Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-247/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica iz Siska, protiv tuženice HT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Kristijan Galić, odvjetnik iz Zagreba, radi obvezno-isplata, nakon održane i zaključene glavne rasprave od 17. veljače 2025., na kojoj su prisustvovali tužitelj osobno te punomoćnica tužitelja Milica Nenadović Timarac, odvjetnica iz Siska i tuženica osobno te punomoćnik Marko Martinković, odvjetnik iz Zagreba, dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici HT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplatiti tužitelju ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.678,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2023. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2023. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2024. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2024. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2024. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2024. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2024. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2024. pa do isplate

-186,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2024. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja a kojim traži od tuženice da tužitelju i nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, vrši isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 912,04 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu 15. srpnja 2024. tužbu protiv tuženice HT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tuženica) radi obvezno-isplata. U tužbi tužitelj navodi da su tužitelj i tuženica upisani kao suvlasnici u omjeru jednakih dijelova nekretnine u ½ polovini svaki upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Topolovac tužitelj i tuženica kao suvlasnici sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora s LONIA d.d. dana 1. listopada 2016 a sada se u zakupu nalazi trgovina STUDENAC d.o.o.. Tužitelj posjeduje samo ugovor sklopljen s Lonia d.o.o koji se dostavlja u spis dok ugovor sa STUDENAC d.o.o tuženik ne posjeduje te nije upoznat da li je isti sklopljen nakon što je trgovački lanac Studenac d.o.o. preuzeo kutinski trgovački lanac Lonia. Trgovina i dalje posluje na adresi tužitelja. Tužitelj tvrdi da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio tuženici radi isplate zakupnine no i nadalje ista odbija izvršiti isplatu tužitelju s osnova zakupa. Zadnja uplata od strane tuženice je bila 5. listopada 2023. i od tada tužena ne isplaćuje tužitelju niti polovinu zakupnine koja bi mu kao suvlasniku pripadala. Tuženica je pokrenula postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine no isto ne sprječava tuženu da vrši isplate dijela zakupnine na koje je obvezna temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora plaćati drugom suvlasniku. Između stranka ne postoji sporazum u pogledu korištenja nekretnine stoga iznos zakupa pripada tužitelju i tuženici na jednako. Tužitelj je do studenog 2023. plaćao i porez na zakup poslovnog prostora u visini od 27,60 eura mjesečno. Predlaže da sud naloži tuženici isplatu iznosa od 1.678,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, kako je pobliže navedeno u toč. I izreke presude te troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 9. rujna 2024. tuženica navodi da je zaprimila tužbu tužitelja koja se vodi pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj navodi kako mu je tuženica dužna isplatiti navodne zaostale isplate po osnovi zakupnine nekretnine koja je u suvlasništvu parničnih stranaka kao i daljnje isplate dok za to postoje zakonski uvjeti. Tuženica pobija činjeničnu i pravnu osnovanost tužbe u cijelosti. Prvenstveno ističe kako tužitelj nije dostavio niti jedan adekvatan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da zakupni odnos osnovan sa društvom STUDENAC d.o.o. kao zakupnikom i dalje traje te stoga smatra neosnovanim tužbeni zahtjev u smislu daljnjih isplata polovine zakupnine. Također, ističe kako navodi tužitelja kako postoji usmeni dogovor između parničnih stranaka temeljem kojih je tuženica navodno trebala plaćati tužitelju i više od polovice iznosa zaprimljenog s osnove predmetne zakupnine je paušalan. Štoviše, navodi da je dogovor parničnih stranaka sasvim drukčiji te je temeljem navedenog ustvari tužitelj dužan tuženici određeni novčani iznos. U odnosu na navode tužitelja kako isti otplaćuje kredit koji je podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice između parničnih stranaka te da iz navedenog razloga postoji navodni usmeni dogovor kako će tuženica veći dio zaprimljene zakupnine isplaćivati tužitelju, tuženica navodi da su isti paušalni obzirom da je kredit podignuo tužitelj samoinicijativno bez znanja tuženice te sada pokušava ishoditi povrat dijela sredstava za vraćanje kredita koji tužitelj nije podignuo za korist parničnih stranaka, već za vlastitu korist. Također, ističe kako je neosnovan navod tužitelja kako isti plaća porez na zakup poslovnog prostora, a što tuženica dokazuje opomenom nadležnog Poreznog ureda iz kojeg proizlazi kako je tuženica jedina evidentirana obveznica plaćanja poreza na dohodak od zakupnina. Slijedom svega naprijed navedenog, a obzirom na činjeničnu i pravnu neosnovanost tužbenih navoda tužitelja, tuženica predlaže Naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužitelju naloži da tuženici nadoknadi troškove vođenja ovog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (str. 4-5 spisa), uplatu zakupa od 5. listopada 2023. (str. 6-7 spisa), ugovor o kreditu (str. 8-11 spisa), otplatni plan (str. 12-13 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. listopada 2016. (str. 14-15 spisa), članak iz medija (str. 17-18 spisa), opomenu Porezne uprave [adresa] od dana 23. travnja 2024. (str. 26-27 spisa), saslušao tužitelja i tuženicu kao stranke.

