusne linije. Nadalje tužiteljica opetovano navodi specifičnost svoje obiteljske situacije odnosno da je majka dvoje maloljetne djece od koje jedno ima disleksiju koje vodi tri puta tjedno na vježbe kod logopeda. Nažalost sve molbe tužiteljice ostaju samo molbe te joj se grubo odgovara ukoliko ne pristupi na rad od 6. ožujka 2020. u poslovnicu u [adresa] da će se to smatrati grubim kršenjem Ugovora o radu. Nakon što je tužiteljica angažirala odvjetnika koji je podnio zahtjev za zaštitu prava, radi gore navedene Upute, ista se premješta na rad u poslovnicu u Zagreb, Kustošiju. Tužiteljica opetovano putem mailova moli za premještaj u poslovnicu u Svetoj Nedjelji koja joj je zbog privatne tj. obiteljske situacije praktičnija. Dolaskom tužiteljice u poslovnicu u Zagrebu, Kustošija tužiteljica biva diskriminirana temeljem spola, odnosno ista je manje plaćena za poslove iste vrijednosti koje obavljaju njene muške kolege. Naime istoj je plaća smanjena za 1.800,00 kuna bez obzira što je ista tokom rada u poslovnicu u Kustošiji bila od sedam kolega po ostvarenom prometu treća. Nadalje, tužiteljica je svjesna da tuženik kao poslodavac ima pravo uputiti radnika na rad na drugo mjesto, no kako se sporna premještanja odvijaju u kratkom periodu i to nakon 15 godina rada na istom mjestu gdje je ista bila među najboljim prodavačima te kako dolazi do smanjenja plaće logično se nameće pitanje kako je sve planski osmišljeno kako bi se na istu vršio jedan oblik organizacijskog mobbinga, ali i da je tužiteljica stavljena u nejednak položaj zbog svog spola, životne dobi, izgleda i sl. Naime prema odredbama članka 13. Zakona o ravnopravnosti spolova ("Narodne novine" br. 82/08., 125/11., 20/12., 138/12., 69/17.) diskriminacija na području zapošljavanja i rada zabranjena je u javnom i privatnom sektoru, u odnosu na uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti te usklađivanje profesionalnog i privatnog života. Nadalje, od 1. listopada 2020. tužiteljicu tuženik napokon vraća u poslovnicu u Svetoj Nedjelji te istoj nameće uvjet da svaki tjedan treba napraviti promet od 75.000,00 kn te da nema nikakvih pritužbi na njen rad. Tužiteljica smatra da je i postavljanjem nerealnog uvjeta tjednog prometa stavljena u neravnopravan položaj od ostalih kolega, a sve kako bi se istu prikazalo nesposobnom radnicom. Sustavno uznemiravanje i ponižavanje i dalje se tokom 2021. godine nastavljaju. U više navrata tuženik je želio prikazati tužiteljicu radnicom koja je nesavjesna na poslu, odnosno osobom koja je ne poštuje radnu disciplinu, upute i pravila poslodavca o organizaciji rada, autoritet neposrednog rukovoditelja i poslodavca, za što nije imao niti jedan objektivan opravdan razlog. Naime u nazad zadnjih par mjeseci točnije 16. studenoga 2021. i 29. studenoga 2021. tuženik izriče paušalne i ničim dokazane opomene pred otkaz zbog kršenja radne discipline. Pritisak na tužiteljicu ide toliko da joj se opetovano umanjuje plaća za studeni 2021. godine bez navođenja ikakvih razloga. Tuženik je svim radnicima isplatio „božićnicu“ osim tužiteljici. Ovakvo organizacijsko zlostavljanje i pritisak da tužiteljica sama da otkaz, a sve sa ciljem da bi tuženik kao poslodavac na taj način izbjegao određene financijske obveze prema tužiteljici i u istoj stvorio osjećaj poniženja, manje vrijednosti. Nadalje, tužiteljica je između ostaloga bila žrtvom širenja zlonamjernih glasina, ogovaranja i podataka koji nisu istiniti, a kojima se tužiteljicu nastojalo profesionalno diskreditirati odnosno prikazati je kao nekolegijalnu osobu. Kao primjer zlonamjernih ogovaranja, glasina, tužiteljica ističe kako tuženik u svojoj Odluci od 9. prosinca 2021. citira navodnu pritužbu voditeljice radnice BP: „ kolegica VPC od kada je došla u našu poslovnicu širi negativnu energiju…. Kolegica VPC želi da joj se da otkaz kako bi imala sva prava koja je sljeduju te ne želi samostalno napustiti firmu…Nemoguće je raditi s osobom kao što je kolegica VPC puna je negativne energije, nije iskrena osoba, trača druge kolege, nitko joj nije dobar….“. Zbog svega gore navedenoga, tužiteljica se nalazi u dosta lošem psihičkom stanju. Naime došlo je do narušenog psihičkog integriteta tužiteljice, uslijed čega ista pati od osjećaja tjeskobe, napetosti, straha, razdražljivosti, zabrinutosti i nesigurnosti. Sve navedeno praćeno je osjećajem smanjenog samopoštovanja, bezvrijednosti, pojavio se umor, bezvoljnost, nedostatak energije i problemi sa spavanjem, bol u prsima, lupanje srca, isprekidani dah, problemi sa krvnim tlakom, nesvjestice i omaglice. Zbog svega gore navedenoga tužiteljica je postala disfunkcionalna na svim životnim poljima. Slijedom svega tužiteljica predlaže presudom utvrditi da je tužiteljica uznemiravana, šikanirana i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama, prijetnjama, otkazom Ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanje radnog odnosa kod tuženika, da se naloži tuženiku poduzeti mjere kojima će zaštiti tužiteljicu i spriječiti daljnje uznemiravanje tužiteljice za vrijeme njenog radnog odnosa kod tuženika te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.963,37 eura (60.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kao i da se obveže tuženik da naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika odnosno pravnog prednika tuženika od 1. prosinca 2003. te da je na snazi Ugovor o radu od 30. rujna 2020., s time da su tuženik i tužiteljica 9. studenoga 2020. sklopili Prvi aneks ugovora o radu te 25. siječnja 2021. Drugi aneks ugovora o radu. Navodi da je netočno da bi tužiteljica retroaktivno potpisivala radno-pravnu dokumentaciju niti je tuženik od tužiteljice to zahtijevao. Napominje da je tužiteljica prekinula rad povodom ove tužbe dok sud ne odluči o ovom zahtjevu. Stoga se tužiteljica vodi kod tuženika u evidenciji rada - prekid rada od 1. siječnja 2022. pa nadalje do odluke Suda pošto je prethodno tužiteljica koristila bolovanje. Opreza radi, tuženik ističe prigovor prekluzije i prigovor zastare. Dalje navodi da su tužiteljičine tvrdnje u cijelosti neistinite, a osobito da bi tuženik istu na ikoji način zlostavljao u periodu od 2009. do danas. U kojoj mjeri su tvrdnje tužiteljice neistinite i naknadno konstruirane vidi se u činjenici da ista nikad nije podnijela bilo kakvu pritužbu tuženiku u tom smislu, niti navela ikakav događaj ili osobu u smislu da bi bila zlostavljana pa čak tužiteljica niti u zahtjevu za zaštitu dostojanstva od 8. prosinca 2021. ne navodi konkretan događaj ili osobu kod Poslodavca. Tužiteljica tek u ovoj tužbi navodi osobu i „događaje“. Navodi da su tvrdnje tužiteljice koje iznosi u odnosu na neposredno nadređenog RP u cijelosti neistinite i očito se radi o jednom osvetoljubivom činu tužiteljice prema ranijem neposrednom rukovoditelju RP jer je na inicijativu istoga poslodavac tužiteljici 2. rujna 2015. izrekao pisanu opomenu pred otkaz Ugovora o radu zbog učestalih i namjernih kršenja obveza iz radnog odnosa i radne discipline. Ističe da tužiteljica niti ne navodi datume kad su se navodno ti događaji dogodili u 2018. godini. Promjena pozicije RP nema nikakve veze s tužiteljicom. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik želi istaći da su, osim RP, i raniji i kasniji rukovoditelji imali problem s tužiteljicom u smislu nepoštivanja osobe rukovoditelja i kršenja radne discipline zbog čega su tužiteljici izricane i usmene i pisane opomene. Nadalje, osim rukovoditelja, na tužiteljicu su se žalili i drugi zaposlenici koji nisu nadređeni tužiteljici, a radili su s tužiteljicom i to na: neprimjeren odnos tužiteljice prema istima i to najmanje sljedeći zaposlenici zbog čega je tužiteljica upozorena opomenom: CP, LP i BP. Zbog neprimjerenog odnosa prema novozaposlenoj radnici CP tuženik je tužiteljici izrekao opomenu 16. studenog 2021. Zbog poremećenog odnosa s kolegicom CP, tužiteljica je inzistirala od LP da ista zamijeni smjenu s tužiteljicom, na što se zaposlenica LP žalila poslovotkinji NP. Nadalje, zaposlenica BP se žalila na tužiteljicu i tražila premještaj u drugu poslovnicu. Dalje navodi da su povod tužiteljice za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu dostojanstva bile dvije posljednje opomene pred otkaz ugovora o radu, a ne povreda dostojanstva tužiteljice. Naime, tuženik je tužiteljici izrekao posljednju opomenu pred otkaz ugovora o radu 16. studenog 2021. zbog neprimjerenog odnosa prema CP, na što je tužiteljica izjavila prigovor (očitovanje na odluku – posljednju opomenu pred otkaz ugovora o radu) 17. studenog 2021. u kojoj je u bitnom navela da ju se želi prikazati nesavjesnom na poslu. U međuvremenu, 29. studenog 2021. tuženik je tužiteljici izrekao još jednu posljednju opomenu pred otkaz ugovora o radu zbog kršenja radne discipline (konkretno; tužiteljica je zajedno s dvije druge zaposlenice ignorirala kupce koji su pristupili u prodajni prostor, međusobno su pričale i okrenule leđa kupcima). Tuženik se 1. prosinca 2021. očitovao na prigovor tužiteljice od 17. studenog 2021. te odbio u cijelosti tužiteljičin prigovor kao neosnovan. Nakon toga, 8. prosinca 2021. tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika, tuženik je po ovlaštenoj predstavnici za zaštitu dostojanstva u cijelosti odbio predmetni kao neosnovan, jer se tužiteljica opetovano referirala na izrečene opomene, a za koje opomene, na drugoj strani tuženik ima materijalne dokaze. Stoga je neistinito da bi tužiteljica bila na ikoji način zlostavljana, a na drugoj strani upravo tužiteljica svojim radom, a osobito svojim ponašanjem remeti radnu disciplinu i vrši pritisak na rukovoditelja i druge zaposlenike. U odnosu na daljnje navode tužiteljice tuženik ističe da svi zaposlenici kod tuženika na radnom mjestu prodavača odnosno trgovca imaju osnovnu plaću i stimulativni dio plaće, koji stimulativni dio plaće ovisi o ispunjenim kriterijima koji su propisani važećim Pravilnikom o plaći za organizacijsku jedinicu Prodaja. Stoga je tužiteljici isplaćena pripadajuća plaća sukladno važećem Pravilniku o plaći, s čime je tužiteljica upoznata. Što se tiče tvrdnje da su joj uvedene dodatne radne subote, ta tvrdnja je u cijelosti promašena jer je tužiteljica radila 40 sati tjedno, prema rasporedu radnog vremena koji autonomno određuje tuženik kao poslodavac, a što se odnosi i na druge radnike zaposlene na radnom mjestu prodavača/trgovca. Tužiteljica u niti jednom trenutku niti na ikoji način nije bila diskriminirana, odnosno da bi tuženik prema istoj postupao različito u odnosu na druge zaposlenike na takvom radnom mjestu. Nadalje, neistina je da na mail tužiteljice od 24. veljače 2020. tuženik nije odgovorio do danas. Na navedeni mail tužiteljici je mailom odgovorio direktor prodaje UP **.**.2020. u 17:22 sati. Što se tiče tvrdnji tužiteljice da je tuženik donio Uputu o izvršavanju radnih zadataka u drugom mjestu rada, poslovnica [adresa] tuženik ističe da je točno da je uputio tužiteljicu da izvršava radne zadatke u poslovnici [adresa], a što je sukladno sklopljenom Ugovoru o radu s tužiteljicom u kojem jasno i nedvojbeno stoji odredba, citat: „ Mjesto rada. Članak 5. 5.1. Radnik će poslove iz članka 4. ovog ugovora načelno obavljati u SVETA NEDJELJA P-01, te po potrebi i uputi Poslodavca i na različitim mjestima rada. Rad Radnika u drugom mjestu ne smatra se promjenom mjesta rada.“ Tuženik s drugim zaposlenicima u slučaju upućivanja u drugu poslovnicu nikad nije nailazio na otpor te stoga takvim radnicima nije niti davao posebnu pisanu uputu o izvršavanju radnih zadataka u drugoj poslovnici. Iako tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava izjavljen povodom upute o izvršavanju radnih zadataka na lokaciji [adresa] nije bio osnovan, tuženik je privremeno uputio tužiteljicu u njoj bližu poslovnicu Kustošija-Zagreb. Osim toga, tužiteljičine tvrdnje da bi ista do poslovnice [adresa] trebala promijeniti tri autobusne linije su neosnovane jer tužiteljica sugerira da putuje javnim prijevozom, a što nije istina jer tužiteljica nikad na posao nije dolazila javnim prijevozom već osobnim automobilom. Nadalje, tužiteljica je tvrdila da ima bolesno dijete, a evidencijom bolovanja je utvrđeno da je tužiteljica koristila bolovanje zbog svojih zdravstvenih razloga, a ne djetetovih razloga. Nadalje, što se tiče tvrdnje tužiteljice da je dolaskom u poslovnicu Kustošija-Zagreb bila diskriminirana temeljem spola jer da je ista bila manje plaćena za poslove iste vrijednosti koje obavljaju njezine muške kolege da joj je plaća bila smanjena za 1.800,00 kuna, tvrdnja tužiteljice je u cijelosti promašena. Naime, tužiteljica temeljem Ugovora o radu odnosno Pravilnika o plaći/Pravilnika o radu ostvaruje pravo na osnovnu plaću, a pravo na stimulativni dio plaće ukoliko ispuni propisane kriterije. Dakle, tužiteljici je isplaćivan stimulativni dio plaće u onom obimu u kojem je ispunila propisane kriterije za stimulaciju. Stoga pozivanje tužiteljice na diskriminaciju temeljem spola je u cijelosti promašeno. Ostvareni promet prodavača je samo jedan od više propisanih kriterija za ostvarenje stimulativnog dijela plaće. Tuženik navodi i da su daljnje tvrdnje tužiteljice također u cijelosti promašene. Tužiteljica nikad nije bila među najboljim prodavačima. Osim toga, tužiteljica je permanentno upozoravana i usmeno i pismeno zbog kršenja radne discipline i svjesnih i namjernih grešaka u radu od različitih rukovoditelja. Nije sporno da je tužiteljica vraćena u poslovnicu Sveta Nedjelja 1. listopada 2020. te da joj je direktor prodaje UP dao zadatak da mora napraviti tjedni promet od minimalno 75.000,00 kuna te da nema pritužbi na rad iste. Naime, taj promet koji je tužiteljici zadao direktor prodaje UP je lako ostvariv promet za svakog prodavača na odjelu keramike i sanitarija, a sama tužiteljica je ostvarila veći promet od zadanog i to promet od 93.770,00 kuna. U kojoj mjeri se ovdje radi o paušalnim tvrdnjama vidi se u činjenici da je ista, a jedina među zaposlenim u poslovnicama dobila dvije godine za redom godišnji odmor u ljetnom razdoblju u neprekidnom trajanju od tri tjedna i to 2018. i 2019., dok je pravilo tuženika da zaposlenici u poslovnicama koriste dva tjedna godišnjeg odmora, a preostali dio godišnjeg odmora zaposlenici u pravilu trebaju koristiti u zimskom periodu u kojem je opseg posla manji. Tuženik također navodi da su tvrdnje tužiteljice da je ponižavana jer da su joj izrečene opomene bez objektivnog razloga u cijelosti neosnovane. Za sve opomene tuženik ima materijalne dokaze i svjedoke. Za zadnje dvije opomene tuženik je uzeo izjavu CP i tužiteljice i saslušao poslovotkinju NP. Za opomenu od 29. studenoga 2021. po pritužbi kupca tuženik je radi utvrđenja istinitosti navoda prekontrolirao video-snimku kamere te utvrdio da je pritužba kupca bila osnovana odnosno da su te prilike sve tri prodavačice na katu prodajnog prostora ignorirale kupce u određenom periodu među kojima i tužiteljica. Što se tiče tvrdnje tužiteljice da je tuženik svim radnicima isplatio božićnicu osim tužiteljici, tuženik navodi i da je to neistina. Prije svega, tužiteljici je isplaćena božićnica 10. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna. Pojedinim radnicima uopće nije isplaćena prigodna nagrada za božićne/novogodišnje blagdane zbog neispunjavanja propisanih kriterija, a što je sve u skladu s važećim II. izmjenama i dopunama Pravilnika o radu usvojenih 23. studenoga 2021. (na snazi od 1. prosinca 2021. godine.) i to odredbom čl. 57. temeljem koje je propisano da poslodavac može odlučiti da će pojedinom radniku isplatiti prigodnu nagradu povodom božićnih i novogodišnjih blagdana te da će prilikom odlučivanja da li će pojedinom radniku isplatiti prigodnu nagradu, poslodavac osobito cijeniti rezultate rada tog radnika, efektivno izvršavanje rada te poštivanje radne discipline. Daljnje tvrdnje tužiteljice da je bila žrtvom ogovaranja te kada citira pritužbu voditeljice smjene BP vidi se iz pritužbe BP da je situacija upravo bila obrnuta, odnosno da je tužiteljica ta koja se bavila ogovaranjima te da je BP tražila premještaj u drugu poslovnicu jer da s tužiteljicom nije moguće raditi. Upiranje tužiteljice na otpremninu je sasvim promašeno. Zakonom su propisane situacije pod kojima radnik ostvaruje otpremninu, a na strani tužiteljice se nisu ostvarili uvjeti za isplatu otpremnine. Tvrdnje tužiteljice da bi imala zdravstvene probleme zbog djelovanja tuženika u cijelosti su promašene zbog naprijed navedenog. Tuženik stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka

3. Tužiteljica se podneskom od 26. travnja 2022. očitovala na odgovor na tužbu navodeći da je za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta na poziv tadašnjeg voditelja poslovnice tuženika g. ĆP morala doći potpisati novi ugovor o radu te je također retroaktivno potpisivala ugovore o radu u prisustvu voditelja poslovnice g. DP. Nadalje što se tiče tuženikovih navoda kako su neistinite tvrdnje o zlostavljanju tužiteljice, ponavlja da je tadašnji voditelj poslovnice tuženika RP sustavno psihički uznemiravao tužiteljicu i njenu tadašnju radnu kolegicu RPC, a o čemu je bio obaviješten i direktor uprave tuženika OP. Sustavno zlostavljanje na radnom mjestu kod tužiteljice je izazvalo stanje patnje i emocionalni poremećaj koji joj remeti psihološko i socijalno funkcioniranje, odnosno kod iste je dijagnosticiran disordines accomodationis. Osim navedenog poremećaja kod tužiteljice su se javili i drugi zdravstveni problemi koji su zahtijevali operacijski zahvat indiciranog tumorski promijenjenom maternicom. Smatra da su navodi tuženika da su se na tužiteljicu žalili i drugi zaposlenici koji nisu nadređeni tužiteljici krajnje iskonstruirani, a sve sa ciljem da se tužiteljicu profesionalno diskreditira odnosno prikaže kao nekolegijalnu i svadljivu osobu. Ističe da je radnica CP radi osobnih razloga i straha da joj tuženik neće produžiti ugovor o radu zajedno sa voditeljicom poslovnice NP iznijela neistine u svojoj prijavi o navodnom nekorektnom ponašanju tužiteljice. Navedena prijava je nastala iz situacije „rekla kazala“ te poslodavac ovdje tuženik uopće nije provjerio iznesene tvrdnje nego je u potpunosti poklonio vjeru CP, a u potpunosti zanemarujući činjenicu da radom i ponašanjem CP nisu bile zadovoljne niti radne kolege iz poslovnice u [adresa]. Ustraje na tvrdnji da se na tužiteljicu vršio jedan oblik organizacijskog pritiska na način da joj je osobni dohodak smanjen na 360,00 kuna i da joj je umanjivana plaća bez ikakvog razloga, a kao dokaz za svoje tvrdnje tužiteljica dostavlja izvještaj prometa trgovaca, iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljica uvijek bila među boljima trgovcima što se tiče ostvarenog prometa. Nadalje što se tiče tuženikovih navoda kako je isti izrekao još jednu posljednju opomenu pred otkaz ugovora o radu zbog kršenja radne discipline (konkretno tužiteljica je zajedno sa dvije druge zaposlenice ignorirala kupce) te navodni mail direktora prodaje UP od 26. veljače 2020. ističe kako su navedeni navodi neistiniti i da razlog za smanjenje ne postoji, tužiteljica dostavlja Izvješće tajnog kupca. Prema dostavljenom izvještaju tajni kupac ŽP navodi cit. „Prodavačica VPC vrlo je bila ljubazna prema meni…“, "U poslovnicu Sveta Nedjelja bih se svakako vratila zbog prodavačice VPC unatoč nekoliko neprofesionalnih situacija. Gospođa VPC se kasnije trudila ostvariti nekakav odnos kupac-prodavač i kod mene je uspjela“, „U Fero- Term poslovnici Sveta Nedjelja ponuda je odlična, dućan je uredan, prodavačica VPC je uspjela doprijeti do mene kao do kupca..“. Na temelju citiranog jasno se da zaključiti kako je tužiteljica profesionalna, uredno izvršava svoj radni zadatak prodaje te kako nije postojao razlog za smanjenje plaće kako to navodi direktor prodaje UP. Navodi da sve i da je postojao razlog za smanjenje plaće zbog izvještaja o zadovoljstvu kupca, nameće se pitanje zašto i ostalim djelatnicima tuženika nije smanjena plaća. Tužiteljica ističe kako je u dostavljenom izvještaju djelatnik FP okarakteriziran kao neugodan prema kupcu i svojoj kolegici, ostavlja dojam kao da je glavni, a istom nije smanjena plaća. Nadalje ističe da su navodi o korištenju navodne pauze od 45 minuta za pušenje krajnje paušalni i očito usmjereni da se tužiteljicu prikaže kao neradnika. Naime svatko tko je radio u bilo kojoj uslužnoj djelatnosti dobro zna da je korištenje tako dugačke pauze nemoguće iz razloga stalnog pristizanja klijenata, da je u smjenama uvijek manjak radnika te je potrebno da bar netko od djelatnika bude u poslovnici te činjenice da poslodavac uvidom u nadzorne kamere u svakom trenutku može vidjeti kada je i tko otišao na pauzu te kad se vratio. Tužiteljica ne spori da je tuženik imao zakonsko uporište istu premjestiti na drugo mjesto rada, a sve sukladno odredbi ugovoru o radu ali želi istaknuti da je razlog njenog premještaja na drugo mjesto rada, koje je praktički udaljeno 50 km od mjesta prebivališta tužiteljice taj što je tužiteljica je na društvenoj mreži Facebook bivšem kolegi TP iz šale komentirala objavu sadržaja „Nakon cca 2 mjeseca rada u kompaniji Keraterm dobio sam božićnicu od 750,00 kn“, a tužiteljica je tu objavu komentirala „Možeš li meni srediti razgovor u Keratermu". Navodi da je tu objavu sa komentarom tužiteljice vidjela ČP, inače član uprave tuženika te je tužiteljica u roku od sat vremena od spornog komentara pozvana od strane tadašnjeg voditelja poslovnice DP koji joj rekao kako je došla uputa za premještaj u poslovnicu u [adresa]. Kako navedeno nije samo subjektivni dojam tužiteljice, tužiteljica navodi kako je isto potvrđeno i od strane ostalih radnih kolega iz raznih poslovnica Stupnika, Kustošije, Svete Nedjelje, Velike Gorice. Isto tako tužiteljica ističe kako je od strane direktora prodaje UP nakon navedenog događaja doživjela jedan oblik šikane, na način da joj je isti zabranio ulazak u poslovnicu u Svetoj Nedelji. Naime tužiteljica nije mogla ni uzeti svoje osobne stvari koje su ostale u navedenoj poslovnici. Nadalje, navodi o tome da tužiteljica koristi osobni automobil i da bi ista koristila osobni automobil za dolazak u poslovnicu u [adresa] su pretpostavke. Naime, da je tužiteljica prihvatila premještaj u [adresa] njeni troškovi prijevoza bi bili cca 1.500,00 -2.000,00 kn, odnosno u današnje vrijeme poskupljenja goriva i još veći, a što je preveliki teret na njen budžet obzirom da tuženik snosi troškove prijevoza u visini cca 465,00 kuna. Što se tiče navoda da tužiteljica dolaskom u poslovnicu Kustošija -Zagreb nije bila diskriminirana i šikanirana, tužiteljica ističe kako je se na nju vršio jedan oblik organizacijskog mobbinga odnosno ista je stavljena u nejednak položaj zbog svog spola, životne dobi i dr. Tužiteljici su postavljeni kriteriji koji nisu bili postavljeni niti jednom njenom muškom kolegi. Temeljem Pravilnika o radu tuženika stimulativni dio plaće ovisi i kriterijima osobno ostvarene RUC (zarade) prodajom robe na odjelu sanitarija i keramike te stimulacije temeljem odluke voditelja maloprodaje. Naime kada je tužiteljica premještana u gore navedenu poslovnicu ista je bila treća po ostvarenom prometu od ukupno sedam radnih kolega, no bez obzira na isto njena plaća je bila manja za 1.800,00 kuna. Obzirom na subjektivni kriterij koji ovisi o odluci direktora prodaje lako je zaključiti da tužiteljica zbog spola, osobne netrpeljivosti nije bila u „milosti“ voditelja prodaje i uprave tuženika. Naime tužiteljica je u više navrata putem e-maila tražila od direktora prodaje UP objašnjenje zašto joj se plaća konstantno smanjuje te je istoj u neformalnom razgovoru rečeno kako je direktoru prodaje V rečeno kako netko iz uprave tuženika silno želi da tužiteljica ode iz FERO-TERMA d.o.o. Isto je tužiteljici rečeno i od strane MP bivšeg voditelja prodaje koji je također rekao da nakon njegove smjene ide čistka djelatnika tuženika koje je MP smatrao kvalitetnim radnicima pa tako i tužiteljice te da se ista pripremi kako će uprava tuženika sve učiniti da je se „riješi“. Isto tako tužiteljica želi i istaknuti još jednu situaciji kada je ista šikanirana od strane tuženika. Naime za vrijeme trajanja pandemije COVID-19 jedino je tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2020. poslana na plaćeni dopust koji je bio financiran od strane Republike Hrvatske. Ponavlja da je dolaskom o poslovnicu u Svetoj Nedjelji za tužiteljicu postavljeni uvjeti da se na istu apsolutno nitko ne smije požaliti (od kupaca do radnih kolega) te da ista treba ostvariti tjedni promet od 75.000,00 kuna. Zadani promet je bio teško ostvariv u navedenoj poslovnici. Zbog zadanih uvjeta tužiteljica je bila pod konstantnim stresom i strahu. Naime tužiteljica je da bi ostvarila zadani tjedni promet praktički morala nametljivo kupcima nuditi proizvode, na svaki mogući način utjecati na iste da kupuju proizvode. Naravno takav pristup prodaji kod radnih kolega bi izazivao osjećaj zamjeranja, a što je naravno otvorilo mogućnost za davanje pritužbi. Ističe da u svom radnom vijeku kod tuženika tužiteljica jedino nije bila među najboljim prodavačima u 2020. godini zbog razloga šikaniranja, premještaja te korištenja plaćenog dopusta u travnju 2020. godine. Navodi da je koristila godišnji odmor u neprekinutom trajanju od tri tjedna zbog činjenice da nitko od zaposlenih u poslovnicama tuženika nije htio koristiti godišnji odmor u lipnju i srpnju. Isto tako napominje da njena djeca imaju problema sa alergijama i dišnim putevima te je preporuka liječnika da što je više moguće djeca borave na moru, slijedom čega je tužiteljica i tražila korištenje godišnjeg odmora u neprekinutom trajanju od tri tjedna. Istim podneskom ne spori kako joj je isplaćena božićnica od 1.000,00 kuna, no opetovano ističe kako su ostali djelatnici dobili duplo veću božićnicu od nje. Tužiteljica pretpostavlja da joj nije isplaćena božićnica kao ostalim djelatnicima iz razloga što je već tada izjavljivala zahtjeve za zaštitu svojih prava te sve gore ostale činjenice koje dokazuju organizacijski mobbing. Zbog svega gore navedenoga, tužiteljica se nalazi u dosta lošem psihičkom stanju. Naime došlo je do narušenog psihičkog integriteta tužiteljice, uslijed čega ista pati od osjećaja tjeskobe, napetosti, straha, razdražljivosti, zabrinutosti i nesigurnosti. Sve navedeno praćeno je osjećajem smanjenog samopoštovanja, bezvrijednosti, pojavio se umor, bezvoljnost, nedostatak energije i problemi sa spavanjem, bol u prsima, lupanje srca, isprekidani dah, problemi sa krvnim tlakom, nesvjestice i omaglice. Zbog svega gore navedenoga tužiteljica je postala disfunkcionalna na svim životnim poljima.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušana su tužiteljica i zz tuženika PP, VP i OP, svi kao stranke u postupku te su saslušani svjedoci NP, RP, UP, RPC, JP, SP, CP, DP i BP.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Vezano za istaknute prigovora prekluzije i zastare koje je istaknuo tuženik valja reći da su isti neosnovani. Naime, odredbom čl. 134. st. 6. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR), propisano je da ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. Budući je tuženik Odluku kojom je odbio zahtjev tužiteljice za zaštitom dostojanstva donio i uručio tužiteljici 9. prosinca 2021., a iz stanja spisa je razvidno da je tužiteljica podnijela tužbu 17. prosinca 2021. to je razvidno da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu u zakonom propisanim rokovima, a samim time da su prigovori tuženika neosnovani.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je uznemiravana, šikanirana i diskriminirana na radnom mjestu, da se naloži tuženiku da poduzme mjere kojima će zaštiti tužiteljicu i spriječiti daljnje uznemiravanje tužiteljice, kao i zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti.

8. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika odnosno pravnog prednika tuženika od 1. prosinca 2003.,

- da je između stranaka na snazi Ugovor o radu od 30. rujna 2020., s sklopljenim aneksima ugovora o radu od 9. studenog 2020. i 25. siječnja 2021.,

- da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici i da je temeljem sklopljenog Ugovora određeno da će tužiteljica poslove svog radnog mjesta načelno obavljati u poslovnici u Svetoj Nedjelji,

- da je Uputom o izvršavanju radnih zadataka u drugom mjestu rada od 4. ožujka 2020. radi racionalizacije rada tužiteljica upućena u poslovnicu [adresa] radi izvršavanja istovrsnih radnih zadataka,

- da se tužiteljica izravno obratila poslodavcu sa e-mailom kojim se protivila navedenoj uputi te je putem opunomoćenika podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Upute,

- da je tuženik kao poslodavac donio Odgovor na zahtjev za zaštitu prava i novu Uputu o izvršavanju radnih zadataka na drugoj lokaciji od 5. ožujka 2020. kojim je odredio da se tužiteljica privremeno upućuje u poslovnicu Kustošija radi izvršavanja radnih zadataka, koja je bliža računajući udaljenost od mjesta stanovanja tužiteljice,

- da je tuženik 1. listopada 2020. vratio tužiteljicu na rad u poslovnicu Sveta Nedelja na radno mjesto trgovac u salonu,

- da je tužiteljica 16. prosinca 2021. sačinila obavijest o prekidu rada kod tuženika i istu poslala tuženiku te da se tužiteljica vodi u evidencije rada tuženika kao "prekid rada od 1. siječnja 2022.

9. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac ucjenama, prijetnjama otkazom Ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanje radnog odnosa kod tuženika uznemiravao, šikanirao i diskriminirao tužiteljicu na radnom mjestu.

10. Iz trenutno važećeg Ugovora o radu od 30. rujna 2020. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika proizlazi da je odredbom čl. 5. određeno da će radnik poslove svog radnog mjesta načelno obavljati u poslovnici tuženika u Svetoj Nedelji te po potrebi i uputi poslodavca i na različitim mjestima rada, kao i da se rad radnika na drugom mjestu rada ne smatra promjenom mjesta rada. Odredbom čl. 6. ugovoreno je da se za obavljanje poslova radniku utvrđuje mjesečna plaća sukladno kriterijima i mjerilima određenim važećim Pravilnikom o radu Društva, odnosno sukladno važećem Pravilniku o plaći. Nadalje iz sklopljenog ugovora o radu proizlazi da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, da o rasporedu radnog vremena odlučuje uprava Društva, da tijekom radnog dana u kojem radnik radi najmanje 8 sati dnevno, radnik ima pravo na odmor u trajanju od 30 minuta, da vrijeme korištenja stanke određuje uprava Društva, da radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno između dva uzastopna radna dana te na tjedni odmor od najmanje 24 sata neprekidno. Također je ugovoreno da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor koji će koristiti sukladno rasporedu godišnjeg odmora kojeg utvrđuje Društvo uzimajući u obzir potrebe organizacije rada i potrebe radnika.

10.1. Iz Prvog Aneksa Ugovora o radu od 9. studenog 2020. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice, proizlazi da je istim ugovoreno da je ugovorena mjesečna plaća, plaća za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, kao i da će se radniku koji radi u nepunom radnom vremenu isplatiti mjesečna plaća u iznosu koji je razmjeran ugovorenoj tjednoj satnici. Također je ugovoreno da radnik radi u nepunom radnom vremenu od 30 sati tjedno, a o rasporedu radnog vremena odlučuje Uprava Društva.

10.2. Iz Drugog Aneksa Ugovora o radu od 25. siječnja 2021. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice, proizlazi da je istim ugovoreno da radnik radi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a o rasporedu radnog vremena odlučuje Uprava Društva.

11. Iz Upute o izvršavanju radnih zadataka u drugom mjestu rada od 4. ožujka 2020. proizlazi da je istom tužiteljica upućena na rad u poslovnicu u [adresa] radi obavljanja poslova svog radnog mjesta: prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici.

11.1. Iz Zahtjeva za zaštitu prava od 5. ožujka 2020. koji je tužiteljica uložila protiv Odluke tuženika o upućivanju na izvršavanje radnih zadataka u drugom mjestu rada od 4. ožujka 2020. proizlazi da tužiteljica navodi da je pobijana uputa u potpunosti pravno i činjenično neosnovana. Navodi da je Ugovorom o radu sklopljenim između poslodavca i radnice u članku 5. ugovoreno „... radnica će poslove iz članka 4. ovog ugovora načelno obavljati u SV.NEDELJA P-01 te po potrebi i uputi Poslodavca i na različitim mjestima rada. Privremeni i povremeni rad radnice u drugom mjestu ne smatra se promjenom mjesta rada". U pobijanoj Uputi stoji „radnica VPC upućuje se u drugo radno mjesto rada i to: [adresa], poslovnica Fero-Term d.o.o. radi izvršavanja istovrsnih radnih zadataka, sve do daljnjeg". Stoga da pobijana Uputa nije u skladu s Ugovorom o radu. Istuče da se poslodavac mora pridržavati Ugovora o radu te Zakona o radu koji definira mjesto rada. Zbog svega gore navedenoga, R smatra da je pobijana Uputa u cijelosti nezakonita te predlaže da Poslodavac uvaži Zahtjev za zaštitu prava, pobijanu Uputu stavi van snage i omogući joj obavljanje poslova na radnom mjestu iz Ugovora o radu.

12. Iz Odgovora tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 5. ožujka 2020. proizlazi da istim tuženik navodi da je zahtjev radnice u cijelosti neosnovan, da je poslodavac donio Uputu sukladno čl. 4. Ugovora o radu te je radnicu uputio na izvršavanje radnih zadataka u poslovnicu u [adresa] i to privremeno radi potrebe organizacije rada. Navodi da se radnica obratila poslodavcu i izravno e-mail porukom od 5. ožujka 2020., da radnica nije pružila dokaze za činjenice koje navodi u svom zahtjevu, a osobito da bi imala bolesno dijete. Pregledom evidencije bolovanja za O za 2020. godinu i 2019. godinu Poslodavac je utvrdio da R nije koristila niti jedan dan bolovanja radi njege djeteta, već zbog vlastitih zdravstvenih razloga. Dalje navodi da je netočan navod B da je udaljenost od mjesta stanovanja do poslovnice [adresa] veća od 50 km. Osim toga, Poslodavac i Radnica odredbom čl. 4. predmetnog Ugovora o radu nisu predvidjeli takvo ograničenje. Međutim, iako je Uputa Poslodavaca od 4. ožujka 2020. u cijelosti zakonita Poslodavac će Radnicu privremeno uputiti radi obavljanja radnih zadataka u bližu poslovnicu računajući udaljenost od mjesta stanovanja [adresa]. Stoga stavlja izvan snage u cijelosti Uputu od 4. ožujka 2020. godine te donosi novu Uputu kojom se radnica zbog potreba organizacije rada privremeno upućuje u poslovnicu KUSTOŠIJA-ZAGREB, radi izvršavanja istovrsnih radnih zadataka.

13. Iz e-mail korespondencije koja se odvijala 4. i 5. ožujka 2020. između tužiteljice i tuženika proizlazi da se tužiteljica obraća tuženiku sa molbom da je se ne rasporedi na rad u poslovnicu [adresa] jer je predmetna poslovnica udaljena od njenog mjesta stanovanja 50 km, što predstavlja problem zbog organizacije na privatnom planu, a da tuženik porukom od 5. ožujka 2020. odgovara tužiteljice da ostaje na snazi njegova Uputa o upućivanju na rad na drugo mjesto rada od 4. ožujka 2020. Iz e-mail poruke od 5. ožujka 2020. proizlazi da tužiteljica pojašnjava razloge zbog kojih traži od poslodavca da se na razmjesti na radu poslovnicu [adresa].

14. Iz e-mail poruke od 25. rujna 2020. proizlazi da istom tužiteljica moli tuženika da se vrati na rad poslovnicu u Svetoj Nedjelji, iznosi razloge zbog kojih to traži, dok joj tuženik istog dana odgovara da je odluka Društva da tužiteljica ostaje na radu u poslovnici Kustošija.

15. Iz e-mail poruke od 29. rujna 2020. proizlazi da UP obavještava tužiteljicu da se sa 1. listopada 2020. vraća na rad u poslovnicu Sveta Nedelja na radno mjesto trgovac u salonu te tužiteljicu obavještava da je njen plan da svaki tjedan treba napraviti promet od 75.000,00 kn i da nema nikakvih prigovora vezanih uz njen rad. Također istom porukom UP iskazuje povjerenje tužiteljici da će pokazati da može u potpunosti ispuniti očekivanja i da će biti najbolji trgovac po prometu i po zalaganju.

15.1. Iz e-mail poruke od 4. prosinca 2020. proizlazi da UP obavještava tužiteljicu da prati njene rezultate koje je do sada ostvarila u poslovnici Sveta Nedelja, iskazuje svoje zadovoljstvo te moli tužiteljicu da tako nastavi i dalje.

15.2. Iz e-mail poruke od 19. ožujka 2021. proizlazi da UP ponovno obavještava tužiteljicu da i dalje prati njene rezultate, potvrđuje da je u planu i da potpuno ispunjava svoje obveze koje su dogovorili. Istoga dan tužiteljica e-mailom zahvaljuje UP.

16. Iz e-mail poruke od 24. veljače 2020. koju je tužiteljica uputila tuženiku proizlazi da u istoj tužiteljica traži da joj se objasni zašto joj je osobni dohodak smanjen za 360,00 kn i zašto radi dodatne subote, u istoj tužiteljica iznosi svoje obiteljske prilike, kao i razloge zbog kojih ne može raditi svaku subotu. Isti e-mail tužiteljica je na adresu tuženika ponovila i 26. veljače 2020.

16.1. Iz e-mail poruke od 26. veljače 2020. proizlazi da UP odgovara tužiteljici na njene e-mail poruke od 24. veljače i 26. veljače 2020., a u kojoj citira odredbe Zakona o radu koje definiraju što je to radno vrijeme. Također navodi da Poslodavac ima pravo samostalno odlučiti o radnom vremenu svake poslovnice. Ističe da vezano za njenu plaću tužiteljici skreće pažnju da je prošle godine imala jedno od najgorih izvještaja o zadovoljstvu kupca. Navodi da je za vrijeme radnog vremena, dok je bila sa kupcem, bila na nedozvoljenim pauzama za pušenje u trajanju od 45 minuta te da je to bio jedan od razloga što joj je napravljena korekcija plaće.

17. Iz e-mail poruke od 5. lipnja 2020. proizlazi da istom tužiteljica traži objašnjenje zašto joj je plaća smanjena za 1.800,00 kn te iznosi primjedbu da kolega koji je tek došao ima veću plaću od nje.

18. Iz e-mail poruke od 6. lipnja 2020. proizlazi da u istoj BP, voditelj smjene u poslovnici Kustošija navodi:

"Poštovani,

Htjela bih izraziti nezadovoljstvo u salonu poslovnice Kustošija kolegicom IP. Naime, kolegica IP od kada je došla u našu poslovnicu širi negativnu energiju. Nakon 9 godina rada u poslovnici prvi put se osjećam nesretno jer je nemoguće raditi sa osobom koja samo trača druge kolege i kojoj nije bitan posao. Kolegica C je imala konflikte sa većinom kolega od kada je došla u našu poslovnicu te širi negativnu energiju u poslovnici.

Primjer: Dana 06.06.2020. zove me majstor L, firma Nalus d.o.o. da mi šalje svoje ljude da odradim ponudu. Kupci dolaze u dućan i traže mene, da bi kolegica IP rekla da me nema u poslovnici. Kasnije dolazi gospoda PP (kupac) i pita me jesam li ja BP, kažem jesam, a ona mi govori da je kolegica IP rekla da me nema i da može ona odraditi s njima sve što treba. Ne vidim razlog zašto je to napravila, iako sam taj dan radila i bile smo zajedno u smjeni. Kupcu sam rekla da ću ja sa kolegicom riješiti nesporazum, da možemo ići na pločice kako bi izabrali ono što se kupcu sviđa. Odradila sam s kupcima taj dio posla i sjeli smo za kompjuter. Kupcu sam naglasila da ću dio ponude koji je kolegica IP odradila odvojit, a dio koji sam ja radila bude na drugoj ponudi. Kupac je inzistirao jednu ponudu, tako da sam sve stavila na jednu ponudu. Po reakciji kupca mislim da su i oni shvatili kakva je osoba. Kolegica IP želi da joj se da otkaz kako bi imala sva prava koja je sljeduju te ne želi samostalno napustiti firmu. Nemoguće je raditi s osobom kao što je kolegica IP, puna je negativne energije, nije iskrena osoba, trača druge kolege, nitko joj nije dobar, sve radi osim onoga što bi trebala. S kupcima je u redu, obavlja sve što treba, ali drugi poslovi što se tiče poslovnice nula poena. Sve ovo što sam navela jako mi smeta, volim svoj posao i našu firmu, stalo mi je da da budemo još bolji, najbolji, ne želim raditi s takvim osobama iz tog razloga sam tražila premještaj u drugu poslovnicu. Ako je kolegica IP nezadovoljna ili nesretna to nije razlog da mi svi budemo takvi. Negativna atmosfera utječe na naš posao i na sve osobno, a to ne želimo. U nadi da ćete naći rješenje za kolegicu IP srdačno Vas pozdravljam".

19. Iz Izmjene i Dopune – Dodataka II. Pravilnika o radu tuženika od 21. lipnja 2018. proizlazi da radnik koji radi na radnom mjestu prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici ostvaruje osnovnu plaću u bruto iznosu od 5.288,67 kuna, mjesečno te na stimulativni dio plaće u bruto iznosu, mjesečno, ovisno/i/prema sljedećim kriterijima: a) osobno ostvareni RUC (zarada) prodajom robe na odjelu sanitarija i keramike x 0.50% + osobno ostvareni RUC prodajom artikala vlastite robne marke x 0,50%, koji može biti korigiran/umanjen odlukom voditelja Maloprodaje do maksimalno 1.000,00 kn bruto; b) stimulacije temeljem odluke voditelja Maloprodaje. To je odluka voditelja Maloprodaje za osobito zalaganje u radu, za udio u prometu poslovnice u odnosu na ukupan promet poduzeća, prebačaj u odnosu za postavljeni plan prometa, ukupan dojam poslovnice i slično, a kada isto utvrdi i procijeni voditelj Maloprodaje i to za dodatnih do maksimalno 2.000,00 kn bruto. Također je određeno da voditelj Maloprodaje u promatranom razdoblju može, ali ne mora odlučiti da se Radniku korigira osobno ostvareni RUC odnosno uveća plaća, a pod uvjetima iz prethodnih odredaba. Dalje je određeno da Radnik koji je tek započeo s radom na radnom mjestu iz odredbe 1.4.1. (na kojem radi tužiteljica) prima osnovnu plaću bez stimulacije za ostvareni RUC sve do narednog polugodišnjeg obračuna iz odredbe 1.4.2. a nakon polugodišnjeg obračuna, Radnik ostvaruje stimulaciju kao prema točkama od 1.4.1. do 1.4.3. ovog Dodatka II. Pravilnika o radu.

19.1. Iz Pravilnika o plaći za organizacijsku jedinicu Prodaja (maloprodaja, veleprodaja, trgovina) od 23. ožujka 2020., na snazi od 1. travnja 2020., proizlazi da radnik koji radi na radnom mjestu: prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici ostvaruje pravo na osnovnu plaću u bruto iznosu od 5.000,00 kn te na stimulativni dio plaće u bruto iznosu, mjesečno, ovisno/i/prema slijedećim kriterijima: ako radnik efektivno izvršava rad, tada pored osnovne plaće može ostvariti i stimulativni dio plaće, ovisno o kvaliteti rada koju ocjenjuje direktor Prodaje i Poslovođa i to do maksimalnog iznosa od 8.000.00 kn bruto. Prilikom ocjenjivanja direktor Prodaje i Poslovođa cijenit će osobito sljedeće kvalitete radnika: zalaganje radnika, ostvareni osobni promet, ostvareni osobni RUC, timski rad, odnos prema rukovoditelju-ima, odnos prema kupcima, briga o imovini poduzeća, veličina poslovnice, briga o izloženoj robi, urednost, koordinacija s drugim organizacijskim jedinicama i stručnim i pomoćnim službama Poslodavca, poštivanje propisa o zaštiti na radu.

19.2. Iz II. Izmjene i dopune Pravilnika o radu od 1. veljače 2020., a koja je donesena 23. studenog 2021. proizlazi da je istim određeno da Poslodavac može posebnom odlukom odrediti da će pojedinom radniku isplatiti trošak prijevoza na posao i s posla u visini vrijednosti radničke mjesečne pokazne karte za gradski prijevoz dio takvog troška prijevoza. Poslodavac može za pojedinog radnika sklopiti ugovor o pružanju usluge prijevoza a ovlaštenim prijevoznikom. U tom slučaju Poslodavac će takvom radniku uručiti mjesečnu ili godišnju kartu, umjesto naknade troškova prijevoza. Poslodavac može u svako doba opozvati svoju odluku iz prethodnog stavka ovog članka. Dalje je određeno da se mijenja odredba čl. 57. Pravilnika o radu podnaslova Prigodne nagrade i darovi, na način da ista odredba sada glasi:

„Prigodne nagrade i darovi:

Članak 57.

57.1. Poslodavac može odlučiti da će pojedinom radniku isplatiti prigodnu nagradu povodom božićnih i novogodišnjih blagdana. Prilikom odlučivanja da li će pojedinom radniku isplatiti prigodnu nagradu, Poslodavac će osobito cijeniti rezultate rada tog radnika, efektivno izvršavanje rada te poštivanje radne discipline.

57.2. U slučaju da Poslodavac odluči isplatiti prigodnu nagradu kako je određeno u prethodnom stavku ovog članka, Poslodavac će svojom odlukom utvrditi oblik nagrade odnosno visinu novčanog iznosa."

20. Iz Obavijesti o prekidu rada od 16. prosinca 2021. koju tužiteljica dostavlja tuženiku putem svog odvjetnika proizlazi da je u istoj navedeno: "Kao što vam je dobro poznato VPC posljednjih par godina sustavno je uznemiravana na osobnoj i profesionalnoj razini, ista je 8. prosinca 2021. godine podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva. Obzirom da niste poduzeli mjere za sprječavanje uznemiravanja sukladno članku 134. st. 4. Zakona o radu obavještavamo vas da je naša stranka VPC iz [adresa] putem Općinskog radnog suda u Zagrebu zatražila zaštitu dostojanstva, te vas stoga obavještavamo da ista temeljem navedene zakonske odredbe prekida rad sve dok sud ne odluči o predmetnom zahtjevu.". U prilogu se nalazi potvrda o poslanoj tužbi.

21. Iz Opomene na obveze iz radnog odnosa od 23. svibnja 2013. proizlazi da je tužiteljica istom upozorena da je počinila povredu obveza iz radnog odnosa time što je prilikom popunjavanja narudžba kupaca učestalo unosila krivi način plaćanja. Također se opominje zbog neprimjerenog ponašanja (neprofesionalna rasprava s voditeljem salona pred strankama). Istu je potpisao poslovođa ĆP.

22. Iz Odluke tuženika od 2. rujna 2015. proizlazi da se istom tužiteljici izriče Opomena pred otkaz ugovora o radu zbog povrede obveze iz radnog odnosa skrivljenim ponašanjem radnice. Iz obrazloženje proizlazi da se N izriče Opomena pred otkaz Ugovora o radu zbog toga što je radnica:

- dana 27.07.2015. godine u 13:10:09 sati protivno pravilima poslovanja realizirala prodaju robe nepoznatom kupcu temeljem Maloprodajnog računa broj 12215-014-1, a koji račun je naslovila na ime kupca: ŠKALAC INSTALACIJE d.o.o., koji kao ugovorni kupac ima pravo na rabat do 25%, te konkretnom kupcu prodala robu po umanjenoj cijeni umjesto po redovitoj maloprodajnoj cijeni, a da prethodno uopće nije zatražila odobrenje poslovođe ili njegovog zamjenika za takav postupak;

- dana 25.08.2015. godine nekvalitetno uslužila kupca ZP, neposredno nakon ispostavljanja Maloprodajnog računa 14245-01-1, na način da je na usmeni prigovor kupca zašto je u pakiranju po jedan komad kupljenog proizvoda, a ne par, kako stoji na računu (Voxort rezervna brtva stranice), kupcu odgovorila, da ona ne zna jer da taj proizvod za kupca prethodno ona nije niti naručivala, nego druga prodavačica", te uputila nezadovoljnog kupca da ponovno dođe sutra u prodavaonicu i to u smjenu druge kolegice prodavačice koja je proizvod naručila za kupca, a da konkretne prilike radnica nije niti potrudila otvoriti vrećicu i pokazati kupcu da su u pakiranju dva komada tog proizvoda, a sve protivno pravilima poslovanja.

- što je dana 25.03.2015. godine, prekršila izdano interno pravilo o pauzama za pušače, izdano po poslovođi RP - da se radnici pušači prije izlaska na pauzu za pušenje moraju javiti neposrednom rukovoditelju (poslovođi ili njegovom zamjeniku) radi evidencije o trajanju pauze, a kojeg dana je radnica napustila radne prostorije te otišla na pauzu radi pušenja, a da se prethodno nije javila neposrednom rukovoditelju radi evidencije pauze, a koje prilike ju je vani zatekao neposredni rukovoditelj zamjenik poslovođe DP u pušenju.

Dalje je navedeno da radnica predmetnim postupanjem opetovano svjesno i voljno krši obveze iz radnog odnosa ignorirajući jasno uspostavljena pravila poslovanja, ista svojim ponašanjem remeti radnu disciplinu, narušava autoritet neposrednog rukovoditelja, kao i narušava ugled poslodavca. Navedeno je da je R već prethodno u više navrata usmeno upozoravana od ranijeg poslovođe ĆP te joj je već izrečena jedna pisana opomena 23. svibnja 2013., a zbog učestalog unošenja pogrešnih podataka o načinu plaćanja u dokument narudžba kupca te zbog nepoštivanja osobe neposrednog rukovoditelja. Stoga se ovime O upozorava, pod prijetnjom otkaza ugovora o radu, da bez odgode izmijeni svoje ponašanje da poštuje uspostavljena pravila poslovanja, te osobito promijeni svoj odnos prema kupcu, kao i da ubuduće obavlja radne zadatke sukladno preuzetim obvezama iz ugovora o radu, a da se ovakvih postupaka ubuduće kloni. Upozorena je da će u slučaju ponavljanog skrivljenog ponašanja, Poslodavac biti prisiljen radnici otkazati ugovor o radu. Predmetnu Odluku tužiteljica je primila 4. rujna 2015. što je potvrdila svojim potpisom pri čemu je istaknula da se ne slaže s navodima Odluke.

23. Iz Odluke tuženika od 4. svibnja 2020. proizlazi da istom tuženik izriče tužiteljici Opomenu zbog povrede obveze iz radnog odnosa skrivljenim ponašanjem radnika. Iz obrazloženja proizlazi da je R **.**.2020. otvorila bolovanje sve do zaključno 30. travnja 2020., kada je pristupila u poslovnicu Kustošija. Prije otvaranja bolovanja Radnica je dobila uputu Poslodavca o privremenom izvršavanju radnih zadataka u drugom mjestu rada odnosno o privremenom premještaju iz poslovnice Sveta Nedelja u poslovnicu Kustošija. Međutim, Radnica je za vrijeme bolovanja 14. ožujka 2020. pristupila u poslovnicu Sveta Nedelja, sjela za računalo i sačinila jedan dokument naziva nalog prodaje broj 3122-01-20 na iznos od 72.316,88 kuna za kupca Centar-prom d.o.o, a bez ikakvog obrazloženja i javljanja poslovođi bilo poslovođi u Svetoj Nedelji, bilo poslovođi u Kustošiji te nakon toga napustila prostorije poslovnice Sveta Nedelja. Iz ponašanja Radnice je razvidno da ista ne poštuje upute o organizaciji rada Poslodavca, autoritet neposrednog rukovoditelja i uprave poduzeća te da očito barem toga dana nije bila bolesna iako se vodila na bolovanju. Stoga se O upozorava da se ubuduće kloni ovakvog ponašanja, da poštuje radnu disciplinu, upute i pravila Poslodavca o organizaciji rada, autoritet neposrednog rukovoditelja i Poslodavca. U protivnom, Poslodavac će biti prisiljen istoj otkazati Ugovor o radu skrivljenim ponašanjem.

24. Iz Odluke tuženika od 16. studenog 2021. proizlazi da istom tuženik izriče tužiteljici posljednju opomenu pred otkaz ugovora o radu zbog povrede obveze iz radnog odnosa skrivljenim ponašanjem radnika. Iz obrazloženja proizlazi da se navodi da je R dosad nekoliko puta pisano upozoravana zbog kršenja Ugovora o radu i to opomenama: od 23. svibnja 2013. zbog grešaka u radu te zbog neprofesionalne rasprave s voditeljem salona pred strankama, zatim opomenom od 2. rujna 2015. zbog zloupotrebe rabata u korist treće osobe, nekvalitetne usluge kupca, samovlasnog napuštanja mjesta rada radi odlaska na pauzu za pušenje, zatim pisanom opomenom od 4. svibnja 2020., zbog samovoljnog dolaska u poslovnicu radi sačinjavanja jednog dokumenta na dan kada je R bila na bolovanju i to bez obavijesti i dozvole neposrednog rukovoditelja kako o dolasku tako i odlasku. Dalje je navedeno da R opetovano krši radnu disciplinu, ne uvažava druge radne kolege, a osobito narušava autoritet neposrednog rukovoditelja. Naime, R se dana 21. rujna 2021. neprimjerno ponijela prema drugoj radnici u poslovnici CP, koja je obavlja poslove istog radnog mjesta kao i R, s time da je CP na probnom radu, pa kada je CP **.**.2021. poslala u WhatsApp grupu Poslovnice Sveta Nedelja poruku sadržaja: "Moli se ekipa iz popodnevne na 1 kat Ima kupaca", Radnica je CP uputila neprimjeren govor sadržaja: „da je nova djelatnica i da ne zna tko sve odlučuje da li će ostati raditi ili ne, da mora biti svjesna da je na probnom roku te da nema pravo na pogrešku.." a na upit CP da li R ima pravo na pogrešku da je R odgovorila da ona ima pravo na pogrešku jer da nije nova djelatnica, zatim da je CP upozorila: " da ne smije primati dva kupca istodobno dok da ona besposleno sjedi." Nakon događaja od **.**.2021., R je opetovano ušla u raspravljanje s CP odnosno verbalni konflikt 25. listopada 2021., u vremenu između 19 i 20 sati, kada je prema izjavi CP stranka prišla stolu za kojim su sjedile R i CP pa kada je stranka pozdravila djelatnice i upitala koja je od njih dvije slobodna da sačini ponudu, pa kada su obje odzdravile u isto vrijeme pa kada je stranka prišla CP i nakon što je CP sačinila ponudu za stranku i stranka napustila mjesto rada, R se oštrim riječima suprotstavila CP riječima: "da joj prestane otimati stranke i da će zvati NP (op. poslovođu)" da joj se potuži na to, na što joj je CP odgovorila da ne vidi razloga za konstantno prozivanje, naređivanje i neprimjereno ponašanje prema njoj, a na što je R ustrajala u svom stavu da je CP u krivu i da joj otima kupce. Nedugo koji dan nakon toga, Radnica je zvala radnicu LP iz suprotne smjene radi zamjene smjene jer da ne želi raditi u ovoj smjeni zbog CP, na što se zaposlenica LP potužila neposrednoj rukovoditeljici poslovotkinji NP da joj nije prihvatljiv zahtjev B da mijenja smjenu s istom. Na poziv Poslodavca da se očituje o dvama događajima, R je potvrdila da se obratila CP **.**.2021. i da joj je rekla: "da to kolegama nije dobro "sjelo" te da nju pita ako joj nešto nije jasno.", kao i da joj se obratila 25. listopada 2021, da je došla do nje i pitala je zašto je to napravila. Iz očitovanja Radnice je razvidno da ista ne poštuje upute o organizaciji rada Poslodavca, da se za eventualne probleme i nejasnoće ne obraća neposrednom rukovoditelju, već istoga zaobilazi, da se postavlja prema novozaposlenoj CP autoritativno i ucjenjivački. Tim više, da zastrašuje CP da ima utjecaja na prekid i trajanje njezinog radnog odnosa pošto je na probnom radu. Dakle, iz predmetnog ponašanja Radnice je razvidno narušavanje međuljudskih odnosa u poslovnici, narušavanje radne discipline, te nepoštivanje autoriteta neposrednog rukovoditelja. Stoga se O ovime zadnji put upozorava da se ubuduće kloni ovakvog ponašanja, da poštuje radnu disciplinu, upute i pravila Poslodavca o organizaciji rada, autoritet neposrednog rukovoditelja i Poslodavca. U protivnom, Poslodavac će biti prisiljen istoj otkazati Ugovor o radu skrivljenim ponašanjem.

24.1. Iz e-mail poruke od 16. studenog 2021. proizlazi da je tužiteljici dostavljena Odluka tuženika od 16. studenog 2021.

24.2. Iz dopisa tužiteljice od 17. studenog 2021. proizlazi da istim tužiteljica potvrđuje primitak Odluke tuženika od 16. studenog 2021. te se na istu očituje navodeći da sve obveze i odgovornosti svog radnog mjesta obavlja savjesno i odgovorno te radi u skladu s aktima poslodavca, zakonskim propisima, kao i da nije počinila niti jednu povredu koja bi opravdala pobijanu odluku. Predlaže pobijanu odluku staviti van snage jer uredno izvršava svoje radne obveze.

25. Iz Odluke tuženika od 29. studenog 2021. proizlazio da istom tuženik izriče tužiteljici posljednju opomenu pred otkaz ugovora o radu zbog povrede obveze iz radnog odnosa skrivljenim ponašanjem radnika. Iz obrazloženja iste proizlazi da je R dosad nekoliko puta pisano upozoravana zbog kršenja Ugovora o radu i to opomenama: od 23. svibnja 2013. zbog grešaka u radu te zbog neprofesionalne rasprave s voditeljem salona pred strankama, zatim opomenom od 2. rujna 2015. zbog zloupotrebe rabata u korist treće osobe, nekvalitetne usluge kupca, samovlasnog napuštanja mjesta rada radi odlaska na pauzu za pušenje, zatim pisanom opomenom od 4. svibnja 2020. zbog samovoljnog dolaska u poslovnicu radi sačinjavanja jednog dokumenta na dan kada je R bila na bolovanju i to bez obavijesti i dozvole neposrednog rukovoditelja kako o dolasku tako i odlasku. Zatim, Radnica je upozorena Posljednjom opomenom pred otkaz od 16. studenoga 2021. godine zbog kršenja radne discipline, ne uvažavanja drugih radnih kolega, a osobito zbog narušavanja autoriteta neposrednog rukovoditelja. Radnica opetovano ne izvršava poslove sukladno sklopljenom Ugovoru o radu. Naime, u subotu **.**.2021., R je zajedno s dvjema drugim zaposlenicama, prodavačicama SP i LP u prijepodnevnim satima u prodajnom salonu poslovnice Sveta Nedelja ignorirala nekoliko pristupjelih kupaca, između ostalog ignorirala je poslužiti i kupca V.N., koji te prilike nije mogao biti uslužen jer su mu tada sve tri imenovane radnice okrenule leđa međusobno pričajući, a koji kupac V.N. se obratio s tom pritužbom predsjedniku uprave OP. Pregledom nadzorne kamere prodajnog prostor Sveta Nedelja, Poslodavac je ustanovio da su imenovane radnice zaista u navedeno vrijeme ignorirale sve kupce koji su ušli u prostor u trajanju od par minuta odnosno da su međusobno pričale i pritom bile okrenute leđima kupcima. Tim više, Poslodavac je utvrdio da je u to vrijeme u prizemlju prodavaonice bila izuzetno velika gužva s kupcima odnosno da brojni kupci čekaju da ih usluže zaposlenici na pultu u prizemlju, a da se niti jedna imenovana radnica za to vrijeme nije spustila s kata radi pripomoći kolegama odnosno radi bržeg usluživanja kupaca. Dakle, iz predmetnog ponašanja Radnice je razvidno nemarno izvršavanje radnih zadataka što za posljedicu ima nezadovoljstvo kupaca i narušavanje dobrog glasa Poslodavca, a Poslodavčeva temeljna djelatnost je prodaja robe. Stoga se O ovime zadnji put upozorava da se ubuduće kloni ovakvog ponašanja, da poštuje radnu disciplinu, upute i pravila Poslodavca o organizaciji rada, autoritet neposrednog rukovoditelja te da izvršava rad sukladno sklopljenom Ugovoru o radu. U protivnom, Poslodavac će biti prisiljen istoj otkazati Ugovor o radu skrivljenim ponašanjem.

25.1. Iz e-mail poruke od 1. prosinca 2021. proizlazi da je istoga dana tužiteljici dostavljena Odluka tuženika od 29. studenog 2021.

26. Iz dopisa tuženika od 1. prosinca 2021. proizlazi da se istim tuženik očituje na očitovanje tužiteljice od 17. studenog 2021. navodeći da su iznesene primjedbe B na predmetnu Posljednju opomenu u cijelosti paušalne. Iznesene tvrdnje B ne odgovaraju istini. Navodi da je poslodavac prije izricanja ove Posljednje opomene proveo postupak utvrđivanja činjenica te je, između ostalog, uzeo i pisanu izjavu Radnice. Stoga, kako je utvrdio da je R opetovano počinila povrede obveze iz radnog odnosa, Poslodavac je N izrekao Posljednju opomenu dana 16. studenoga 2021. Slijedom navedenog, Posljednja opomena pred otkaz ugovora o radu od 16. studenoga 2021. godine u cijelosti se održava na snazi, a zahtjev Radnice odbija se kao neosnovan.

27. Iz izvještaja Tajnog kupca ŽP proizlazi da je tužiteljica rekla kupcu da ide „zapaliti“, da sama započne gledati pločice te da je kupac čekao tužiteljicu 45 minuta, da joj se tužiteljica u početku obraćala sa „ti“, a tek nakon što joj se kupac u više navrata obraćala sa „vi“ i tužiteljica se počela obraćati kupcu sa „vi“, da tužiteljica nije bila nešto raspoložena. Kupac je nadalje ocijenio da je tužiteljica bila ljubazna, u početku je bila neprofesionalna, no bila je ugodna, sve što je pitala objašnjavala je pojednostavljeno, u početku je pustila da sama traži, no nakon nekoliko upita se pridružila u odabirima. Tajni kupac je naveo da bi se vratila u poslovnicu Sveta Nedjelja zbog prodavačice KP, unatoč nekoliko neprofesionalnih situacija i da se tužiteljica kasnije trudila ostvariti odnos kupac-prodavač. Problem koji je kupac detektirao je taj da je kupac ostavljao dojam da ne zna kako treba i fugir masu, ljepilo i ostale materijale za montažu a to joj se nije ponudilo dok nije pitala.

28. Iz e-mail poruke od 25. veljače 2020. proizlazi da je svim poslovođama kod tuženika dostavljen Izvještaj o zadovoljstvu kupaca s ocjenama pružene kvalitete usluge od 1 do 5, a koji je bio baziran na izvještajima tajnih kupaca. Od ukupno 26 kontroliranih prodavača, tužiteljica je prema tom Izvještaju od 25. veljače 2020. rangirana na 21. mjestu po kvaliteti usluge sa sljedećim ocjenama: usluga (zainteresiranost, savjetovanje) ocjena 3 (maksimalna ocjena je 5), stručnost i nuđenje dodatnog asortimana – ocjena 2 (maksimalna ocjena je 5) te ukupan dojam ocjena 2 (maksimalna ocjena je 5), s primjedbom u Izvještaju (opis): „Kolegica VPC nakon pozdrava kupcu komunicira da ju pričeka da ode zapaliti cigaretu te se vraća nakon 45 minuta. Obraća se kupcu sa „ti“. Upućuje kupca da umjesto kade kupi mašinu ili neki ormar kojeg ne nudi. Odvraća kupca da ne kupuje mrežicu jer ima radijator u kupaonici."

29. Iz zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika od 8. prosinca 2021. proizlazi da se istim tužiteljica očituje tuženiku na njegov dopis od 1. prosinca 2021. te u istom navodi da ju je Poslodavac u više navrata pokušao prikazati radnicom koja je nesavjesna na poslu, da ne poštuje radnu disciplinu, upute i pravila Poslodavca o organizaciji rada, autoritet neposrednog rukovoditelja, a da za isto Poslodavac nema niti jedan objektivan razlog, da sve poslove obavlja savjesno i odgovorno, da nije počinila niti jednu povredu koja bi opravdala navode Poslodavca, da joj već duže vrijeme Poslodavac pokušava otkazati ugovor o radu skrivljenim ponašanjem kako bi izbjegao plaćanje otpremnine i svih drugih obaveza, da u svojim pritiscima Poslodavac ide toliko daleko da joj je umanjio plaču za studeni mjesec za iznos od 3.600,00 kn, da je u nekoliko navrata u razgovorima koje je vodila sa nadležnim osobama da joj je dano do znanja da Poslodavac na nju više ne računa i da je se želi riješiti bez isplate otpremnine, te da je to kod nje izazvalo strah, uznemirenje, glavobolju i sl., da kako poniženje i stres kojima je izložena više nje u stanju podnositi, da kako to utječe na njezino zdravlje, da je primorana potražiti liječničku pomoć, da poniženje i zlostavljanje na radu i narušavanje zdravlja radnika predstavlja kazneno djelo, da stoga predlaže da Poslodavac poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja, da nakon što sanira svoje zdravstveno stanje koje da je narušeno Poslodavčevim nezakonitim postupanjem, da moli da joj se osigura i omogući nesmetano obavljanje rada sukladno Ugovoru o radu te da se Poslodavac suzdrži od svakog daljnjeg zlostavljanja i ugrožavanja njezinih prava, zdravlja i dostojanstva.

30. Iz Odluke tuženika od 9. prosinca 2021. proizlazi da istom tuženik zahtjev radnice naziva "Zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika“ od 8. prosinca 2021, zaprimljen 8. prosinca 2021. elektroničkom porukom u cijelosti odbija kao neosnovan. Iz obrazloženje iste Odluke proizlazi da tuženik navodi da je iz sadržaja Zahtjeva tužiteljice razvidno da se R u stvari opetovano očituje povodom izrečene Pisane posljednje opomene pred otkaz ugovora o radu od 16. studenoga 2021., na koju je prethodno izjavila Zahtjev za zaštitu prava, a koji Zahtjev za zaštitu prava je Poslodavac prethodno odbio kao neosnovan, za koje očitovanje Poslodavca R navodi da je pravno i činjenično neosnovano te da joj je narušeno dostojanstvo. Tuženik iznosi da su tvrdnje B u cijelosti paušalne. Radnica ne navodi nikakve okolnosti koje bi eventualno upućivale da bi Radnica bila uznemiravana, ponižavana odnosno da bi bila ugrožavana njezina prava, zdravlje i dostojanstvo, već se Zahtjevom u stvari opetovano referira na već izrečene opomene i očitovanje/odluku Poslodavca kojim joj je odbijen zahtjev za zaštitu prava povodom izrečenih opomena, s time da sada navodi da joj je povrijeđeno dostojanstvo. Poslodavac temelji izrečene opomene na odlučnim činjenicama iz kojih proizlazi da je R počinila povrede ugovora o radu, a za koje povrede postoje materijalni dokazi i svjedoci. Radnica je dosad puno puta upozoravana usmenim opomenama, a i pisanim opomenama zbog kršenja Ugovora o radu. Radnica je zadnji puta usmeno upozorena povodom pritužbe radnice BP, koja BP - voditeljica smjene se obratila Poslodavcu pisano e-mailom i to dana 16. lipnja 2020. sa zahtjevom da Poslodavac nju (BP) premjesti u drugu poslovnicu jer ne može raditi s Radnicom. Citira se e-mail radnice BP. Dalje je u obrazloženju navedeno da je R upozoravana sljedećim pisanim opomenama:

1) opomenom od 23.05.2013. zbog grešaka u radu te zbog neprofesionalne rasprave s voditeljem salona pred strankama, koju opomenu joj je izrekao tadašnji njezin neposredni rukovoditelj-poslovođa ĆP.

2) opomenom od 2. rujna 2015. zbog zloupotrebe rabata u korist treće osobe, nekvalitetne usluge kupca, samovlasnog napuštanja mjesta rada radi odlaska na pauzu za pušenje - na prijedlog tadašnjeg neposrednog rukovoditelja - poslovođe RP.

3) opomenom od 4. svibnja 2020, zbog samovoljnog dolaska u poslovnicu radi sačinjavanja jednog dokumenta na dan kada je R bila na bolovanju i to bez obavijesti i dozvole neposrednog rukovoditelja kako o dolasku tako i odlasku. 4) opomenom pred otkaz od 16. studenoga 2021. godine zbog kršenja radne discipline, ne uvažavanja drugih radnih kolega, a osobito zbog narušavanja autoriteta neposrednog rukovoditelja.

5) opomenom pred otkaz od 29. studenoga 2021. jer je R u subotu dana 13.11.2021. godine zajedno s dvjema drugim zaposlenicama prodavačicama SP i LP u prijepodnevnim satima u prodajnom salonu poslovnice Sveta Nedjelja ignorirala nekoliko prispjelih kupaca, između ostalog ignorirala je poslužiti i kupca V.N., koji te prilike nije mogao biti uslužen jer su mu tada sve tri imenovane radnice okrenule leđa međusobno pričajući, a koji kupac V.N. se obratio s tom pritužbom predsjedniku uprave OP te je Poslodavac pregledom nadzorne kamere prodajnog prostora ustanovio da su imenovane radnice zaista u navedeno vrijeme ignorirale sve kupce koji su ušli u prostor u trajanju od par minuta odnosno da su međusobno pričale i pritom bile okrenute leđima kupcima, a da je u isto vrijeme u prizemlju prodavaonice bila izuzetno velika gužva s kupcima odnosno da brojni kupci čekaju da ih usluže zaposlenici na pultu u prizemlju, a da se niti jedna imenovana radnica za to vrijeme nije spustila s kata radi pripomoći kolegama odnosno radi bržeg usluživanja kupaca.

Poslodavac je prije svake izrečene opomene utvrdio odlučne činjenice odnosno utvrdio da je Radnica zaista i počinila navedene povrede i to temeljem vjerodostojne dokumentacije odnosno temeljem saslušanja svjedoka. U odnosu na tvrdnje B da joj Poslodavac već duže vrijeme pokušava otkazati ugovor o radu skrivljenim ponašanjem kako bi izbjegao plaćanje otpremnine te da joj je umanjio plaću za mjesec studeni 2021. u iznosu od 3.600,00 kuna pa da je zbog toga povrijeđeno njezino dostojanstvo tvrdnje Radnice su u cijelosti neosnovan. Nije točno da Poslodavac N duže vrijeme pokušava otkazati ugovor o radu skrivljenim ponašanjem, već je Poslodavac u nekoliko navrata bio prisiljen Radnicu i pismeno upozoravati zbog učestalog kršenja ugovora o radu, koje naredno nepoštivanje ugovora o radu može izgledno imati za posljedicu otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem. Promašen je zahtjev B da bi ista imala pravo na otpremninu. Pravo na otpremninu ostvaruje Radnik kojemu je radni odnos prestao zbog osobno uvjetovanih razloga, odnosno zbog poslovno uvjetovanih razloga, a što to ovdje nije slučaj. Što se tiče tvrdnje da bi N bila umanjena plaća za mjesec studeni 2021. tvrdnja je u cijelosti promašena jer je N isplaćena osnovna plaća, dok R nije ostvarila pretpostavke za isplatu stimulativnog dijela plaće (kvaliteta rada koju ocjenjuje direktor Prodaje i Poslovođa). Što se tiče tvrdnje B da je u nekoliko navrata u razgovorima koje je vodila sa nadležnim osobama da joj je dano do znanje da Poslodavac ne nju više ne računa i da je se želi riješiti bez isplate otpremnine tvrdnja B je u cijelosti izokrenuta, odnosno radi se o jednoj neistinitoj tvrdnji B. Navodi se da je R **.**.2021. putem mobitela kontaktirala zaposlenicu nadležnu za poslove pravne službe VP sa zahtjevom da bi ista htjela prestanak radnog odnosa kod Poslodavca i to s takvim otkazom temeljem kojeg može ostvarivati materijalna prava na burzi rada, s otpremninom te s dodatnim uvjetima oko datuma prestanka radnog odnosa, a koji usmeni zahtjev i uvjete Radnice Poslodavac nije mogao prihvatiti. Stoga se ovdje radi o jednoj zamjeni teza jer Poslodavac ne potencira raskid ugovora o radu, već je Radnica ta koja potencira raskid ugovora i to prema njezinim uvjetima. Stoga, kako izrečene usmene i pisane opomene Radnici zbog kršenja ugovora o radu te odbijeni zahtjev Poslodavca za prestankom ugovora o radu s pravom na otpremninu ne predstavlja povredu dostojanstva Radnice, niti uznemiravanje Radnice, niti poniženje Radnice to je u cijelosti promašen Zahtjev B. Poslodavac je Radnici osigurao i omogućio nesmetano obavljanje rada sukladno sklopljenom ugovoru o radu, a koji sklopljeni ugovor o radu je dužna poštivati i Radnica. Stoga kako u konkretnom slučaju nema nikakve povrede dostojanstva Radnice, već ovaj Zahtjev predstavlja jedan pokušaj stvaranja pritiska i ucjene Poslodavca da se pokori Radničinim uvjetima i zahtjevima, to je Poslodavac ovaj Zahtjev odbio kao neosnovan, a R ukoliko smatra da su joj ovom odlukom/očitovanjem povrijeđena prava, ista može ostvarivati kod nadležnog suda Općinskog radnog suda u Zagrebu, kao specijaliziranog suda za radne sporove, sukladno sklopljenom Ugovoru o radu. Navedenu Odluku je potpisala VP kao punomoćnica tuženika po zaposlenju i kao predstavnica poslodavca za zaštitu dostojanstva radnika.

30.1. Iz e-mail poruke od 9. prosinca 2021. proizlazi da je istom tužiteljici dostavljena odluka tuženika povodom izjavljenog Zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika od 8. prosinca 2021.

31. Iz obračuna isplaćene plaće za mjesec studeni 2021. proizlazi da je tužiteljici 10. prosinca 2021. isplaćena božićnica u iznosu od 1.000,00 kn.

32. Iz evidencije o korištenju godišnjeg odmora proizlazi da je tužiteljica koristila godišnji odmor u lipnju i srpnju 2018., 2019. u trajanju od tri tjedna.

33. Iz daljnje dokumentacije koju je tuženik priložio u spis proizlazi da je tuženik kao poslodavac 29. studenog 2021. izrekao opomenu zbog povrede obveze iz radnog odnosa i zaposlenicama LP i SP zbog istog događaja zbog kojeg izrečena opomena i tužiteljici.

34. Također tuženik je priložio u spis u odluke kojima se izriču opomene i nekim drugim zaposlenicima zbog povrede obveze iz radnog odnosa pa je tako vidljivo da je tuženik izrekao opomenu JP **.**.2020., 29. rujna 2020. i 5. listopada 2020., zatim HP **.**.2010., 7. svibnja 2019., 9. lipnja 2020. i 21. ožujka 2022.

35. Iz evidencije o radnim subotama za tužiteljicu i usporednog radnika AP ne proizlazi da postoji razlika u broju odrađenih subota u 2020. i 2021. godini.

36. Iz medicinske dokumentacije tužiteljice od 23. svibnja 2018. proizlazi da je tužiteljica otvorila bolovanje sa navedenim danom i da je navedena napomena: Stres na poslu, otišla sa posla, voditelja poslovnice prijavila direktoru.

37. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica tvrdi da je uznemiravana, šikanirana, i diskriminirana na radnom mjestu od strane tuženika i da je time došlo do povrede prava osobnosti.

38. Vezano za navod tužiteljice da ju je tuženik pozivao da retroaktivno potpisuje ugovore o radu, kao i da tijekom korištenja porodiljinog dopusta i bolovanja dolazi u prostorije tuženika kako bi potpisala ugovore o radu:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da je tijekom 2018. došlo do izmjene sklopljenog Ugovora o radu te je 27. travnja 2018. pozvana na potpis ugovora o radu a ugovor je imao naznačeni datum 2. siječnja 2018.

- dok je tuženik u odgovoru na tužbu te tvrdnje opovrgnuo.

Tužiteljica je kao dokaz za ove tvrdnje u spis priložila Ugovor o radu od 1. siječnja 2018., a iz kojeg proizlazi da je pored naznake "radnica" naznačen datum 27. travnja 2018. te iz Ugovora proizlazi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika još od 1. prosinca 2003., da je zadnje sklopljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2015., koji se sklapanjem predmetnog ugovora stavlja van snage. Na temelju navedenog sud nije našao utvrđenim da je tuženik postupio diskriminatorno u odnosu na tužiteljicu ili da se prema njoj ponašao drugačije nego prema drugim zaposlenicima, a niti se postupanje tuženika u konkretnom slučaju može okvalificirati kao uznemiravanje tužiteljice, a činjenica da je tuženik ponudio tužiteljici Ugovor o radu od 1. siječnja 2018. na potpis 27. travnja 2018. ne dovodi do tuženikove odštetne odgovornosti radniku kad ta činjenica, kako je to utvrdio ovaj sud, nije posljedica šikanoznog postupanja tuženika kao poslodavca prema tužiteljici. Vezano za navode tužiteljice da je bilo situacija da je tijekom korištenja porodiljinog dopusta i bolovanja morala doći potpisivati Ugovore o radu treba ukazati da tužiteljica isto ničim nije dokazala, niti je stavljala dokazne prijedloge na navedene okolnosti.

Dakle, u ovom slučaju nema diskriminatornog postupanja tuženika prema tužiteljici niti ponašanja koje bi se moglo ocijeniti kao uznemiravanje tužiteljice.

39. Vezano za navod tužiteljice da sustavno uznemiravanje nje kao zaposlenice započelo još 2008., a isto je kulminiralo tijekom 2018. od tada njenog neposredno nadređenog RP koji ju je psihički uznemiravao i ponižavao, ponašanje RP je bilo obilježeno osobnom netrpeljivošću, isti se prema tužiteljici obraćao neugodno, bez razloga je vikao na nju pred kupcima te joj je davao razne zadatke koji nisu u opisu njenog posla:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da je RP znao vikati na nju i to preko cijele prodavaonice, u prisustvu stranaka, negodovati zbog toga što je uzela kavu, iako njeno radno vrijeme još nije bilo započelo, jednom joj je RP zamjerio da stranka nije dobila naručenu robu te je za isto okrivio nju, a nakon što je provjerila dokumentaciju utvrdila je da to nije bila njena greška, RP je 2018. pred kupcem koji je bio nezadovoljan sa uslugom vikao na nju nazivajući ju glupom, nesposobnom i tome slično i iste godine RP joj je dao zadatak da mora kositi travu zajedno s dvoje muških kolega čemu se usprotivila. Navela je da se zbog ponašanja RP osjećala ružno te je zbog njegovog ponašanja otišla na bolovanje 23. svibnja 2018. Zbog toga što je ĐP RP vikao na nju pred kupcima telefonskim putem prvo je pokušala o istome obavijestiti ŠP koji se nije javio, a potom je o svemu obavijestila telefonskim putem OP, a istovremeno je RP rekla da odlazi na bolovanje. Bila je pod terapijama kod psihijatra. Navela je da je od RP dobila e-mail u kojem joj je bilo naloženo da sutradan ona i njena dvoje muških kolege kose travu, iako nikada niti jedna ženska kolegica nije bila određena za košenje trave. Nikada prije nije dobila nalog za košenje trave, nikada nije kosila travu te je i ovaj put odbila takav nalog.

- zz tuženika VP je u svom iskazu navela da je za navodni sukob tužiteljice i RP za koji je tužiteljica rekla da se dogodio 23. svibnja 2018. prvi put čula kad je zaprimila predmetnu tužbu te je po zaprimljenoj tužbi odmah pozvala RP da se očituje na takve nadveo tužiteljice, a isti je navode tužiteljice izričito opovrgnuo. Također je iskazala da se nikada nitko od djelatnika nije požalio na RP niti je ikada itko ukazao na to da je došlo do situacije koju je tužiteljica opisala u tužbi i u svom iskazu.

- svjedokinja NP je u svom iskazu navela da je RP bio voditelj poslovnice i samim time neposredno nadređen i svjedokinji i tužiteljici. Iskazala je da nije nikada prisustvovala situaciji u kojoj bi RP vikao na tužiteljicu. Tužiteljica je radila na radnom mjestu trgovca, njeni poslovi su bili identični poslovima svih koji su radili na radnom mjestu trgovaca, a to su prodaja, briga o izlogu trgovine, briga o čistoći i urednosti radnog prostora i službena komunikacija putem maila i telefona s kupcima. Ona nije primijetila da tužiteljica obavlja ikakve druge radne zadatke koji nisu spadali u opis poslova radnog mjesta trgovca. Poslove košenja trave oko trgovine su u vrijeme dok je voditelj poslovnice bio DP obavljali uglavnom on i RP te svjedokinja nije primijetila da te poslove itko drugi radi.

- svjedok RP je u svom iskazu naveo da je on kao poslovođa bio zadužen pratiti rad svih trgovaca. U odnosu na tužiteljicu naveo je da je njen rad bio dobar, korektan, ali da je bilo i određenih propusta na koje je ukazivao tužiteljici. Tužiteljica je u odnosu na druge kolege radila propuste koji su bili teži u odnosu na propuste drugih trgovaca pa je tako zbog tužiteljice i njenog odnosa prema radu stalni kupac U htio otkazati suradnju s tuženikom te je nakon njegove isprike i nagovaranja svoju odluku povukao. Iskazao je da tužiteljica nije postupala po njegovoj uputi da očisti radni prostor, radila je propuste na način da nije uvažila reklamaciju kupca već je kupca uputila na iduću smjenu. On je osobno tužiteljici izrekao opomenu, zbog toga što nije poštivala pravila određena za rabat, nije uvažavala reklamacije kupaca i zbog korištenja pauze. Naglasio je da je tužiteljica koristila pauzu za pušenje izvan propisanih okvira što je uočio zamjenik voditelja poslovnice DP te mu je na to ukazao. Nikada nije ušao u verbalni sukob s tužiteljicom, nikada nije vrijeđao tužiteljicu, nije ju nazivao pogrdnim riječima. S tužiteljicom je znao obavljati razgovore i pred kupcima te bi joj tada ukazivao na propuste, a ozbiljnost njegovog tona bi ovisila o počinjenom propustu. Naveo je da je imao prema svim kolegama isti odnos. Poslove košenja trave oko poslovnice su u početku obavljale muške kolege, a nakon što su se isti na takav raspored pobunili sastavljen je popis na kojem su bili navedeni svi djelatnici poslovnice iako je u praksi uglavnom on kosio travu i to subotom. Iskazao je da ga je samo jednom pozvao njegov nadređeni ŠP te ga pitao je li ružno govorio tužiteljici ili joj se neprimjereno obraćao, što je on opovrgnuo. Također je naveo da je kao voditelj poslovnice ocjenjivao rad svih djelatnika, a rad tužiteljice nije nikada ocijenio negativno. Nikada tužiteljici nije rekao da je nesposobna ili glupa, a s tužiteljicom je bio u dobrim odnosima.

- zz tuženika OP je u svom iskazu naveo da se ne sjeća da mu je tužiteljica iznosila primjedbe zbog uznemiravanja ĐP, ali se sjeća da ga je tužiteljica više puta zvala zbog odnosa koje je imala sa ostalim kolegama i nadređenima, iako se svih detalja nije mogao sjetiti Naveo je da je razgovarao i sa osobama koje su bile neposredno nadređene tužiteljici i koji su iznosili određene primjedbe na rad i ponašanje tužiteljice, da su isti naveli da tužiteljica kasni na posao, odlazi sa radnog mjesta, koristi pauze za pušenje dulje od propisanog, kao i da je tužiteljica zbog toga dobivala opomene.

- svjedok RPC je u svom iskazu navela da ju je jednom osobno pozvao OP na sastanak na temu narušenih odnosa u poslovnici u Svetoj Nedjelji. Iskazala je da je tužiteljica imala narušene odnose s tadašnjim poslovođom RP, da je situacija u poslovnici bila kaotična, da se RP odnosio s omalovažavanjem prema svim djelatnicima pa tako i u odnosu na tužiteljicu. Osobno nikada nije bila prisutna verbalnom sukobu između RP i tužiteljice. Posao košenja trave je odrađivao domar, a nakon njega su to odrađivali muške kolege. Čula je da je u jednom trenu i tužiteljici bio dan nalog da kosi travu, a ne zna je li tužiteljica taj nalog i obavila. Navela je da je sa RP bila u dobrim odnosima sve dok nije postao poslovođa.

- svjedok DP je iskazao da je u vrijeme kada je voditelj poslovnice u Svetoj Nedelji bio RP, on je tada bio zamjenik voditelja te su u tom periodu kupci znali prigovarati zbog tužiteljice. Konkretno radilo se o jednom kupcu koji je bio jako bitan za tuženika a isti je rekao da više ne želi raditi s tuženikom zbog tužiteljice. Ne sjeća se da je tužiteljica dobila nalog da kosi travu uokolo poslovnice, ali je izričito iskazao da tužiteljica nije nikada kosila travu, održavanje okoliša poslovnice vrše skladištari.

Sud je kao uvjerljive, životne i logične prihvatio iskaze svjedoka NP, RP i DP te zz tuženika OP. Naime iz njihovih iskaza ne proizlazi da se RP odnosio prema tužiteljici na način koji ne dolikuje profesionalnoj komunikaciji, odnosno da je isti vrijeđao tužiteljicu i nazivao je pogrdnim imenima. Iz njihovih iskaza proizlazi da je neposredno nadređen tužiteljici poduzimao radnje koje spadaju u njegovu nadležnost kao tadašnjeg poslovođe poslovnice, pa je tako Ć ukazivao tužiteljici na uočene propuste u radu, istu opominjao jer nije poštivala pravila određena za rabat, nije uvažavala reklamacije kupaca i zbog korištenja pauze za pušenje izvan propisanih okvira. Stoga sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je bila uznemiravana i ponižavana od strane neposredno nadređenog te je njen iskaz ocijenio neuvjerljivim. Naime, iskaz tužiteljice je u suprotnosti sa suglasnim iskazima gore navedenih svjedoka, a koje je sud prihvatio kao uvjerljive i logične. Također sud nije prihvatio iskaz svjedokinje RPC u dijelu u kojem je navela da se RP odnosio sa omalovažavanjem prema svim djelatnicima u poslovnici te je njen iskaz u tom dijelu sud ocijenio neuvjerljivim. Navedena svjedokinja je izričito navela da nije nikada prisustvovala verbalnom sukobu tužiteljice i RP.

Tu treba navesti da iako je tužiteljica priložila spisu medicinsku dokumentaciju od 23. svibnja 2018. iz koje proizlazi da je zbog stresa na poslu otvorila bolovanje i da je voditelja poslovnice prijavila direktoru iz istog ne proizlazi da se voditelj poslovnice prema tužiteljici odnosio na neprikladan način i da ju je vrijeđao.

Stoga je sud postupanje neposredno nadređenog tužiteljici na način da je isti upozoravao i opominjao tužiteljicu na uočene propuste u radu pa samim time i postupanje tuženika kao poslodavca prema tužiteljici nije ocijenio uznemiravanjem tužiteljice, kako to ista smatra, već odgovornim postupanjem u odnosu na kupce, organizaciju rada i opravdanog zahtijevanja da se poštuju postavljena pravila ponašanja.

Iz navedenog proizlazi da niti u ovom slučaju tuženik nije postupio s namjerom da tužiteljicu uznemirava na radnom mjestu niti ju je diskriminirao.

40. Vezano za navod tužiteljice da početkom 2020. počinje jedan oblik organizacijskog pritiska na tužiteljicu na način da joj je smanjen osobni dohodaka za 360,00 kn i da su joj uvedene radne subote zbog čega je zatražila očitovanje od poslodavca e-mail porukom od 24. veljače 2020. na koji joj nije odgovoreno ni do dana podnošenja tužbe:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je u to vrijeme bila smanjena plaća te su joj bile određene i dodatne radne subote, ali je pri tome istaknula da su radne subote dobile i druge kolege. Kada su uvedene radne subote tada su bili smanjeni radni sati tijekom tjedna te sveukupno nije radila dulje od 40 sati tjedno. Znalo se događati da radim treću i četvrtu dodatnu subotu, a što joj nikako nije odgovaralo zbog toga što je morala s djetetom odlaziti na terapije kod logopeda zbog dijagnosticirane disleksije te je dobila kod privatnog logopeda termine utorak, četvrtak i subota. O svemu je obavijestila direktora UP, koji joj je odgovorio da što se tiče radnih subota da joj ne može izaći u susret jer je takva organizacija rada, a što se tiče plaće objasnio joj je da je ista smanjena zbog izvještaja tajnog kupca koji je bio jedan od najgorih u povijesti kupca. Navela je da je internim kanalima došla do toga izvještaja te je utvrdila da direktor UP nije govorio istinu. Pri tome je istaknula da je kroz cijelo vrijeme uredno obavljala svoje radne zadatke, imala odlične rezultate. Smatra da su pritužbe koje je navodno iznio tajni kupac u potpunosti neistinite jer u svakoj poslovnici postoji kamera te se može primijetiti je li koristila pauzu za pušenje u trajanju od 45 minuta.

- zz tuženika PP je u svom iskazu navela da se plaća svakog djelatnika u prodaji sastoji od osnovnog dijela i stimulativnog djela te ovisi o ocjeni direktora prodaje. Svakom zaposleniku je određena ista osnovna plaća. Što se tiče stimulativnog dijela plaće isti određuje direktor prodaje na temelju rezultata rada, ovisi o osobnom dojmu trgovca, gledaju se i drugi poslovi koje obavlja konkretni radnik, odnos prema kolegama, odnos prema nadređenima, odnos prema kupcima. Direktor prodaje dobiva informacije od voditelja poslovnice. Visina stimulativnog dijela plaće se u predmetno vrijeme određivala dva puta godišnje, dakle na temelju prethodnih šest mjeseci. Tužiteljici nikada nije bila isplaćena plaća niža od osnovne.

- svjedok UP je u svom iskazu naveo da tužiteljici nije smanjivana osnovna plaća, da se plaća kod tuženika sastoji od osnovnog dijela i stimulativnog dijela. Stimulativni dio ovisi i nekoliko faktora, a prvi je odnos prema kolegama, poštovanje procedura, odnos prema kupcima i opće mišljenje nadređenoga. U to vrijeme opće mišljenje nadređenih tužiteljici, DP i NP je bilo vrlo loše te joj je na osnovu toga stimulativni dio plaće bio smanjen. Dalje je naveo da je tuženik provodio anketu s tajnim kupcem i da je ista bila provedena i u odnosu na tužiteljicu. Anketa je bila proslijeđena na upravu gdje su se analizirali rezultati te da je tužiteljica bila na samom dnu ljestvice ocjenjivanja. Ocjena koja se dobije na temelju provedene ankete je jedan od faktora za određivanje visine stimulativnog dijela plaće. Poslovođe su imale pritužbe na tužiteljicu da krše pauze za pušenje u Svetoj Nedelji i Kustošiji. Prema riječima poslovođe tužiteljica se skrivala po skladištu kako bi mogla pušiti iako je u skladištu izričito zabranjeno pušenje.

- svjedok SP je navela da se njena plaća sastoji od osnovnog dijela te varijabilnog dijela, a pri tome su parametri za određivanje varijabilnog dijela plaće odnos prema kupcima, rad, promet, bolovanja, kolegijalnost.

- svjedok DP je u svom iskazu naveo da su na ocjenu koju je dao za tužiteljicu utjecali prigovori koje je dobivao od kolega, kao i prigovori tajnih kupaca. Naime tajni kupac je dao ocjene zaposlenika te je tom prilikom lošije ocijenio tužiteljicu. Naveo je da je tužiteljici prezentirao mišljenje kupca, odnosno rekao joj je što je tajni kupac napisao. Tajni kupac je napisao da mu je tužiteljica rekla da mora napustit poslovnicu jer mora ići zapaliti cigaretu, taj dio je posebice prenio tužiteljici, a povodom iznesenih navoda tajnog kupca bio je pozvan na razgovor u upravu, nije provjeravao video nadzor vezano uz sadržaj izvještaja tajnog kupca.

Sud je kao logične, životne i uvjerljive prihvatio iskaze naprijed navedenih svjedoka i zz tuženika, s time da su njihovi iskazi i u skladu s dokumentacijom dostavljenom u spis, a iz koje proizlazi da se plaća djelatnika tuženika sastoji od osnovne plaće i stimulativnog dijela plaće koji ovisi o nekoliko faktora, a prvi je odnos prema kolegama, poštovanje procedura, odnos prema kupcima i opće mišljenje nadređenoga. U to vrijeme opće mišljenje nadređenih tužiteljici, DP i NP je bilo vrlo loše te joj je na osnovu toga stimulativni dio plaće bio smanjen. Iz iskaza svjedoka UP i DP je nedvojbeno utvrđeno da je na temelju provedene ankete tajnog kupca tužiteljica bila među najlošije ocjenjenim djelatnicima, kao i da je tajni kupac u svom izvještaju naveo da je tužiteljica rekla kupcu da ide „zapaliti“, da sama započne gledati pločice te da je kupac čekao tužiteljicu 45 minuta, da joj se tužiteljica u početku obraćala sa „ti, a tek nakon što joj se kupac u više navrata obraćala sa „vi“ i tužiteljica se počela obraćati kupcu sa „vi“ Tu treba također navesti da tužiteljica u tužbi neosnovano navodi da joj nije nikada odgovoreno na njen upit koji je poslala e-mail porukom od 24. veljače 2020. Naime, iz dokumentacije dostavljene u spis, odnosno iz e-mail poruke koju je UP poslao tužiteljici 26. veljače 2020. jasno proizlazi da je isti odgovorio tužiteljici na njen upit oko radnih subota, a što je tužiteljica i potvrdila u svom iskazu, kao i to da je radila 40 sati tjedno. Također iz istog e-mail nedvojbeno proizlazi da je UP objasnio tužiteljici da je imala jedno od najgorih izvještaja o zadovoljstvu kupca, da je bila na nedozvoljenim pauzama za pušenje te da joj je iz tog razloga napravljena korekcija plaće..

Iako iz Izvještaja tajnog kupca proizlazi da je kupac na kraju izvještaja naveo da je tužiteljica na uspjela ostaviti nekakav odnos kupac-prodavač i da bi se zbog tužiteljice vratio u poslovnicu, iz Izvještaja o zadovoljstvu kupaca s ocjenama pružene kvalitete usluge od 1 do 5, a koji je bio baziran na izvještajima tajnih kupaca proizlazi da je od ukupno 26 kontroliranih prodavača, tužiteljica prema tom Izvještaju rangirana tek na 21. mjestu po kvaliteti usluge. Stoga su neosnovani navodi tužiteljice da je UP nije govorio istinu i da su navodi tajnog kupca u dijelu u kojem navodi da je bila na pauzi 45 minuta također neistiniti. Zbog navedenog sud nije prihvatio iskaz tužiteljice te je isti ocijenio kao neuvjerljiv.

Nadalje ovdje valja istaknuti da je ostvareni promet samo jedan od kriterija za utvrđivanje kvalitete rada prodavača prema Pravilniku o plaći za organizacijsku jedinicu Prodaja od 1.4.2020. godine. Prethodnim pravilnikom tuženika naziva „Izmjene i Dopune – Dodatka II. Pravilnika o radu, usvojenog 21. lipnja 2018., na snazi od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. - kojim je bila regulirana plaća za radno mjesto Prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici bio je mjerodavan kriterij za ostvarenje stimulativnog dijela plaće osobno ostvarena zarada prodavača u promatranom razdoblju za promatrani asortiman, koji obračun ostvarene zarade je mogao biti korigiran ocjenom rukovoditelja maloprodaje +/- 1.000,00 kn bruto, a koji konačan iznos je predstavljao stimulativni dio plaće. Iz Pravilnika o plaći koji je na snazi od 1. travnja 2020. za predmetno radno mjesto je razvidna odredba da radnik zaposlen na radnom mjestu Prodavača keramike i opreme za vodu u poslovnici, ako efektivno izvršava rad, može osim osnovne plaće ostvariti i stimulativni dio plaće ovisno o kvaliteti rada koju ocjenjuje direktor Prodaje i Poslovođa i to osobito sljedeće kvalitete radnika: zalaganje radnika, ostvareni osobni promet, ostvareni osobni RUC (zarada), timski rad, odnos prema rukovoditelju/-ima, odnos prema kupcima, briga o imovini poduzeća, veličina poslovnice, briga o izloženoj robi, urednost, koordinacija s drugim organizacijskim jedinicama i stručnim i pomoćnim službama Poslodavca te poštivanje propisa o zaštiti na radu. Stoga kada tužiteljica ostvaruje osnovnu plaću i stimulativni dio plaće koji ovisi o ispunjenju kriterija za isplatu stimulativnog dijela plaće, pa kada je tužiteljici isplaćen stimulativni dio plaće u manjem iznosu nego u ranijem razdoblju zbog činjenice što je ovlašteni rukovoditelj utvrdio da zalaganje tužiteljice u obavljanju radnih zadataka nije bilo kvalitetno (loš izvještaj o zadovoljstvu kupca i nedozvoljena pauza za pušenje od 45 minuta) to je u cijelosti promašena tvrdnja tužiteljice da joj je smanjen osobni dohodak za 360,00 kn i da joj je umanjivana plaća bez ikakvog razloga jer tužiteljici nije umanjena osnovna plaća, nego je ostvarila stimulativni dio plaće u pripadajućem iznosu po obračunu temeljem kriterija iz važećeg pravilnika o plaći. Iz navedenog proizlazi da niti u ovom slučaju nema diskriminatornog postupanja tuženika prema tužiteljici niti ponašanja koje bi se moglo ocijeniti kao uznemiravanje tužiteljice.

41. Vezano za navod tužiteljice da je diskriminirana na radnom mjestu i uznemiravana jer je odlukom tuženika od 4. ožujka 2020. premještena na radno mjesto koje je udaljeno 50 km od mjesta njenog prebivališta, a tijekom postupka navodi da je razlog za njen premještaj taj što je na društvenoj mreži iz šale komentirala objavu u kojoj njen kolega navodi da je dobio od svog poslodavca božićnicu:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da je u ožujku 2020. objavila određeni komentar na FB kolegi koji je prešao u drugu firmu, a nakon te objave voditelj poslovnice DP je obavijestio da je preseljena u poslovnicu u [adresa]. Protiv takve odluke poslodavca podnijela je zahtjev za zaštitu prava, njen prigovor je uvažen te je preseljena u poslovnicu u Kustošiju. Voditelj navedene poslovnice je bio začuđen njenim prebačajem jer on nije imao potrebe za novim radnicima dok je istovremeno poslovnica u Sv. Nedjelji spala svega na tri radnika na odjelu na kojem je radila. Od svoga poslodavca tražila je objašnjenje za njen premještaj koji nije dobila. Nakon nekog vremena zamolila je direktora da je se vrati u poslovnicu Sv. Nedjelja gdje je i bila vraćena s 1. listopada 2020.

- zz tuženika PP je u svom iskazu navela je Odluku o premještaju tužiteljice iz poslovnice Sv. Nedelja u poslovnicu [adresa] donio direktor prodaje koji na takvu odluku ima autonomno pravo. Razlozi takve odluke su bili ti što je direktor prodaje dobio više pritužaba na ponašanje tužiteljice u poslovnici Sv. Nedelja pri čemu je poslovnica u [adresa] imala zaposlenike s malo radnog iskustva pa je direktor smatrajući da je to ispravno i dobro za poslovanje donio oduku da se tužiteljica preseli u [adresa]. Kod tuženika je dolazilo učestalo do preseljenja radnika iz jedne poslovnice u drugu.

- zz tuženika EP je u svom iskazu navela da su svi zaposlenici kod sklapanje ugovora o radu upoznati i s odredbom ugovora koja kaže da će radnik obavljati poslove prema uputi poslodavca i na mjestima rada različitim od mjesta rada kako su ugovorili. U odnosu na tužiteljicu odluka o njenom premještanju iz poslovnice u Sv. Nedelji u poslovnicu [adresa] je donesena na temelju traženja direktora prodaje koji je za to iznio poslovne razloge. Istaknula je da se radilo samo o privremenom premještaju. Na navedenu odluku tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava, njen zahtjev je uvažen te ona je kao ovlaštena osoba donijela službenu odluku o premještaju tužiteljice u drugu poslovnicu. Nema neposrednih saznanja o broju zaposlenika u poslovnicama u [adresa] i [adresa]. Premještaji se inače kod tuženika odvijaju redovno i to ne samo unutar istoga grada već i u različitim županijama.

- zz tuženika OP je u svom iskazu naveo da je tužiteljica bila nezadovoljna zbog premještaj u drugu poslovnicu. Sjeća se da je tužiteljica rekla da je nezadovoljna, ne sjeća se da je išta drugo rekla. Tuženik je prilagođavao organizaciju rada koja bi bila povoljna za svakog djelatnika pa tako i za tužiteljicu. Tužiteljica je preseljena u drugu poslovnicu zbog narušenih odnosa između tužiteljice i drugih djelatnika poslovnice. Tužiteljica je preseljena u poslovnicu u Kustošiju, moguće je da je prva odluka bila da ide u poslovnicu u [adresa], ne zna zašto nije ostala raditi u poslovnicu [adresa] ako je takva bila tkva prva odluka. Tužiteljica je preseljena ponovno u poslovnicu Svetu Nedelju u dogovoru s njim i direktorom UP, a sve temeljem zahtjeva tužiteljice

- svjedok UP je u svom iskazu naveo da je tuženik donio odluku o premještanu tužiteljice u poslovnicu u [adresa], a sve zbog potrebe za djelatnicima u navedenoj poslovnici. Međutim budući je tužiteljica tražila da se ne preseli u [adresa] ista je prebačena u poslovnicu u Kustošiji. Ne zna koliko je bilo djelatnika u poslovnici u Svetoj Nedjelji u trenutku kada je tužiteljica prebačena u poslovicu u Kustošiji, ne zna koliko je bilo djelatnika u Kustošiji. Na jednom sastanku uprave je odlučeno da se tužiteljica vrati u poslovnicu u Svetu Nedelju. Odluku o premještanju tužiteljice iz poslovnice [adresa] u [adresa] je donio on osobno, a u dogovoru s poslovođom. Ne sjeća se da je s tužiteljicom razgovarao oko premještaja, a smatra da nije ni dužan razgovarati oko odluke koju je bio ovlašten donijeti. Tužiteljica nije preseljena u poslovnicu u [adresa] jer je radila pritisak te je na kraju odlučeno da se ista premjesti u poslovnicu u Kustošiji. Uprava je donijela odluku o vraćanju tužiteljice u Svetu Nedelju.

- svjedok DP je iskazao da je poslodavac donio odluku da se tužiteljica premjesti u poslovnicu u [adresa], ali je tu odluku promijenio jer se tužiteljica žalila te je stoga tužiteljica preseljena u poslovnicu u Kustošiji. Razlog zbog kojeg je tužiteljica preseljena je prema njegovom saznanju bio poslovni razlog, odnosno iz razloga što je u predmetnim poslovnicama nedostajao broj zaposlenika. Ne zna koji je bio broj zaposlenika u to vrijeme u poslovnicama Sesvete i Kustošija. Odluku o premještanju tužiteljice je donio direktor prodaje UP. Svjedok je naveo da on osobno upoznao tužiteljicu s odlukom uprave da će se preseliti u poslovnicu u [adresa] tjedan dana prije nego što se trebala preseliti, ista to odbila te je on sve proslijedio direktoru UP. U trenutku kada je donesena odluka o preseljenju tužiteljice u poslovnicu u [adresa], odnosno Kustošija u poslovnici u Svetoj Nedelji je ostao dovoljan broj zaposlenika te je na katu gdje je radila tužiteljica ostalo 4-6 trgovaca.

- svjedok BP, voditelj smjene u poslovnici tuženika u Kustošiji, u svom iskazu je navela da poslovođa poslovnice u Kustošiji zatražio od direktora da se poveća broj trgovaca u poslovnici, a iz kojeg razloga je tužiteljica preseljena u tu poslovnicu. Tužiteljica je radila u poslovnici Kustošija četiri mjeseca. Ne zna razlog zbog kojeg je tužiteljica vraćena natrag u poslovnicu u Svetoj Nedelji, opseg poslovanja u poslovnici u Kustošiji nije bio smanjen. Nakon što je tužiteljica premještena u poslovnicu Sveta Nedelja u poslovnicu Kustošija u kratkom roku su došli dvoje novih kolega.

Sud je kao logične, životne i uvjerljive prihvatio iskaze zz tuženika PP, VP, OP te svjedoka UP i DP, s time da su njihovi iskazi i u skladu s dokumentacijom dostavljenom u spis. Naime, iz Odluke tuženika od 4. ožujka 2020. kojom je tužiteljica upućena na izvršavanje radnih zadataka svog radnog mjesta u drugo mjesto rada u poslovnicu [adresa] je obrazložena na način da je u istoj navedeno da su tužiteljica i tuženik odredbom čl. 5. važećeg Ugovora o radu na neodređeno vrijeme utanačili da će tužiteljica ugovorene poslove načelno obavljati u mjestu rada Sveta Nedelja te po potrebi i uputi poslodavca i na različitim mjestima rada te da je u svrhu racionalizacije organizacije rada, poslodavac tako odlučio. Na predmetnu odluku tužiteljica je izjavila zahtjev za zaštitu prava 5. ožujka 2020. putem punomoćnika, u kojem tužiteljica nije uopće navela posebne razloge zbog kojih pobija odluku tuženika, već samo da je Uputa nezakonita i da ukoliko joj se ne omogući obavljanje poslova na radom mjestu iz Ugovora o radu, Sv. Nedelja P-1 da će u daljnjem roku od 15 dana zatražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim institucijama. Tužiteljica se i osobno e-mailom istog dana 5. ožujka 2020. obratila tuženiku. Povodom zaprimljenog zahtjeva tužiteljice tuženik je na isti odgovorio istoga dana, 5. ožujka 2020., da je povodom zahtjeva tužiteljice odlučio da se tužiteljica privremeno upućuje na rad u najbližu poslovnicu Kustošija. Sve ove utvrđene činjenice je tužiteljica ističe u tužbi te je iste i potvrdila u svom iskazu pa je sud u tom dijelu prihvatio iskaz tužiteljice. Dakle, tuženik je izmijenio svoju odluku kojom je tužiteljica bila upućena na izvršavanje radnih zadataka u poslovnicu [adresa] povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava te je novom odlukom privremeno uputio tužiteljicu na rad u drugu najbližu poslovnicu – Zagreb-Kustošija, koju novu odluku o premještaju u poslovnicu Kustošija tužiteljica nije pobijala. Stoga kada je tuženik izmijenio svoju Odluku o premještaju tužiteljice na izvršavanje radnih zadataka u poslovnicu [adresa] od 4. ožujka 2020., kada tu izmijenjenu odluku od 5. ožujka 2020. tužiteljica nije pobijala te posebno kada tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu dostojanstva od 8. prosinca 2021. uopće nije navela niti jedan konkretan razlog zbog čega smatra da joj je tuženik povrijedio dostojanstvo, već u kojem zahtjevu za zaštitu dostojanstva se isključivo referirala na očitovanje tuženika povodom izrečene posljednje opomene pred otkaz ugovora o radu: „da joj tuženik dulje vrijeme pokušava otkazati ugovor o radu skrivljenim ponašanjem kako bi izbjegao plaćanje otpremnine i da u pritiscima ide toliko daleko da joj je umanjio plaću za studeni mjesec 3.600,00 kn“, sud smatra da su navodi tužiteljice kojima ističe da je Uputa o izvršavanju radnih zadataka u drugom mjestu rada te kojom se tužiteljica premještaju iz poslovnice Sv Nedelja u poslovnicu [adresa] od 4. ožujka 2020. šikanozna i diskriminirajuća u cijelosti neosnovani, a posebice stoga što je tuženik usvojio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava na način da se tužiteljica umjesto u [adresa], privremeno upućuje na rad u najbližu poslovnicu Zagreb-Kustošija. Dakle, iako je tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom za zaštitu prava koji je uložila protiv Odluke tuženika o premještanju na rad u poslovnicu u [adresa], sud je na temelju dokumentacije priložene spisu i na temelju iskaza naprijed navedenih svjedoka, a čije je iskaze ocijenio životnim i logičnim, zaključio da poslodavac donošenjem takve Odluke nije postupio diskriminatorno, a niti se njegovo postupanje može okvalificirati kao uznemiravanje tužiteljice. Naime, tužiteljica je i dalje radila poslove za koje je imala sklopljen Ugovor o radu (prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici) samo na drugoj lokaciji u Zagrebu, a činjenica da je tuženik prihvatio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava i izmijenio svoju prvotnu Odluku o kojom je tužiteljica upućena na izvršavanje radnih zadatka u poslovnicu u [adresa] te je novom Odlukom uputio tužiteljicu na izvršavanje radnih zadataka u poslovnicu Kustošija sud smatra da ista nije posljedica šikanoznog postupanja tuženika kao poslodavca već njegovo autonomno pravo da organizira proces rada za koji smatra da je najpovoljniji za tuženika pri čemu se ističe da takva Odluka nije protivna sklopljenom Ugovoru o radu sa tužiteljicom.

42. Vezano za navod tužiteljice da je prelaskom na rad u poslovnicu Kustošija bila diskriminirana temeljem spola, životne dobi i dr. jer je bila manje plaćena za poslove iste vrijednosti koja obavljaju njene muške kolege te joj plaća smanjena za 1.800,00 kn bez obzira što je tijekom rada u poslovnici Kustošija bila treća po od sedam kolega po ostvarenom prometu:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je dolaskom u poslovnicu u Kustošiju bila smanjena plaća, iako je uredno obavljala svoje radne zadatke i imala odlične rezultate, nikada nije dobila nikakve pritužbe na svoj rad, nitko joj ništa nije prigovarao, nitko joj nije ukazivao na pogreške. Nije bila zadovoljna sa svojom plaćom u odnosu na osnovni dio, jer su istovremeno zaposlenici koji su započeli s radom i po 10 godina nakon nje osnovni dio plaće imali veći. Istaknula je da joj je kroz 2021. poslodavac snizio plaću za 3.700,00 kuna.

- zz tuženika PP je u svom iskazu navela da tuženik nikada ni na koji način nije diskriminirao tužiteljicu po bilo kojoj osnovi. Nije točno da je tuženik tužiteljicu uznemiravao po osnovi spola na način da joj je za istu vrijednost rada davao nižu plaću u odnosu na muške kolege. Sve plaće kod tuženika su definirani Pravilnikom o radu s kojim su upoznati svi djelatnici tuženika. Plaće svakog djelatnika u prodaji se sastoji od osnovnog dijela i stimulativnog djela te ovisi ocjeni direktora prodaje, svaki zaposlenik tuženika dobije Pravilnik o radu i Pravilnik o plaćama. Tužiteljici nikada nije bila isplaćena plaća niža od osnovno propisane, a svim zaposlenicima na radnom mjestu trgovaca je određena jednaka osnovna plaća.

- zz tuženika VP je svom iskazu navela da svi zaposlenici na istom radnom mjestu imaju istu osnovnu plaću pa je tako i tužiteljica imala jednaku osnovnu plaću za svoje radno mjesto kao i drugi zaposlenici na tom radnom mjestu. Plaću je činio i varijabilni dio koji je bio rastezljiv te različit u odnosu na pojedine radnike. Tužiteljica je dobila propisanu osnovnu plaću, nije dobivala nižu plaću od svojih muških kolega.

- svjedok UP je u svom iskazu naveo da tužiteljici nije smanjivana plaća, plaća se sastoji od osnovnog dijela i stimulativnog dijela. Stimulativni dio ovisi o nekoliko faktora, a prvi je odnos prema kolegama, poštovanje procedura, odnos prema kupcima i opće mišljenje nadređenoga. Ne sjeća se da je s tužiteljicom razgovarao na temu njene plaće. Moguće je da je dobio e-mail na stranici 160 spisa gdje tužiteljica postavlja pitanje za svoju plaću. Nije postojala nejednakost plaća između ženskih i muških kolega.

- svjedok DP je u svom iskazu naveo da se plaća se kod tuženika sastoji od dva dijela, osnovnog i stimulativnog dijela. Osnovni dio svi imaju jednak dok stimulativni dio ovisi o niz parametara kao što su odnos s kupcima, odnos s kolegama, poštivanje pravila rada, ocjena nadređenih. Stoga konačna plaća nikada nije jednaka za isto radno mjesto. Naveo je da je kao voditelj poslovnice davao svoje mišljenje o radu tužiteljice a koji je bio dio parametra za određivanje stimulativnog dijela plaće tužiteljice, svoje mišljenje je iznosio direktoru UP. Na njegovu ocjenu za tužiteljicu su utjecali prigovori koje je dobivao od kolega tužiteljice, kao i prigovori tajnih kupaca. Iz dokumentacije koja prileži spisu jasno proizlazi da je Izmjenama i Dopunama

– Dodataka II. Pravilnika o radu tuženika od 21. lipnja 2018. određeno da radnik koji radi na radnom mjestu prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici ostvaruje osnovnu plaću u bruto iznosu od 5.288,67 kuna, mjesečno te na stimulativni dio plaće u bruto iznosu, mjesečno, ovisno/i/prema sljedećim kriterijima: a) osobno ostvareni RUC (zarada) prodajom robe na odjelu sanitarija i keramike x 0.50% + osobno ostvareni RUC prodajom artikala vlastite robne marke x 0,50%, koji može biti korigiran/umanjen odlukom voditelja Maloprodaje do maksimalno 1.000,00 kn bruto, b) stimulacije temeljem odluke voditelja Maloprodaje. Pravilnikom o plaći za organizacijsku jedinicu Prodaja (maloprodaja, veleprodaja, trgovina) od 23. ožujka 2020., a na snazi od 1. travnja 2020. je određeno da radnik koji radi na radnom mjestu: prodavač keramike i opreme za vodu u poslovnici ostvaruje pravo na osnovnu plaću u bruto iznosu od 5.000,00 kn te na stimulativni dio plaće u bruto iznosu, mjesečno, ovisno/i/prema slijedećim kriterijima: ako radnik efektivno izvršava rad, tada pored osnovne plaće može ostvariti i stimulativni dio plaće, ovisno o kvaliteti rada koju ocjenjuje direktor Prodaje i Poslovođa i to do maksimalnog iznosa od 8.000.00 kn bruto.

Iz obračuna plaće za tužiteljicu za svibanj, lipanj i srpanj 2020. (dakle u periodu kada je tužiteljica bila premještena rad u poslovnicu Kustošija) proizlazi da je tužiteljici za mjesec svibanj obračunata bruto plaća u iznosu od 7.116,08 kn, za mjesec lipanj 2020. tužiteljici je obračunata bruto plaća u iznosu od 8.371,86 kn, a za mjesec srpanj 2020. tužiteljici je obračunata bruto plaća u iznosu od 8.371,86 kn.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze zz tuženika PP i VP, kao i iskaze svjedoka UP i DP jer su isti uvjerljivi i sukladni dokumentaciji koja prileži spisu te su navedeni svjedoci suglasno naveli da tužiteljici nikada nije bio isplaćen osnovni dio plaće koji je manji od određenog osnovnog dijela plaće za radno mjesto na kojem je radila tužiteljica.

Na temelju navedenog sud nije našao utvrđenim da je tuženik nakon što je tužiteljica premještana na obavljanje svojih radnih zadataka u poslovnicu Kustošija diskriminirao tužiteljicu temeljem spola i životne dobi jer da bi bila manje plaćena za poslove iste vrijednosti koja obavljaju njene muške kolege te joj plaća smanjena za 1.800,00 kn ili da se prema njoj ponašao drugačije nego prema drugim zaposlenicima, a niti se postupanje tuženika u konkretnom slučaju može okvalificirati kao uznemiravanje tužiteljice. Naime, tijekom postupka tužiteljica nije ničim dokazala svoje navode da je primila plaću sa uključenim osnovnim dijelom plaće koji je niži od osnovnog dijela plaće koju su primali njene muške kolege koje su radili na istom radnom mjestu i koji su imali manje staža od nje, niti je stavljala dokazne prijedloge na navedene okolnosti.

Dakle, ni u ovom slučaju sud nije utvrdio da je bilo diskriminatornog postupanja tuženika prema tužiteljici niti ponašanja koje bi se moglo ocijeniti kao uznemiravanje tužiteljice.

43. Vezano za tvrdnje tužiteljice da je stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na druge kolege jer joj je tuženik, nakon što ju je vratio na rad u poslovnicu Sveta Nedjelja, nametnuo uvjet da svaki tjedan mora ostaviti promet od 75.000,00 kn te da nema nikakvih pritužbi na njen rad:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da ju je direktor UP putem e-mail obavijestio da ipak prelazi u po poslovnicu Sv. Nedelja i pri tome joj je postavio uvjete da je dužna ostvariti tjedno 75.000,00 kuna prometa i da istovremeno protiv nje ne bude nekakvih pritužbi jer će u suprotnome biti sankcionirana. Navela je da je zadani cilj ostvarivala, a isto joj je osobno u više navrata potvrdio i gospodin UP.

- zz tuženika VP je u svom iskazu navela da e-mail poruka koju je direktor UP uputio tužiteljici predstavlja komunikaciju kojom UP ni na koji način ne utječe na tužiteljičin povratak na radno mjesto u poslovnicu u Sveta Nedelja već istim UP informira tužiteljicu da se vraća u poslovnicu u Svetoj Nedelji s 1. listopada 2020., a nakon toga je informira da je njen plan, odnosno zadatak da svaki tjedan ostvari 75.000,00 kuna prometa te da nema nikakvih pritužbi na njen rad. Nadalje je iskazala da je upoznata s tim da je UP komunicirao tužiteljici da je zadovoljan s njenim rezultatima rada. O planovima prodaje i radnim zadacima za djelatnike u prodaji nije ona ovlaštena donositi odluku već direktor.

- svjedok NP je u svom iskazu navela da joj je poznato da je tužiteljici bio dan uvjet da mora ostvariti određeni iznos prometa te da ne smije ulaziti konflikte s drugim zaposlenicima da bi se vratila u poslovnicu u Svetu Nedelju, a taj uvjet joj je dao direktor UP. Svi trgovci su imali određeni mjesečni cilj koji su trebali zadovoljiti, a visina cilja je bila određena u dogovoru s direktorom. Ona osobno nije imala direktan nalog od direktora da je dužna ostvariti točno određeni mjesečni iznos prometa, odnosno nikada nije dobila nalog da je dužna ostvariti 75.000.00 kuna mjesečnog prometa. Ne zna za pohvale koje je tužiteljica dobila od direktora UP. Niti jedan djelatnik nije dobio nalog da je dužan ostvariti točno određeni mjesečni ili tjedni iznos prometa već da je tako striktnu uputu dobila samo tužiteljica, ali je također istaknula da su svi djelatnici imali određen minimalni iznos koji su dužni ostvariti u danu.

- zz tuženika OP je u svom iskazu naveo da trgovci u poslovnicama imaju određeni minimum prometa kojeg moraju ostvariti, misli da svaki trgovac ima različito određeni iznos, a sve ovisi o lokaciji i djelatnosti. Moguće je da je tužiteljici bio određen plan za ostvariti od 75.000,00 kuna tjedno.

- svjedok UP je u svom iskazu naveo da su svi trgovci inače imali određeni minimum prometa koji moraju zadovoljiti, a sve je ovisilo o lokaciji i vrsti djelatnosti. Tužiteljici nije bio određen minimum pometa različit u odnosu na druge, a istoj je on osobno odredio tjedni promet kojeg mora zadovoljiti u iznosu od 75.000,00 kuna, koji iznos je bio prosječni iznos za djelatnosti na koju je tužiteljica bila raspoređena. Tužiteljica je bez problema ostvarila zadnji plan čak je i premašila, a on je zbog toga i pohvalio u pratećem e-mailu.

- svjedok JP je u svom iskazu navela da je kod tuženika bila praksa da se na mjesečnoj bazi svima prikaže promet od svih kolega te je bio zadan cilj da se ostvari mjesečni promet što bliže najbolje ostvarenom prometu. U slučaju da netko ne bi ostvario zadani promet koji nije bio fiksno određen već se odnosio na najbolje ostvareni promet bio bi pozvan na očitovanje.

- svjedok SP je u svom iskazu navela da ona kao novo zaposlena u nije imala određeni limit kojeg mora ostvariti kao trgovac, ali zna da su starije kolege imali precizirani limit. Ona ni sada nema određeni limit kojeg mora ostvariti.

- svjedok CP je u svom iskazu navela da ona kao trgovac nije dobila od poslodavca propisani limit kojeg mora ostvariti, ne zna na koji način je poslodavac kontrolirao ostvareni promet, da li u odnosu na cijeli tim ili pojedinačno jer je radila svega pet mjeseci kod tuženika.

- svjedok DP je u svom iskazu naveo da u trenutku kada je donesena odluka da će se tužiteljica vratiti u poslovnicu u Svetoj Nedelji istoj je bio određen limit kojeg mora ostvariti, a to je odredio upravo direktor prodaje UP. Inače svi trgovci koji dulje rade kod tuženika imaju na isti način određen cilj koji je poželjno da ostvare. Isto se ne odnosi na novo zaposlene te novo zaposlenima prvu godinu, godinu i pol se ne određuje zadani limit. Zbog toga razloga tako određeni limit nisu imale CP i SP. On je također imao određeni limit u vrijeme kada je bio trgovac. Dalje je naveo da se kod tuženika promijenila praksa vezano uz određenje zadanog limita iz razloga što je uveden self servis te postoje blagajne, a ovo sve s promijenilo unazad dvije do tri godine. Sjeća se da je tužiteljici bio određen limit kojeg mora ostvariti po povratku u poslovnicu Sveta Nedjelja u iznosu od 75,000,00 kuna, a isti iznos su imali određeni i drugi trgovci. Što se tiče određenog targeta isti se odnosi na cijelu poslovnicu, isti je bio različit ovisno od godine do godine, a svaki trgovac je imao neki minimum targeta kojeg je morao ostvariti osim novo zaposlenih. Naveo je da nije upozoravao druge kolege u poslovnici da po povratku tužiteljice u poslovnicu odmah iznesu sve prigovore ako imaju u odnosu na tužiteljicu.

- svjedok BP je u svom iskazu navela da je kod tuženika bilo pravilo da se trgovcima određuje minimum prometa koji moraju ostvariti i to na tjednoj bazi, misli da je limit bio oko 100.000,00 - 110.000,00 kuna. Kod tuženika je došlo do promjene u poslovanju u smislu propisanog limita koji je ukinut zadnje tri-četiri godine, sada je uveden self service. U vrijeme kada je tužiteljica imala određeni limit, limit su imali svi drugi trgovci sa većim iskustvom, a poslodavac je gledao da trgovac ima iskustva godinu i pol dana. Limit je određivao direktor prodaje, a informaciju o tome im je prenosio poslovođa na sastanku koji bi se održao nakon što bi direktor prodaje donio odluku o limitu, a odluke o limitu su se donosili uglavnom jednom godišnje. Na temelju iskaza zz tuženika OP svjedoka BP, DP, NP i UP, koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio jer su dani suglasno i uvjerljivo utvrđeno je da je kod tuženika tijekom 2020. godine postojalo pravilo da se trgovcima sa više iskustva određuje minimum tjednog ili mjesečnog prometa koji moraju zadovoljiti, iznos je određivao direktor prodaje UP, a sve je ovisilo o lokaciji i vrsti djelatnosti kojom se bavi trgovac. Također iz iskaza svjedoka DP i BP proizlazi da se ta praksa kod tuženika ukinula prije par godina jer je uveden drugačiji način prodaje. Iako iz iskaza svjedokinje NP proizlazi da ona osobno nije imala nalog direktora da je dužna ostvariti točno određeni mjesečni iznos prometa niti su na taj način drugi trgovci imali utvrđen iznos prometa kojeg moraju ostvariti, iz njenog iskaza kao nesporno proizlazi da su svi trgovci imali određen minimalni iznos koji su dužni ostvariti u danu ili tjednu. Sve navedeno proizlazi i iz iskaza zz tuženika VP, kojeg sud također prihvaća. Iz iskaza svjedokinja SP i CP proizlazi da one nisu imale određeni limit koje moraju zadovoljiti, jer su bile novo zaposlene, koji iskazi su u suglasnosti s navodima svjedoka DP i BP u djelu u kojem su naveli da se limit prometa određivao samo trgovcima sa više iskustva te je sud i njihove iskaze u cijelosti prihvatio. Također sve navedeno potvrđuje i iskaz svjedokinje JP koja je također u svom iskazu potvrdila da su trgovci imali zadani cilj za koji je bilo poželjan da ga ostvare.

Tužiteljica u svom iskazu nije pojasnila na koji je to način bila stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na druge zaposlenike kada joj je određen tjedni promet u fiksnom iznosu koji mora ostvariti, ali iz njenog iskaza jasno proizlazi da je ona taj zadani promet bez problema i ostvarila, za što je i bila pohvaljena od direktora prodaje, što je u svom iskazu potvrdio svjedok UP, koji je sud u cijelosti prihvatio te koji je naveo da je iznos koji je tužiteljici bio određen prosječni iznos za djelatnost na koju je tužiteljica bila raspoređena.

Temeljem svega navedenog sud je utvrdio da tuženik nije stavljao tužiteljicu u neravnopravan položaj u odnosu na druge kolege kada joj je odredio iznos koji mora ostvariti na tjednoj bazi.

Dakle, ni u ovom slučaju sud nije utvrdio da je bilo diskriminatornog postupanja tuženika prema tužiteljici niti ponašanja koje bi se moglo ocijeniti kao uznemiravanje tužiteljice.

44. Vezano za tvrdnje tužiteljice da je sustavno uznemiravana i ponižavana tijekom 2021. jer ju je poslodavac u više navrata želio prikazati kao radnicom koja je nesavjesna na poslu, odnosno osobom koja ne poštuje radnu disciplinu, upute i pravila poslodavca o organizaciji rada, autoritete neposredno nadređenog i da joj je u dva navrata izrekao paušalne i ničim dokazane opomene pred otkaz, da je bila žrtvom širenja zlonamjernih glasina, ogovaranja i podataka koji nisu istiniti:

- tužiteljica je u svom iskazu navela da je točno je da je dobila opomene zbog povrede obveze iz radne odnosa i to dvije kroz 2021., misli da je nešto bilo i prije, a pri tome je istaknula da ju poslodavac nikada nije pozvao na usmenu očitovanje prije nego što joj je dao pisane opomene, odnosno da joj prije nego je dobila pisane opomene nitko nije ukazivao na eventualne pogreške ili neizvršavanje radnih obveza. Točno je da je u lipnju 2020. bila pozvana na razgovor kod direktora OP koji ju je upoznao s tim da postoje određene nesuglasice u poslovnici Kustošija, da se spominju nekakva ogovaranja te ju je zamolio da u tome ne sudjeluje. Smatra da su pritužbe kolegice CP a zbog kojih je dobila opomenu u potpunosti neosnovane, zbog njenih pritužbi bila je pozvana da se pisano očituje. Dalje je navela da je u studenom 2021. dobila još jednu opomenu, ovaj put posljednju pred otkaz, a povreda obveze iz radne odnosa koja joj je tom opomenom stavljena na teret nije bila opravdana. Navela je da je toga dana kao i uvijek došla prije početka svoga radnog vremena te je u periodu do početka radnog vremena uzela kavu i te se družila s kolegama, nekima od njih je već započelo radno vrijeme. Misli da su i druge kolege dobili opomenu zbog situacije na koju je prigovorio njoj nepoznat kupac. Navela je da je točno da je za vrijeme dok je bila raspoređena za rad u poslovnici Kustošija i to za vrijeme dok je bila na bolovanju došla u poslovnicu Sv. Nedelja te odradila za svoju veliku stranku određenu ponudu. Istovremeno se javila poslovođi smjene GP, a tada nije bio prisutan voditelj poslovnice, zbog čega je također opomenuta. Upoznata je sa pravilima poslodavca vezano za korištenje pauze za pušenje, kojih pravila ponašanja se uvijek držala.

- zz tuženika VA je u svom iskazu navela da je Uprava u više navrata dobila pritužbe u odnosu na tužiteljicu, da je Uprava dobivala redovito pritužbe od kolega koji su radili u poslovnicama neposredno s tužiteljicom. Uprava je istraživala navedene pritužbe, provodila razgovore s više tužiteljičinih kolega te je iz njihovih pritužbi proizlazilo da je tužiteljica konfliktna, da je teškog karaktera, da provodi strahovladu, da učestalo koristi pauzu zbog pušenja, a takve pauze traju i po 20 minuta. Poznato joj je da je UP upozoravao tužiteljicu na počinjene povrede obveza iz radnog odnosa. Istaknula je da se posljednja opomena pred otkaz koja je uručena tužiteljici vezala uz pritužbu kupca koji se direktno obratio direktoru te iznio svoje viđenje situacije, Uprava je pregledala nadzornu kameru te su utvrdili da su pritužbe kupca osnovane i istinite te su svi zaposlenici koji su sudjelovali u toj situaciji dobili opomenu. Dalje je navela da Uprava nikada nije zaprimila pritužbe protiv tužiteljice od strane MP, koji je bio direktor prodaje prije UP, ali se ime tužiteljice spominjalo na sastancima uprave i u vrijeme kada je MP bio direktor prodaje u smislu da postoje određeni konflikti. Uprava je zaprimila neposredno od radnice BP pritužbu u odnosu na tužiteljicu te je zaposlenica BP tražila zbog tužiteljice premještaj u drugu poslovnicu. Uprava je uvijek razgovarala sa svim zaposlenicima koji bi iznosili pritužbe na tužiteljicu, pritužbe u odnosu na tužiteljicu su bile učestale u razdoblju od 2019. do 2021. , ali se i prije često čulo za tužiteljicu. Istaknula je da je Uprava pozvala tužiteljicu na razgovor povodom pritužbi koje su uložili drugi zaposlenici te je tako bila pozvana na razgovor s predsjednikom uprave RA, a tužiteljica je s predsjednikom uprave imala više puta razgovore.

- zz tuženika VP je u svom iskazu navela da je pritužbe na račun tužiteljice osobno dobivala od strane UP kao direktora prodaje kao i od poslovođa koji su bili nadređeni tužiteljici. Sve uložene pritužbe je analizirala te provjeravala da li postoje osnove za njih. Navela je da je UP o svim pritužbama vodio urednu evidenciju sa svim pratećim dokazima, a također je i ona tražila sve dokaze koji bi potvrđivali osnove pritužbi. Sjeća se da je u odnosu na tužiteljicu prva opomena bila izrečena još 2014. po osnovi pritužbe koju je uložio poslovođa ĆP, sa istim je razgovarala te ga je uputila da obavi razgovor s tužiteljicom, istoj iznese svoje primjedbe te ako je potrebno izreče opomenu, a tužiteljici je upravo ĆP izdao opomenu zbog povrede obveze iz radnog odnosa. Sve daljnje opomene koje su tužiteljici dane bile su vezane uz pritužbe njenih nadređenih. Dalje je navela da su se njoj osobno obraćali poslovođe s pritužbom na tužiteljicu te konkretno iznosili kakve probleme imaju s njom. U svu komunikaciju je bio uključen direktor prodaje UP. O svim pritužbama su postojali konkretni dokazi. U odnosu na pritužbu koju je iznijela CP zatražila je da se i tužiteljica i CP očituju te je na temelju njihovih iskaza te iskaza poslovođe NP donesena odluka da se tužiteljici izreče opomena pred otkaz. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa temeljem koje je tužiteljica dobila zadnju opomenu pred otkaz radilo se o povredi koja je bila vidljiva na video nadzoru, u što je ona osobno izvršila uvid. U odnosu na tu povredu tužiteljica nije pozvana na očitovanje. Za prijašnje opomene izrečene tužiteljici, navela je da je raspolagala s materijalnim dokazima iz kojeg razloga nije zvala tužiteljicu na očitovanje jer je iz priloženih dokaza bilo nesporno da su povrede počinjene. Vezano za opomenu koju je tužiteljica dobila 2015. navela je da se radilo o povredi za koju je tuženik raspolagao materijalnom dokumentacijom koja dokazuje osnovanost uočene povrede obveze iz radnog odnosa, a iz kojeg razloga tužiteljica nije bila pozvana na davanje očitovanja. U konkretnom slučaju tužiteljica je zlouporabila rabat i ime ugovornog kupca u korist treće osobe, a sve je jasno proizlazilo iz dokumentacije kojom je raspolagao tuženik.

- svjedok NP je u svom iskazu navela da je tužiteljica imala konfliktnu situaciju s CP. Prva situacija je bila ta da je kolegica CP zbog gužve u salonu putem Waht'sApp grupe pozvala kolege iz druge smjene da uskoče u pomoć, zbog čega ju je tužiteljica kada su ostale nasamo prozvala u stilu da se ona ne smije na taj način obraćati drugim kolegama, da je tek počela raditi i odakle joj pravo na takvo ponašanje. Druga situacija je bila ta da je kolegica CP cijeli dan preuzimala kupce kako bi tužiteljica mogla odraditi započete projekte. Pri samom kraju radnog vremena kada je tužiteljica bila gotova sa svojim započetim poslom, kupac je pristupio stolu za kojim su sjedile tužiteljica i CP te su mu se obje ponudile za pomoć, a kupac je odabrao kolegicu CP. Zbog toga je tužiteljica nakon odrađene smjene ušla u verbalni sukob sa kolegicom CP te je svjedokinji upravo CP ispričala da joj se tužiteljica obraćala sa grubim riječima i upozoravala je da neka pazi što radi. Zaprijetila joj je da će pozvati upravo svjedokinju kao voditeljicu. a što je i učinila. Nadalje je iskazala da je jednom pozvao direktor koji je dobio pritužbu kupca da dugo čeka i na kraju nije ni obavio kupnju zbog tog čekanja, zbog čega je osobno tužiteljici uručila opomenu zbog povrede obveze iz radnog odnosa, a istovremeno je opomenu uručila i još dvjema kolegicama. Također bile su učestale pritužbe na tužiteljicu da učestalo koristi pauzu zbog pušenja, a na to su ukazivali voditelji smjene, kao i drugi djelatnici poslovnice. Takve pritužbe nisu bile u odnosu na druge kolege. Također kolege su često ukazivale na to da tužiteljica stvara negativnu atmosferu u poslovnici.

- svjedok RP je u svom iskazu naveo da je rad tužiteljice bio dobar, korektan, ali da je bilo i određenih propusta na koje je ukazivao tužiteljici. Tužiteljica je u odnosu na druge kolege radila propuste koji su bili teži u odnosu na propuste drugih trgovaca. Tužiteljica je radila propuste na način da nije uvažila reklamaciju kupca već je kupca uputila na iduću smjenu. On je osobno tužiteljici izrekao opomenu zbog toga što nije poštivala pravila određena za rabat, nije uvažavala reklamacije kupaca i zbog korištenja pauze. Naime, što se tiče pauze tužiteljica je koristila pauzu za pušenje izvan propisanih okvira što je uočio zamjenik voditelja poslovnice DP te mu na to ukazao.

- zz tuženika OP je u svom iskazu naveo da ga je tužiteljica osobno upoznala s tim da ima pritužbe na određene zaposlenike tuženika, konkretno na poslovođu DP. Dalje je naveo da je nakon što je tužiteljica vraćena na rad u poslovnicu u Svetoj Nedelju u odnosu na tužiteljicu su se i dalje iznosile pritužbe. Potvrdio je da je sa tužiteljicom obavljao telefonske razgovore na temu njenog odnosa prema ostalim djelatnicima u poslovnici i njenim nadređenima. Naveo je da je obavljao razgovore i sa nadređenima tužiteljice koji su iznosili pritužbe na njen rad i ponašanje, a primjedbe su bile da tužiteljica kasni na posao, odlazi s radnog mjesta, koristi pauze za pušenje dulje od propisanog i samovoljno. Zna da je tužiteljica dobivala usmene opomene svakodnevno, a postoje i pisane opomene

- svjedok UP je u svom iskazu naveo da je od strane neposredno nadređenih tužiteljici i to DP, NP, BP i OA, dobivao pritužbe na rad tužiteljice. U odnosu na tužiteljicu pritužbe su iznosile i djelatnice CP i SP, koje su se potužile da tužiteljica vrši mobing nad njima, da im prijeti, uzimala im je kupce i promet, prijetila svojim položajem u firmi, iste su navele da tužiteljica stvara lošu atmosferu u poslovnici te razbija timski duh u poslovnici. Na takvo ponašanje tužiteljice su ukazivali i voditelji poslovnice DP, a kasnije NP. Dalje je naveo da je obzirom na svoju poziciju otišao u predmetnu poslovnicu kako bi smirio cijelu situaciju. Obavio je razgovor s navedenim djelatnicima i poslovođama. Djelatnice CP i SP su zbog tužiteljice čak htjele dati otkaz te ih je on u razgovoru smirio, razgovor je trajao sat i pol nakon kojeg su iste povukle svoju odluku za otkaz. Također je naveo da tada nije razgovarao s tužiteljicom. Navedene djelatnice su dale pisanu izjavu o ponašanju tužiteljice i detaljno opisale cijelu situaciju. Pritužbe su bile proslijeđene pravnoj službi koja je dalje poduzimala korake u svojoj nadležnosti. Nakon što je tužiteljica preseljena u poslovnicu u Kustošiji ponovno su krenule pritužbe na njen rad i ponašanje. Situacija je eskalirala prilikom komunikacije u internoj What'sApp grupi gdje su se djelatnici međusobno vrijeđali, kao i vlasničku strukturu firme. Djelatnica BP se izričito žalila na ponašanje i rad tužiteljice, sačinila je pisanu izjavu o svemu te je on ponovno otišao na sastanak u poslovnicu u Kustošiji, razgovarao je s BP, nije razgovarao s tužiteljicom. Dalje je iskazao da su svi djelatnici koji su bili u kontaktu s tužiteljicom imali pritužbe, čak bi rekao da su svi "plakali" zbog tužiteljice. Tužiteljica je dobila tri do četiri opomene. Poslovođe su imale pritužbe na tužiteljicu da krši pauzu za pušenje u Svetoj Nedjelji i Kustošiji. Prema riječima poslovođe tužiteljica se skrivala po skladištu kako bi mogla pušiti iako je u skladištu izričito zabranjeno pušenje. Naveo je da je sam odlučio da ne razgovara s tužiteljicom nakon što sam odbio pritužbe od strane drugih djelatnika. S tužiteljicom sam osobno razgovarao tek nakon što ga je ista kontaktirala za vrijeme rada u poslovnici u Svetoj Nedelji.

- svjedok RPC je u svom iskazu navela da njoj osobno nitko od strane drugih djelatnika nije iznosio pritužbe na rad i ponašanje tužiteljice, niti je ona imala kakve prigovore i pritužbe na ponašanje i rad tužiteljice. Jednom je bila pozvana na sastanaka od strane OP, na temu narušenih odnosa u poslovnici u Svetoj Nedelji kojem je iskazala da je sretna što je premještana u poslovnicu Stupnik jer bi zbog atmosfere u poslovnici u Svetoj Nedelji dala otkaz zbog odnosa nadređenih.

- svjedok JP je u svom iskazu navela da je tužiteljica sa svim zaposlenicima imala korektan odnos, čak je unijela neku svježinu u poslovnicu. Osobno nikada nije čula da je u odnosu na tužiteljicu netko imao primjedbe. Njen dojam je bio da su nadređeni tužiteljicu više puta prozivali na očitovanje, pazilo se na svaki njen korak. Odnos između tužiteljice i voditeljice salona BP nije bio dobar, nije bio poslovan ni kolegijalan. Sjeća se da bi se BP ljutila na tužiteljicu ako bi tužiteljica preuzela kupca za kojeg je BP pretpostavljala da pripada njoj te je BP i psovala na tužiteljicu.

- Svjedok SP je u svom iskazu navela da se tužiteljica postavila kao voditeljica, preuzimala je sve kupce. U početku njenog radnog odnosa kod tuženika nije zbog toga iznosila prigovore voditelju poslovnice jer nije znala odnose tužiteljice i nadređenih pa je trpjela ponašanje tužiteljice sve do jednog dana. Svjedokinja je opisala situaciju kada je primijetila kupca na katu kao i to da tužiteljica toga kupca ignorira. Pogledala je tužiteljicu koja joj je dala do znanja da se ne treba brinuti oko toga kupca, da ga zanemari jer je isti težak i naporan, ali je ona svejedno pristupila kupcu te je istoga poslužila, bavila se s njim nekih sat vremena, a kad je krenula sastavljati ponudu za toga kupca pristupila joj je tužiteljica te joj je rekla da je kupac njen i da će ga ona preuzeti te da ona može otići dalje. Zbog te situacije se potužila voditelju poslovnice i istome rekla da zbog takvog ponašanja tužiteljice ne može raditi svoj posao te da daje otkaz, napustila je poslovnicu. Voditelj ju je pokušao smiriti, sutradan ujutro voditelju je rekla da i dalje ustraje pri odluci za otkaz, na što je isti rekao da će smiriti situaciju, da će razgovarati s tužiteljicom te da će svjedokinju pozvati na razgovoru. Za tri dana bila je pozvana na razgovor sa voditeljem DP i direktorom UP, isti su rekli da će razgovarali s tužiteljicom kao i to da su zadovoljni s njenim radom zbog čega je odustala od otkaza i nastavila s radom u predmetnoj poslovnici. Tužiteljica je bila pozvana na razgovor sa direktorom i voditeljem, iako tužiteljica svoje ponašanje i nakon toga sastanak nije promijenila te je i dalje nastavila uzimati sve kupce. Navela je da su starije kolegice već poznavale tužiteljicu te su se znale postaviti u odnosu na nju dok one mlađe kolegice to nisu znale. Također je navela da je i ona dobila opomenu zbog toga što se kupac potužio da ga se zanemarilo, a istovremeno su opomene dobile i druge kolegice i tužiteljica. Tužiteljici je osobno iznijela svoje nezadovoljstvo njenim ponašanjem.

- svjedok CP je u svom iskazu navela da je učestalo dobivala prigovore od tužiteljice, iako joj ista nije bila nadređena, dok od svojih neposredno nadređenih nikada nije dobivala povratni komentar o svome radu, nikakvu opasku niti negativni komentar. Svjedokinja je navela da ružno osjećala u prisustvu tužiteljice. Opisala je situaciju kada je u jednom trenu ostala sama na katu poslovnice, iako je tada bilo prisutno više kupaca, trebala je pomoć kolega pa je What'sApp grupi poslala poruku kolegama da moli da dođe onaj tko može, a usprkos njenoj molbi nitko joj nije došao pomoći. Naknadno joj je pristupila tužiteljica te ju je provela po trgovini i potom joj održala "bukvicu" da se ne smije tako ponašati, da je još mlada, da nema iskustva, od kuda joj pravo da traži pomoć obzirom da je tek došla, prijetila joj da može odbiti otkaz. Sve je prenijela svojoj neposredno nadređenoj koja joj je rekla da o tom događaju da pisano očitovanje, a misli da se i tužiteljica pisano očitovala o istome događaju.

- svjedok DP je u svome iskazu naveo da je kao voditelj poslovnice dobivao prigovore na ponašanje tužiteljice od strane drugih kolega te je sve te situacije pokušavao riješiti interno što je i uspijevao sve do situacije koju je tužiteljica imala s djelatnicom SP. Tada se u sve umiješao i direktor prodaje UP. Prigovori koje su iznosili drugi djelatnici vezano uz tužiteljicu su uglavnom bili vezani uz to da je tužiteljica preuzimala kupce od drugih djelatnika, da bi tužiteljica preuzimala od jednom više kupaca iako je u tom trenutku u poslovnici bilo djelatnika koji su bili slobodni te su se mogli bolje posvetiti kupcima, da tužiteljica koristi pauze dulje od propisanog vremena, a to su uglavnom bile pauze zbog pušenja, da tužiteljica ne bi htjela rješavati reklamacije kupaca koji bi se njoj obratili već bi isto delegirala na druge djelatnika. Dalje je iskazao da je kao voditelj poslovnice u više navrata vodio razgovore s tužiteljicom vezano uz pritužbe koje je dobivao od drugih zaposlenika, tužiteljica bi rekla da će poboljšati svoje ponašanje, ali je sve ostalo samo na riječima. Tužiteljici je davao usmene opomene. Nakon što se tužiteljica vratila raditi u poslovnicu Sveta Nedelja ista nije promijenila svoje ponašanje.

- svjedok BP je u svome iskazu navela da je tužiteljica nakon što je premještena u poslovnicu Kustošija u poslovnici širila negativnu energiju, tračala je, ogovarala je direktore te je iskazivala svoje nezadovoljstvo. Navela je da je sve primjedbe koje je imala u odnosu na tužiteljicu prenijela poslovođi BA, koji je s tužiteljicom obavio razgovor. Prvi put se obratila pisanim putem svome poslodavcu zbog ponašanja tužiteljice zbog događaja koji se dogodio 6. lipnja 2020. Toga dana imala je dogovor sa majstorom D iz tvrtke Nalus koji je rekao da će joj poslati kupca da s njim riješim ponudu. Kada je kupac došao u poslovnicu tražio je svjedokinju, ali mu je pristupila tužiteljica te mu je rekla da svjedokinje nema u poslovnici iako je bila u poslovnici te je tužiteljica započela odrađivati ponudu za toga kupca. Zbog te situacije osobno se obratila tužiteljica te joj je rekla da takvo ponašanje nije u redu, a zbog toga je zahtijevala premještaj iz poslovnice Kustošija u drugu poslovnicu. Zahtjev za premještaj je uputila svome poslovođi BA kojem je objasnila i razloge zbog kojih traži premještaj. Dalje je navela da je tužiteljica u poslovnici obavljala isključivo poslove trgovca, dok ista nije obavljala sve druge poslove, koje su obavljali drugi trgovci kao što je briga o salonu, uređenje izloga, reklamacije te su se drugi djelatnici zbog toga žalili. Također je navela da je tužiteljica učestalo koristila pauze za pušenje, suprotno propisanom vremenu, nikada se ne bi javila kad bi odlazila na takve pauze te nitko nije zao gdje je, a zbog toga je tužiteljica bila pozivana na razgovor kod poslovođe.

Sud je kao logične, životne i uvjerljive prihvatio iskaze zz tuženika PP, VP i OP, kao i iskaze svjedoka NP, RP, UP, SP, CP, DP i BP, s time da su njihovi iskazi i u skladu s dokumentacijom dostavljenom u spis iz koje proizlazi da je tužiteljica u više navrata dobivala opomene zbog povreda obveza iz radnog odnosa, sve izrečene opomene su jasno obrazložene, a iz priloženih opomena je vidljivo da je tuženik tužiteljici izrekao opomene nakon što je utvrdio odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je tužiteljica počinila povrede ugovora o radu, a za koje povrede postoje materijalni dokazi i svjedoci. Naime, autonomno je pravo poslodavca da izriče radnici opomenu zbog kršenja ugovora o radu, a kako je tuženik i postupio u konkretnim situacijama. Također, sud je mišljenja da je dužnost i obveza nadređene osobe da nadzire rad podređenih radnika te da ukoliko uoči da radnici nešto rade kako to ne treba raditi da ih na to upozori.

Iz priložene dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis proizlazi da je tuženik kao poslodavac izricao opomene i drugim djelatnicima nakon što bi utvrdio da su isti počinili povrede obveza iz radnog odnosa, nekada zbog iste povrede zbog kojih je i tužiteljici izrečena opomena, što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu.

Sud nije prihvatio iskaz svjedokinja RPC i JP te je iste ocijenio kao neuvjerljive, neobjektivne, suprotne iskazima svjedoka koje je sud prihvatio, kao i suprotne dokumentaciji koja prileži spisu. Također sud nije prihvatio navode tužiteljice da nikada nije bila opominjana da je počinila određene povrede prije nego što je dobila opomene jer je takav navod u suprotnosti s iskazom svjedoka DP, kojeg je sud u cijelosti prihvatio te koji je u svom iskazu potvrdio da je kao voditelj poslovnice u više navrata razgovarao sa tužiteljicom zbog pritužbi koje je dobivao od drugih djelatnika.

S obzirom na navedeno sud smatra da postupanje tuženika odnosno nadređenih osoba tužiteljici nije bilo u cilju njenog uznemiravanja niti se radilo o diskriminaciji.

45. Vezano za navod iz tužbe kojim tužiteljica tvrdi da je tuženik 2021. godine svima isplatio božićnicu osim tužiteljici:

- tužiteljica je u svome iskazu navela da ne spori da je za 2021. dobila božićnicu u iznosu od 1.000,00 kuna dok su druge kolege dobili veću božićnicu od nje.

- zz tuženika PP je iskazala da tužiteljici nikada nije bila isplaćena niža božićnica nego drugim radnicima, kao i da se kod tuženika božićnica deklarira kao prigodan nagrada, a ista ovisi o satima rada, rezultatima rada, odnosu prema radu i tome slično.

-zz Tuženika VP je u svome iskazu navela da što se tiče božićnice kod tuženika je ona regulirana kao prigoda nagrada i dar, istu poslodavaca prema važećem Pravilnikom može a ne mora isplati, ista ovisi o zalaganju radnika, broju radnih dana, kvaliteti rada o čemu upravu izvještava poslovođa. . Iz priloženog obračuna plaće za mjesec studeni 2021. proizlazi da je tužiteljici isplaćena božićnica 10. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna.

Sukladno važećim II. izmjenama i dopunama Pravilnika o radu usvojenih 23. studenoga 2021. (na snazi od 1. prosinca 2021. godine.) razvidno je da je odredbom čl. 57. propisano da poslodavac može odlučiti da će pojedinom radniku isplatiti prigodnu nagradu povodom božićnih i novogodišnjih blagdana te da će prilikom odlučivanja da li će pojedinom radniku isplatiti prigodnu nagradu, poslodavac osobito cijeniti rezultate rada tog radnika, efektivno izvršavanje rada te poštivanje radne discipline.

Tužiteljica je u svom iskazu navela da su drugi djelatnici dobivali božićnice u većem iznosu od nje. Vezano za naprijed navedeno treba ukazati da tužiteljica isto ničim nije dokazala, niti je stavljala dokazne prijedloge na navedene okolnosti. Dakle, ni u ovom slučaju sud nije utvrdio da je bilo diskriminatornog postupanja tuženika prema tužiteljici niti ponašanja koje bi se moglo ocijeniti kao uznemiravanje tužiteljice.

46. Tužiteljica je tijekom postupka navela da je diskriminirana i uznemiravana jer je za vrijeme trajanja pandemije COVID-19 jedino ona u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2020. poslana na plaćeni dopust koji je bio financiran od strane Republike Hrvatske. Međutim, ove svoje navode tužiteljica ničim nije dokazala, niti je stavljala dokazne prijedloge na navedene okolnosti

Takve navode tužiteljice tuženik je izričito opovrgnuo te je naveo da je u tom periodu bio prisiljen poslati 215 radnika na plaćeni dopust zbog mjere nadležnog tijela o zatvaranju uslijed pandemije korona-virusa. Kao dokaz za svoje tvrdnje tuženik je dostavio u spis spisak radnika kod tuženika koji su poslani na plaćeni dopust zbog pandemije.

Stoga je sud nije našao utvrđenim da je u konkretnom slučaju tuženik postupao prema tužiteljici različito nego u odnosu prema drugim radnicima te nije našao utvrđenim da je tuženik diskriminirao tužiteljicu niti je utvrdio ponašanje tuženika koje bi se moglo ocijeniti kao uznemiravanje tužiteljice.

47. Tužiteljica tijekom postupka iznosi tvrdnje da tuženik u konkretnom slučaju nije postupio sukladno odredbi čl. 134. ZR, smatrajući da je VP kao član Uprave nezakonito potpisala i donijela Odluku kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu dostojanstva.

Iz iskaza zz tuženika VP proizlazi da je kod tuženika imenovana kao osoba za zaprimanje pritužbi radnika po osnovi diskriminacije i to još od kada je takva obveza stupila na snagu sukladno Zakonu o radu i relevantnim propisima, a njena zamjenica je CA koja radi na poslovima voditelja kadrovske službe. Odluku o imenovanju nje kao osobe za zaprimanje pritužbi je donesena i pohranjena kod tuženika u evidencijama te su svi zaposlenici upoznati s tim da je ona osoba ovlaštena za zaprimanje pritužbi i to putem svojih poslovođa. Isto je u svom iskazu potvrdila i zz tuženika LA.

Sud smatra da ovakve tvrdnje tužiteljice nisu odlučne u ovom sporu. Naime naprijed navedenim postupanjem nije narušeno dostojanstvo tužiteljice niti joj je istim nastala kakva šteta.

48. Odredbom čl. 1. st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/2008, 112/2012), propisano je da se ovim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

48.1. Odredbom čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

49. Sud smatra da tužiteljica nije sukladno odredbi čl. 20. gore navedenog Zakona učinila vjerojatnim da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje te je teret dokaza na tužiteljici, a tužiteljica po mišljenju ovog suda nije dokazala da bi u postupanju tuženika bilo diskriminacije uvjetovane njezinom dobi i /ili spolu.

50. Odredbom čl. 7. st. 5. ZR poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

50.1. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan naknaditi štetu radniku po općim propisima obveznog prava ako radnik štetu pretrpi na radu ili u svezi s radom, a st. 2. istog čl. da se pravo na naknadu štete odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

51. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica potražuje štetu zbog povrede dostojanstva diskriminacijom i uznemiravanjem na radu od strane nadređenih osoba, odnosno zbog mobinga na radnom mjestu. Mobbing nije kategorija koja je definirana u odredbama Zakona o radu, ali prema sudskoj praksi i prihvaćenom standardu mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, a može se raditi o imovinskoj i o neimovinskoj šteti.

52. Dakle u konkretnom slučaju radilo bi se o odštetnoj odgovornosti tuženika kao poslodavca po općim propisima obveznog prava, a za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje (čl. 1045. st. 1. i st. 2., čl. 1046. i čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO)) za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta, adekvatna uzročno posljedična veza). To znači da bi poslodavac bio u obvezi nadoknaditi utuženu štetu radniku potrebno je između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca koji imaju obilježja mobbinga i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi sa nastalom štetom.

53. Analizom iskaza svjedoka, tužiteljice i zz tuženika kao i obimne dokumentacije sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje navedene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika, odnosno iz provedenih dokaza nije moguće izvesti zaključak o postojanju sustavnog psihičkog i moralnog zlostavljanja od strane tuženika kao poslodavca poduzimanjem radnji koje tužiteljica navodi u tužbi i kasnije tijekom postupka.

54. Na ročištu održanom dana 20. veljače 2025. tužiteljica je ustrajala u prijedlogu da se provede medicinsko vještačenje. Sud je na istom ročištu odbio kao nepotreban taj dokazni prijedlog tužiteljice, budući da iz provedenih dokaza nije utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo diskriminacijom i uznemiravanjem od strane tuženika, odnosno sud smatra da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom predmetu te da bi provođenje daljnjih dokaza dovelo do bespredmetnog odugovlačenja postupka.

55. Slijedom naprijed navedenog, sud je zaključio da postupanje tuženika, odnosno nadređenih radnika prema tužiteljici nemaju obilježja mobbinga odnosno zlostavljanja na radu i uznemiravanja te da zdravstveno stanje tužiteljice nije posljedica mobbinga, odnosno uznemiravanja od strane tuženika diskriminacijom i uznemiravanjem. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da su utvrdi da je uznemiravana, šikanirana, i diskriminirana na radnom mjestu ucjenama, prijetnjama otkazom Ugovora o radu, neprimjerenim izjavama o njezinoj radnoj sposobnosti, dobi, kao i prijetnjama o smanjivanju plaće bez ikakvog poslovnog i pravnog utemeljenja za vrijeme trajanje radnog odnosa kod tuženika, da se naloži tuženiku da poduzme mjere kojima će zaštiti tužiteljicu i spriječiti daljnje uznemiravanje tužiteljice te da se naloži tuženiku da joj naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 7.963,37 eura (60.000,00 kn) s pripadajućom kamatom zbog povrede prava osobnosti.

56. Tužiteljici nisu priznati parnični troškovi, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom da je ista cijelosti izgubila parnicu, dok tuženik nije potraživao troškove.

57. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. travnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte