Poslovni broj: Usž-4274/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja „Tehnika“ d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, zastupanog po zakonskom zastupniku UŽ, predsjedniku uprave, a on po opunomoćeniku KŽ, službena osoba, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi oglašivanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1564/23 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1564/23 od 16. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-363-03/22-03/94, urbroj: 531-07-1-3-1-/1-23-3 od 3. svibnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, klasa: UP/I-363-03/22-002/1678, urbroj: 251-10-31-1/023-22-4 od 3. listopada 2022. te je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova delegacije predmeta u iznosu od 30,00 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 3. listopada 2022. kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja tog tijela, klasa: UP/I-363-03/2008- 54/9084, urbroj: 251-13-01/01-2008-01 od 2. siječnja 2008.
3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi pobija predmetnu presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome smatra kako se sukladno odredbi članka 168. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP/09) u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91. i 103/96., dalje: ZUP/96) jer je isti bio na snazi i za vrijeme vođenja upravnog postupka i donošenja rješenja u odnosu na koje je podnio prijedlog za oglašivanje rješenja ništavim. Ističe kako zakonom nije propisano da se upravni postupak smatra dovršenim nakon njegove pravomoćnosti. Smatra da pravo na podnošenje prijedloga za oglašivanje rješenja ništavim temeljem odredbe članka 267. stavak 1. točka 6. ZUP-a/96 predstavlja stečeno pravo te se isto ne može i ne smije ograničiti ili ukinuti donošenjem druge pravne norme. Smatra da sukladno načelu jedinstva upravnog postupka, postupak pokrenut prijedlogom za oglašivanje rješenja ništavim predstavlja nastavak upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje od 2. siječnja 2008., a ne novi upravni postupak kako se tumači u osporenoj presudi. Smatra kako je prvostupanjski sud primjenom odredbi ZUP-a/09 povrijedio načelo zabrane retroaktivnog djelovanja zakona. U prilog tvrdnjama koje iznosi u žalbi poziva se na pravnu teoriju. Ističe kako prvostupanjski sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu, već je u izreci odlučeno samo o točki 1. tužbenog zahtjeva, dok o točki 2. i 3. nije odlučeno. U cijelosti ostaje kod svih tužbenih navoda i predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu te poništiti osporenu presudu i sam riješiti upravnu stvar, podredno poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta tuženika i upravnog tijela prvog stupnja prema kojem je u pravilno provedenom postupku odbijen prijedlog tužitelja za oglašivanje rješenja upravnog tijela prvog stupnja od 2. siječnja 2008. ništavim jer nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a/09.
8. Ovaj Sud prvenstveno ističe kako u konkretnom slučaju, suprotno žalbenom prigovoru, nema mjesta primjeni odredbe članka 168. ZUP-a/09 prema kojoj će se postupci započeti do stupanja na snagu ZUP-a/09 nastaviti i dovršiti prema odredbama ZUP-a/96. Ovo stoga jer je upravni postupak u odnosu na koji je tužitelj podnio prijedlog za oglašivanje rješenja ništavim, i po ocjeni ovog Suda dovršen po odredbama ZUP-a/96., a citirana zakonska odredba ne daje osnovu za postupanje po ZUP-u/96 u situacijama koje se odnose na izvanredne pravne lijekove podnesene nakon 1. siječnja 2010., odnosno nakon stupanja na snagu ZUP-a/09.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj prijedlog za oglašivanje pravomoćnog rješenja upravnog tijela prvog stupnja od 2. siječnja 2008. ništavim podnio dana 20. srpnja 2022. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju izvanredni pravni lijek podnio nesporno nakon stupanja na snagu ZUP-a/09. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio kako je ZUP procesni zakon te kako je postupak određivanja komunalne naknade pravomoćno okončan, dok je podnošenjem prijedloga za oglašivanje rješenja upravnog tijela prvog stupnja od 2. siječnja 2008. ništavim iniciran novi, samostalni upravni postupak koji se u skladu s odredbom članka 40. stavkom 1. i stavkom 2. ZUP-a/09 smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnom tijelu.
10. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi kako je tužitelj kao razlog za ništavost naveo pogrešno utvrđenu površinu poslovnog prostora slijedom čega mu je utvrđena komunalna naknada u previsokom iznosu.
11. Odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a/09 propisano je kako će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti (točka 1.), ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku (točka 2.), ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće (točka 3.), ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo (točka 4.), ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala (točka 5.) i ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (točka 6.).
12. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, razvidno je kako pogrešno utvrđena površina poslovnog prostora, i po ocjeni ovog Suda, nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim. S tim u vezi, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da ništavost kao najteži oblik nezakonitosti upravnog akta postoji samo u slučajevima koji su zakonom izričito propisani pa se oglašivanje rješenja ništavim ne može i ne smije proširivati na ostale upravne akte koji su nezakoniti iz drugih razloga (povreda materijalnog zakona, povreda pravila postupka i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), a na koje razloge se tužitelj poziva u konkretnom slučaju. Osim toga, ovaj Sud ističe kako pogrešno utvrđena površina poslovnog prostora nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim ni po odredbama ZUP-a/96. na čiju primjenu upućuje tužitelj svojim žalbenim navodima.
13. U odnosu na prigovor tužitelja kako prvostupanjski upravni sud nije u cijelosti odlučio o tužbenom zahtjevu, ovaj Sud ističe kako kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva. Naime, ovaj Sud smatra da odredbu članka 47. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) ne treba tumačiti kao obvezu suda da izrekom presude odlučuje o svakom od postavljenih tužbenih zahtjeva, nego kao obvezu suda da, u granicama tužbenog zahtjeva i ovisno o rezultatima postupka, donese odluku kojom će osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava stranke povrijeđenog pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela, vodeći brigu da neznanje i neukost stranke ne budu na štetu njenog prava, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Osim toga, da je Sud našao tužbeni zahtjev osnovanim, rješavanje upravne stvari podrazumijevalo bi i oglašivanje rješenja ništavim jer je upravo to predmet ove upravne stvari.
14. S obzirom da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost osporene presude koja sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a, to nema mjesta usvajanju žalbe.
15. Osnovano je tužitelju priznat trošak delegacije spora u iznosu od 30,00 EUR pravilnom primjenom odredbe članka 11. stavka 2. i stavka 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).
16. Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti sukladno odredbi članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci.
U Zagrebu, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
