Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kzd-70/2022-37

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci u ime Republike Hrvatske, po sucu za mladež Aleksandri Svoboda-Miše kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽE, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO), broj KMP-DO-249/16-XI od 5. srpnja 2017..g., nakon održane rasprave dana 13. ožujka 2025.g. u nazočnosti ZODO za mladež [adresa] CE, optuženika ŽE, branitelja optuženika Ivana Gržić odvjetnika iz [adresa], z.z. mldb. oštećenice ŽEI, punomoćnice z.z. mldb. oštećenice EE, a objavljene dana 17. ožujka 2025. g. u nenazočnosti ZODO za mladež, branitelja optuženika RE, optuženika ŽE, z.z. mldb. oštećenice GE, i u nazočnosti punomoćnika z.z. mldb. oštećenice EE, javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I.)optuženik ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SE i ČE rođ. Ž, rođen **.**.1975. u [adresa], državljanin RH, po zanimanju dipl. pravnik, zaposlen, neoženjen, otac dvoje malodobne djece, pismen, sa završenim Pravnim fakultetom, vojsku nije služio, s prebivalištem u [adresa], neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak, na slobodi,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od lipnja 2014. godine do veljače 2017.g. u Rijeci i Zagrebu, kao otac djeteta BE (rođ. **.**.2013.g.), premda svjestan da time štetno utječe na uredan psihosocijalni razvoj djeteta, pa na to pristajući, ni na koji način nije brinuo o mlt. kćerki BE, nije vodio brigu niti se interesirao za njezino zdravlje, odrastanje i napredovanje, niti na bilo koji način sudjelovao u njezinom odgoju, ne održavajući s njom susrete i druženja, već je cjelokupnu skrb o djetetu prepustio njezinoj majci GE,

dakle, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti podizanja i odgoja djeteta, čime je počinio kazneno djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11),

pa se po čl. 177. st. 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, prema optuženiku ŽE

primjenjuje se UVJETNA OSUDA, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

II.) Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2., t. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17-dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik ŠE dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 500,00(petsto eura), a koji troškovi su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka. , te trošak vještačenja u iznosu od 630,00 eura (šestotrideset eura).

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, optužnicom broj KMP-DO-249/16-XI od 5. srpnja 2017. g., optužilo je ŽE za učin kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženik ŠE izjavio je da se ne smatra krivim radi kaznenog djela kojim ga se tereti i svoju je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

3.U tijeku dokaznog postupka pročitana je materijalna dokumentacija i to zapisnik o ispitivanju svjedoka GE (list 49-50 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-2533/13 od 8. travnja 2014. g. (list 53-58 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Rijeka od 7. veljače 2017. g. (list 18 spisa), mišljenje psihologa i prijedlog od 19. prosinca 2016. g. (list 19-20 spisa), kao svjedoci su saslušani ŽEI,, IE, OE, ZE, pročitan je i razgledan spis Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P Ob-291/17 a sa ranijom oznakom R1 Ob-478/2016, spis Centra za socijalnu skrb Rijeka Klasa:

552-04/17-10/94, pročitan je dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Gornji grad – Medvešćak, a nije saslušan svjedok SE, budući da je od tog dokaznog prijedloga odustao branitelj optuženika, te nisu saslušani svjedoci KE i CEI, jer je od istih dokaznih prijedloga odustao predstavnik tužitelja, a nije proveden dokazni prijedlog branitelja okrivljenika za suočenjem z.z. mldb. oštećenice GE i djelatnice CZSS ZE, budući da se isti smatrao nepotrebnim, jer je nakon iskaza svjedoka ZE, punomoćnica z.z. mlt. ŽEI, dopunski saslušana vezano na okolnosti svjedočenja svjedoka ZE, a prema uputi drugostupanjskog suda izvršeno je psihologijsko vještačenje maloljetne oštećenice, a odbijen je branitelj optuženika sa dokaznim prijedlogom za ispitivanje svjedoka EEI, a sukladno članku 421 st.1 točka 2 i 4 ZKP/08.

4.Svjedok ŽEI ispitana iskazala je da od trenutka rođenja njihove zajedničke kćeri BE, između nje i optuženika su bili komunikacijski problemi, odnosno nije bilo komunikacije, ali se isto unazad cca godinu dana jako popravilo i BE zna tko je njen otac, čuje se s njim i viđa, a mora istaknuti da BE od prvog dana ima jako dobar odnos sa svojom sestrom, odnosno očevom kćeri iz prvog braka, i njegovim roditeljima, ali ona bi kao majka željela da je ta komunikacija još češća, jer bi željela da se BE što češće čuje i viđa sa svojim ocem. Željela je istaknuti da kada se BE rodila ona ju je išla prijaviti u Matični ured u Rijeci, a optuženik ju je išao prijaviti u Zagreb. Zbog te njihove otežane komunikacije, ona je u tom periodu zatražila samostalnu skrb i bili su u tom postupku, jer je njoj za sve što je htjela ishodovati bio potreban potpis optuženika. Ističe da je odnos njihove kćeri sa optuženikovim ocem i mećehom i njegovom kćeri iz prvog braka bio izuzetno dobar, te da se gotovo na dnevnoj bazi čuje sa ocem i mećehom optuženika. Na upit ZODO iskazala je da je isti bio upoznat sa trudnoćom i da je to bilo željeno dijete, prvog ga je obavijestila da je dijete rođeno, te je on došao vidjeti dijete. Na daljnji upit iskazala je da su oni bili u lošoj komunikaciji u vrijeme rođenja BE, jer kada se dijete rodilo, u to vrijeme isti je bio ljut na nju kao i ona na njega, ali je to sada palo u drugi plan kada je dijete rođeno. Na daljnji upit iskazala je da je isti od prvog dana davao alimentaciju za dijete, ali kod njega nije postojao interes za dijete. Isti ju nije niti pitao niti nazivao u vezi djeteta, niti su se čuli, no mogla je navesti jedan primjer kada je ocu optuženika javila da je dijete palo na bazenu, i otac mu je javio da je dijete palo, isti je nakon desetak minuta nazvao i ona je osjetila zabrinutost u glasu. Na daljnji upit iskazala je da do cca unazad dvije godine se situacija promijenila, a prije toga optuženik nije BE čestitao niti rođendane niti blagdane, niti joj kupovao poklone za te prigode, a ona nije u tom periodu branila optuženiku da viđa dijete. Na daljnji upit iskazala je da je inicijativa o boljim odnosima sa djetetom došla i sa njene i sa optuženikove strane. Oni su sjeli više puta na kavi, odlučili da sve te njihove probleme koje su imali kao partneri ostavi sa strane i nastavili odgajati dijete. Na daljnji upit iskazala je da je njihov prvi kontakt u odnosu na BE bio unazad godinu i po – dvije. Ove godine je BE bila na moru sama sa svojim ocem i sa svojom sestrom. Na daljnji upit iskazala je da BE ide u vrtić, a nema saznanja da li se isti zanimao za BE kod stručnih osoba u vrtiću. Na izričit upit punomoćnice z.z. oštećenice, iskazala je da su prilikom susreta sa ocem optuženika i njegovom maćehom bili sami i da nije bilo optuženika, a ona je najavila dolazak, no zbog prirode optuženikovog posla, on nije niti jednom bio nazočan u Zagrebu na druženju. Na daljnji upit da li kada je ona pokrenula prema optuženiku postupke, odnosno postupak za samostalnu roditeljsku skrb, kazneni postupak, postupak lišenja roditeljske skrbi i postupak promjene prebivališta, krenula komunikacija optuženika i BE, iskazujem da je odgovor da.

Na daljnji upit iskazala je da je kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela da potakne da isti bude jednako angažiran oko djeteta kao ona, ali isto tako je i zatražila samostalnu roditeljsku skrb. Na daljnji upit iskazala je da obavještava optuženika o svemu što je vezano za dijete. Na daljnji upit iskazala je da se optuženik sada viđa kćeri po dogovoru, a to je bilo pet puta u posljednja četiri mjeseca, te je isti tom prilikom došao u Rijeku. Na daljnji upit iskazala je da u periodu kada je bila loša komunikacija, između njih je bilo problema prilikom davanja potpisa optuženika, odnosno istog tada ne bi mogla dobiti na telefon, ali kada se komunikacija popravila i ta situacija se popravila. Na izričit upit branitelja optuženika iskazala je da je od prvog trenutka njihove veze, poznanstva i rođenja njihove kćeri optuženik živio u [adresa], te je sa svojim poslom, po njenim saznanjima bio vezan za Zagreb, a na daljnji upit iskazala je da svih ovih godina od kada se BE rodila, on niti njegovi roditelji nisu doprinosili uzdržavanju BE u vidu kupovanja odjeće, obuće, poklona, odnosno dobila je dva- tri poklona od njegovih roditelja. Na daljnji upit branitelja optuženika, iskazala je da je optuženik došao u bolnicu deveti dan po rođenju djeteta, a nakon toga je došao u mjesecu studenom 2013. godine, jer je tada bilo prvo ročište za alimentaciju i tada je došao vidjeti BE, a ona je tada imala četiri mjeseca. Na daljnji upit branitelja optuženika iskazala je da nije istina da je ona podnijela kazneni prijavu samo zbog toga da ishoduje potpis od optuženika da može s djetetom otputovati na Jamajku, a njoj je sutkinja koja je vodila postupak u Opatiji, a na koja ročišta se optuženik nije nikada pojavio, rekla da može samo zakonskim putem urediti odnos s optuženikom nadalje, sutkinja joj je rekla da ako gospodin ne viđa dijete da je to kazneno djelo i da ona to mora prijaviti. Željela je istaknuti da je kaznena prijava podnesena puno prije nego je postojala ideja njenog puta na Jamajku. Na izričit upit optuženika iskazala je da je doista točno da je optuženik unatrag pet godina više pridonosio uzdržavanju kćeri i to na način da joj je kupio po pola sobu, zajedno sa njom, i isti joj je rekao da novac nije problem.

4.1.Svjedok ŽEI, željela je nadopuniti svoj iskaz na način da je iskazala da je njoj branitelj optuženika rekao da ona kad dobije potpis od optuženika da može preseliti na Jamajku, da ode na ODO i povuče kaznenu prijavu, na što mu je ona odgovorila da se za samostalno skrbništvo ona može boriti još 20 godina.

4.2.Dopunski ispitana ista svjedokinja je dodala svom ranijem iskazu da ona i otac njihovog djeteta od 2014. g. do 2015. g. nisu imali nikakvu komunikaciju, odnosno isti u tom periodu nije viđao dijete, te nije imao niti inicijativu za to. Ona je kontaktirala Centar za socijalnu skrb, jer se prvi problem pojavio 2015. g. kada je kćer trebala upisati u jaslice i nije mogla dobiti potpis oca za to, jer joj se isti jednostavno nije javljao na telefon. Uspostava nekakvih normalnih odnosa između nje i oca djeteta je bila negdje kraj 2016. g. odnosno početak 2017.g, i od tada joj je optuženik uredno davao, ovjerene kod javnog bilježnika, dozvole da s djetetom ode po mjesec dana u inozemstvo. Prije toga joj nije trebala suglasnost oca. Koliko je njoj poznato ovaj kazneni postupak je iniciran nakon što je ona zatražila samostalno skrbništvo nad djetetom, a sutkinja u Opatiji joj je rekla da za donošenje samostalnog skrbništva nad djetetom treba inicirati kazneni postupak da bi se dokazalo da otac ne viđa dijete. Na izričit upiti suca iskazala je da je u međuvremenu dobila to samostalno skrbništvo. Željela je istaknuti da nikada nije bio njen interes da se BE odvoji od oca. Na izričit upit suca iskazala je da je u periodu od lipnja 2014. do veljače 2017. g. postojao kontakt optuženika i njihove mlt. kćeri na inicijativu optuženika. Na daljnji upit iskazala je da od trenutka kada se njihova mlt. kći rodila 2013. g., cca nekih godinu i pol dana nije bilo kontakta između nje i optuženika.Nakon što joj je pročitan iskaz dan pred ODO dana 23. ožujka 2017. g., iskazala je da i dalje stoji kod istoga, a osim ova tri puta koja je navela u svom iskazu može još jedino reći da kada je kod njih bila optuženikova kći iz prvog braka, da bi on tada nazvao tu kći iz prvog braka i tada bi porazgovarao i s njihovom kćeri. Na izričit upit punomoćnice z.z. mldb. oštećenice iskazala je da je kći iz prvog braka optuženika, u periodu lipnja 2014. do veljače 2017. g. bila cca jednom do dva puta godišnje kod njih i tada bi optuženik nazvao svoju stariju kćer i tražio bi i njihovu kćer na telefon, a na daljnji upit da li je s istom komunicirao kada je starija kćer C bila kod njih, iskazuje da tada nije zvao isključivo njihovu kćer, ali misli da je to bilo zato što je bila mala, ali sada kada ona ima svoj mobitel sama komunicira s ocem. Na daljnji upit iskazala je da u periodu kada su bili narušeni odnosi nje i optuženika, isti nikada nije nazvao na njen mobitel da bi se tada čuo sa njihovom kćeri, osim izuzetka jednog puta kada je mlt. BE pala i šivala dva prsta na ruci. Na daljnji upit iskazala je da nakon što je inicirala sve te postupke, njihovi odnosi su puno bolji i može reći da sada na prijateljski način odgajaju njihovo zajedničko dijete. Na daljnji upit iskazala je da je prije pokretanja kaznenog postupka bio period kada je optuženik neuredno plaćao alimentaciju te je u jednom periodu pokrenula ovršni postupak. Na izričit upit branitelja optuženika iskazala je da je se ona suočila prvi puta s problemom kada joj kćer nisu željeli upisati u jaslice iz razloga što nije postojao potpis oca, odnosno suglasnost za upis. Ona je tada otišla u Centra za socijalnu skrb, te im je to izložila, a između ostalog im je hipotetski rekla da što će biti ako bude trebala suglasnost optuženika da se kći liječi, da putuje s njom u inozemstvo i da je upiše u školu, te je doista to rekla djelatnici centra ZE, ali to je bilo hipotetski jer u tom trenutku nije imala takvih konkretnih problema. Na daljnji upit branitelja optuženika iskazala je da ona nije konkretno ZE u prosincu 2016.g. rekla da optuženik ne pridonosi uzdržavanju njihove kćeri, a ona to nije rekla niti bilo kojoj drugoj djelatnici Centra, ali njihov slučaj je vodio svaki put neki drugi. Na daljnji upit iskazala je da ne zna tko je obrađivao njen slučaj u Centru. Na daljnji upit iskazala je da nije zainteresirana za ovaj kazneni postupak, niti da se optuženik kazni, jer ona je samo željela da njeno dijete ima i oca i majku dok raste. Na daljnji upit iskazala je da u jednom periodu odnosa, odnosno komunikacije između nje i optuženika nije bilo, a pod time je mislila na njihove narušene odnose, a to je trajalo u periodu od kada su se razišli prije Julijinog rođenja pa negdje do proljeća 2017. g.

4.3. Ista svjedok ispitana kod ODO u Rijeci dana 23. ožujka 2017. godine iskazala je da je sa osumnjičenikom bila u emotivnoj vezi od siječnja 2012. do travnja mjeseca 2013. g. kada su zajedno i živjeli. Iz te veze rođeno je njihovo zajedničko mlt. dijete BE, rođena **.**.2013. Dijete je rođeno nakon što su prekinuli njihovu emotivnu vezu, naime isti se u potpunosti promijenio od trenutka kada je saznao da je ostala trudna te je postao pasivno agresivan prema njoj, a u odnosu na njenu trudnoću potpuno nezainteresiran. Nakon što je rodila dijete ona je osumnjičenika o tome obavijestila, da bi on tek šest dana od rođenja BE došao u rodilište kako bi je vidio. Nakon toga više nije zvao, a niti dolazio viđati BE. Napomenula je da je u jako dobrim odnosima sa njegovim ocem i pomajkom s kojima je u svakodnevnom kontaktu, dok osumnjičenik uopće ne pokazuje nikakav interes za dijete. Radi navedenog ona je nedugo nakon rođenja BE pri CZSS pokrenula postupak, kako bi s istim dogovorila način održavanja susreta i druženja njega sa djetetom, kao i alimentaciju. Tako je u prvih šest mjeseci nakon rođenja djeteta isti i to na inicijativu Centra u dva navrata došao vidjeti BE na adresu gdje žive. Nakon toga ponovno nije niti dolazio, a niti nju nazivao kako bi se interesirao za njezino zdravlje, napredovanje, a tako dakle ni na koji način nije sudjelovao u njezinom odrastanju i odgoju. Osim toga isti djetetu u proteklo vrijeme nije niti jednom čestitao rođendan, blagdane niti kupio prigodne poklone, a isto tako niti druge stvari potrebne za njezino odrastanje. Isti nije ostvario niti jedan susret kako je to određeno presudom. On se izgovara da ne viđa BE zbog njihovih narušenih odnosa, međutim ona navodi da to nije istina i da to nije pravi razlog, jer u više navrata kada bi sa BE odlazila u Zagreb, dijete bi ostavila kod njegovih roditelja kako bi s njima provela vrijeme, međutim ni u tim situacijama isti ne bi došao kod svojih roditelja, te makar na takav način proveo vrijeme s djetetom. Decidirano tvrdi da istome nije nikada branila da viđa dijete, već je činjenica da on ne pokazuje apsolutno nikakav interes da bude otac djeteta. Osim naprijed navedene tri situacije u kojima je vidio dijete, dijete je vidio u lipnju 2014. g. kada je sa BE proveo vrijeme na kupanju, s time da je naglasila da je to bilo na inicijativu nje i njegove bivše supruge s kojom isti također ima dijete, a sa kojom je ona inače u dobrim odnosima, jer žele da njihova djeca obzirom da su polusestre budu u kontaktu. Nakon toga osumnjičenik je vidio dijete tek 14. veljače ove godine, što je bio i posljednji put a radilo se o situaciji kada je ona osumnjičenika pozvala da se vide jer je trebao dati suglasnost da BE može s njom na putovanje u inozemstvo. S obzirom da osumnjičenik ni na jedan način ne sudjeluje u skrbi o BE, ona je pokrenula postupak da se njega riješi roditeljske skrbi, a sve kako bi je mogla samostalno ostvariti, a sve zato što je to praktičnije. Što se tiče doprinošenja za alimentaciju koja je sudskom presudom donesena u novčanom iznosu od 1.500,00 kuna može reći da je isti u pravilu redovito uplaćuje i to na njen tekući račun. Mlt. BE ide trenutno u vrtić, no misli da osumnjičenik ne zna u koji vrtić ide, a zasigurno zna da nikada nije dolazio u vrtić kako bi vidio BE i za nju se interesirao.

5.Svjedok OE u svom iskazu je navela da je u inkriminiranom periodu njena kći ŽEI zajedno sa unukom BE živjela je s njima i koliko ona zna optuženik tada nije s njom ostvarivao nikakav kontakt i nije dolazio k njima kući, a isto tako nije ju zvao telefonom jer je ona bila premala, jer se radilo o bebi. Ona nije ulazila u odnose njene kćeri i optuženika. Na izričit upit predstavnika tužitelja iskazala je da je u tom periodu o potrebama djeteta najviše skrbila njena kći i ona zajedno s njom. Na daljnji upit iskazala je da ne zna kada se dogodio kontakt optuženika i djeteta BE i ona samo zna da je sada djevojčica veća pa pita za oca i sada ga zna nazvati, ali kada je počela kontaktirati s njim, odnosno on s njom ona ne zna, ali želi istaknuti i to da ona već cca dvije godine ne živim s njima jer je njena kći sa unukom išla u podstanare, a i prije tog odlaska u podstanare zna da je unuka komunicirala sa ocem, ali ne zna kada. Na daljnji upit iskazala je da je komunicirala osim sa ocem i sa ocem optuženika, ali s njim komunicira od prvog dana, odnosno on je dolazio kod njih.

6.Svjedok DE u svom iskazu naveo je da o inkriminiranom periodu nema saznanja, jedino zna da je optuženik došao u rodilište kada se rodila njegova unuka BE, a to iz razloga što je u tom periodu radio u inozemstvu, te uopće nema saznanja o tim događajima. On je u tom periodu radio u inozemstvu, ali je dolazio kući i kada bi bio kući vidio je da optuženik nažalost ne ostvaruje kontakt sa svojom kćeri. Na izričit upit opunomoćenice z.z. oštećenice iskazao je da su sada odnosi optuženika i njegove kćeri puno bolji, i zna da je njegova unuka prošle godine bila sa ocem na moru i sa svojom polusestrom, mada ih kćer ne obavještava o tome, jer je dosta samostalna, ali on to vidi po slikama na Instagramu. Na daljnji upit iskazao je da on nije nazočio nikakvoj svađi između njegove kćeri i optuženika, ali ističe da je istoga vidio do rođenja djeteta dva puta, a poslije niti nije.

7.Svjedok ZE u svom iskazu navela je da je ona zaposlena u Centru za socijalnu skrb Rijeka i sjeća se da se u odnosu na optuženika postojala tri postupka kod kojih je Centar za socijalnu skrb bio involviran u te predmete, a koliko joj je poznato to je bio postupak za lišenje prava oca na roditeljsku skrb, na određivanje susreta mlt. djeteta BE i njenog oca, a ne zna koji je bio treći postupak, a u tim postupcima se tražilo mišljenje Centra za socijalnu skrb. Na izričit upit suca iskazala je da nije nikada razgovarala sa optuženikom i ne zna nikakav njegov stav oko viđanja s djetetom, a sa istim je radio i razgovarao jedan drugi tim ali ne zna tko, a taj tim je pri Centru za socijalnu skrb Rijeka. Ona je razgovarala sa majkom mlt. oštećenice koja joj je rekla da otac nije zainteresiran za viđanje s djetetom i da ne viđa dijete od 2015. godine. Majka mlt. oštećenice nije imala nikakav negativan stav niti je onemogućavala te odnose, čak štoviše ista je smatrala da je za psihofizički razvitak djeteta bitan otac. Koliko joj je poznato ista se bojala, s obzirom na ovakvu nezainteresiranost oca da će imati problema ukoliko se dijete eventualno razboli, dobiti pristanak na liječenje, nadalje dobiti pristanak za upis u vrtić ili školu, a poznato joj je da je ista planirala otići u inozemstvo i da je tada znala da joj treba pristanak drugog roditelja i bojala se kako će to funkcionirati obzirom na nezainteresiranost oca za dijete. Oni su joj kao Centar za socijalnu skrb sugerirali da ona pokrene na sudu postupak za samostalnu skrb nad djetetom. Na izričit upit predstavnice tužitelja iskazala je da je njima majka mlt. BE iskazala da otac materijalno ne doprinosi uzdržavanju djeteta. Na daljnji upit predstavnice tužitelja iskazala je da su oni provjerili da li je postojao u njihovoj evidenciji bilo kakav zahtjev od strane optuženika za mijenjanjem susreta s djetetom, a govori o periodu u kojem su to provjeravali. Na poseban upit branitelja optuženika iskazala je da nakon što joj je predočeno njeno rješenje i zaključak od 23. ožujka 2017. g. da je ona zaključak donijela na temelju razgovora s majkom, a mišljenje o ocu vjerojatno je davao Centar zadužen po prebivalištu oca, a vjerojatno se oba mišljenja dostavljaju u spis. Ona ne znam da li je taj Centar nadležan za oca dao mišljenje, jer trebala bi izvršiti uvid u spis, a zbog proteka vremena se ne sjeća istog. Na daljnji upit iskazala je da se ne sjeća tko je s njom radio u stručnom timu jer je to bilo 2017.g., ali se sjeća da su majci sugerirali da ide na postupak samostalne skrbi o djetetu. Na poseban upit optuženika iskazala je da je doista da se Centru za socijalnu skrb više puta obraćala z.z. mlt. oštećenice GE i da je rekla da se boji da će imati problema sa upisom djeteta u vrtić ili školu, ili svojim putovanjem na Jamajku, te su joj oni više puta sugerirali da nazove optuženika i da ništa drugo drastično ne poduzima.

8.Uvidom u presudu Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P- 2533/13 od 8. travnja 2014. g. (lis 53-58 spisa) utvrđeno je da su istom presudom određeni način i vrijeme održavanja susreta i druženja mlt. BE s ocem ŽE i to posebice kakvi će susreti biti do navršene treće godine života, pa od treće do sedme godine života, pa od polaska mlt. BE u školu pa nadalje, a isto tako je u istoj presudi je navedeno da ti susreti mogu biti i širi prema dogovoru roditelja.

9.Uvidom u dopis Centra za socijalnu skrb Rijeka od 7. veljače 2017 (list 18 spisa) vidljivo je da je od strane Centra za socijalnu skrb Rijeka dostavljeno mišljenje psihologa i prijedlog sačinjen za potrebe postupka koji se na Općinskom sudu u Rijeci vode po zahtjevu majke djeteta GE radi lišenja prava na roditeljsku skrb oca djeteta ŽE, kao i za potrebe vođenja postupka radi izmjene odluke o susretima i druženjima mlt. djeteta BE s ocem ŽE.

10.Uvidom u mišljenje psihologa i prijedlog od 19. prosinca 2016. g. (list 19-20 spisa) vidljivo je da tijekom razgovora i psihologijske obrade majke GE u okviru ovog postupka nisu utvrđene naznake odstupanja koje bi predstavljale rizik u smislu zanemarivanja skrbi majke GE o mlt. BE, ili značajnije pogreške i propusti u odgoju djeteta. Otac djeteta ŠE, navodi se, zanemario je skrb o djetetu – ne održava susrete i druženje s djetetom od srpnja 2015., ne doprinosi za uzdržavanje djeteta. Prema dostupnim podacima koji se dobivaju tijekom razgovora sa majkom djeteta i uvidom u evidencije provedenih postupaka pri CZSS Rijeka nije se obraćao nadležnim ustanovama kako bi se susreti između njega i mlt. BE odvijali na njemu prihvatljivi način ili radi drugih intervencija u smislu uspostavljanja kontakta i izgradnje primjerenog odnosa s djetetom.

11.Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-291/17, a sa ranijom oznakom R1 Ob-478/2016 utvrđeno je da je u istome donijeto rješenje kojim se: 1. prima na znanje povlačenje prijedloga predlagateljice GE za lišenjem prava na roditeljsku skrb ŽE a u odnosu na mlt. kćerku BE; 2. daje se suglasnost GE da zastupa mlt. kćerku BE koja joj je povjerena na život, u postupku promjene prebivališta mlt. kćerke na način da se s istom iz Rijeke preseli na Jamajku; 3. obustavlja se izvanparnični postupak u odnosu na prijedlog na GE da ista ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. BE.

12.Izvršenim uvidom u spis Centra za socijalnu skrb Rijeka, Klasa: 552-04/17- 10/94 utvrđeno je da je temeljem odluke Općinskog suda u Rijeci naložena psihologijska obrada ŽE, da je dano mišljenje o povjeri i načinu održavanja susreta i druženja mlt. djeteta BE s roditeljem ŽE, da je izvršena socijalna anamneza za ŽE, izvršen je uvid u službenu zabilješku Centra za socijalnu skrb Rijeka – uvid u obitelj – zanemarivanje, izvršen je uvid u zapisnik od 7. studenog 2014. sačinjen u Centru za socijalnu skrb Rijeka u predmetu – uvid u obitelj mlt. BE, te uvid u službenu zabilješku Centra za socijalnu skrb Rijeka od 7. studenog 2014. mlt. BE – uvid u obitelj – zanemarivanje.

13.Uvidom u dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Medvešćak , vidljivo je da svjedoci KE i CEI više nisu zaposlenice Centra za socijalnu skrb Zagreb.

14. U zaključku psihologijskog vještačenja mlt. BE vještakinja psiholog navodi da temeljem raspoloživih podataka dobivenim uvidom u spis i temeljem provedene psihologijske obrade mlt. BE se zaključuje izostanak skrbi , te brige o razvoju i odrastanju mlt. oštećenice od strane oca ŠE koji su negativno utjecali na psiho- socijalni i emocionalni razvoj djeteta. Navodi se nadalje da je mlt BE trpjela zbog optuženikovog ponašanja na način da je osjećala da joj otac nije dostupan i da pravi razliku između svojih kćeri, te da kod mlt. BE dominiraju tegobe iz kruga anksioznih poremećaja. Na kraju se navodi da cjelokupni dosadašnji razvoj iste je protekao u nepovoljnim okolnostima, a za što su odgovorna oba roditelja.

14.1. Sudski vještak ispitana na raspravi iskazivala je da Ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja koji je sačinila u pismenom obliku za potrebe ovog postupka. Na izričit upit z.z. mldb. oštećenice da vještakinja objasni značenje i obuhvat njene opservacije o nesigurnoj privrženosti majke i mlt. djeteta te da li su takve posljedice barem djelomično uvjetovane nebrigom oca o djetetu u inkriminiranom periodu odgovara da je ona na temelju razgovora s mlt. BE i psiho dijagnostičke obrade kod djevojčice zaključila da se radi o vrlo nestabilnim obiteljskim okolnostima, da BE nije imala kontinuirani odnos s ocem, sa majkom je razvila jedan simbiotski odnos, a takav odnos odnosno neodnos sa ocem sasvim sigurno je utjecao na odnos djevojčice i majke, no to je vrlo složeno pitanje .Na izričit upit branitelja optuženika zašto za vrijeme provođenja vještačenja nije obavila razgovor sa ocem mldb. oštećenice odgovara da nije razgovarala sa tatom jer je mislila da su joj potrebni samo podaci o porodu i ranom psihomotornom razvoju djeteta a budući da je dijete većinski uglavnom živjelo s majkom mislila je da će joj ona biti kompetentna za obaviti taj razgovor. Osim toga nije se radilo o vještačenju roditelja nego samo djeteta. Na daljnji upit da li je takvo vještačenje sukladno pravilima struke iskazuje da je budući se ovdje radilo samo o vještačenju djeteta. Na daljnji upit iskazuje da nije o vještačenju obavijestila oca jer je smatrala da je o tome ga obavijestio sud. Na daljnji upit zašto nije obavila opservaciju djeteta sa oba roditelja kako nalažu pravila struke kao i sa svakim pojedinačno odgovara da nije napravila interakciju jer se to od nje nije tražilo, to nisu bila postavljena pitanja od strane suda. Na daljnji upit zašto u svom nalazu nije analizirala kronološku dob u inkriminiranom razdoblju u smislu teorije privrženosti, a kako to nalažu pravila struke navodi da je opisala privrženost u aktualno vrijeme odnosno u vrijeme vještačenja. Na daljnji upit iskazuje da nije da ona nije obuhvatila inkriminirani period, nego je na temelju razgovora sa BE i na temelju psiho dijagnostičke obrade zaključila da se radi o nesigurnoj privrženosti između majke i mlt. BE. To je navela u zaključnom mišljenju. Na daljnji upit sa kolikom se sigurnošću može izvršiti vještačenje s odmakom od 7-10 godina iskazuje da se tu ne radi o nekakvoj statističkoj procjeni nego je ona procjenjujući dijete utvrdila da se radi o nesigurnoj privrženosti, eventualno bi to trebao utvrditi neki drugi stručnjak, ali ne zna koji. Na daljnji upit kako je na dijete utjecalo da se 3 puta selila sa majkom, od toga 1 put na Jamajku navodi da je ona to navela u svom zaključnom mišljenju. Na izričit upit branitelja u kojem se u njenom nalazu na strani 4 navodi „pobjegli su kad se njezin suprug ružno ponio prema BE“ zašto iz nalaza ne znamo ništa o tom događaju i zašto majku djevojčice nije pitala na koji način se njezin suprug ružno ponio prema BE odgovara i ponavlja da je ona to uzela u obzir, ali to nije bilo relevantno za pitanja koja je dobila od strane suda. Na daljnji upit da li smatra da su nakon inkriminiranog razdoblja učestaliji susreti oštećenice sa ocem pozitivno utjecali na istu odgovara da su pozitivno utjecali. Na daljnji upit kako je utjecalo na dijete kada joj je baka rekla da je propalica i da će završiti u domu odgovara da je uzela u obzir i da je na temelju svih tih podataka napisala zaključno mišljenje da je mlt. BE dijete koje je odrastalo u vrlo nestabilnim obiteljskim okolnostima. Na daljnji upit da li je normalno i preporučljivo da mldb. dijete percipira da ima imperativ ispunjavanja svih majčinih želja i kako se takva percepcija odnosa djeteta s majkom odražavala na isto dijete i da li sam je uzela u obzir iskazuje da naravno da je uzela u obzir i da je to i u njenom zaključku navedeno.

15.Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je iznosio optuženik ŠE koji se branio na način da poriče počinjenje kaznenog djela te u svojoj obrani navodi da je činjenica da u ovom inkriminiranom periodu su kontakti sa GE, kao majkom BE bili loši, jer oni nisu bili u dobrim odnosima, bilo je tu previše emocija zbog njihove svađe i razlaza. On je sve o mlt. kćeri BE saznavao od svojih roditelja sa kojima je GE bila u kontaktu. Čini mu se da se u tom periodu u dva navrata nešto dogodilo sa mlt. BE pa je tada zvao GE telefonom. Bio je i taj problem što je BE bila mala, što mu se nije mogla javiti na telefon i što nije mogao pričati sa njom na telefon. Na izričit upit suca iskazao je da on nije zvao GE vezano uz mlt. BE, niti joj je slao SMS poruke, no ne može to reći da bi mu GE to branila, ali naprosto zbog tih njihovih loših odnosa on to nije niti pokušavao. Na izričit upit suca do kada je to trajalo, iskazao je da je to bilo sigurno 6 mjeseci, a misli da su prije veljače 2017. g. sjeli i porazgovarali i pokušali dogovoriti njegove konkretne susrete i njihov odnos u vezi mlt. kćeri BE. Na izričit upit suca iskazao je da se on ne može sjetiti točnog vremenskog termina do kada se nije nalazio sa mlt. kćeri BE. Na izričit upit suca da li je to neviđanje njega sa mlt. kćeri BE trajalo od lipnja 2014. do veljače 2017. g , iskazao je da može reći da se toga ne sjeća, ali misli da nije bilo toliko dugo. Radi pojašnjenja iskazao je da misli da u ovom inkriminiranom periodu nije imao kontakta sa kćeri cca šest mjeseci. Na izričit upit punomoćnice z.z. mlt. oštećenice, iskazao je da on ne zna koliko je puta u inkriminiranom periodu postupio po presudi kojom je odlučeno o viđanju njegove mlt. kćeri, ali u tom periodu su se GE i on sporazumno dogovarali oko njegovog viđanja mlt. BE. Na daljnji upit iskazao je, da je on u inkriminiranom periodu jednom posjetio kćer BE i da je jednom bio u Rijeci, a ne zna kada je to točno bilo, a odnosi se na inkriminirani period. Na daljnji upit iskazao je da mu je bilo poznato da je GE dolazila s mlt. BE u inkriminiranom periodu kod njegovih roditelja u Zagrebu, ali on tada nije dolazio vidjeti BE zbog njegovog lošeg odnosa sa GE, a GE mu to nije branila. Na daljnji upit iskazao je da nije pokušao dogovoriti s njegovim roditeljima da se nađe nasamo sa mlt. BE kada bi BE došla kod njih, a to iz razloga što je GE dolazila s BE na jedan dan. Na daljnji upit iskazao je da se ne može sjetiti da li su njegovi susreti s mlt. BE započeli kada je GE podnijela prijavu. Na daljnji upit da li je vidio mlt. BE nakon podnošenja kaznene prijave od strane GE, za Uskrs 2017. g. u "Boonkeru" u Rijeci, iskazao je da se ne sjeća, a na izričit upit da li je prvi puta vidio BE tada za Uskrs 2017. u Rijeci, iskazao je da nije, nego ju je vidio na rođenju i još nekoliko puta do inkriminiranog perioda. Na daljini upit iskazao je da je njegov odnos sada sa BE dobar, da se čuju, da se vide preko video linka, a na daljnji upit kada ju je zadnji puta vidio iskazao je da ju je vidio prija pola sata, a prije toga ju nije osobno vidio u ovoj godini, nego ju je vidio u prošloj godini ali ne sjeća se kada. Na daljnji upit iskazao je da se čuju na obostranu inicijativu i njega i njegove kćerke BE. Iskazao je da mu je žao zašto je uopće došlo do ovog postupka, da je u međuvremenu sjeo s GE da su se dogovorili oko viđanja djeteta, da su se dogovorili i oko toga kako je djevojčica velika i da zna tko joj je tata, da će prioritet staviti njenim potrebama. Na daljnji upit suca iskazao je su se on i GE dogovorili da će se u odnosu na mlt. kćer BE dogovarati kako će održavati susrete, njega i mlt. BE, a neovisno o sudskoj presudi kojoj se njemu teško pridržavati iz razloga što on i GE žive u različitim gradovima, što je njegov posao vezan uz vikende pa su pronašli takvo kompromisno rješenje.

15.1.Uvidom u zapisnik o prvom ispitivanju ŽE od 12. lipnja 2017. g. s pripadajućom snimkom ispitivanja (list 83-86 i 94 spisa) utvrđeno je da optuženik navodi da su on i GE imali vezu u kojoj su bili oko godinu dana. Iz te veze rođena je kćer BE koja sada ima 4 godine. Presudom Općinskog suda u Rijeci skrbništvo nad kćeri je dodijeljeno majci GE, sa čim se i on slaže, a isto tako njegovi kontakti sa mlt. kćeri BE su utvrđeni presudom. Niti on niti GE nisu se pridržavali određenog u presudi zbog njihovih loših odnosa. Ona ga je kontaktirala nekoliko puta preko njegovih roditelja. Na izričit upit iskazao je da mu GE nikada nije branila da se viđa s djetetom. On je dijete vidio od 2015. g. nekoliko puta, a u zadnje vrijeme se taj odnos popravio pa ju je u zadnja dva mjeseca vidio tri puta kada je on dolazio u Rijeku. Od 2015. do 2017. g. misli da je mlt. kćer BE vidio pet puta i to u Rijeci, navodi da plaća alimentaciju za istu, a također se preko svojih roditelja brine o njoj. Na upit kakve su mu buduće namjere, odgovorio je da se GE zajedno sa mlt. BE seli na Jamajku , no kada bude u Republici Hrvatskoj da je ima namjeru viđati. Na daljnji upit iskazuje da ga je njegova druga kćer vidjela da se druži sa mlt. BE jer su svi bili zajedno. Nada se da će se ova situacija normalizirati, da je činjenica da su u tom periodu kontakti sa GE bili loši, no GE je bila u kontaktu s njegovim roditeljima, tako da je znao što se sa djetetom događa, a ranije je bilo i teže jer je BE bila mala i nije se mogla javiti na telefon.

15.2. Optuženik iznoseći svoju obranu u ponovljenom postupku navodio je da Ostaje kod svoje ranije obrane dane na raspravi od 24. veljače 2020. godine, te želi dodati da je djevojčica bila mala i da je imao narušene odnose sa njenom majkom i da iz tog razloga je nije viđao. U jednom trenutku su se odnosi majke djevojčice i njega popravili i tada su se počeli viđati on i kćer, no u jednom trenutku je majka djevojčice BE počela tražiti pored alimentacije da se djevojčici plaćaju i druge stvari i kako je to prelazilo nešto što nije smatrao da je u redu rekao je da je sada dosta i majka se jako naljutila te su opet prekinuli odnose i od tada se opet ne viđa sa djetetom, no pokušava uspostaviti kontakt sa istom, no vidi da mu ne prolaze poruke jer očito je njegov broj blokiran, no on bi zaista volio ostvariti kontakt sa svojom kćeri BE. Želi dodati da njemu nije bio problem plaćati za dijete još neke dodatne troškove, no tada je primijetio da majka sa time popravlja svoj standard te je to prestao činiti. Na izričit upit pun. z.z. oštećenice iskazuje da nije dolazio na adresu djevojčice jer žive u drugom gradu a nije u vezi tog problema kontaktirao Centar za socijalnu skrb, a nije kontaktirao ni sa majkom djeteta. Zadnji put je vidio kćer 26.12.2023., a ne zna ime liječnika djevojčice, niti je mogao od škole dobiti informaciju o ocjenama djevojčice, a ne zna s kim se BE druži u školi odnosno tko su joj prijatelji, a ne zna koji broj noge ima kćer BE danas jer dijete raste.

16..Uvidom u izvadak Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, vidljivo je da ŠE, prema raspoloživim podacima kaznene evidencije Ministarstva, nije osuđivan.

17. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka, odnosno uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu te ispitivanju svjedoka i optuženika, te provedenom psihologijskom vještačenju osnovano je zaključiti kako je optuženik u inkriminiranom razdoblju cjelokupnu skrb i brigu o mlt. oštećenici BE Škufca prepustio njezinoj majci ŽEI. Naime, niti sam optuženik ne spori da su po rođenju njihove zajedničke kćeri REI, njegovi odnosi sa ŽEI, bili loši, da nije postojao kontakt između njih, a isto navodi i svjedok ŽEI.

17.1.Tijekom postupka nesporno je utvrđeno, a što proizlazi iz iskaza samog optuženika, a i iskaza svjedoka ŽEI, da mu ista nikada nije niti na koji način onemogućavala viđanja i susrete, pa dakle, ovaj sud zaključuje kako je isti svojevoljno cjelokupnu skrb o djevojčici prepustio njezinoj majci, ne pokazujući niti minimalnu želju da se uključi u njezino odrastanje, odnosno da skrbi o djetetovim potrebama.

17.2.Ocjena je suda da je optuženik u opisanoj situaciji bio svjestan da naprijed opisanim držanjem negativno utječe na psihofizički razvoj djeteta, pa je čak i evidentno da isti umanjuje značaj svog ponašanja jer navodi da su njegovi odnosi sa ŽEI loši, no istovremeno navodi da je dogovor između njega i ŽEI bio da se dogovaraju mimo sudske presuda o susretima njega i njegovog mlt. djeteta BE.

17.3.Cijela ova situacija rezultirala je time da je doista ŽEI, kao z.z. mlt. BE morala pokrenuti niz postupaka da bi na neki način "prisilila" optuženika da brine o svojoj mlt. kćeri, a što i sam optuženik navodi prilikom svog prvog ispitivanja na način da navodi da je ŽEI, pokrenula nekoliko postupaka protiv njega, a naravno što se tiče skrbi o mlt. djetetu.

17.4.Naime, valja reći i to da iznoseći svoju obranu tijekom postupka, optuženik ne spori da je tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja u potpunosti prepustio skrb i brigu o djetetu, majci djeteta. Nadalje u svojoj obrani isti ne spori da se nije interesirao niti brinuo oko odgoja djeteta, zdravlja, niti bilo kojeg aspekta egzistencije u svakodnevnom životu, a okolnost da je činjenice o životu svog djeteta saznavao putem svojih roditelja, koji su, usput budi rečeno, imali kroz cijeli inkriminirani period kontinuirani odnos sa mlt. BE, a što proizlazi iz iskaza ŽEI, ne opravdava optuženika, niti se to može podvesti pod brigu oko odgoja, zdravlja ili bilo kojeg aspekta djetetove egzistencije u svakodnevnom životu. Nesporno je da optuženik ne navodi niti kakav razlog objektivne prirode koji bi ga spriječio u ostvarivanu kontakata sa djetetom, kako i drugim oblicima skrbi o djetetu, a također nije sporna niti optuženikova svijest kao normalne odrasle osobe koji je svjestan svojih roditeljskih dužnosti da je potencijalno ugrožen psiho-fizički razvoj djeteta u situaciji kada jedan od roditelja u potpunosti zanemaruje brigu o navedenim aspektima podizanja i odgoja djeteta, te je sve prepušteno drugom roditelju. Ovdje treba istaknuti da na upit punomoćnika z.z. mldb oštećenice optuženik nije znao ni sa kim se njegova kćer druži, koji broj cipela nosi (pravda se da djeca rastu), te niti zna ime liječnika djevojčice, a iz čega nesporno proizlazi da je otac djevojčice, ovdje optuženik brigu o svojoj kćeri isključivo prepustio majci djevojčice, a pravdajući takav svoj odnos time da ga je majka djevojčice pitala previše novaca, pa joj isti to nije htio dati i da su na taj način opet pogoršali svoje odnose, mada ovaj sud ne vidi odnos između pogoršanja odnosa roditelja djevojčice sa odnosom, odnosno nedostatkom odnosa djevojčice i optuženika, kao njenog oca.

17.5.Dakle, u objektivnom i subjektivnom smislu, optuženik kazneno djelo povrede djetetovih prava nije sporio, nego je samo navodio razloge, a prvenstveno njegov loš odnos sa ŽEI, a sve je to potkrijepljeno iskazima saslušanih svjedoka, pa i na temelju tako utvrđenog, tijekom postupka, sud optuženik proglasio krivim za učin kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11.

17.6.Dakle, analizirajući obranu optuženika sud je zaključio kako je isti izrazito nekritičan naspram vlastitih roditeljskih propusta, te očigledno pasivan u realizaciji roditeljske uloge naspram mlt. oštećenice BE, pa je ovaj sud mišljenja da se niti tijekom trajanja postupka situacija nije znatno promijenila, te nije utvrđeno niti od strane optuženika iskazano, a niti od strane z.z. mlt. BE, ŽEI, navedeno da su se odnosi tijekom trajanja postupka izrazito poboljšali .

17.7. Prema stavu ovog suda, a nakon provedenog psihologijskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku psihologijske struke utvrđeno je nesporno da ovakav izostanak skrbi od strane oca , te brige o razvoju i odrastanju mlt oštećenice od strane oca je negativno utjecala na psiho-socijalni i emocionalni razvoj djeteta, jer je maloljetna BE trpjela zbog takvog ponašanja oca na način da je osjećala da joj otac nije dostupan i da pravi razliku između svojih kćeri, pa iz tog razloga kod djevojčice dominiraju tegobe iz kruga anksioznih poremećaja, a čemu je pogodovala i okolnost da je cjelokupni dosadašnji razvoj protekao u nepovoljnim okolnostima.

17.8. Na ovom mjestu treba istaknuti da je obveza svakog roditelja skrbiti o općoj dobrobiti vlastitog djeteta, te o njegovom cjelokupnom razvoju, što svakako uključuje skrb o djetetovom zdravlju, školovanju i odrastanju, a nadasve realizaciju kvalitetnih kontakata i održavanje učestalih susreta radi uspostave adekvatne emocionalne povezanosti između djeteta i roditelja sa kojim ne živi, a što je neophodno za djetetov uredan psiho socijalni razvoj. Stoga je činjenica da je na strani optuženika izostao bilo kakav oblik brige o razvoju i odrastanju mlt. oštećenice, te kod okolnosti da je skrb o djevojčici u potpunosti prepustio njezinoj majci ŽEI, zaključuje se kako optuženik takvim držanjem negativno utjecao na djetetov psiho socijalni i emocionalni razvoj, kako to u svom nalazu navodi vještak psiholog, a što predstavlja grubo zanemarivanje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta.

17.9.Na kraju treba istaknuti i to da je uvidom u sudske odluke koje prileže spisu bilo vidljivo da su se mijenjali termini susreta mlt. BE i njenog oca. Da sudske odluke o istome nikada nisu poštovane, a što ne spori niti sam optuženik te navodi da su se ŽEI i on dogovarali o viđanju mlt. djeteta s ocem, pa je mišljenje ovog suda da je i u tim slučajevima majka mlt. BE išla "na ruku" optuženiku, no očigledno ni to nije polučilo susrete mlt. BE sa njenim ocem.

18.Stav je ovog suda da je optuženik bio svjestan da obzirom na višegodišnji izostanak kontakata sa mlt. oštećenicom, te izostankom njegova angažmana u njezinom odgoju i odrastanju nije moguće izgraditi adekvatan odnos i emocionalnu povezanost između roditelja i djeteta, te je bio svjestan da takvim svojim držanjem negativno utječe na djetetov psihosocijalni razvoj, pa je stoga opravdano zaključiti kako je naprijed opisani postupanjem optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1 KZ/11.

19.Optuženik je za predmetno kazneno djelo oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora uz primjenu uvjetne osude, a to proizlazi iz stava ovog suda da je izrečena kaznenopravna sankcija primjerena svim okolnostima ovog slučaja.

20.Sud je na strani optuženika olakotnim cijenio raniju neosuđivanost, te činjenicu da je otac još jednog mlt. djeteta o kojem se u obvezi skrbiti, dok je otegotnim valjalo cijeniti duljinu vremenskog razdoblja tijekom kojeg je ostvarivao obilježja predmetnog kaznenog djela, što upućuje na izrazitu upornost, te izražen negativan stav naspram uspostave i izgradnje emocionalne veze s mlt. oštećenicom i to bez obzira na okolnost što isti u međuvremenu uspostavio veći kontakt sa mlt. oštećenicom, pa kada se cijeni vrsta i težina počinjenog kaznenog djela, te jačina ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, opravdano je očekivati kako će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kaznenopravnih sankcija.

21.Odluka o troškovima kaznenog postupka, temelji se na odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08, a obzirom da je sud istog proglasio krivim naloženo mu je da plati trošak kaznenog postupka u iznosu navedenom u dispozitivu presude.

U Rijeci 17. ožujka 2025.g.

Sudac za mladež:

Aleksandra Svoboda-Miše

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude (čl.463.st.1. ZKP/08).

Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka (čl.464.st.7. ZKP/08).

DNA:

- ODO

- optuženiku ŽE

- branitelju optuženika

- z.z. mlt. oštećenice ŽEI – po pravomoćnosti

- punomoćnici z.z. mlt. oštećenice – po pravomoćnosti