Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-234/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, sa sjedištem u [adresa], OIB 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri u Zagrebu, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-561/2024-86 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-561/2024-86 od 6. rujna 2024. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 7.947,17 € bruto, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 204,66 € od dana 11.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,63 € od dana 11.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,63 € od dana 12.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,65 € od dana 11.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 204,63 € od dana 11.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 11.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,49 € od dana 11.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 10.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 10.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,49 € od dana 11.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 12.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,49 € od dana 11.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,49 € od dana 11.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 09.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,49 € od dana 11.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 10.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € od dana 09.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,32 € od dana 10.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,33 € od dana 10.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,33 € od dana 08.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,32 € od dana 10.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,33 € od dana 10.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,33 € od dana 11.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,45 € od dana 11.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,47 € od dana 10.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,45 € od dana 11.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,47 € od dana 11.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,45 € od dana 10.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 210,45 € od dana 11.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 211,34 € od dana 11.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 215,53 € od dana 12.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 215,56 € od dana 11.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 215,53 € od dana 11.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 219,87 € od dana 12.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 219,87 € od dana 11.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 219,88 € od dana 10.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 219,87 € od dana 10.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 219,87 € od dana 11.04.2018. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka od 2.456,81 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 6. rujna 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke, zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da presuda suda prvog stupnja nije razumljiva, da se ne može ispitati, kao i da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i dokaza koji su provedeni, kao i da nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi i to da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu čl. 338. ZPP-a jer da nije obrazložio na koji način je ocijenio dokaze na temelju kojih je donio pobijanu presudu, čime zapravo ukazuje ne počinjenu relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je utjecala na zakonitost pobijane presude, a poziva se i na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku koje jamči Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija). Osporava i odluku suda o dopuštenosti preinake tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja jer da nije svrsishodna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke u pobijanom dosuđujućem dijelu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Nadalje, sud prvog stupnja valjano je obrazložio presudu i ocijenio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, svaki dokaz zajedno i sve dokaze u međusobnoj vezi, te iz provedenih dokaza izveo pravilne zaključke koje tuženik žalbom nije doveo u sumnju, tako da sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a a niti povredu čl. 6. Konvencije.

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja zbog svrsishodnosti za konačno rješenje spora među strankama, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, što je valjano i obrazloženo pod toč. 30. obrazloženja pobijane presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatu razlike plaće u iznosu 7.947,17 EUR bruto sa pripadajućom zateznom kamatom za razdoblje od veljače 2015. do travnja 2018. po osnovi dodatka na plaću za ostvarene prekovremene sate rada.

10. Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.947,17 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom prihvatio kao osnovan.

11. Tuženik u žalbi ponavlja činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja u postupku raspravljanja pred sudom prvog stupnja, te zapravo iznosi svoju subjektivnu i neargumentiranu ocjenu dokaza koji su izvedeni, s tim da izvodi drugačije činjenične zaključke od zaključaka koje je pravilno izveo sud prvog stupnja, pa prema ocjeni ovog suda ti žalbeni navodi nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (čl. 375. st. 1. ZPP-a) jer ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano mogla dovesti u sumnju zakonitost pravnog stajališta suda prvog stupnja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje stajalište prihvaća i ovaj sud.

12. Sud prvog stupnja navodi da među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju i da je do sklapanja II. Aneksa Ugovora o radu 10. travnja 2018. bilo ugovoreno da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a nakon sklapanja II. Aneksa Ugovora o radu da će raditi 35 sati tjedno koji rad se smatra punim radnim vremenom.

13. I u žalbenoj fazi postupka sporno je, je li tužiteljica 2/3 radnog vremena radila na poslovima intravenozne primjene citostatika i je li radila prekovremeno te da joj zbog toga pripada pravo na razliku plaće u utuženom iznosu za prekovremeni rad.

14. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavne odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 8. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19., 51/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) kojima je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada i osobno obavljati preuzeti posao. Poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni su pridržavati se odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14.1. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno se poziva i na odredbu čl. 31. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13. i 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13) kojom je propisano da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Poslovi iz st. 1. ovoga članka su poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena. St. 3. čl. 31. KU/13 za poslove iz st. 1. ovoga članka određuje se opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno, a identično je propisano i odredbom čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18., u daljnjem tekstu: KU/18) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica dokazala da je radila prekovremeno i da je na poslovima intravenozne aplikacije citostatika i drugim poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja radila najmanje 2/3 svog radnog vremena, jer je te odlučne činjenice utvrdio na temelju provedenih dokaza i to saslušanjem svjedoka BO i OO te tužiteljice kao stranke, kao i na temelju uvida u priloženu dokumentaciju. Tuženik zapravo prigovara tome da je sud prvog stupnja isključivo na temelju provedenih personalnih dokaza utvrdio odlučne činjenice, a što nije točno jer je sud prvog stupnja izvršio uvid i u dokumentaciju priloženu u spis, a tuženik nije iskoristio svoja procesna ovlaštenja do dokazuje suprotno (čl. 7. i 219. ZPP-a).

15.1. Osim toga, tuženik je mogao sudu i protivnoj stranci predočiti evidencije radnog vremena za one zaposlenike koji prema njegovim navodima rade najmanje 2/3 radnog vremena na poslovima intravenozne aplikacije citostatika, jer je evidenciju radnog vremena dužan voditi poslodavac ili ako to ne radi u evidenciji radnog vremena na koji način utvrđuje da je pojedini zaposlenik ostvario uvjet od 2/3 radnog vremena na takvim poslovima i time pravo na 35 satni radni tjedan, a radi komparacije sa poslovima koje obavlja tužiteljica, jer on osporava da ona radi najmanje 2/3 radnog vremena na takvim poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja. Osporavanje iskaza odgovornih osoba i to šefa odjela i glavne sestre u ovom postupku od strane tuženika (a isti su saslušavani i u drugim postupcima i njihovi su iskazi ocijenjeni kao i u ovom postupku) žalbenim navodima nije dovedeno, u sumnju ocjena dokaza je provedena sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

16. Tužiteljica je detaljno iskazivala koje je poslove obavljala kao medicinska sestra kod tuženika u dnevnoj bolnici Zavoda za hematologiju (primjena kemoterapije na pacijentima oboljelih od malignih bolesti koji su boravili na odjelu, s tim da su neki boravili od početaka pa do kraja radnog vremena, poslove pripreme i aplikacije intravenozno citostatika u većini radnog vremena, a pored toga je još vadila krv) kao i da je više od 2/3 radnog vremena provela na poslovima intravenozne aplikacije citostatika i pripremi istih, a da joj pet prekovremenih sati dnevno tuženik nije platio. I saslušani svjedoci BO glavna sestra Zavoda za hematologiju i IO pročelnik tog Zavoda iznijeli su činjenice o tome koje poslove je tužiteljica kao medicinska sestra obavljala u dnevnoj bolnici Zavoda, da je bio manjak medicinskih sestara, da je tužiteljica radila prekovremeno i da je 2/3 svog vremena obavljala intravenoznu aplikaciju citostatika pa i zahtjevnije poslove od toga (toč. 16., 17. i 18. presude suda prvog stupnja) i sud prvog stupnja je ocijenio njihove iskaze uvjerljivim, jasnim i suglasnim sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Tuženikovi navodi o neuvjerljivosti i pristranosti svjedoka nisu osnovani.

17. Naime, iako je Ugovorom o radu radno vrijeme tužiteljice bilo ugovoreno u trajanju od 40 sati tjedno i tužiteljica je u utuženom razdoblju radila 40 sati tjedno, a sukladno odredbama čl. 31. KU/13 i čl. 29. KU/18 je imala pravo raditi u skraćenom radnom vremenu u trajanju od 35 sati tjedno jer je obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika najmanje 2/3 svog radnog vremena, a to su poslovi na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, zbog čega je tuženik kao poslodavac morao radno vrijeme tužiteljice skratiti razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika, što je i učinio ali tek od ožujka 2018.

18. U konkretnom slučaju a budući da je pravo tužiteljice iz radnog odnosa s tuženikom (riječ je o pravu na rad u skraćenom radnom vremenu zbog vrste poslova koje obavlja) različito uređeno Ugovorom o radu te odredbama čl. 31. KU/13 i čl. 29. KU/18, sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZR-a kojom je propisano da u slučaju ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio povoljnije pravo prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu i to upravo navedene mjerodavne odredbe KU/13 i KU/18.

19. Tužiteljica u ovom postupku potražuje razliku plaće tek od veljače 2015., a tada je već bio na snazi II. Aneks budući da je čl. 3. II. Aneksa propisano da ima pravni učinak od 3. veljače 2015. Budući da je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica najmanje 2/3 svog radnog vremena obavljala poslove za koje je prema odredbi čl. 31. KU/13 odnosno čl. 29. KU/18 utvrđeno skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno, tužiteljici za sav rad koji je odrađen iznad 35 sati tjedno pripada pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad u visini koji je određen čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18. Tuženik kao poslodavac tužiteljici nije platio rad preko 35 sati tjedno (a taj rad je za tužiteljicu bio redovan rad) što znači, da je svakih pet sati tjedno preko 35 sati predstavljalo prekovremeni rad, a svi sati prekovremenog rada moraju biti uvećani za 50%, primjenom naprijed navedenih odredbi KU/13 i KU/18 koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Naime, tužiteljica je u utuženom razdoblju primila plaću za 140 sati rada obzirom da je radila u skraćenom radnom vremenu, dok za preostalih 20 sati rada tužiteljica nije bila plaćena te joj slijedom navedenog pripada i cijena osnovnog sata i uvećanje za prekovremeni rad.

20. Nadalje, sud prvog stupnja ocijenio je Dopunski Nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz Ručević d.o.o. od 4. svibnja 2022. objektivnim i stručnim (toč. 27. obrazloženja presude suda prvog stupnja) i na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje iznos od 7.947,17 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom i to na temelju mjerodavnih odredbi KU/13 i KU/18 (čl. 31. i čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 29. i čl. 49. st. 1. KU/18). Stopa zatezne kamate pravilno je dosuđena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi s odredbom čl. 92. st. 4. ZR–a.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

23. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke u kojem zatezna kamata nije dosuđena na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 7.947,17 EUR, te odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković