REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-330/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13A, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, Trnjanska cesta 69, protiv tuženika MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Josipa Slavenskog br. 1/II , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Petra Markovića i punomoćnika tuženika, s danom objave 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice poslovni broj Ovrv-158/2014 od 14. ožujka 2014., u dijelu kojim je naloženo tuženiku MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da temeljem vjerodostojne isprave tužitelju UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13A u roku od 8 dana, plati iznos od 1.386,28 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. Siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim:

-na iznos od 795,67 eur od 14. ožujka 2012. pa do isplate,

-na iznos od 424,71 eur od 19. ožujka 2012. pa do isplate,

-na iznos od 165,90 eur od 23. ožujka 2012. pa do isplate,

te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 230,61 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. Siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od 14. ožujka 2014. kao dana donošenja Rješenja o ovrsi pa do namirenja tužitelja te se u tom dijelu odbija kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.981,18 eur.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eur.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Ranka Spevec iz Velike Gorice, donijela je dana 14. ožujka 2014. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-158/2024, radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 10.445,00 kn (1.386,28 eur) sa zateznim kamatama te radi naplate troškova ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je u bitnome naveo kako ističe prigovor mjesne nenadležnosti, budući da prebivalište tuženika nije u županiji gdje se nalazi sjedište javnog bilježnika. Dakle, rješenje o ovrsi donio je nenadležni javni bilježnik. Ističe, prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženika. Navodi, kako tuženik nikada nije bio u obveznom odnosu sa tužiteljem pa da nije bilo uvjeta da tužitelj izda vjerodostojnu ispravu. Ističe, prigovor zastare utuženog potraživanja. Navodi, kako se predmetna prometna nezgoda dogodila 15. listopada 2010., a da je prijedlog za ovrhu podnesen 13. ožujka 2014., dakle, protekom roka od tri godine od nastanka prometne nezgode. Navodi, kako tužitelj ne dostavlja dokaze što je kome platio. Osporava i isključivu odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj sud je po Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini rješenjem poslovni broj Povrv-1003/14 od 19. studenog 2014. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje te je nastavio predmetni postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 22. travnja 2016. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome ističe kako je tuženik s osnova predmetne prometne nezgode, povodom regresnog zahtjeva tužitelja već isplatio 9.000,00 kn na ime naknade štete oštećeniku ĐP te iznos od 7.005,00 kn na ime isplate dijela naknade štete oštećenima MPĆ, ČP i LP, a koji ostatak tužitelj potražuje u ovom parničnom postupku. Osporava istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja. Navodi, kako je u predmetnom slučaju riječ o regresnom potraživanju na temelju toga što je tužitelj oštećenim trećim osobama isplatio naknadu štete te da se na utuženo potraživanje primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok koji teče od dana isplate oštećenoj osobi. Pojašnjava, kako se 15. listopada 2010. u Buševcu (Velika Gorica) dogodila prometna nesreća na način da je tuženik upravljao vozilom Škoda Fabija, reg. oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,65 g/kg, a kretao se kolnikom državne ceste br. 30 prema sjeveru do kućnog broja 67, Zagrebačke ulice u Buševcu te je svojim desnim kotačima zahvatio meki teren pokraj ceste i tom prilikom izgubio je nadzor nad svojim vozilom te je u povratku na kolnik naletio na osobni automobil [registarska oznaka] (BMW) kojim je po svojoj traci (istom kao i MP i u istom smjeru) upravljao ČP. Ističe, kako su od udarca u vozilo BMW u njemu tjelesne ozljede pretrpjeli vozač ČP te putnice MPĆ i ĆP. Nadalje, navodi kako je osobno vozilo Škoda Fabia registarske oznake [registarska oznaka] na dan predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 120010096024. Tužitelj je po raznim vidovima štete isplatio oštećenim sudionicima predmetne prometne nesreće i to ČP isplatio je naknadu štete u iznosu od 5.500,00 kuna (**.**.2011.), MPĆ isplatio je naknadu štete u iznosu od 7.500,00 kuna (**.**.2012.) i ĆP isplatio je iznos naknade štete od 3.200,00 kuna (19. ožujka 2012.) i trošak njenog zastupanja u iznosu od 1.250,00 kuna (23. ožujka 2012. za dvije parnične radnje). Ističe, kako je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran tuženik, budući da je izgubio nadzor nad svojim vozilom te je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Navodi kako je u predmetnoj prometnoj nezgodi ozljede zadobila ĆP, kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] te je putem svog punomoćnika BP podnijela zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete pretrpljene uslijed predmetne prometne nesreće. Po cjelokupnoj obradi štete, tužitelj je ĆP **.**.2012. isplatio iznos od 3.200,00 kuna na ime naknade štete te 23. ožujka 2012. iznos od 1.250,00 kuna njenom punomoćniku na temelju troškova zastupanja, odnosno ukupno je tužitelj isplatio 4.450,00 kuna. U predmetnoj prometnoj nesreći ozljede je zadobio i ČP, kao vozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] te je podnio zahtjev za naknadom imovinske i neimovinske štete pretrpljene u predmetno štetnom događaju. Po cjelokupnoj obradi štete, tužitelj je ČP **.**.2011. isplatio iznos od 5.500,00 kuna na ime naknade štete. U predmetnoj prometnoj nesreći ozljedu je zadobila i MPĆ, kao putnica u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] te je putem svog punomoćnika Marka Rafaja podnijela zahtjev za naknadom imovinske i neimovinske štete pretrpljene u predmetno štetnom događaju. Po cjelokupnoj obradi štete tužitelj je MPĆ isplatio 14. ožujka 2012. iznos od 7.500,00 kuna na ime naknade štete. Dakle, tužitelj je na temelju predmetne prometne nesreće isplatio ukupan iznos odštete od 17.450,00 kuna, dok je tuženik u mirnom postupku tužitelju nadoknadio iznos od 7.005,00 kuna. Tom uplatom tužitelj je zatvorio najstarija potraživanja, odnosno iznos od 5.500,00 kuna koji je isplaćen ČP te dio isplaćenog iznosa MPĆ u iznosu od 1.505,00 kuna. Navodi kako je preostao za naplatu utuženi iznos od 10.445,00 kuna. S obzirom na to da je za štetu koja je isplaćena od strane tužitelja u potpunosti odgovoran tuženik, tužitelj na temelju odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 15/11 i 78/15; dalje: ZOO) potražuje od tuženika povrat preostalog isplaćenog iznosa od 10.445,00 kuna.

5. Tuženik je tijekom postupka na pripremnom ročištu 29. ožujka 2017. učinio nespornom svoju odgovornost za predmetno štetni događaj.

6. U podnesku od 23. svibnja 2016. tuženik u bitnome navodi kako tužitelj sada u spis ne dostavlja nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Joška Smilovića na temelju kojega je utvrđena visina neimovinske štete ČP. U tom nalazu i mišljenju vještak je na zahtjev tužitelja utvrdio kako je oštećeni ČP trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i slabog intenziteta u trajanju od 20 dana. Nadalje je vještak utvrdio kako je pretrpio kratkotrajni intenzivni strah pred i nakon nesreće u trajanju od 1 do 2 minute te slabi strah u trajanju od 10-tak dana. Tuđa pomoć i njega nije mu bila potrebna, isti nema smanjenje životnih aktivnosti, a niti naruženja. Ističe, kako je to vještačenje proveo tužitelj i to upravo na okolnost visine štete, a unatoč tome tužitelj je ČP isplatio iznos od 5.500,00 kuna. Nadalje navodi, kako se tuženik putem svog punomoćnika dopisom od 19. ožujka 2013. očitovao i ukazao je tužitelju kako je isti očito trećim osobama isplatio znatno veće naknade od onih na koje bi imali pravo i sukladno tome tuženik nije dužan isplatiti tužitelju iznose koje je on neosnovano isplatio trećim osobama. Naime, sukladno Orijentacijskim kriterijima i još malo uvećavajući iste tuženik je smatrao osnovanim isplatiti ČP iznos od 1.880,00 kuna, a koji iznos je tuženik i isplatio i to je precizno naveo u svom dopisu od 19. ožujka 2013. U odnosu na oštećenu MPĆ tuženik ističe kako tužitelj nije u spis predmeta dostavio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Joška Smilovića na temelju kojega je utvrđena visina neimovinske štete. Vještak je u tom nalazu i mišljenju utvrdio kako je MPĆ trpjela bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Nadalje je vještak utvrdio kako je oštećena pretrpjela kratkotrajan intenzivni strah pred i nakon nesreće u trajanju do 2 minute, strah nije ostavio trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega nije joj bila potrebna, duševne boli i naruženosti nema. To vještačenje provedeno je na zahtjev tužitelja te je tužitelj unatoč tome isplatio MPĆ iznos od 7.500,00 kuna. Sukladno Orijentacijskim kriterijima i još malo uvećavajući iste tuženik je smatrao osnovanim isplatiti MPĆ iznos od 1.500,00 kuna, te je taj iznos i isplatio tužitelju, što je precizno naveo u svom dopisu od 19. ožujka 2013. U odnosu na oštećenu ĆP tuženik ističe kako tužitelj sada u predmet ne dostavlja nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Andreja Antolića na temelju kojeg je utvrđena visina neimovinske štete ĆP. Vještak je na zahtjev tužitelja utvrdio kako je ĆP trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana (370,00 kuna), srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana (660,00 kuna) i slabog intenziteta u trajanju od 10 dana (770,00 kuna). Nadalje je vještak utvrdio kako je ista pretrpjela sekundarni strah u trajanju od 3 dana i kasni strah u trajanju od 10 dana. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kroz 10 dana po 2 sata (tuženik je smatrao osnovanim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 16,00 kuna). Smanjenje duševnih aktivnosti niti naruženja nije bilo. To vještačenje provedeno je na zahtjev tužitelja i unatoč tom vještačenju tužitelj je isplatio ĆP iznos od 3.200,00 kuna. Sukladno Orijentacijskim kriterijima i još malo uvećavajući iste tuženik je smatrao osnovanim isplatiti ĆP iznos od 3.000,00 kuna te je u tom dijelu i izvršio isplatu tužitelju a što je precizno naveo u svom dopisu od 19. ožujka 2013. Ističe kako trošak odvjetnika s obzirom na vrijednost predmeta spora ne može biti 1.000,00 kuna uvećano za PDV, već trošak jedne radnje iznosi 500,00 kuna uvećano za PDV. Ističe kako je tuženik u odnosu na oštećenu ĆP isplatio tužitelju ukupan iznos od 3.625,00 kuna (3.000,00 na ime neimovinske štete i 625,00 kuna na ime odvjetničkog troška). Navodi kako je tuženik smatrao osnovanim iznos od 7.005,00 kuna te je taj iznos i platio tužitelju s navedenih osnova, a što tužitelj ni ne osporava. S obzirom na izrađeni nalaz i mišljenje, koje je sam tužitelj dao izraditi za potrebe izvan sudske nagodbe, tuženik predlaže isti koristiti u ovom predmetu. Radi se o vještačenju koje je dao izraditi sam tužitelj i na temelju kojega je tužitelj i vršio isplate trećim osobama. Stoga se tuženik protivi prijedloga tužitelja za provođenjem bilo kakvog medicinskog vještačenja u ovom sudskom postupku. Tuženik napominje da to što je tužitelj eventualno isplatio naknadu štete trećim osobama u visini u kojoj je isplatio ne znači da je tuženik samom tom činjenicom dužan tužitelju isto naknaditi.

7. U ovoj pravnoj stvari po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini donesena je 4. siječnja 2021. prvostupanjska presuda poslovni broj Povrv-69/2019-11 kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i to za cijeli iznos utužene glavnice od 10.445,00 kuna (1.386,28 eur) i za dio troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.737,50 kuna (230,61 eur). Nadalje je djelomično ukinut platni nalog u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna (129,40 eura). Konačno tom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.200,00 kuna.

8. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik i to iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga.

9. U povodu podnesene žalbe tuženika Županijski sud u Rijeci donio je 12. studenog 2024. rješenje poslovni broj Gž-580/2021-3 kojim je prihvatio žalbu tuženika i ukinuo je prvostupanjsku presudu ovog suda u pobijanim točkama I. i III. Izreke te je u tom dijelu vratio predmet ovome sudu na ponovni postupak, ali pred drugog suca. U toj odluci drugostupanjski sud u bitnome navodi kako je tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti javnog bilježnika, a o kojem prigovoru je prvostupanjski sud odlučio svojim rješenjem poslovni broj Povrv-1003/14 od 19. studenog 2014., kojim rješenjem je otklonio prigovor mjesne nenadležnosti, a protiv kojeg rješenja tuženik nije podnio žalbu pa je isto postalo pravomoćno. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je pravilno prvostupanjski sud u odnosu na prigovor zastare utuženog prigovora primijenio odredbu čl. 234. st. 6. u vezi sa čl. 963. ZOO-a. Naime u predmetnom slučaju radi se o regresnom zahtjevu osiguravatelja te takav zahtjev zastarijeva u roku od 3 godine od prvog dana nakon dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete oštećeniku. Drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u predmetnom slučaju pitanje zastare ostalo nedorečeno. Naime, prvostupanjski sud propustio je ocijeniti činjenicu da i sam tužitelj tijekom postupka ističe kako je po tuženikovoj uplati djelomično zatvorio potraživanje i to u iznosu od 7.005,00 kuna na način da je najprije zatvorio najstarije tražbine. Međutim, s obzirom na različita dospijeća po svakom od zahtjeva nije moguće ocijeniti pravilnost primjene pravila o zastari, jer za sada, s obzirom na način zatvaranja potraživanja tužitelja, ne bi proizlazilo da su sva potraživanja bila u zastari. Ujedno drugostupanjski sud napominje da s obzirom da spisu prileži cjelokupna materijalna dokumentacija, prvostupanjski sud, mora utvrditi točno dospijeće svake tražbine te u skladu s tim ocijeniti prigovor zastare primjenom odredbe čl. 234. st. 6. ZOO-a, kao i tijek zatezne kamate. Nadalje, drugostupanjski sud utvrđuje kako je tuženik učinio nespornim svoju odgovornost za nastanak štete, u potpunosti je prihvatio nalaze i mišljenja iz nalaza vještaka koji su vještačili po zahtjevu tužitelja, jedino je osporio visinu tražbine koju je tužitelj na temelju upravo tih nalaza isplatio, stoga je nejasno iz kojih se razloga provodilo novo vještačenje čime se odugovlači postupak i povećavaju troškovi postupka, a još je nejasnije iz kojih razloga prvostupanjski sud za tražbinu koja datira prije donošenja novih Orijentacijskih kriterija, uopće uspoređuje s tim kriterijima, kad se ne radi ni o kakvom zahtjevu tužitelja za naknadu štete, već o zahtjevu za regresnu isplatu.

10. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 24. veljače 2025. uskladio svoj tužbeni zahtjev sa činjenicom da je u Republici Hrvatskoj uveden Euro kao službena valuta te potražuje ukupan iznos glavnice od 1.386,28 eur sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose. Nadalje je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu 25. veljače 2025. ispravio svoj tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje naknadu troškova ovršnog postupka na način da na ime troškova ovršnog postupka potražuje iznos od 230,61 eur. Naime, ranijom prvostupanjskom presudom pravomoćno je ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna (129,40 eura).

11. Na ročištu za glavnu raspravu 25. veljače 2025. tuženik je u odnosu na drugostupanjsku odluku naveo kako iz iste proizlazi da je nejasno iz kojeg razloga je sud u ovom predmetu provodio novo medicinsko vještačenje kada je u izvan sudskom postupku provedeno medicinsko vještačenje na zahtjev tužitelja a na koji nalaz i mišljenje tuženik nije imao prigovore te je izvršio isplatu nespornih iznosa sukladno Orijentacijskim kriterijima koji su tada bili na snazi, uvećano za 10 posto.

Ustraje i kod istaknutog prigovora zastare.

12. Na istom ročištu tužitelj je istaknuo kako je mišljenje cenzora koje je rađeno u izvan sudskom postupku relevantno isključivo ukoliko oštećenici nisu prigovarali pa tužitelj smatra tuženikov prigovor neosnovanim. Irelevantno je što je tuženik suglasan sa mišljenjem cenzora, budući da tuženik nije bio oštećenik.

13. Tijekom postupka sud je pregledao izvod otvorenih stavki dužnika na dan 27. siječnja 2014. (stranica 4 spisa), Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (stranica 31-34 spisa), policijsko izvješće o nezgodi (stranica 35-36 spisa), zapisnik o očevidu PUZ PP Velika Gorica ( stranica 38-39 spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 120010096024 ( stranica 40 spisa), dopis tužitelja–regresni zahtjev od 20. veljače 2013. (stranica 41 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 1. srpnja 2013. (stranica 42, 122 spisa), dopis tužitelja od 3. srpnja 2013. (stranica 123 spisa), nagodba između stranaka od 6. prosinca 2020. (stranica 43 spisa), fotografije i zapisnici o izvidu štete za osobno vozilo [registarska oznaka] (stranica 44-46, 47-48 spisa), ispis transferiranog izvoda RBA (stranica 49, 51, 60, 79 spisa), ispis podataka tužitelja o šteti 1010119767-M/AO (stranica 50, 52, 61, 80 spisa), izjava o namirenju od 12. ožujka 2012.(stranica 53 spisa), zahtjev za naknadom neimovinske štete od 21. veljače 2012. i prilozi: punomoć, medicinska dokumentacija (stranica 54-59, 69-78, 85-105 spisa), prijava podataka o ozlijeđenoj osobi (stranica 62 spisa), prigovor (stranica 63 spisa), obavijest o isplati (stranica 64 spisa), izjava o namirenju od 11. veljače 2011. (stranica 65 spisa), preslika osobne iskaznice i kartice tekućeg računa (stranica 66 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 15. listopada 2010. (stranica 67 spisa), preslika vozačke dozvole (stranica 68 spisa), odštetni zahtjev i punomoć (stranica 81-83 spisa), dopis odvjetnika Marko Rafaj od 22. veljače 2012. (stranica 84 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 27.2.2013. (stranica 114 spisa), vještačenje dr. Joško Smilović i dr. FP (stranica 115-118 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 19. ožujka 2013. (stranica 120 spisa), dopis tužitelja od 13. lipnja 2013. (stranica 121 spisa) i nalaz i mišljene medicinskog vještaka dr. Miroslavu Gjurašin ( stranica 135-138 spisa).

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 24. veljače 2025. u cijelosti neosnovan.

15. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini tužiteljev konačno postavljeni regresni tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje ukupan iznos glavnice od 1.386,28 eur i to na ime naknade štete koju je isplatio oštećenicima MPĆ, ČP i ĆP.

16. Između stranaka nije sporno da se 15. listopada 2010. u mjestu Buševcu (Velika Gorica) dogodila prometna nesreća za koju je isključivo odgovoran tuženik MP koji je upravljao svojim motornim vozilom pod utjecajem alkohola te je izgubio nadzor nad istim. Dakle, nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika, a nije sporna niti aktivna legitimacija tužitelja budući da je vozilo kojim je upravljao tuženik registarske oznake [registarska oznaka] na dan predmetno štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti.

17. U dosadašnjem tijeku postupka otklonjen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti javnog bilježnika koji je donio predmetno rješenje o ovrsi. Naime, iz drugostupanjske odluke razvidno je kako je drugostupanjski sud ocijenio da je taj prigovor pravomoćno odbijen rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1003/14 od 19. studenog 2014. a protiv kojeg rješenja tuženik nije niti podnio žalbu.

18. Sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja i sporno je pitanje da li je tuženik naknadio svojom nespornom uplatom tužitelju u iznosu od 7.005,00 kuna (929,72 eura) cjelokupan iznos kojeg tužitelj ima pravo potraživati od tuženika po predmetnom štetnom događaju.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja ovaj sud ocjenjuje kako je isti djelomično osnovan. Naime, u ovoj pravnoj stvari na utuženo potraživanje primjenjuje se sukladno odredbi čl. 234. st. 3. ZOO-a trogodišnji zastarni rok za tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju. U predmetnom slučaju s obzirom na činjenicu da se radi o regresnom potraživanju tužitelja zastarni rok počinje teći prvog dana nakon što je tužitelj izvršio isplatu naknade štete oštećeniku. Sam tužitelj u svom podnesku od 22. travnja 2016. navodi kako je on oštećeniku ČP izvršio isplatu naknade štete u iznosu od 5.500,00 kuna 16. veljače 2011. Oštećenicima MPĆ i ĆP naknadu štete isplatio je 14. ožujka 2012., odnosno 19. ožujka 2012. i dijelom 23. ožujka 2012. Posljedično ovaj sud ocjenjuje kako je osnovan prigovor zastare u odnosu na dio potraživanja tužitelja koje se odnosi na oštećenog ČP a to je pojedinačno utuženi iznos od 424,71 eur (3.200,00 kuna). Naime, ovršni prijedlog u ovoj pravnoj stvari podnesen je javnom bilježniku 13. ožujka 2014., dakle isti je podnesen javnom bilježniku nakon proteka roka od 3 godine računajući od dana nakon što je tužitelj isplatio naknadu štete oštećeniku ČP, odnosno računajući od 17. veljače 2011. Ovdje je potrebno pojasniti kako u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik tužitelju izvršio uplatu u ukupnom iznosu od 7.005,00 kn, a koja uplata se odnosi i na dio potraživanja tužitelja po osnovi isplate koju je učinio oštećenom ČP. Međutim, tuženik je u dopisu upućenom tužitelju od 19. ožujka 2013. točno naznačio koliki iznos njegove uplate se odnosi na ČP, odnosno da po toj osnovi uplaćuje tužitelju iznos od 1.880,00 kn. S obzirom na to ovaj sud ocjenjuje kako je u odnosu na preostali iznos koji tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari, a koji se odnosi na oštećenog ČP nastupila zastara, odnosno da u odnosu na taj dio utuženog iznosa tijek zastare nije prekinut djelomičnom uplatom tuženika, budući da je on točno naznačio u kojem dijelu podmiruje potraživanje tužitelja.

20. U odnosu na dio utuženog potraživanja koje se odnosi na naknadu štete koja je isplaćena oštećenicima MPĆ u iznosu od 795,67 eur (5.995,00 kuna) i na naknadu štete koja je isplaćena ĆP u iznosu od 165,90 eur (1.250,00 kuna) ovaj sud ocjenjuje kako istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja nije osnovan.

21. Slijedom navedenoga, svakako uslijed osnovanosti istaknutog prigovora zastare utuženog potraživanja nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika iznos od 424,71 eur sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji se odnosi na uplatu koju je tužitelj izvršio oštećenom ČP.

22. S obzirom na zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno provoditi medicinsko vještačenje, budući da je tuženik u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka koje mu je dostavio tužitelj u izvan sudskom postupku, a koji je prethodio ovom parničnom postupku, u ovom ponovljenom postupku potrebno je ocijeniti da li je tuženik nespornom uplatom učinjenom tužitelju u ukupnom iznosu od 7.005,00 kuna u cijelosti naknadio tužitelju iznose naknade štete koju su pretrpjeli oštećeni ČP, MPĆ i ĆP a visina koje štete je utvrđena vještačenjima provedenim u izvan sudskom postupku.

23. Ovaj sud ocjenjuje neosnovanim navode tužitelja kako je za ovaj postupak irelevantno da je tuženik suglasan sa predmetnim nalazima i mišljenjima iz izvan sudskog postupka budući da tuženik u tim postupcima nije bio oštećenik. Naime, iz dopisa punomoćnika tuženika od 19. ožujka 2013. kojeg je uputio tužitelju razvidno je da je tužitelj istome dostavio nalaze medicinskog vještaka Joška Smilovića koji se odnosi na oštećenike ČP i MPĆ i nalaz medicinskog vještaka Andreja Antolića koji se odnosi na oštećenu ĆP te je razvidno kako je punomoćnik tuženika prigovorio visini iznosa od 17.450,00 kuna kojeg je tužitelj isplatio oštećenicima po predmetnom štetnom događaju kao previsoko isplaćenom iznosu koji nije sukladan priloženoj dokumentaciji, odnosno koji nije sukladan medicinskim vještačenjima koje je naručio sam tužitelj.

24. Dakle, radi se o tome da je tužitelj tuženiku, odnosno njegovom punomoćniku dostavio nalaze i mišljenja medicinskih vještaka, a čiju izradu je naručio sam tužitelj i u takvoj situaciji tužitelj kao profesionalac u poslovima osiguranja sada ne može tvrditi da to ne proizvodi nikakve pravne učinke. Naime, kada je tužitelj dostavio tuženiku, odnosno njegovom punomoćniku nalaze medicinskih vještaka i to kao dokaz na temelju čega je izvršio isplatu naknade štete oštećenicima, onda je pravo tuženika da izvrši provjeru na koliku naknadu štete oštećenici imaju pravo na temelju tih nalaza i mišljenja medicinskih vještaka.

25. Posljedično, sada je a sukladno i pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda potrebno ocijeniti na koliku naknadu štete bi oštećenici imali pravo na temelju nalaza i mišljenja izvan sudskog postupka.

26. Ovdje je potrebno ponoviti kako je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade štete oštećenom ČP svakako neosnovan uslijed osnovanosti istaknutog prigovora zastare. Međutim, ovaj sud će ocijeniti i nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Joška Smilovića (str. 115 spisa) koji se odnosi na oštećenog ČP. Iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je oštećeni ČP u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpio bolove srednjeg intenziteta od 2 dana. Po toj osnovi primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a i primjenom tada važećih Orijentacijskih kriterija ovaj sud ocjenjuje kako bi ČP pripadalo pravo naknade neimovinske štete po toj osnovi u iznosu od 440,00 kuna. Nadalje, je vještak utvrdio da je ČP u predmetno štetnom događaju pretrpio bolove slabog intenziteta u trajanju od 20 dana te ovaj sud primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a i primjenom tada važećih Orijentacijskih kriterija ocjenjuje kako oštećeni po toj osnovi ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.400,00 kuna. Dakle, po osnovi pretrpljenih bolova oštećenom ČP pripadalo bi pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.840,00 kuna. U predmetnom štetnom događaju oštećeni ČP pretrpio je kratkotrajan intenzivan strah u trenutku neposredno i nakon prometne nesreće u trajanju od 1-2 minute te nakon toga strah slabog intenziteta kao pratilac liječenja u trajanju od desetak dana. U odnosu na pretrpljeni strah ovaj sud ocjenjuje da se ne radi o težini povrede koja bi u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete. Nadalje, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Joška Smilovića proizlazi kako oštećenom ČP nije bila potrebna tuđa pomoć i njega te da nema smanjenja životnih aktivnosti niti naruženja.

1 0

27. Nije sporno da je tuženik tužitelju na ime iznosa naknade štete koji se odnosi na oštećenog ČP isplatio ukupan iznos od 1.880,00 kn. Nastavno na prethodno utvrđenje da bi ČP imao pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.840,00 kn za ovaj sud proizlazi da je prethodno navedenom uplatom tuženik tužitelju u cijelosti naknadio štetu, a na koju naknadu štete bi imao pravo oštećeni ČP.

28. Nije sporno da je tužitelj oštećenom ČP isplatio na ime naknade štete iznos od 5.500,00 kn. Međutim, to ne znači da mu tuženik mora naknaditi taj iznos. Naime, kao što je to prethodno obrazloženo iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je izrađen na zahtjev tužitelja proizlazi da oštećeni ČP ima pravo na naknadu štete u iznosu od 1.840,00 kn i pri takvom stanju stvari tužitelj nema pravo po ocjeni ovog suda zahtijevati od tuženika regresnim zahtjevom isplatu većeg iznosa. Naime, kada bi se prihvatilo tumačenje tužitelja da za tuženika nije relevantno vještačenje koje je naručio tužitelj to bi zapravo značilo da bi tužitelj mogao isplatiti oštećenicima koliko god želi na ime naknade štete te bi potom mogao zahtijevati isplatu cijelog tog iznosa od tuženika. Takvo tumačenje je pravno neosnovano, budući da tuženik ima pravo prema tužitelju isticati sve prigovore kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu potraživanja.

29. U odnosu na oštećenu MPĆ iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Joška Smilovića (str. 116 i 117 spisa) proizlazi da oštećena nije pretrpjela bolove jakog intenziteta, dok je pretrpjela bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a i tada važećih Orijentacijskih kriterija ovaj sud ocjenjuje da oštećena MPĆ ima pravo na naknadu neimovinske štete po osvnovi srednjih bolova u iznosu od 440,00 kn i po osnovi bolova slabog intenziteta u iznosu od 1050,00 kn. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećena MPĆ pretrpjela intenzivan strah u trenutku povređivanja koji je trajao do dvije minute. Nadalje, proizlazi da vještak utvrđuje kako je oštećena u vrijeme predmetne prometne nesreće bila trudna pa bi strah bio vezan uz posljedice za plod. Međutim, to oštećenu prema nalazu vještaka nije smetalo da puši desetak cigareta dnevno za vrijeme dok je bila na bolovanju zbog krvarenja u ranoj trudnoći – koje često završe abortusom. Vještak utvrđuje kako strah nije ostavio trajnih posljedica. Ovaj sud ocjenjuje kako pretrpljeni strah oštećene MPĆ nije bio takvog intenziteta da bi opravdavao dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete po toj osnovi. Nadalje, vještak utvrđuje kako oštećenoj nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, nema duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti niti naruženja.

30. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako bi oštećena MPĆ imala pravo na naknadu nemovinske štete u iznosu od 1.500,00 kn. Nije sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade štete oštećene MPĆ isplatio upravo iznos od 1.500,00 kn čime je po ocjeni ovog suda u cijelosti namirio potraživanje tužitelja po osnovi nakade štete oštećene MPĆ.

31. To što je tužitelj MPĆ isplatio iznos od 7.500,00 kn ne znači da on ima pravo od tuženika potraživati taj iznos. Naime, kao što je to prethodno već obrazloženo tuženik je ovlašten isticati sve prigovore kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva i pravno je neprihvatljivo tumačenje

1 1

tužitelja da predmetno vještačenje koje je izrađeno po zahtjevu tužitelja nije relevantno za tuženika. Takvo tumačenje je i nerazumljivo s obzirom na činjenicu da je upravo tužitelj dostavio tuženiku, odnosno njegovom punomoćniku predmetno medicinsko vještačenje izrađeno na njegov zahtjev.

32. Potrebno je pojasniti kako nije relevantno da li je tužitelj to vještačenje trebao dostaviti tuženiku. Naime, kada je tužitelj kao profesionalac u poslovima osiguranja to učinio isto proizvodi učinke i tuženik se ima pravo pozivati na to vještačenje. Isto proizlazi i iz zaključka drugostupanjskog suda prema kojemu u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno provoditi novi dokaz medicinskim vještačenjem, posebno uzevši u obzir da je tuženik prihvatio nalaz i mišljenje vještaka izrađen po zahtjevu tužitelja.

33. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Andreja Antolića (str. 118 spisa) u odnosu na oštećenu ĆP proizlazi kako je ista u predmetnom štetnom događaju pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri dana i slabog intenziteta u trajanju od 10 dana. Po ocjeni ovog suda oštećena bi primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a u vezi sa tada važećim Orijentacijskim kriterijima imala pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete po osnovi bolova jakog intenziteta u iznosu od 370,00 kn, srednjeg intenziteta u iznosu od 660,00 kn i slabog intenziteta u iznosu od 700,00 kn. Dakle, po osnovi pretrpljenih bolova oštećena ĆP imala bi pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.730,00 kn.

34. U odnosu na pretrpljeni strah vještak utvrđuje kako je oštećena ĆP u predmetnom štetnom događaju pretrpjela primarni strah samo u trenutku nezgode, sekundarni strah u trajanju od 3 dana i kasni strah u trajanju od 10 dana. Po ocjeni ovog suda tuženik pravilno ističe kako bi po toj osnovi GP imala pravo na naknadu neimovinske štete u najvećem iznosu od 1.000,00 kn.

35. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi kako ozljeda nije ostavila trajne posljedice na oštećenu ĆP, tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kroz desetak dana po dva sata dnevno, a naruženje kod nje nije zaostalo.

36. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud prihvaća tumačenje tuženika kako bi primjerena naknada cijene sata tuđe pomoći i njege bila 16,00 kn. Posljedično, Draga ĆP bi imala pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 320,00 kn.

37. Dakle, po prethodno navedenim osnovama oštećena ĆP imala bi pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, koliko je tuženik i nesporno isplatio tužitelju.

38. Nadalje, tužitelj na ime odvjetničkog troška oštećene ĆP potražuje iznos od 1.000,00 kn uvećano za PDV. Međutim, tuženik pravilno tijekom cijelog postupka ističe kako bi s obzirom na vrijednost njenog zahtjeva oštećena ĆP imala pravo na naknadu odvjetničkog troška u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, odnosno ukupno 625,00 kn.

1 2

39. Slijedom navedenoga, oštećena ĆP imala bi pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.625,00 kn. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio po toj osnovi upravo iznos od 3.625,00 kn.

40. Dakle, ovaj sud i u odnosu na oštećenu ĆP ocjenjuje kako je tuženik svojom uplatom tužitelju naknadio u cijelosti naknadu štete na koju bi oštećena imala pravo i to prema vještačenju kojeg je naručio sam tužitelj.

41. Slijedom navedenih utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje kako je tuženik uplatom u ukupnom iznosu od 7.005,00 kn (929,72 eur) u cijelosti naknadio tužitelju štetu na koju bi imale pravo oštećene osobe u predmetnom štetnom događaju.

42. Ovaj sud ocjenjuje kako u ovom ponovljenom postupku nije potrebno ocjenjivati nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Miroslava Gjurašina, budući da je to vještačenje nepotrebno provedeno, a tuženik je još u izvansudskom postupku, koji je prethodio ovom parničnom postupku, a kasnije i u ovom postupku prihvatio nalaze i mišljenja medicinskih vještaka koji su izrađeni na zahtjev tužitelja, a koje mu je tužitelj i dostavio.

43. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako je neosnovan konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 24. veljače 2025. i to iz razloga što je tuženik tužitelju nakadio cjelokupni iznos naknade štete na koji bi imale pravo oštećene osobe ČP, MPĆ i ĆP, a pored toga je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ČP ocijenjen osnovanim i istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja.

44. Posljedično, odbijen je kao neosnovan konačno postavljeni tužbeni zahtjev te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu i ukinut platni nalog (točka I. izreke presude).

45. Ovdje je potrebno pojasniti da je platni nalog već ranije pravomoćno djelomično ukinut u odnosu na dio ovršnog troška u iznosu od 975,00 kn pa se u ovom ponovljenom postupku nije niti odlučivalo o opstojnosti cijelog platnog naloga sadržanog u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

46. S obzirom na to da tužitelj nije uspio sa svojim glavnim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom iz čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, na ime sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT) u iznosu od 200,00 eur, sastava obrazloženog podneska od 23. svibnja 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 7. lipnja 2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 16. siječnja 2017. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 29. ožujka 2017. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 24. kolovoza 2018. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 9. listopada 2018. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 28. studenog 2018. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 15. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 9. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr.

1 3

9. t. 1. OT-a), sastava žalbe protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. t. 1. OT-a) i za zastupanje na ročištu 25. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.300,00 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.875,00 eur. Nadalje, tuženik ima pravo na naknadu troška plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 53,09 eur i plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 53,09 eur. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.981,18 eur (točka II. izreke presude).

47. Naprotiv, tuženik nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 28. studenog 2018. u punom zatraženom iznosu od 250,00 eur sa uključenim PDV-om, već ima pravo na četvrtinu tog iznosa, odnosno na naknadu troška u iznosu od 62,50 eur sa uključenim PDV-om, budući da su mu već priznata četiri obrazložena podneska a to je maksimalan broj na čiju naknadu ima pravo sukladno odredbi Tbr. 8. t. 1. OT-a. Dakle, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 187,50 eur (točka III. izreke presude).

48. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je u cijelosti odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 3. travnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po odvjetniku Mislavu Šarcu

2. tuženiku po odvjetniku Stipi Vuletiću