REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
Poslovni broj: Povrv-53/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Dr. F. Tuđmana 23, Vukovar, zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tužene ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi prigovora protiv rješenja o ovrsi, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužene osobno 6. ožujka 2025., koja presuda je donesena i objavljena 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2403/2022 od 12. listopada 2022., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženoj ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 440,14 € / 3.316,22 kn (slovima: četiristo četrdeset eura i četrnaest centi / tri tisuće trista šesnaest kuna i dvadeset dvije lipe)[1] , sa zateznom kamatom po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja teče:
- na iznos od 18,63 € / 140,38 kn od 1. kolovoza 2021. do isplate,
- na iznos od 18,63 € / 140,38 kn od 1. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 18,63 € / 140,38 kn od 1. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 18,63 € / 140,38 kn od 1. studenoga 2021. do isplate,
- na iznos od 18,63 € / 140,38 kn od 1. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 18,63 € / 140,38 kn od 1. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 65,38 € / 492,63 kn od 1. veljače 2022. do isplate,
- na iznos od 77,40 € / 583,14 kn od 1. ožujka 2022. do isplate,
- na iznos od 59,28 € / 446,61 kn od 1. travnja 2022. do isplate,
- na iznos od 62,80 € / 473,14 kn od 1. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 46,65 € / 351,52 kn od 1. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 16,84 € / 126,90 kn od 1. srpnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2403/2022 od 12. listopada 2022., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženoj ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 naknadi iznos od 24,89 € / 187,50 kn (slovima: dvadeset četiri eura i osamdeset devet centi / sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III. Nalaže se tuženoj ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, trošak parničnoga postupka u iznosu od 364,04 € (slovima: trista šezdeset četiri eura i četiri centa) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-2403/2022 od 12. listopada 2022. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 440,14 € / 3.316,22 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnoga postupka.
2. Protiv rješenja o ovrsi pravodoban prigovor izjavila je tužena kao ovršenik u kojemu se poziva na sudsku praksu i praksu javnopravnih tijela za koju smatra kako ide u njezinu korist. Ističe kako s tužiteljem nikada nije sklopila ugovor o korištenju usluga dostavljanja toplinske energije, niti joj je sklapanje takvoga ugovora ponuđeno, što je tužitelj bio dužan napraviti. Ukazuje kako nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava više nije u mogućnosti kupiti toplinsku energiju jer radijatori u stanu u kojemu živi više nisu spojeni na zajednički dovod toplinske energije pa stoga niti nema status krajnjega kupca. Smatra kako troškove fiksne naknade mogu plaćati jedino osobe koje su spojene na toplinski sustav, što tužena nije i ne odgovara definiciji krajnjega kupca. Napominje kako ne postoje zajednički prostori zgrade koji se zagrijavaju. Iznosi kako je tužitelj dužan sklopiti ugovor s krajnjim kupcem, a da nije precizirano koje je troškove krajnji kupac dužan plaćati nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava. Smatra kako bi ju obvezivanjem na plaćanje predmetne obveze nastala pravna nesigurnost.
3. Povodom prigovora ovršenika rješenjem ovoga suda broj gornji od 5. prosinca 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnoga bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U postupku koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, podneskom od 12. prosinca 2023., sada tužitelj navodi kako sudu dostavlja relevantnu dokumentaciju te predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi od 12. listopada 2022. Ukazuje kako obveza tužene proizlazi iz odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i iz vezanih podzakonskih akata.
5. Podneskom od 15. siječnja 2024. tužena je navela kako ostaje pri svim navodima prigovora izjavljenoga protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Smatra kako se praksa Vrhovnoga suda Republike Hrvatske ne može primijeniti na ovaj slučaj, jer se ne odnosi na utuženo razdoblje. Ističe kako ugovor potpisan između tužitelja i predstavnika stanara predmetne zgrade nije pravno obvezujući za tuženu. Ukazuje kako s tužiteljem nikada nije sklopila ugovor o korištenju usluga dostavljanja toplinske energije, niti joj je sklapanje takvoga ugovora ponuđeno, što je tužitelj bio dužan napraviti. Ukazuje kako nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava više nije u mogućnosti kupiti toplinsku energiju jer radijatori u stanu u kojemu živi više nisu spojeni na zajednički dovod toplinske energije pa stoga niti nema status krajnjega kupca. Napominje kako je sporno to što tužitelj nema potpisani ugovor sa svakim kućanstvom posebno pa niti s tuženom, a to je bio dužan napraviti sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.
6. Dana 6. ožujka 2025. održano je pripremno ročište u ovome sporu male vrijednosti, kojom prilikom je punomoćnik tužitelja izjavio kako ostaje pri tužbi, tužbenome zahtjevu te svim navodima iznesenim tijekom parnice. Ukazao je kako se radi o fiksnim troškovima, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo stajalište da je tužena u obvezi plaćanja istih. Tužena je navela kako ostaje pri navodima odgovora na tužbu te svim navodima iznesenim tijekom parnice, protivi se tužbenom zahtjevu i predlaže da se isti odbije kao neosnovan.
7. Na pripremnome ročištu zaključen je prethodni postupak i održana je glavna rasprava u smislu odredbe članka 292. stavka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP), na kojoj su se izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.
8. U dokaznome postupku provedeni su dokazi i to uvidom i čitanjem ispisa dugovanja / otvorenih stavki za toplinsku energiju, odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022., potvrde MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu, ugovora o potrošnji toplinske energije broj:
CTS-47/16 od 30. kolovoza 2016., priloženih računa za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca lipnja 2021. do mjeseca svibnja 2022., ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije od 25. srpnja 2006., odluke Gradskoga vijeća Grada Vukovara od 4. srpnja 2006., kojom se tužitelju dodjeljuje koncesija za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije na području Grada Vukovara, izvatka iz sudskoga registra za tužitelja te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
9. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za održavanje na snazi platnoga naloga sadržanoga u označenome rješenju o ovrsi od 12. listopada 2022. (članak 451. stavak 3. ZPP-a).
10. Iz ugovora o potrošnji toplinske energije br. CTS-47/16 od 30. kolovoza 2016. utvrđeno je da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi [adresa], koji su bili zastupani po ovlaštenome predstavniku suvlasnika FŽ, utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici, koji je ugovor u smislu čl. 25. toga ugovora, sklopljen na neodređeno vrijeme.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 440,14 € / 3.316,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama za račune toplinske energije u razdoblju od mjeseca lipnja 2021. do mjeseca svibnja 2022., za stan na adresi [adresa], stan broj 32, [adresa].
12. U predmetnome je postupku utvrđeno kako među strankama nije sporno da se tužena izdvojila iz zajedničkoga toplinskog sustava, no tužitelj smatra kako je tužena obvezna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, sve prema odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19., dalje: ZTTE).
13. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. točke 14. ZTTE krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.
14. Prema odredbi članka 45. ZTTE regulirano je postupanje krajnjih kupaca toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije prigodom izdvajanja iz toplinskog sustava, te je u stavku 1. određeno da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, iznimno od odredbi članaka toga zakona, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta koji su navedeni pod točkama 1. - 8. toga članka, a dalje postupanje propisano je u stavku 2. istoga članka ZTTE.
15. Odredbom članka 45. stavka 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. toga članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
16. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15., dalje: Opći uvjeti) za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.
17. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj: 99/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.
18. Radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom na neujednačenu sudsku praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-760/2020 od 5. svibnja 2020. dopušteno revizijsko pitanje koje je tužitelj podnio u drugom predmetu u revizijskoj odluci poslovni broj: Rev-285/2021-3 zauzeo stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koje nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija, to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.
19. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijoj odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023.
20. Stoga po ocjeni ovoga suda tužena nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava, odnosno obustave isporuke toplinske energije ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage naknade za usluge kupca i poreza na dodanu vrijednost. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.
21. Pri tom, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tužena ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava).
22. Zbog svega gore navedenoga i stanar (ovdje tužena) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, odnosno kojemu je obustavljena isporuka toplinske energije neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a (6. srpnja 2013.) te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).
23. Navedeni pravni stav izražen je i u presudama Županijskoga suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-225/2023-2 od 26. srpnja 2023. i poslovni broj: Gž- 395/2022-2 od 6. rujna 2023.
24. Tužena u ovome parničnom postupku nije dovela u sumnju gore navedene odlučne činjenice za rješavanje ove pravne stvari, dok sam iznos predmetne obveze tužena također nije dovela u sumnju.
25. Iz svega navedenoga proizlazi da je primjenom ranije navedenih odredbi materijalnoga prava valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154., 155. i 164. ZPP-a.
27. Kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnoga naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnoga postupka donijeta je odluka kao u točki II. izreke presude.
28. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu te je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška u podnesku od 6. ožujka 2025., trošak javnoga bilježnika u iznosu od 25,00 € u smislu članka 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.), trošak obrazloženoga podneska od 12. prosinca 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu održanom 6. ožujka 2025. u smislu Tbr. 9.1. u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa ročištu za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 € u smislu Tbr. 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 364,04 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
29. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Vukovaru 3. travnja 2025.
Sudac
Đuro Druško
Uputa o pravnome lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju, putem punomoćnika
2. Tuženoj
3. Kalendar 30 dana