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Među strankama je sporna i osnova i visina zahtjeva.

6. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj: IV-2-64/16 od 1. listopada 2016. (dalje: Ugovor o zakupu) utvrđeno je da je isti sklopljen između Lonia d.d. Kutina kao zakupoprimca, s jedne strane, i tužitelja i tuženice kao zakupodavc s druge strane. Predmet istog Ugovora o zakupu je bio poslovi prostor u [adresa], koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 50m2, a koji poslovni prostor je dan u zakup zakupoprimcu radi obavljanja registrirane trgovačke djelatnosti (čl. 1.2. Ugovora o zakupu) i istom odredbom je određeno da zakupoprimac nije ovlašten dati predmetni prostor u daljnji zakup, osim uz izričitu suglasnost zakupodavca. Čl. 3 (3.1.) Ugovora o zakupu ugovoreno je da će zakupoprimac plaćati zakupninu u iznosu od 373 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a koju zakupninu se obvezuje plaćati do 5. u mjesecu za prethodni mjesec, a plaćanje zakupnine počinje od 1. listopada 2016.. Čl. 3.2. Ugovora o zakupu ugovoreno je da će se zakupnina isplaćivati na račun ovdje tuženice. Čl. 5.1. Ugovora o zakupu ugovoreno je da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Ugovor je potpisan od strane oba zakupodavca (tužitelja i tuženice) te zakupoprimca (ovlaštene osobe istog) te je stavljen pečat zakupoprimca.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su suvlasnici na kčbr. [katastarska čestica] i to dvorište krč od 500 m2, kuća krč od 123 m2, livada krč od 2115 m2 i zgrada krč od 44 m2 (odnosno ukupno 2782 m2) tužitelj u ½ dijela i tuženica u ½ dijela.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 5114765795 od 20. veljače 2017. utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste&Steiermarkische banke d.d. Rijeka, kao banke i ovdje tužitelja, kao korisnika kredita (dalje: Ugovor o kreditu), a predmet kojeg ugovora je bio gotovinski kredit u iznosu od 45.000,00 HRK (čl. 2. Ugovora o kreditu), sa rokom otplate 48 mjeseci (čl. 3.1. Ugovora o kreditu), te mjesečnim anuitetom (ukupno 48 mjesečnih anuiteta) u iznosu od 1.097,53 HRK (sada, a u skladu s čl. 5. i 7. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, Narodne novine br: 57/2022, 88/2022, dalje: ZakonEUR, u iznosu od 145,65 eur), ugovorenom kamatom, fiksnom, od 7,950% godišnja. Ugovor o kreditu potpisan je od strane korisnika kredita te ovlaštenih osoba banke.

9. Uvidom u objavu za medije Studenac d.o.o. Omiš od 6. lipnja 2021. utvrđeno je, između ostalog, da je Studenac d.o.o. objavio da Studenac preuzima Lonia (odnosno da dolazi do poslovne integracije dviju kompanija). Prilikom utvrđenja ove činjenice ovaj sud ističe da ista nije od odlučne važnosti, pa čak niti činjenica da ugovor o podzakupu niti novi ugovor o zakupnu nije sklopljen, a kod činjenice, koju potvrđuju obje stranke, da se u poslovnom prostoru stranaka doista i nalazi isti poslovi subjekt koji plaća najam i nadalje temeljem Ugovora o zakupu i u visini u skladu s tim ugovorom.

10. Uvidom u nalog za plaćanje od 5. listopada 2023. utvrđeno je da je istim ovdje tuženica uplatila na račun tužitelja iznos od 325,17 EUR. Da je tuženica tužitelju uplatila zadnji iznos zakupa u listopadu 2023.ne osporava niti sama tuženica (dapače potvrđuje u svome iskazu).

11. Radi utvrđenja dogovora između stranaka sud je saslušao tužitelja i tuženicu kao stranke.

12. U svom iskazu tužitelj je naveo da su tuženica i on sklopili ugovor o zakupu zajedno sa Š, ne zna sada koje godine, a prema kojem ugovoru je mjesečni zakup bio 375,00 eura a koji se zakup trebao plaćati putem trajnog naloga na račun tuženice. Naveo je da je između tuženice i njega bilo dogovoreno da će se iznos zakupa plaćati na račun tuženice, no da će tuženica isti taj iznos zakupa trajnim nalogom prebacivati na račun tužitelja, a putem kojeg računa je tužitelj otplaćivao kredit. Iskazao je da je na taj način zakup i prebacivan sa računa tuženice na račun tužitelja sve do 2023., ne zna točno koji datum, kada je tuženica blokirala trajni nalog i od tada je mjesečni iznos zakupa išao na račun tuženice. Tužitelj je naveo da prije ovog postupka nije razgovarao sa tuženicom vezano za taj zakup. Tužitelj je iskazao da nekretnina za koju su tuženica i tužitelj sklopili ugovor o zakupu se nalazi u Novom Selu Palanječkom kućni broj 107 a u kojoj nekretnini tužitelj živi i to na katu, dok se u prizemlju u jednom djelu nalazi poslovni prostor koji je bio u zakupu Lonije, a sada Studenca. Naveo je da i sada, odnosno na današnji dan se u poslovnom prostoru nalazi trgovina Studenca i ista posluje. Iskazao je da od sklapanja ugovora o zakupu pa do današnjeg dana, u tom poslovnom prostoru koji se nalazi u nekretnini tuženice i tužitelja je non-stop trgovina koja posluje, jedino je razlika da je najprije bila trgovina Lonie, a sada je to od Studenca. Tužitelj je naveo da osobno nije sklapao novi ugovor o zakupu sa Studencom, a nije mu poznato niti da bi tuženica sklopila takav ugovor. Tužitelj je iskazao da, osim navedenog dogovora o kojem je iskazivao, između tužitelja i tuženice vezano za iznos zakupa nije bilo drugih dogovora. Naveo je da su stranke suvlasnici u ½ djela nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor. Iskazao je da kredit koji je otplaćivao iznosom zakupa je podignut radi kupovine nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor, a koji je bio predmet zakupa. Tužitelj je naveo da do 2023. , kada je tuženica ukinula trajni nalog, je porez na zakup plaćao tužitelj, a nakon toga navodi da isti plaća tuženica. Tužitelj je iskazao da je mjesečni anuitet kredita koji je tužitelj plaćao i koji se otplaćivao predmetnim zakupom iznosio mjesečno 435 ili 425 CHF mjesečno, dodaje da je taj kredit tužitelj u cijelosti otplatio 2024. godine. Naveo je da je kredit za kupnju kuće podigao 2004., a 2017. da je podigao kredit kod Erste banke radi adaptacije kuće (renoviranja krovišta) u kojoj tužitelj živi i u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor. Naveo je da je kredit iz 2017. bio nenamjenski u iznosu od 10.000,00 eura. Iskazao je da se sad ne sjeća je li bio kredit vezan za valutu eur ili kunski no sjeća se da je bio u protuvrijednosti od 10.000,00 eura.

13. U svome iskazu tuženica je iskazala da da prvi ugovor o zakupu za isti poslovni prostor je osobno sklopila tuženica sa SRCE-m 2004. i u to vrijeme nitko nije tražio da tužitelj bude supotpisnik tog ugovora o zakupu, iako su bili suvlasnici nekretnine i tužitelj i tuženica. Tuženica je iskazala da je naknadno taj poslovni prostor preuzela Lonia, a na toj adresi tuženica ne živi od 2014., a kada se sa djecom odselila, dok je brak između tužitelja i tuženice razveden pravomoćno 2015. . Navela je da su 2016. sa Š tužitelj i tuženica, jer je tako Š tražila, potpisali novi Ugovor o zakupu, slijedom čega su potpisnici Ugovora o zakupu bili i tužitelj i tuženica, iako su već tada bili razvedeni. Iskazala je da želi dodati da nije točno da je krovište renovirano 2017. već 2009. ili možda 2011. ili 2012., no sigurno još dok su tužitelj i tuženica bili u braku. Tuženica je iskazala da je 2022. gospođa iz Lonije tražila da tužitelj i tuženica daju suglasnost, a kako bi Lonia dala taj poslovni prostor u podzakup te su naveli da će sklopiti takav Ugovor o podzakupu sa Studencem. Tuženica je navela da su navedenu suglasnost potpisali i tužitelj i tuženica no 2023. je njih kontaktirala gospođa iz Studenca te je rekla da obzirom da je Studenac preuzeo Loniu da je potrebno sklopiti novi Ugovor o zakupu između tužitelja, tuženice i Studenca, te joj je rekla da je također kontaktirala sa tužiteljem vezano za ugovor, no da je u razgovoru tužitelj tražio da se iznos zakupa poveća na 500 eura i da je tražio da cjelokupni iznos zakupa se isplaćuje na račun tužitelja. Tuženica je iskazala da je tad rekla gospođi iz Studenca, a obzirom na tu situaciju da onda predlaže da se sklopi Ugovor o zakupu na način da Studenac isplaćuje svakom od njih ½ iznosa zakupa. Navela je da ju je naknadno ponovno kontaktirala gospođa iz Studenca te rekla da tužitelj nije pristao na takav prijedlog tuženice. Iskazala je da je nakon toga Studenac ostao u poslovnom prostoru i nastavio poslovati u istom i nadalje plaćati mjesečni iznos zakupa u skladu s Ugovorom o zakupu od 2016. i to na račun tuženica. Tuženica je dodala da je 2016., kada su sklopili Ugovor o zakupu, htjela sa tužiteljem riješiti bračnu stečevinu i to putem odvjetnika, a kada je rečeno da svi novci ostanu na računu tuženice. Tuženica je iskazala da osim toga tuženici je njen punomoćnik rekao također da, obzirom da tužitelj živi u njihovoj zajedničkoj nekretnini, da bi on tuženici trebao plaćati najam. Iskazala je da je u jednom periodu doista uplaćivala tužitelju na račun iznos zakupa, a po savjetu odvjetnika koji joj je rekao da tuženica sudjeluje u kreditu, a koji je podignut radi kupovine kuće obzirom da je nekretnina zajednička, a i bila je sudužnik u tom kreditu. Osim toga, tuženica je navela da je nakon razvoda zadržala osobni automobil, slijedom čega je smatrala da je u redu da tuženica plaća jedan dio zakupa na račun tužitelja jer je to sve skupa išlo u diobu njihove bračne stečevine. S druge strane, tuženica je iskazala da se tužitelj obvezao da će plaćati porez za zakup kao i osiguranje kuće, no to se u konačnici nije desilo te tužitelj nije redovito plaćao porez, zbog čega je nastao dug od 6.000,00 kn, a tuženici je u Poreznoj rečeno da tužitelj ne plaća redovito porez od 2017. Vezano za isto, navela je da se čula s tužiteljem te je tužitelj za taj dug donio 2.500,00 kn i rekao joj da se za ostalo tuženica snađe. Iskazala je da misli da tuženica tužitelju nije ništa dužna. Navodi da je u međuvremenu pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, koji se vodio kao izvanparnični, no tijekom tog postupka tužitelj je upućen u parnicu, a radi utvrđenja da je njegov suvlasnički dio veći nego se to vodi u zemljišnim knjigama. Vezano za to razvrgnuće, tuženica je iskazala da je tužitelj davao tuženici sulude ponude da ukoliko tuženica pristane na njegove uvjete u tom parničnom postupku da će on povući predmetnu tužbu. Navela je da se tuženica u međuvremenu naplaćala sudskih postupaka, sudskih vještaka, a i tužitelj joj je onemogućio ulazak u suposjed nekretnina koji se nalazi u poslovnom prostoru. Iskazala je, a po njenoj evidenciji, barem tako misli, da je zadnji iznos po osnovi zakupa tužitelju platila u listopadu 2023., a taj iznos je bio u mjesečnom iznosu od 325,00 eura koji iznos je tuženica trajnim nalogom mjesečno prebacivala na račun tužitelja. Tuženica je navela da je iznos od 325,00 eura prebacivala na račun tužitelja po vlastitoj odluci tuženice, a tužitelj se nije bunio na taj iznos koji je tuženica prebacivala. Dodala je da, dok su stranke bile u braku, je tuženica cjelokupni iznos zakupa prebacivala na račun tužitelja, a nakon razvoda braka upravo taj iznos od 325,00 eura po odluci tuženice. Tuženica je iskazala da se u poslovnom prostoru još uvijek nalazi Studenac koji posluje i plaća zakup na račun tuženice u iznosu prema Ugovoru o zakupu od 2016. Navela je da je zakup plaćan do određenog datuma u tekućem mjesecu za tekući mjesec, a tako je i tuženica za tekući mjesec uplaćivala tužitelju. Tuženica je navela da je tužitelj promijenio ključ od zajedničke nekretnine te da tuženica nije mogla ući u posjed iste zbog čega je putem odvjetnika podnosila odvjetničke opomene vezano za sprječavanje tužitelja da tuženica uđe u suposjed iste nekretnine, misli da su te opomene išle 2016. Dodaje da u međuvremenu nije dobila ključ od strane tužitelja. Dodaje da je odvjetnik još u dva navrata opominjao tužitelja vezano za taj suposjed.

14. Dakle, iz iskaza stranaka, a u kojem, u bitnom dijelu, su iskazi stranaka suglasni, slijedom čega sud nije imao razloga sumnjati u istinitost istih, je sud utvrdio da su stranke, kao zakupodavci, sklopili Ugovor o zakupu s Loniom, da se ugovor izvršavao i uredno se plaćao mjesečni iznos zakupa na račun tuženice, a koje iznose je tuženica, po vlastitoj volji, uplaćivala na račun tužitelja. No, vezano za eventualnu obvezu uplate cjelokupnog iznosa zakupa na račun tužitelja, sud navodi da stranke nisu suglasne oko postojanja i sadržaja takvog dogovora, slijedom čega je ovaj sud, a temeljem čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP, utvrdio da dogovora oko drugačije raspodjele zakupa, od zakonom određene, nije bilo između stranaka. Nastavno iz iskaza iskaza stranaka sud je utvrdio da, unatoč tome što Lonia d.o.o. više nije u zakupu poslovnog prostora stranaka, da se u istom poslovnom prostoru nalazi prodavaonica Studenca d.o.o. a koji i uredno posluje u tom prostoru (dakle i utuženom i točno određenom periodu) a i redovno plaća, prema Ugovoru o zakupu, iznos zakupnine na račun tuženice. Da se Ugovor o zakupu izvršavao u dijelu utuženog perioda (dakle tijekom 2023. a obzirom da je Opomena izdana 23. travnja 2024.) proizlazi i iz Opomene Porezne uprave, Područnog ureda Sisak od 23. travnja 2024. a kojom se poziva tuženica da uplati predujam poreza od najamnine i zakupnine u ukupnom iznosu od 414,63 eur (zajedno sa kamatama). Sud ističe da, unatoč nesuglasnosti iskaza stranaka u odnosu na druge dogovore (eventualno plaćanje kredita i način plaćanja, plaćanje najma odnosno naknade za korištene zajedničke nekretnine ali i podjeli bračne stečevine), predmet ovog postupka je isključivo isplata po osnovi plodova stvari koja je u suvlasništvu stranaka, slijedom čega prigovori tuženice, a kod izostanka bilo kakvog prigovora tuženice procesne ili materijalno pravne prirode (eventualnih prigovora prijeboja ili protutužbe) nisu od utjecaja za predmet ovog postupka, tim više što sama tuženica tijekom ovog postupka ne osporava bitne činjenice, a to je postojanje zakupnog odnosa, a koji se izvršavao u utuženom periodu (točno određenom) a i plaćao se zakup po Ugovoru o zakupu na račun tuženice, te činjenice suvlasništva tužitelja u ½ na nekretnine u kojoj se poslovni prostor nalazi.

15. U smislu čl. 91. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZOV) plodovi i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela pripadaju svim suvlasnicima nekretnine razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, ali svakom od suvlasnika koji je ujedno i vlasnik nekoga posebnoga dijela te nekretnine pripadaju ti plodovi i druge koristi samo za onoliko za koliko mu je suvlasnički dio veći od odgovarajućega suvlasničkoga dijela. Među strankama nije sporno da na poslovnom prostoru, koji je dan u zakup, nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, te da su stranke suvlasnici cijele nekretnine (a u kojoj se nalazi spori poslovni prostor) svaki u ½ dijel. U smislu st. 2. istog čl. plodovi i druge koristi od nekretnine na koje se ne odnosi odredba stavka 1. ovoga članka pripadaju svim suvlasnicima razmjerno njihovim dijelovima, a st. 3. istog da su ništave sve odredbe pravnih poslova koje bi bile suprotne odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka.

16. Kako tužitelj predmetnom tužbom, unatoč isticanju postojanja eventualnih dogovora stranaka o drugačijem načinu raspodjele zakupa i svrhe takve raspodijele, ne traži od tuženice isplatu plodova nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka, više od ½ dijela, a koliko iznosi njegov suvlasni dio na nekretnini stranaka (vidi toč. 7. ove presude), ovaj sud smatra da tuženica, a koja ne osporava da je zakup i primila u utuženom periodu i to u iznosu kako je ugovoreno Ugovorom o zakupu (u iznosu od ukupno 373 eur mjesečno, vidi toč. 6. ove presude) te da je posljednju uplatu zakupa tužitelju uplatila u listopadu 2023., jasno je da je tuženica sada dužna isplatiti tužitelju utuženi iznos zakupa za period od studenog 2023. pa do zaključno srpnja 2024. (kao mjeseca isplate zakupa) u mjesečnom iznosu od 186,50 eura (1/2 dijela iznosa ukupnog zakupa), slijedom čega je usvojio zahtjev tužitelja za iznos od ukupno 1.678,50 eur (1/2 dijela zakupnine isplaćene u razdoblju od studenog do zaključno srpnja 2024. kao dana podnošenja tužbe) i odlučio kao u izreci toč. I. izreke. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženica isplaćuje i nadaje iznos zakupa "dok za to budu postojali zakonski uvjeti" ovaj sud ističe da ne postoji zakonska obveza da tuženica isplati tužitelju iznos zakupa za ubuduće (prije uplate samog zakupa od strane zakupoprimca dakle prije ubiranja ploda) već se u konkretnom slučaju radi o ugovornom odnosu, a osnovom kojeg je tuženica dužna isplaćivati tužitelju iznos zakupa dok se njoj i vrši isplata takvih i iznosa zakupa. Dakle tek po utvrđenju da se točno određeni iznos, po točno određenom pravnom odnosu, i isplaćuje tuženici, za tuženicu nastaje obveza isplate dijela zakupa tužitelju kao suvlasniku nekretnine, a ne temeljem samog zakona (zakonske obveze prema tužitelju, npr. kao uzdržavanje) slijedom čega tužitelj neosnovano zahtjeva svojom tužbom i buduće isplate. Ovdje sud ističe da tužitelj tijekom ovog postupa, a do zaključenja prethodnog postupka (ali niti naknadno) nije proširio (preinačio) svoju tužbu i za daljnje isplate koje su uslijedile do zaključenja glavne rasprave, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja ograničen samo na buduće (i nadalje) isplate i o kojima je ovaj sud raspravljao (a i dana je mogućnost raspravljanja protivnoj strani) a koje potraživanje je sud utvrdio neosnovanim. Slijedom iznesenog ovaj sud je taj dio zahtjeva tužitelja odbio kao neosnovan te je odlučio kao u toč. II. izreke. Zbog tužitelja se ističe da tužitelj uvijek može podnijeti novu tužbu za isplate koje su uslijedile nakon perioda koji mu je dosuđen, no tek po isplati takvih iznosa samoj tuženici.

17. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od dospijeća svakog mjesečnog iznosa zakupa (5.tog u mjesecu za prethodni mjesec, čl. 3,. Ugovora o zakupu, vidi toč. 6. ove presude) pa do isplate. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.

18. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP a obzirom da je tužitelj u pretežitom dijelu uspio svojim zahtjevom (a obzirom na VPS na koji stranke nisu prigovarale).

19. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 11. studenog 2024. i 17. veljače 2024. za svako u iznosu od 250,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), trošak pristupa na ročište od 8. listopada 2024. u iznosu od 62,50 eur (Tbr 9/5 52/3, 46 i 54 Tarife). Tužitelju je priznat i materijalni trošak dužne pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba u svezi čl. 7. ZOSP), te pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe), odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 912,04 eur, a koji je naloženo da plati tuženik.

20. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška, a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

21. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

U Sisku, 3. travnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćniku