REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1107/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja BP, OIB; 2421566108, iz Splita, A. B. Šimića 17, zastupan po punomoćniku Kruno Peronja, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika – protivnika osiguranja ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Krune Peronja te zamjenika punomoćnika tužene odvjetničkog vježbenika AP, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. U ostavinsku imovinu iza BPP umrle **.**.1992., vraća se dar učinjen IP ž. B sporazumom postignut u ostavinskom postupku okončanom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, br. O-1726/80 od 13. ožujka 1981. i to u odnosu na nekretninu "zgradu bez zemljišta" sagrađenu na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], položenu u K. O. [katastarska općina], kao i čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], položenu u K. O. [katastarska općina], u naravi obiteljska zgrada anagrafske oznake [adresa], 21000 Split i zemljište na kojemu je sagrađena uključujući i okućnicu i to za ¼ dijela od 7615/10000, radi namire nužnog dijela ŠP, što je ČP dužna trpjeti i izdati odgovarajuću ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužna je IP ž. B iz osnova neosnovanog obogaćenja platiti tužitelju BP 7615/80000 od 15.000,00 kn mjesečno počevši od 01. travnja 2009. god pa do isplate, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1-og u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, sve uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u visini koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za osiguranjem koji glasi:

"Određuje se privremena mjera na način da se zabranjuje dužnici svako raspolaganje i opterećenje nekretnine označene kao "zgrada bez zemljišta" sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], položene u K. O. [katastarska općina], u naravi porodične zgrade anagrafske oznake [adresa], 58000 Split, koje premašuje ¾ dijela cjeline, uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi."

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 29. lipnja 1992. zaprimljena je tužba tužitelja ŠP, protiv tuženika IP, a radi utvrđenja i vraćanja dara zbog povrijede nužnog dijela. U tužbi se navodi da su stranke zakonski nasljednici pok. BPP umrle **.**.1992., i to da je tužitelj (drugi) suprug, a tužena kćerka. Tužitelj navodi kako mu se tužena obratila sa zahtijevam da do 1. srpnja 1992. napusti obiteljsku zgradu anagrafske oznake [adresa] u [adresa] što da ga je teško pogodilo. Dalje navodi kako su BPP i tužena temeljem zakona proglašene nasljednicima SP umrlog **.**.1980. Ostavinu u postupku koji se vodio pod O-1726/80 iz pok. KP prema rješenju od 13. ožujka 1981. da su činile zgrada – označena kao "zgrada bez zemljišta" sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i okućnica zgrade označena kao čest. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], obje upisane u Z. U. [broj ZK uloška]. Navodi kako su se pok. BPP i tužena u tom postupku prihvatile nasljedstva temeljem zakona, a nakon toga da su u okviru ostavinskog postupka sklopile sporazum slijedom kojega je tuženoj pripala u vlasništvo zgrada kao i okućnica, a BPP pravo doživotnog besplatnog stanovanja u zgradi- habitatio, kao i vlasništvo na pokretninama pobliže opisanim u točki I. naprijed navedenog rješenja. Tužitelj smatra da je glede onoga što je unijeto u sporazum o diobi i načinu diobe postojao očit nerazmjer podijeljenog te da je ostaviteljica u ostavinu unijela i ono što je predstavljalo bračnu stečevinu, a što da je trebalo izdvojiti, pa da razlika predstavlja darovanje. Tužitelj se poziva na Zakon o nasljeđivanju ( Sl. list SFRJ br. 42/65, 44/65, 47/65, "Narodne novine" broj 47/78) i to čl. 30., 31., 33. i 35. te tužitelj navodi kako je oštećen u nužnome dijelu jer vrijednost ostavine u pretežitom dijelu čini ono što je tuženoj darovano. Tužitelj smatra da bi njegov nužni dio bio očuvan da treba vratiti dar u mjeri dovoljnoj da se njegov nužni dio namiri te predlaže donošenje presude kojom će se u ostavinsku imovinu iza pok. BPP umrle **.**.1992. vratiti dar učinjen tuženoj temeljem sporazuma postignutog u ostavinskom postupku okončanim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu br. O-1726/80, od 13. ožujka 1981. i to u odnosu na nekretninu " zgrada bez zemljišta" sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], u naravi obiteljska zgrada anagrafske oznake [adresa] i to za ¼ dijela, a radi namire nužnog dijela tužitelja kao i kojom će se obvezati tužena na naknadu parničnog troška. Ujedno je tužitelj predložio određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo raspolaganje i opterećenje nekretninom " zgrada bez zemljišta" sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], u naravi obiteljska zgrada anagrafske oznake [adresa] i to dio koji premašuje 3/4 dijela cjeline uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi.

2. Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, predložila je da ista bude odbijena, a tužitelj obvezan na snašanje troškova postupka. Navela je da se sporazum o diobi nasljedstva sklopljen između pok. BPP i IP u ostavinskom postupku iza pok. KP ne može smatrati darom u smislu članka 34. Zakona o nasljeđivanju i to u onom dijelu u kojemu navodno postoji nerazmjer. Tužena se pozvala na članak 225. st.3. Zakona o nasljeđivanju te je navela da su nasljednici ovlašteni u ostavinskom postupku sporazumno predložiti diobu i način diobe nasljedničke zajednice, a da je sud u smislu odredaba Zakona o sudskom vanparničnom postupku vezan za takav sporazum. Tim sporazumom da je pok. BPP dobila u svoj nasljedni dio značajan dio imovine iza smrti pok. KP što da ukazuje da nije imala namjeru da nešto daruje IP. Dalje se navodi kako navedena zgrada nije bila bračna stečevina pok. JP BPP i pok. JP HP već da je to imovina koju je HP naslijedio iza svojih prednika. Sporazum da je sklopljen 13. ožujka 1981. i da se odnosi na imovinu koja je bila vlasništvo prvog supruga pok. BPP. Ista da je sa tužiteljem novi brak sklopila 8. studenoga 1983. te da je tužitelj čitavo vrijeme znao za navedeni sporazum te da se u istoga nije pačao jer se radilo o imovini koja je bila vlasništvo obitelji prvog supruga pok. BPP. Također je istaknuto kako se pred sudom pod posl. brojem IP-1473/81 vodi postupak u kojemu BPP – ZP u odnosu na tuženu i pok. BPP Danicu utvrđenje vlasništva na predmetnoj zgradi za ¼ dijela te je predloženo prekinuti postupak dok se ne utvrdi u kojem je dijelu tužena vlasnica zgrade. Tužena navodi kako je tužba preuranjena jer da bi tuženik pravo koje traži trebao ostvarivati u ostavinskom postupku iza pok. BPP. Protivi se prijedlogu za izdavanje privremene mjere navodeći da tužitelj nije dokazao ili učinio vjerojatnim da će tužena otuđiti predmetnu zgradu već da ima ispravu podobnu za uknjižbu. Ujedno navodi kako je zabilježbom Z-2438/92 izvršena zabilježba spora pa da nema mjesta izdavanju privremene mjere.

3. Podneskom predanim na ročištu od 21. rujna 1992. tužitelj je naveo kako nije sporno da zgrada nije bila bračna tečevina niti da se tužitelj za života supruge nije pačao u sporazum, ali da ovo nije pravno relevantno jer da je mogućnost dovođenja istog u pitanje za tužitelja nastalo otvaranjem ostavine iza njegove pok. supruge, ujedno je osporio navode iz odgovora na tužbu te preinačio tužbeni zahtjev tako da je glasio: " U ostavinsku imovinu iza BPP umrle **.**.1992., vraća se dar učinjen IP ž. B sporazumom postignut u ostavinskom postupku okončanom pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, br. O-1726/80 od 13. ožujka 1981. i to u odnosu na nekretninu "zgradu bez zemljišta" sagrađenu na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], položenu u K. O. [katastarska općina], kao i čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u Z. U. [broj ZK uloška], položenu u K. O. [katastarska općina], u naravi porodična zgrada anagrafske oznake [adresa], 58000 Split i okućnica iste, i to za ¼ dijela cjeline umanjene za nužni dio pripadajući ČPP iza smrti njene majke GP, sve prema odluci Općinskog suda u Splitu u postupku koji se vodi pod br. II P-127/92, radi namire nužnog dijela tužitelja MP. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana."

4. Raspravnim rješenjem ovog suda od 21. rujna 1992. dopuštena je preinaka tužbe te je rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj IIP-1297/92, od 21. rujna 1992. postupak prekinut do pravomoćnog okončanja postupka br. IIP-127/92., a ovo rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Splitu posl. broj Gž-3357/92 od 11. prosinca 1992.

5. Podneskom od 7. travnja 2014. zatražen je nastavak postupka te je kao tužitelj, a zbog smrti ranijeg tužitelja ŠP, označen BP. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je precizirao ranije postavljeni tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu tužitelja i činjenicu da je isti jedan od dva nasljednika te postavio i zahtjev s osnova neosnovanog obogaćenja jer da tužena sama čitavo vrijeme koristi predmetnu nekretninu.

6. Podneskom od 23. ožujka 2015. tužitelj je ponovno precizirao tužbeni zahtjev, pozivajući se na rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. ŠP posl. broj O-540/14, od 06. travnja 2014. po kojemu je BP nasljedio sva prava i obveze iz ove parnice, tako isti glasi kako je to navedeno u izreci ove odluke pod I.

7. Rješenjem ovog suda posl. broj IIP-1297/92, od 22. siječnja 2021. nastavljen je postupak te je pozvan nasljednik BP na preuzimanje postupka.

8. Tužena je na ročištu od 03. svibnja 2021. i u podnesku od 28. travnja 2021. navela kako su konstrukcija i zahtjev tužitelja pravno neutemeljeni, krajnje bizarni i nemoralni. Navela je da je tužena vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem i diobom pa da prema tome nisu ispunjene pretpostavke za vračanje dara iz tada važećeg čl. 39. Zakona o nasljeđivanju. Navela je kako je prednici tužene, majci LP, temeljem rješenja o nasljeđivanju i diobi iza pok. KP također pripala imovina i prava koja da nisu zanemarive vrijednosti, navela je da je ista nakon smrti pok. KP, prvog supruga, 12 godina konzumirala i pravo stanovanja u predmetnoj nekretnini što da nije zanemarivo imovinsko pravo, a da je i prednik tužitelja od vjenčanja sa prednicom tužene pa do smrti 1993. također stanovao u predmetnoj nekretnini i konzumirao to pravo te da je uživao i svu ostalu imovinu koja je prednici tužene pripala sporazumom o diobi u ostavinskom postupku iza pok. KP, radi čega smatra da se raspolaganje prednice tužene u ostavinskom postupku iza pok. KP nikako ne bi moglo smatrati besplatnim. Tužena smatra kako zahtjev tužitelja za vraćanjem dara u ostavinu iza smrti pok. RP nije osnovan. Tužena se pozvala i na sudsku praksu, stavove zauzete u presudi Županijskog suda u Splitu, Gžx- 545/12 od 6. rujna 2012. i rješenje Županijskog suda u Splitu, Gž-331/16-2, od 8. prosinca 2016. Također je navela da su sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. KP osobe koje su sudjelovale u ostavinskoj raspravi vezane onim što je bilo predmet ostavinske rasprave. Također se pozvala na princip da " nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima" radi čega smatra da tužitelj ne može steći pravo od svog prednika koje on nije imao. Navela je da je pok. BPP bila živa u trenutku podnošenja tužbe da ne bi mogla podnijeti predmetnu tužbu zbog negativne procesne pretpostavke, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju koje je sprječava u tome, radi čega da ovo nije mogao ni pok. otac tužitelja ŠP. Smatra da se radi o pravnom pitanju. Istaknut je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije te pored ovoga prigovor zastare budući je tužba podnijeta izvan roka od 3 godine od donošenja rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. KP.

9. Tužitelj je ustrajao u tvrdnjama da bi nasljednički sporazum u ostavinskom postupku iza pok. KP predstavljao darovanje te da se u ostavinsku masu iza pok. RP vrati darovana nekretnina u dijelu koji je potreban radi namirenja nužnog dijela. Naveo je kako su prednik tužitelja ŠP i tužena zakonski nasljednici iza pok. RP umrle u ožujku 1992. te da je u tom postupku zatraženo vraćanje dara, a da je postupak iza pok. KP bitan samo jer je unutar tog postupka učinjeno darovanje, naveo je da prednik tužitelja ni tužitelj nisu vezani rješenjem o nasljeđivanju iza pok. KP, a da je time što je podnio tužbu i zatražio vraćanje dara u ostavinu u roku od tri godine od smrti pok. LP da je prekinuo zastarijevanje te da je potpuno beznačajno vrijeme učinjenog dara čiji se povrat traži.

10. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz: čitanjem uvjerenja o imovnom stanu od 4. kolovoza 1992., dostavljene pravne literature ( list 5 a-p), rješenja ovog suda O-540/14, od 21. studenoga 2014., presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžp-1094/10, od 14. listopada 2011., ispisa iz eSpisa, rješenja Okružnog suda u Splitu Gž-2750/91, od 29. studenoga 1991., presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. broj IP-1473/81, od 28. svibnja 1986., zapisnika ovog suda posl. broj IIP- 127/92, od 18. ožujka 1992., presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-127/92, od 14. ožujka 1994., rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-41/97, od 12. ožujka 1998., zapisnika ovog suda posl. broj IIP-497/98, od 14. siječnja 2003., spisa ovog suda posl. broj O-1726/80, presude VsRh Rev-532/2011-2, od 10. lipnja 2014., presude Županijskog suda u Splitu, Gžx-545/12 od 6. rujna 2012., rješenja Županijskog suda u Splitu, Gž-331/16-2, od 8. prosinca 2016., saslušanjem parničnih stranaka te je izvršen uvid u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] putem ZIS.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za vraćanjem dara u ostavinsku imovinu iza pok. BPP umrle **.**.1992., a pri tom tužitelj tvrdi da je darovanje učinjeno od strane pok. BPP tuženoj sporazumom u ostavinskom postupku iza pok. KP. Dakle, među parničnim strankama je sporno predstavlja li zaključeni sporazum između pok. LP i ČP darovanje, a slijedom ovoga treba li vratiti dar u ostavinu iza pok. BPP te pripada li tužitelju i pravo iz osnova neosnovanog obogaćenja uslijed korištenja predmetne nekretnine od strane tužene. Sporno je i je li pravo zahtijevanja vraćanja dara u ostavinu iza pok. BPP zastarilo.

13. Čitanjem ostavinskog spisa iza pok. KP pok. Č umrlog dana **.**.1980. utvrđeno je su njegovi zakonski nasljednici bili LP i ČP. Na ostavinskoj raspravi dana 12. veljače 1981. utvrđeno je koja bi imovina predstavljala ostavinu te je LP dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva, ali da su se ona i kći ČP sporazumno podijelile. Spisu prileži i nasljednička izjava od **.**.1981. ČP da se prihvaća nasljedstva. Na ročištu od 04. ožujka 1981. nasljednice su dale nasljedničku izjavu time da ČP pripadne u vlasnosti čitava obiteljska stambena zgrada u [adresa], Roozeveltova 21, označena sa č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sa teretom prava služnosti besplatnog stanovanja u čitavoj toj kući u korist LP do njene smrti, a da LP pripadne osobni automobil, svi predmeti u kućanstvu koji se nalaze u navedenoj kući, svi štedni ulozi u dinarima i stranoj valuti. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, pol. broj O-1726/80, od 13. ožujka 1981. iza pok. KP pok. Č nasljednicima su na temelju Zakona i uslijed sporazuma između nasljednika proglašene IP, kći, za cijelo za čest. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te LP, supruga, na pokretninama za cijelo ( predmeti kućanstva koji se nalaze u Splitu, Ruzveltova 21, osobni automobil "Zastava 101" reg. ST 304-79, štedna knjižica IKB Split br. 30-04-02264-0 na iznos od 1.194,58 Lit, štedna knjižica IKB Split br.29- 04-00-488-0 na iznos od 434,68 franc. franaka, štedna knjižica IKB Split br. 23-04- 00693-1 na iznos od 547,24 ASCH, štedna knjižica IKB Split br. 1000062750 na iznos od 7.861,05 din, štedna knjižica IKB Split br. 21-04-067996-8 na iznos od 13.948,20 DM, štedna knjižica IKB Split br. 100148864 na iznos od 22.963,95 din, štedna knjižica Poštanske štedionice Beograd br. 4-581035 na iznos od 829,66 din te štedna knjižica IKB Split br. 20-04004468-7 na iznos od 405,74 US dolara, sve sa pripadajućim kamatama).

14. Čitanjem presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžp-1094/10, od 14. listopada 2011., utvrđeno je da je istom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj II P-497/98 od 20. listopada 2009. godine u odluci pod točkom I. 1. izreke te da je suđeno:

"1. Utvrđuje se spram tužene pod 1. ČP, kao nasljednice KP da tužiteljici ČPP pripada pravo na nužni dio u visini od 2385/10000 dijela cjeline sa svim pripadnostima i služnostima čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z.U 6148 K. O. [katastarska općina], što u naravi predstavlja obiteljsku stambenu zgradu sa dvorištem i vrtom u [adresa], iza smrti njene majke GP, pa je tužena pod 1. ČP dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja pravo vlasnosti od 2385/10000 navedene nekretnine predati tužiteljici, proste od svake služnosti i tereta, te joj ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva za 2385/10000 dijela navedene nekretnine sa svim pravima, služnostima i pripadnostima na ime tužiteljice ČPP, jer će u protivnom ista biti ovlaštena da na temelju ove presude zatraži i postigne upis prava vlasništva za 2385/10000 dijela navedene nekretnine na svoje ime, dok se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje nužnog dijela za daljnjih 115/10000 čestice zgrade [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z.U 6148 K. O. [katastarska općina], te izdavanje isprave u tom dijelu.

2. Razvrgava se danas postojeća zajednica čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što u naravi predstavlja obiteljsku stambenu zgradu u [adresa], pa se ista ima i materijalno podijeliti na način da tužiteljici pripadne njen materijalni dio od 2385/10000 navedene nekretnine, ili, ukoliko ista nije materijalno djeljiva, da se provede civilna dioba, dok se odbija tužbeni zahtjev za razvrgnuće zajednice čest. zgr. [katastarska čestica] ZU. 6148 K. O. [katastarska općina] za daljnjih 115/10000 navedene nekretnine.

II. Dužna je tužena pod 1. ČP u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici ČPP parnični trošak u iznosu od 9.699,53 kuna, dok se odbija zahtjev tužiteljice ČPP za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 694,14 kuna."

Napominje se da je presudom presuda Općinskog suda u Splitu broj II P-497/98 od 20. listopada 2009. godine odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 2. APP i pod 3. BP.

Dakle, predmet tog spora je činio zahtjev tužiteljice ČPP koja nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti njene majke GP, za utvrđenje da ima pravo na nužni dio u visini od 1/4 dijela. Tijekom tog postupka iz dokaznog postupka, a kako se navodi u obrazloženju navedenog odluke Županijskog suda, utvrđeno je da je CP bila majka ČPP i KP, a tužena pod 1. ČP da je kćerka KP; da je CP Ugovorom o darovanju od 8. kolovoza 1977. godine, cjelokupnu svoju nepokretnu imovinu (obiteljsku kuću s dvorištem i vrtom u Splitu, na adresi [adresa], označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), darovala FP; da je HP, temeljem tog Ugovora, upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kao vlasnik navedenih nekretnina; da je CP umrla **.**.1979., a u pravomoćno dovršenom ostavinskom postupku Općinskog suda u Splitu broj O-293/79 iza smrti GP da je raspravljena samo njezina ostavinska imovina sastojeća od novčanog iznosa s osnova neisplaćene mirovine, koji iznos je pripao ostaviteljičinom sinu FP, koji je proglašen jedinim zakonskim nasljednikom, budući isti nije označio i ČPP kao nasljednicu, a naveo je da ostaviteljica u času smrti nije imala ostavinske imovine; da ČPP VP nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti njene majke GP, a niti da joj je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju iza majčine smrti; da je HP umro **.**.1980., a njega da je naslijedila ČP u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]; da je CP bila vlasnica zgrade sa vrtom i dvorištem u [adresa], u [adresa] te četiri neuseljiva stana u zgradi [adresa] u [adresa]. S obzirom da je ta tužba bila pravovremena i na ostala utvrđenja koja se navode u obrazloženju sud zaključio da je raspolaganjem GP s njenom imovinom, i baš sklapanjem Ugovora o darovanju, od **.**.1977., sa DP, ČPP povrijeđena u nužnom dijelu u visini od 2385/10000 dijela stambene zgrade u [adresa] u [adresa]. Taj postupak se ranije vodio pod posl. brojevima IP-1473/81 i IIP-127/92, a ovo sve se napominje budući spis IIP-497/98 nije bilo moguće pribaviti, ali odluke koje prileže ovom predmetu daju dovoljno podataka da bi se moglo donijeti potrebne zaključke u ovome postupku, a što je sve i navedeno u naprijed izloženim dijelovima presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžp-1094/10, od 14. listopada 2011. ( spisu iz ovog postupka još prileži presuda Općinskog suda u Splitu, posl. broj IP- 1473/81, od 28. svibnja 1986., rješenje Okružnog suda u Splitu, posl. broj Gž-2750/91, zapisnik ovog suda broj IIP-127/92 od 18. ožujka 1992., presuda Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-127/92, od 14. ožujka 1994., rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-41/97, od 12. ožujka 1998. i zapisnik broj IIP-497/98, od 14. siječnja 2003.).

Ranije je u ovom postupku rješenjem suda posl. broj IIP-1297/82, od 21. rujna 1992. bio prekinut iz razloga što je sud smatrao bitnim utvrditi za koliko je HP u momentu smrti bio vlasnik predmetne kuće, a kako bi se nakon ovog utvrđenja moglo raspraviti o raspolaganju njegova nasljednika, sada pok. RP.

Prema stavu ovog suda utvrđenja iz postupka ovog suda posl. broj II P-497/98 imala bi utjecaja na ovaj postupak jedino ukoliko bi tužbeni zahtjev bio osnovan i to glede utvrđenja veličine povrijeđenog nužnog dijela.

15. Iz iskaza tužitelja BP proizlazi da je njegov otac preminuo 1993. nakon smrti svoje supruge pok. RP, majke tužene. Naveo je da je glavni motiv podnošenja ove tužbe bio to što je njegov pok. otac morao iseliti iz kuće u [adresa] par dana prije svoje smrti, a u ovoj kući da je živio nekih desetak godina.

16. Iz iskaza tužene ČP proizlazi da je njezina majka sklopila brak sa pok. ŠP, ocem tužitelja kada je ona bila u ranim 40im godinama. Nakon smrti njezinog oca HP da su se ona i majka dogovorile da kuća pripadne njoj, a da su majci pripala sva novčana sredstva i pravo življenja do kraja života u predmetnoj kući. Navela je kada se pok. ŠP uselio u kuću [adresa] da nije bilo nikakvih problema jer je ona živjela u [adresa], a povremeno da je dolazila u tu kuću. Navela je da je ona ulagala u kuću, da je bilo neupitno da je ona vlasnica pa da pretpostavlja i da je svima drugima ovo bilo neupitno, a navela je i da pok. ŠP nije "niti žarulju u tu kuću htio uložiti" jer da je uvijek govorio da je to imovina njenog pok. oca i da se njega to ne tiče. Nije se mogla sjetiti koje godine joj je majka umrla, ali je navela da je pok. ŠP umro nakon smrti njezine majke. Navela je da misli da iza smrti njezine majke nije vođen ostavinski postupak jer u trenutku smrti nije imala nikakvu imovinu tako da i nije trebalo voditi ostavinski postupak.

17. Na temelju savjesne i brižljive svakog od naprijed izvedenog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog postupka u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a kako je i ranije navedeno.

18. Za odluku u ovome postupku imaju se primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju ( Službeni list FNRJ br. 20/1955, Službeni list SFRJ br. 12/1965, Narodne novine br. 52/1971, 47/1978, dalje ZN), a sve s obzirom da je pok. BPP umrla **.**.1992. kako to proizlazi iz navoda tužbe, a što nije bilo sporno tijekom postupka. Također tijekom postupka nije sporno niti da su zakonski nasljednici iza pok. BPP njezina kćerka ČP tj. tužena te drugi suprug ŠP, pravni prednik tužitelja.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi se kako je predmetna tužba podnijeta dana 29. lipnja 1992. U smislu odredbe članka 45. ZN vraćanje dara kojim je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici, a što bi konkretno bio i pok. ŠP, drugi suprug ostaviteljice. Prema članku 46. ZN vraćanje dara se može tražiti u roku od tri godine od smrti ostaviočeve pa bi bio neosnovan prigovor zastare i pomankanja aktivne legitimacije.

20. Nadalje, ključno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari predstavlja je li nasljednopravni sporazum između zakonskih nasljednika LP i ČP unijet u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, pol. broj O-1726/80, od 13. ožujka 1981. iza pok. KP pok. Č, predstavlja darovanje i je li na ovaj način povrijeđen nužni dio nasljednika BPP sada pok. ŠP, a u smislu odredbe članka 39. stavka 1. ZN.

21. Odredbom članka 225. stavka 3. ZN-a propisano je da ako u postupku za ostavinsku raspravu svi nasljednici sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će ovaj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju.

Radi izbjegavanja ponavljanja navodi se kako je pod točkom 13. obrazloženja ove presude navedeno što je bilo predmet nasljedničkog sporazuma u ostavinksom postupku iza pok. KP, a koji je nepotpuno unijet u rješenje o nasljeđivanju na način da nije napisano pravo doživotnog stanovanja pok. LP u predmetnoj nekretnini iako je u stvarnosti ista konzumirala ovo pravo te joj ga nitko nije osporavao, a što i proizlazi iz iskaza stranaka i to tužitelja kada navodi da je njegov pok. otac stanovao sa pok. LP u predmetnoj kući 10ak godina te iskaza tužene koja navodi kako je njezina majka u predmetnoj kući stanovala sve do smrti, prvo sama, a nakon sklapanja drugog braka i sa pok. ŠP.

Slijedom navedenog sud zaključuje da je temeljem nasljedničkog sporazuma pok. BPP stekla znatna novčana sredstva za ono vrijeme ( rane 1980-e), automobil te pravo habitacije u predmetnoj nekretnini što je i konzumirala do smrti i to zajedno sa novim suprugom pok. ŠP pa se nasljednički sporazum ne može smatrati besplatnim raspolaganjem u korist ČP. Kako to proizlazi iz ostavinskog spisa iza pok. KP pok. Č nasljednice su sporazumno predložile diobu te je sporazum ostavinski sud unio u rješenje o nasljeđivanju pa se ne radi o darovanju već o sporazumu o diobi nasljeđenih nekretnina iz članka 225. stavka 3. ZN, a koji je postao sastavni dio pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Ovakav pravni stav zauzima i sudska praksa npr. odluka Županijskog suda u Rijeci, Gž-1310/01, od 11. rujna 2002. Također je za navesti da je odredbom članka 34. ZN- a propisano da se kao dar u smislu ovog zakona smatra i odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je ostavilac za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade, a pod što ne bi mogli podvesti sporazum o diobi naslijeđenih nekretnina.

Člankom 231. ZN-a propisano je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.

Slijedom navedenoga, jasno je da rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, pol. broj O-1726/80, od 13. ožujka 1981. iza pok. KP pok. Č veže pravnu prednicu parničnih stranaka pok. BPP tako da ista ne bi mogla osporavati utvrđenja iz tog rješenja i sporazuma.

Također, kako je već rečeno, nasljednički sporazum postignut između pok. LP i ČP ne predstavlja darovanje radi čega sud drži tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti jer tužitelj ne može tražiti vraćanje u ostavinu nečega što nije dar te je slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno kao u izreci pod točkom I.

22. Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka1. i članka 155. ZPP-a.

Tako je tuženoj priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na 5 ročišta (21.09.1992., 03.05.2021., 06.09.2023., 16.07.2024., 21.10.2024., 19.02.2025.), sastava obrazloženog podneska od 28.04.2021., za svaku radnju u iznosu od po 250,00 eura, sve sukladno Tbr.8.t.1., 9.t.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa). Priznat mu je i trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr.9.t.3., 46. i 54. Tarife, a što sveukupno iznosi 2.125,00 eura te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

23. Glede prijedloga za osiguranjem navodi se kako je uvidom u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno da je na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana za cijelo kao vlasnica tužena te da je dana 29. lipnja 1992. pod brojem Z-2438/92 zabilježen predmetni spor radi čega ovaj sud smatra da tužitelj – predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere tužena - protivnik osiguranja spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine radi čega je istu valjalo odbiti pozivom na članak 346. stavak 1. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16), a u vezi sa člankom 20. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj 131/20).

U Splitu, 3. travnja 2025.

SUTKINJA

IRMA DUJIĆ

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. parničnih stranaka

- u spis