Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-1671/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], 1. bolnički odvojak 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Bazina, odvjetniku u Zagrebu , protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po pun. iz OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. ožujka 2025. godine u nazočnosti zam. pun. tužitelja Ivane Price Matijaš, odvj. iz Rijeka i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 3. travnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.416,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 7,39 EUR od
05.11.2008. godine do isplate na iznos od 8,33 EUR od
08.01.2009. godine do isplate na iznos od 13,20 EUR od
05.02.2009. godine do isplate na iznos od 15,62 EUR od
07.03.2009. godine do isplate na iznos od 9,46 EUR od
08.04.2009. godine do isplate na iznos od 10,85 EUR od
07.05.2009. godine do isplate na iznos od 8,16 EUR od
05.06.2009. godine do isplate na iznos od 7,13 EUR od
08.07.2009. godine do isplate na iznos od 6,75 EUR od
05.08.2009. godine do isplate na iznos od 8,54 EUR od
05.09.2009. godine do isplate na iznos od 6,35 EUR od
06.10.2009. godine do isplate na iznos od 6,87 EUR od
06.11.2009. godine do isplate na iznos od 8,29 EUR od
05.12.2009. godine do isplate na iznos od 11,35 EUR od
06.01.2010. godine do isplate na iznos od 14,11 EUR od
05.02.2010. godine do isplate na iznos od 14,74 EUR od
05.03.2010. godine do isplate na iznos od 19,56 EUR od
07.04.2010. godine do isplate na iznos od 19,21 EUR od
06.05.2010. godine do isplate na iznos od 22,37 EUR od
05.06.2010. godine do isplate na iznos od 34,58 EUR od
07.07.2010. godine do isplate na iznos od 28,68 EUR od
05.08.2010. godine do isplate na iznos od 42,19 EUR od
07.09.2010. godine do isplate na iznos od 38,07 EUR od
07.10.2010. godine do isplate na iznos od 31,95 EUR od
06.11.2010. godine do isplate na iznos od 46,52 EUR od
08.12.2010. godine do isplate na iznos od 52,40 EUR od
20.01.2011. godine do isplate na iznos od 50,61 EUR od
05.02.2011. godine do isplate na iznos od 51,63 EUR od
05.03.2011. godine do isplate na iznos od 45,44 EUR od
06.04.2011. godine do isplate na iznos od 52,01 EUR od
06.05.2011. godine do isplate na iznos od 70,41 EUR od
07.06.2011. godine do isplate na iznos od 63,50 EUR od
06.07.2011. godine do isplate na iznos od 92,05 EUR od
23.08.2011. godine do isplate na iznos od 69,03 EUR od
07.10.2011. godine do isplate na iznos od 71,69 EUR od
05.11.2011. godine do isplate na iznos od 65,07 EUR od
15.11.2011. godine do isplate na iznos od 65,78 EUR od
06.12.2011. godine do isplate na iznos od 71,66 EUR od
06.01.2012. godine do isplate na iznos od 76,14 EUR od
07.02.2012. godine do isplate na iznos od 75,68 EUR od
06.03.2012. godine do isplate na iznos od 73,07 EUR od
06.04.2012. godine do isplate na iznos od 74,26 EUR od
05.05.2012. godine do isplate na iznos od 76,07 EUR od
06.06.2012. godine do isplate na iznos od 75,12 EUR od
31.07.2012. godine do isplate na iznos od 75,00 EUR od
04.08.2012. godine do isplate na iznos od 72,53 EUR od
07.09.2012. godine do isplate na iznos od 70,69 EUR od
06.10.2012. godine do isplate na iznos od 73,80 EUR od
07.11.2012. godine do isplate na iznos od 72,09 EUR od
07.12.2012. godine do isplate na iznos od 74,39 EUR od
08.01.2013. godine do isplate na iznos od 69,66 EUR od
08.02.2013. godine do isplate na iznos od 70,60 EUR od
08.03.2013. godine do isplate na iznos od 74,77 EUR od
09.04.2013. godine do isplate na iznos od 69,32 EUR od
09.05.2013. godine do isplate na iznos od 66,01 EUR od
08.06.2013. godine do isplate na iznos od 65,23 EUR od
09.07.2013. godine do isplate na iznos od 67,47 EUR od
08.08.2013. godine do isplate na iznos od 68,16 EUR od
07.09.2013. godine do isplate na iznos od 72,68 EUR od
08.10.2013. godine do isplate na iznos od 71,11 EUR od
16.11.2013. godine do isplate na iznos od 74,46 EUR od
14.12.2013. godine do isplate na iznos od 71,06 EUR od
15.01.2014. godine do isplate na iznos od 74,11 EUR od
13.02.2014. godine do isplate na iznos od 75,82 EUR od
12.03.2014. godine do isplate na iznos od 75,31 EUR od
12.04.2014. godine do isplate
na iznos od 73,06 EUR od
13.05.2014. godine do isplate
na iznos od 72,43 EUR od
12.06.2014. godine do isplate na iznos od 74,51 EUR od
12.07.2014. godine do isplate na iznos od 76,63 EUR od
12.08.2014. godine do isplate na iznos od 76,87 EUR od
12.09.2014. godine do isplate na iznos od 76,83 EUR od
11.10.2014. godine do isplate na iznos od 79,84 EUR od
12.11.2014. godine do isplate na iznos od 80,69 EUR od
13.01.2015. godine do isplate na iznos od 80,86 EUR od
11.02.2015. godine do isplate na iznos od 80,86 EUR od
11.03.2015. godine do isplate na iznos od 80,86 EUR od
26.03.2015. godine do isplate na iznos od 80,86 EUR od
11.04.2015. godine do isplate na iznos od 80,86 EUR od
26.05.2015. godine do isplate na iznos od 80,86 EUR od
24.06.2015. godine do isplate na iznos od 80,83 EUR od
22.07.2015. godine do isplate na iznos od 78,92 EUR od
22.08.2015. godine do isplate na iznos od 78,92 EUR od
02.10.2015. godine do isplate na iznos od 78,92 EUR od
28.10.2015. godine do isplate na iznos od 78,92 EUR od
26.01.2016. godine do isplate na iznos od 78,92 EUR od
26.01.2016. godine do isplate na iznos od 78,92 EUR od
26.01.2016. godine do isplate na iznos od 103,95 EUR od
09.03.2016. godine do isplate na iznos od 101,54 EUR od
08.04.2016. godine do isplate na iznos od 96,94 EUR od
11.05.2016. godine do isplate na iznos od 100,23 EUR od
10.06.2016. godine do isplate na iznos od 102,79 EUR od
09.07.2016. godine do isplate na iznos od 101,09 EUR od
13.08.2016. godine do isplate na iznos od 96,36 EUR od
17.08.2016. godine do isplate na iznos od 94,97 EUR od
21.09.2016. godine do isplate na iznos od 99,92 EUR od
10.11.2016. godine do isplate na iznos od 99,36 EUR od
08.12.2016. godine do isplate na iznos od 104,44 EUR od
11.01.2017. godine do isplate na iznos od 97,35 EUR od
22.03.2017. godine do isplate na iznos od 99,52 EUR od
14.04.2017. godine do isplate na iznos od 91,73 EUR od
13.05.2017. godine do isplate na iznos od 81,58 EUR od
15.08.2017. godine do isplate na iznos od 78,47 EUR od
14.12.2017. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se nepostojanje tražbine tuženika istaknuto procesnim prigovorom radi prebijanja za iznos od 136.657,58 HRK/18.137,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i za iznos od 1.458,79 HRK/193,62EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici IĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.519,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,31% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška do iznosa od 3.644,75 EUR (za iznos od 125,00 EUR), kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio i objavio presudu posl.br.P-4003/2019-29 24.11.2022., koja je ukinuta odlukom Žup. suda u Dubrovniku, posl.br.Gž-200/2023 9.10.2024. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje,jer da odlučivanje o procesnoj kompenzaciji, nije utemeljeno na odredbi čl. 338 st.3 ZPP-a, da je stoga potrebno ponovo odlučiti o prigovoru radi prebijanja i donijeti novu odluku, kao i odluku o parničnom trošku.
2. U ovome ponovljenom sudskom postupku, tužiteljica po pun. je ustrajala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i svih dosadašnjih navoda, predlaže pročitati iskaze tužiteljice, izvršiti uvid u nalaz i mišljenje vještaka i uvid u već provedene dokaze, zaključiti raspravu i odbiti procesni prigovor radi prebijanja kao neosnovan, jer je potraživanje tuženika zastarjelo, jer tuženik nije potrošač i na njegovo potraživanje, da nije moguće primijeniti odluke iz kolektivnog spora glede zastare tražbine,već odredbe Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica navodi, da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu, 10. svibnja 2006, da je isti solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, da je odobren kredit od 36.299,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u opticaj, da se nije pojedinačno pregovaralo o odredbama istog Ugovora, a prema odredba Zakona o zaštiti potrošača (ZZP), da se takve odredbe smatraju nepoštenima, jer, da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je takvo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja , jer ,da se o bitnim sastojcima ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da je postupanje protivno odredba čl. 247 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), da je predmetni ugovor standardni ugovor banke na koji ona kao potrošač nije mogla utjecati, da je vezanjem za tečaj CHF prouzročena šteta, jer da je ugovaranje valutne klauzule stvorilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, o čemu se izjasnila sudska praksa, da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača donesena presuda u spisu posl. br. P- 1401/2012, kojom je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore koristeći ništetne i nepoštene odredbe, na način, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN96/03) i to čl. 81, 82 i 90, a od 7. kolovoza 2007. pa na dalje, da je Visoki trgovački sud 14. lipnja 2018. donio presudu posl. br. Pž-6632/2017 kojom je odbijena žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica CHF (valutna klauzula), da je Vrhovni sud RH 3. rujna 2019. donio odluku Rev-2221/2018, kojom je odbio revizije tuženika u predmetu tužitelja potrošača, protiv 8 domaćih banaka, uključujući i ovdje tuženika, koja revizija je podnesena na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12, da je Vrhovni sud RH zauzeo pravni stav, da su banke, tuženici u tome predmetu, između ostalih i ovdje tuženik, u određenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem glavnice vezane za valutu CHF, a da se nije o tome pojedinačno pregovaralo, da sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118 ZZP-a, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. da je ništetna odredba ugovora o kreditu vezana na valutu CHF i stoga tuženik niti u ovom ugovornom odnosu nije imao pravo na naplatu svojeg potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, da je prema odredbi čl. 323 ZOO-a, tuženik dužan vratiti sve što je primio prema osnovama koje su utvrđene ništetnim, predlaže, da sud usvoji tužbeni zahtjev, koji je preciziran podneskom od 3. kolovoza 2022.,nakon provedenog financijskog vještačenja,koji je usklađen u valuti Eur, prema odredbama Zakona o uvođenju Eur-a, kao službene valute(list 491-495 spisa).Tužiteljica u podnesku od 22.10.2024 navodi,da je u cijelosti podmirila ostatak duga prema tuženiku 28.11.2022.,i da je tuženik 15.12.2022., dostavio brisovno očitovanje ,kojim je dozvolio brisanje prava zaloga na suvlasničkom djelu nekretnine tužiteljice,koje je bilo uknjiženo na temelju Ugovora o kreditu,iz čega proizlazi, da tražbina tuženika više ne postoji, dostavlja i promet računa tužiteljice i potvrdu tuženika o brisovnom očitovanju(list 479i 480spisa).
3. U odgovoru na tužbu, tuženik po punomoćniku, spori osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva,osporava status potrošača tužiteljici, ističe prigovor dvostruke litispendencije, jer da je 21. veljače 2020. zaprimio tužbu od Općinskog suda u Rijeci, pod posl. br. P-283/2020, kojom tužiteljica traži utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 10. svibnja 2006., radi navodne ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, predlaže, da sud odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-283/2020, ističe prigovor zastare potraživanja, jer da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok,te prigovor zastare i za preinačeni dio,nakon što je tužiteljica povećala tužbeni zahtjev i izvršila preinaku,nakon provedenog financijskog vještačenja. Tuženik navodi, da se odlukeVrhovnog suda Rev-2221/18 i Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovoj parnici, jer da je valutna klauzula zakonska odredba prema čl. 22 ZOO-a, a da su odluke na koje se poziva tužiteljica nepravilne i nezakonite, da to potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C- 81/19, prema kojoj je ugovorna odredba o valutnoj klauzula isključena od ispitivanja poštenosti, odnosno nepoštenosti. Tuženik ističe, da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, kroz reklamne materijale i oglase, da su klijenti bili informirani o valutnoj klauzuli na više različitih načina, pa da je stoga nelogično i neživotno da tužiteljica nije znala za rizik,.U podnesku od 4.3.2025.,u ponovljenom sudskom postupku tuženik je učinio nespornim da je tužiteljica podmirila potraživanje tuženika po predmetnoj partiji kredita ,da je kredit zatvoren 11.12.2022.,,ali da ta činjenica nije od značaja kod ocjene osnovanosti tuženikovog prigovora radi prebijanja,ističe za iznos od 136.657,58 HRK, koji se sastoji od 111.864.00kn s osnova glavnice za cjelokupni nepodmireni iznos kredita, sa redovnom kamatom od 9.903,58 HRK, zateznom kamatom od 12.618,25 HRK, sudskim troškovima od 1.623,50 HRK i javnobilježničkim troškovima od 648,25 HRK, uvećano za zakonske zatezne kamate na glavnicu, koje teku od 1. prosinca 2020.,do isplate,jer, da tužiteljica nije uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze, pa je sukladno odredbi čl. 15 Ugovora o kreditu, s danom 13. studenog 2018. otkazao Ugovor i učinio dospjelim cjelokupni neotplaćni dio kredita.Tuženik dalje navodi, da ističe procesni prigovor radi prebijanja tražbine s osnova potplaćenih iznosa od 1.511,05 HRK (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja .
4. Tužiteljica u podnesku od 10. prosinca 2021., navodi, da je neosnovan prigovor dvostruke litispendencije, jer, da u toj parnici radi se o potpuno drugoj pravnoj osnovi i da predmeti nisu istovjetni, da je neosnovan prigovor radi prebijanja, jer, da je općepoznato, da su potrošači koji su ugovorili kredite s nepoštenom valutnom klauzulom vezanom za valutu CHF plaćali anuitete veće i do 80% od anuiteta bez ugovorenih nepoštenih odredbi, a što se tiče negativne razlike, ističe prigovor zastare, jer da je protekao opći zastarni rok od 5 godina, tužiteljica osporava da je bila odgovarajuće informirana o odredbama ugovora o kreditu i valutnoj klauzuli, da je razina informiranosti već utvrđena naprijed citiranim presudama u kolektivnom sporu, nikada nije dobila nikakav reklamni materijal niti brošure, niti su prilikom sklapanja ugovora objašnjeni rizici, prodan je kredit uz uvjeravanje, da je to najbolja i najsigurnija opcija, smatra, da je rast tečaja CHF bio predvidiv tuženiku i da je tuženiku bilo jasno kakav kredit daje tužiteljici, na što tužiteljicu nije upozorio, a da odgovornost tuženih banaka je razvidna i iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1405/12, jer da iz iste presude proizlazi, da odgovornost banaka postaje razvidna pogotovo onda kada se uzme u obzir što su sve tužene banke prešutjele potrošačima, a tiče se upravo stručnih analiza o predvidivom pritisku kapitala iz buduće Eurozone na CHF, da su u tom periodu banke savjetovale klijente da su za njih ugovori vezani za CHF povoljniji zbog niže kamatne stope, a da su rizici promjene tečaja ignorirani ili prešućeni klijentima, iako su to banke znale, da je revizijskom odlukom VSRH posl. br. Rev-2245/2017-2 odlučeno,da je prekinuta zastara potraživanja ,tužbom u kolektivnom sporu, jer da je izraženo pravno shvaćanje, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
5. U dokaznom postupku,na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 5-7 spisa), uvid u presliku ZK izvatka za nekretninu vlasništvo tužiteljice (list 8 spisa),uvid u otplatni plan(list 14-16) pročitan je iskaz tužiteljice kao stranke (list 278-279 spisa) , izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Petre Blašković zaposlenoj u Centru za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba (list 288-298 spisa). Sud je odbio provođenje dokaza čitanjem iskaza BĐ na okolnost poslovanja tuženika s klijentima,ovaj dokaz sud drži suvišnim i nepotrebnim za utvrđenje merituma,jer se ne odnosi na ugovorni odnos između stranaka, jer je to generalni iskaz u pisanoj formi o poslovanju banke, sud je odbio saslušanje svjedokinje IĐN, jer prema navodima pun. tuženika nije bila osobni bankar tužiteljice, pa je provođenje ovog dokaza suvišno i nepotrebno za utvrđenje merituma ove pravne stvari.
6. Ocjenom provedenih dokaza,svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje, da je tužiteljica dokazala osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, koji je preciziran podneskom od 03.8.2022.,i usklađen prema Zakonu o uvođenju Eur-a kao službene valute(list 491-495spisa). Po utvrđenju suda, neosnovan je navod tuženika, da tužiteljica ne bi imala status potrošača, jer prema odredbi čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP), potrošač je svaka fizička osoba, koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je tužiteljica kao fizička osoba zaključila pravni posao sa tuženikom u okviru djelatnosti tuženika, jer je tuženik banka i bavi se emitiranjem novca, predmet ovog ugovora je isplata kredita tužiteljici u iznosu od 36.299,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjena kredita je adaptacija stana, stoga sud utvrđuje, da je tužiteljica u ovom ugovornom odnosu dokazala status potrošača, kroz primjenu naprijed cit. odredbe čl. 5 st.15 ZZP-a. Prema odredbi čl. 52 ZZP-a, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dakle, a contrario, dopušteno je ocjenjivati da li su poštene ugovorne odredbe, ako nisu jasne i ako nisu lako razumljive i uočljive, što je propisano i odredbom čl. 53 ZZP. Prema odredbi čl. 54 st. 1 ZZP, dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, dok je st. 2 cit čl. 49 ZZP-a, propisano, da se smatra, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a prema odredbi čl. 55 st. 1 ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Iz iskaza tužiteljice kao stranke u bitnome proizlazi, da nije mogla utjecati na sadržaj ugovornog odnosa, da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, jer,da su to tipski ugovori banke,banka ih daje klijentu da ih odnese kod javnog bilježnika na ovjeru, niti su joj kod javnog bilježnika objašnjavali odredbe iz ugovora,njoj je bilo bitno,da može dobiti novac i da ima dovoljno sredstava od plaće,da može kredit vraćati,jer da je znala,da će rata kredita narasti na 2700.00kn,da ne bi podizala kredit. Sud vjeruje iskazu tužiteljice, jer je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, i uvidom u otplatni plan, sud utvrđuje, da nisu navedene rate povrata kredita od 2.700,00kn, kako to tužiteljica i ističe tijekom postupka. Sud je stava, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ima se primijeniti i u ovoj parnici kako to propisuje i odredba čl. 118 ZZP-a, a i prema odredbi čl. 502. c ZPP-a, o proširenju subjektivnih granica pravomoćne presude na fizičke i pravne osobe, da se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u toj parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c ZPP-a).
7. Prema odluci VTS-a u kolektivnoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača , pravomoćno je utvrđena ništetnost valutne klauzule, odlukom Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena u revizijskom postupku odlukom Vrhovnog suda RH, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima nepoštene ugovorne odredbe, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ili u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, pa su u tom dijelu banke postupile protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima,što je sud utvrdio i u ovoj parnici u zaključenju pravnog posla između stranaka, jer je tužiteljica dokazala, da nije imala saznanja, koliko će novca tijekom otplate kredita morati isplatiti radi ugovorene valutne klauzule, čiji je cilj zaštitni a ne profitni, te sud utvrđuje, da je u konkretnom ugovornom odnosu, došlo do narušavanja ugovorne ravnoteže i remećenja ravnopravnosti stranaka, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, propisano odredbom čl.4 ZOO-a. Dakle, predmetni ugovor bio je opterećen s bitno promjenjivim elementom, valutnom klauzulom, koje odredbe su utvrđene ništetnim u naprijed cit. odlukama, Pž- 6632/2017 i Rev-2221/18 VSRH, te su takve odredbe stvorile neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana,pa tako i u ovom ugovornom odnosu, koji je činjenično i pravno istovjetan u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i potrošača u naprijed cit. odlukama, koje su pravni osnov za utvrđenje osnovanosti ove tužbe i tužbenog zahtjeva. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje,da su stranke ugovorile valutnu klauzulu vezanu za valutu CHF,što je sukladno odredbi čl.22 ZOO- a,međutim,tijekom otplate kredita tečaj valute CHF je znatno mijenjan u odnosu na prvobitno ugovoreni,te je tužiteljica iz toga razloga platila veću sumu novca ,nego što je bilo u početnom otplatnom planu,pa je svakako ovakva promjena tečaja dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača,te su takve odredbe iz toga razloga utvrđene ništetnim u parnicama kolektivne zaštite potrošača,jer je utvrđeno,da ugovaranjem valutne klauzule,potrošači u parnicama tzv.“švicarac“su u neravnopravnom položaju u odnosu na banke,kao davatelje kredita,jer valutna klauzula u konkretnom slučaju,nije ostvarila svrhu,koja je propisana odredbom čl.22 ZOO-a.
8. Ne bi bio osnovan prigovor dvostruke litispendencije, jer prema odredbi čl.194 st.3 ZPP-a, dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtijeva pokrenuti nova parnica među istim strankama. Između stranaka nije sporno, da se parnica P- 283/2020 vodi između istih stranaka, ali sa bitno drugačijim tužbenim zahtjevom, jer se u tome spisu traži utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora o kreditu, dakle, tužbeni zahtjev nije istovjetan kao u ovoj parnici, stoga je sud odbio prigovor dvostruke litispendencije kao neosnovan.
9. Sud je odbio prekid ovog postupka, do pravomoćnog okončanja postupka u spisu P-283/2020, jer je stava, da odlučivanje u toj parnici,nije prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj parnici,jer pravni osnov ovog tužbenog zahtjeva,vezan je za utvrđenja u odluci Visokog Trgovačkog suda RH, Pž-6632/2017 i Rev-2221/18, VSRH.
10. Sud je preinaku tužbe dopustio prema zaključku br. 7 sa Sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda od 29. ožujka 2018., da se dopušta preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (izvod iz zapisnika VSRH od 26. studenog 2021. posl br. Su IV-162/2021).
11. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer prema objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 (čl. 104 st. 1 ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinjue teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a prema odredbi čl. 225 ZOO-a, tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen kakav drugi rok zastare. Prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci Rev-2245/2017 pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, dovodi se do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO-a, zastarni rok kod restitucijskih individualnih zahtijeva počinje ponovo teći u trenutku kada ta odluka postane pravomoćna. Presudom VTS-a, Pž-6632/2017 od 14.6.2018 ,potvrđena je presuda trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013 u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak(valutna klauzula), a prema odluci Rev-2245/17 VSRH, za ovo potraživanje ne bi bio osnovan prigovor zastare, niti za preinačeni dio,nakon provedenog financijskog vještačenja,jer je tužba preinačena podneskom od 3.8.2022. u okviru zastarnog roka od 5 godina.
12. Tuženik potražuje kao negativnu razliku, isplatu iznosa, koji je stekao tužitelj u periodu kada je valutni tečaj bili niži od prvobitno ugovorenog, da je to iznos od 1.458,79 kn(193,62 Eura),prema nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj ističe prigovor zastare za isplatu negativne razlike,za koji sud cijeni da bi bio osnovan,jer je predmetno potraživanje prema nalazu i mišljenju vještaka nastalo u periodu od 1.8.2006 pa do 1.10.2008,pri čemu se presude iz kolektivnih tužbi ne bi mogle primijeniti u ovoj parnici glede zastarnog roka,jer u parnicama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,ovdje tuženik nije imao status potrošača,pa kako tuženik tijekom 2021 u odgovoru na tužbu i kasnijim podnescima tijekom postupka,postavlja zahtjev za isplatu negativne razlike kao procesni prigovor radi prebijanja,,dakle izvan roka od 5 godina propisan čl.241 ZOO-a,sud prigovor zastare koji ističe tužiteljica cijeni osnovanim,te je odbio tuženika sa zahtjevom s osnova isplate negativne razlike,koji je tuženik istakao kao procesni prigovor radi prebijanja,jer isti ne utvrđuje osnovanim.
13. Sud je odbio tuženika s procesnim prigovorom radi prebijanja i za iznos od 136.657,58(18137,58Eur), jer isti ne utvrđuje osnovanim,jer prema odredbi čl. 195 ZOO-a, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Međutim, tuženik u podnesku od 4.3.2025 navodi,da je tužiteljica u cijelosti podmirila potraživanje po predmetnoj partiji kredita i da je kredit 11.12.2022.,zatvoren,stoga ne bi bio osnovan procesni prigovor radi prebijanja niti za navedeni iznos,pa neosnovano navodi tuženik,da to što je dug podmiren nije od značaja kod ocjene osnovanosti ovog prigovora.
14. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni iznos dosudio i zateznu kamatu,prema odredbi čl. 29 st.1 ZOO-a, visina kamatne stope, propisana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a.
15. Na temelju svega iznesenog presuđeno je kao u izreci.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je dosudio tužiteljici trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 487 spisa i to: trošak za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00Eur- a, Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 5 obrazložena podnesaka po pun. odvjetniku, Tbr. 8/1 Tarife, svaki podnesak u iznosu od 200,00 Eur, za podnesak (podnesci od 16. prosinca 2019., 10. prosinca 2021., 8. travnja 2022., 3. kolovoza 2022.,22.10.2024.,), trošak pristupa na 5 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište 200,00 Eur, Tbr. 9/1 Tarife (ročišta 27. siječnja 2022., 25. svibnja 2022., 27. lipnja 2022. 19. listopada 2022., 5. ožujka 2025.), sastav žalbe po pun. odvjetniku u iznosu od 200,00Eur, sve uvećano za 25% PDV-a, za iznos od 600,00 EUR, uvećano za trošak za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 Eur-a, trošak sudske pristojbe na tužbu 110,56Eur, Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi i trošak sudske pristojbe na presudu 100,00Eur, Tbr. 2/1 Tarife sudskih pristojbi, trošak sudske pristojbe na žalbu od 33,18 Eur, što ukupno iznosi 3.519,75 EUR, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška do iznosa od 3.644,75 EUR (za iznos od 125,00 EUR), kao neosnovanim.
16.1. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku tužitelja i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji 3. travnja 2025.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
