Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-282/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, te dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Konzum Plus d.o.o. Zagreb, Marjana Čavića 1 a, OIB 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5229/2021-40 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-5229/2021-40 od 28. listopada 2024. potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 5.972,53 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom i odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 3.468,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.318,07 eura teku od dana 17.3.2021. (dan predaje tužbe sudu) do 31.12.2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a na iznos od 150,00 eura počev od 28. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos 5.972,53 eura, kao i za više zatražene zatezne kamate na iznos od 150,00 eura za razdoblje od 17. ožujka 2021. do 27. listopada 2024., tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.171,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 28. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke (iznos od 5.972,53 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom) kao i odluku o troškovima postupka zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13.,89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, kao i da se troškovi postupka dosude tužiteljici, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. Iako u žalbi navodi da pobija u cijelosti odbijajući dio toč. I. izreke, iz sadržaja žalbe je razvidno da tužiteljica ne pobija odbijajući dio pod toč. I. izreke koji se odnosi na odbijanje zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 17. ožujka 2021. do 27. listopada 2024.

2.1. Žalba nije osnovana.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zaposlenice tuženika protiv tuženika kao poslodavca za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu koju je pretrpjela kada se za vrijeme rada dogodila oružana pljačka dana 28. lipnja 2019.

6. Tužiteljica žalbom ne osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja već samo pravilnost primjene materijalnog prava smatrajući da je sud prvog stupnja naknadu štete dosudio u preniskom iznosu, a s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti – prava na duševno zdravlje (smanjenje životnih aktivnosti i pretrpljeni strah).

7. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio odgovornost tuženika kao poslodavca prema načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., u daljnjem tekstu: ZZR) kao i da tuženik nije dokazao da postoje pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe st. 2. čl. 25. ZZR-a.

8. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se okolnost oružane pljačke u prodavaonici tuženika u kojoj se posluje gotovim novcem ne može podvesti pod izvanredne i nepredvidive okolnosti na koje poslodavac nije mogao utjecati, jer je nastanak oružane pljačke predvidiv za prodavaonicu u kojoj se posluje gotovim novcem i navedeno je poslodavac trebao uzeti u obzir u okviru rizika svog poslovanja. Nadalje, ne može se smatrati niti da oružana pljačka predstavlja višu silu, odnosno nepredvidiv i izvanredan događaj, jer je to upravo predvidiv događaj za svakog poslodavca koji posluje gotovim novcem, a tuženik nije poduzeo ništa radi zaštite svojih radnika i imovine od pljačke, iako je riječ o objektu koji zbog prirode poslovanja predstavlja rizik iz kojeg može proizaći šteta za radnike, a koji se događaj u danim okolnostima, imajući na umu učestalost takvih djela, ne može smatrati nepredvidljivom okolnošću.

9. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 19., 1095., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) kada je tužiteljici dosudio neimovinsku štetu u iznosu od 3.318,07 EUR i imovinsku štetu u iznosu od 150,00 EUR (po slobodnoj ocjeni za troškove liječenje i odlaske na kontrolne psihijatrijske preglede) dakle sveukupno 3.468,07 EUR sa zateznom kamatom tekućom na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu od dana presuđenja do isplate. Osim toga, tužiteljica je primila isplatu iznosa od 20.000,00 kn od umješača na strani tuženika, što je sud prvog stupnja uvažio prilikom utvrđivanja visine naknade štete.

9.1. Naime, sud prvog stupnja je na temelju Nalaza i mišljenja vještaka od 29. svibnja 2024. utvrdio da je tužiteljica intenzivno u više navrata ambulantno psihijatrijski pregledana u razdoblju od srpnja 2019. do siječnja 2021., a nakon tog razdoblja se iz zdravstvenog kartona liječnika opće medicine navode sporadični odlasci na kontrolne preglede kod psihijatra, te preporučivanje uzimanja psihofarmakoterapije. Tužiteljica je u navedenom razdoblju liječena ambulantno pod dijagnozom anksiozno - depresivne reakcije posttraumatske geneze te posttraumatskog stresnog poremećaja. Vještak je naveo da je posljedica traumatskog događaja pad opće funkcionalnosti kod tužiteljice a naročito u razdoblju od 18 do 20 mjeseci kada je intenzivno odlazila na kontrolne preglede kod psihijatra, uzimala preporučenu psihofarmakoterapiju, liječena je u dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju i da je sve to reduciralo kvalitetu života tužiteljice, a procijenio je da je navedenom razdoblju došlo do povrede duševnog integriteta tužiteljice u postotnom intervalu od 20 do 25%, a nakon tog razdoblja se stanje djelomično stabiliziralo, ali su i nadalje prema podacima iz zdravstvenog kartona liječnika opće medicine bili potrebni povremeni psihijatrijski pregledi, te daljnje uzimanje farmakoterapije. Vještak je procijenio povredu duševnog integriteta tužiteljice u intervalu od 5 do 10%. Tužiteljica je u trenutku traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 3 do 4 dana, zatim strah umjerenog intenziteta sljedećih tjedan dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 2 do 3 mjeseca. Strah blažeg intenziteta koje će se i dalje javljati je uključen u postotak povrede duševnog integriteta.

9.2. Na provedeno vještačenje stranke, kao i umješač na strani tuženika nisu imali primjedbi, a sud prvog stupnja je pravilno prihvatio Nalaz i mišljenje kao objektivan i stručan.

10. S obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti – prava na duševno zdravlje i utvrđeno trajanje straha i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (od 5 do 10%) pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete kao pod toč. I. izreke, jer pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je dužan voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a kako je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i postupio. Prema stavu ovog suda tužiteljici čija se šteta ne može popraviti povratom u prijašnje stanje, odnosno isplatom novčanog ekvivalenta povrijeđenog joj ili uništenog neimovinskog dobra (duševno zdravlje) upravo kroz materijalno zadovoljenje i to pravičnom novčanom naknadom omogućuje joj se da lakše prihvatiti i prebroditi stanje u koje je dovedena štetnom radnjom (poremećaj dotadašnjeg duševnog mira ili zadovoljstva).

11. Prema tome, daljnja dosuda iznosa za koji je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan pod pobijanom toč. I. izreke upravo bi značila pogodovanje težnjama koje nisu spojive sa naravi pravične novčane naknade i društvenom svrhom pa je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke pobijane presude, a žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja. Stoga je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke te odlučeno kao pod toč. I. izreke ove odluke.

12. Odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.). Prema odluci Europskog suda za ljudska prava u premetu Š protiv Hrvatske (Zahtjev broj 28963/10) na koju se tužiteljica poziva sudovi nisu ovlašteni utvrditi troškove postupka samo kvantitativno u odnosu na konačan uspjeh u postupku, već iste treba utvrđivati i kvalitativno, u odnosu na njihovu opravdanost (čl. 155. st. 1. ZPP-a), odnosno dužni su cijeniti jesu li i koliko su bili potrebni za okončanje postupka. To znači da su sudovi prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odluku o troškovima donijeti tek na temelju njihove brižljive ocjene, a one moraju biti razmjerne legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154. st. 2. ZPP-a. Upravo tako je postupio i sud prvog stupnja jer je cijenio ne samo kvantitativni nego i kvalitativni uspjeh tužiteljice u sporu (i tuženika) i pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se tužiteljica poziva nisu primjenjive u konkretnom slučaju, jer je u predmetu Rev-80/2022 od 5. rujna 2023. presuda suda prvog stupnja donesena 13. srpnja 2018., dakle prije 1. rujna 2019., to se na odluku o parničnom trošku primjenjuju odredbe ZPP/2014. U predmetu Rev-129/2021 od 16. veljače 2021. ukazano je na potrebu ocjenjivanja i kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha stranaka u sporu, a kako je sud prvog stupnja u ovom predmetu i postupio odlučujući o troškovima postupka.

13. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

14. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke za zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 17. ožujka 2021. do 27. listopada 2024. presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković