Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-306/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Sanje Sušilović članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi: isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 17255/2021-92 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalbe tužitelja i tuženice djelomično se uvažavaju kao osnovane i djelomično odbijaju kao neosnovane, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17255/2021-92 od 31. svibnja 2023.:
a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke do iznosa od 1.234,32 EUR sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 79,63 EUR od 16. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 79,63 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 199,08 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 139,36 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 298,63 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 79,63 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 238,91 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 119,45 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dosuđene pojedinačne bruto iznose.
b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke tako da se tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.234,32 EUR do iznosa od 2.030,66 EUR odnosno za iznos od 796,34 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom odbija kao neosnovan,
c) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke do iznosa od 495,92 EUR (naknada za neiskorišteni dnevni odmor za vrijeme rada na terenu),
d) preinačava u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke preko iznosa od 495,92 EUR do iznosa od 4.696,34 EUR odnosno za iznos od 4.200,42 EUR tako da se tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan u tom dijelu i sudi:
Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 66486182714, da tužitelju VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 4.200,42
EUR sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 128,15 EUR od 16. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 298,04 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 374,14 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 216,84 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 796,12 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 186,13 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 557,53 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 188,71 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 34,01 EUR od 16. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 284,24 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 505,90 EUR od 16.ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 356,79 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 273,82 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dosuđene pojedinačne bruto iznose.
e) preinačava odluka o troškovima postupka pod toč. III. i IV. izreke i sudi:
Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 66486182714, da tužitelju VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 2.061,77 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju VF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neplaćenog terenskog dodatka od 16.11.2011- 16.11.2016. g. isplati iznos od 2.030,66 EUR1 / 15.300,00 kuna uvećan za iznos zakonske zatezne kamate i to: po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. g. do 31.12.2022.g.po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće po mjesecima, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, kako slijedi:
Neisplaćen terenski dodatak
- na iznos od 600,00 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 16.03.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.500,00 kn od 16.04.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.050,00 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 2.250,00 kn od 16.06.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 600,00 kn od 16.08.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.800,00 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 900,00 kn od 16.12.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 300,00 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 750,00 kn od 16.02.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.950,00 kn od 16.04.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.050,00 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate
Ukupno 15.300,00 kn.
II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju VF, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime rada na terenu, nekorištenje dnevnog odmora od 16.11.2011-16.11.2016. g. isplati iznos od 35.384,61 kuna/4.696,34 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate i to: po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. do 31.12.2022.g.po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće po mjesecima, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje ,za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako slijedi:
Naknada za nekorištenje dnevnog odmora za vrijeme rada na terenu
- na iznos od 153,57 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 148,96 kn od 16.03.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 355,48 kn od 16.04.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 238,02 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 586,54 kn od 16.06.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 142,19 kn od 16.08.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 465,51kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 214,34 kn od 16.12.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 68,34 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 216,13 kn od 16.02.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 486,52 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 410,82 kn od 16.04.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 250,07 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate,
Ukupno 3.736,49 kn
Naknada za rad na terenu
- na iznos od 965,57 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 2.245,61 kn od 16.03.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 2.818,94 kn od 16.04.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.633,81 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 5.998,34 kn od 16.06.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.402,36 kn od 16.08.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 4.200,74 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 1.421,81 kn od 16.12.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 256,28 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 2.141,64 kn od 16.02.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 3.811,73 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 2.688,21 kn od 16.04.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 2.063,08 kn o 16.05.2014.g. pa do isplate
Ukupno 31.648,12 kn.“
III/ Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,63 eura1 / 10.553,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom.
IV/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.990,00 eura1 / 14.993,65 kn u roku od 8 dana."
2. Ovu presudu suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda, a trošak postupka dosudi tužitelju u cijelosti, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
3. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom tuženica pobija u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. III. izreke zbog razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i u tom dijelu pod toč. I. izreke tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom, a troškovi postupka dosude tuženici, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe obje stranke su djelomično osnovane.
6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja koja je žalbama stranaka pobijana u cijelosti, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja i tuženice, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženice, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je djelatna vojna osoba, vozač, zaposlen kod tuženice u Ministarstvu obrane, djelatnik Zapovjedništva za potporu, bojna za opću logističku potporu, satnija za transport 2, transportni vod, 2. desetina, a Zapovjedništvo ustrojbene jedinice je Zagreb, protiv tuženice za isplatu neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od 16. studenog 2011. do 16. studenog 2016. (2.030,66 EUR), naknade za neiskorišteni dnevni odmor za vrijeme rada na terenu u istom vremenskom razdoblju i naknade za rad na terenu (ukupno za te dvije stavke 4.696,34 EUR).
9. Sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za iznos od 2.030,66 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom (pod toč. I. izreke) na ime terenskog dodatka, a djelomično odbija tužbeni zahtjev za iznos od 4.696,34 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom (naknada za neiskorišteni dnevni odmor i naknada za rad na terenu), te odlučuje o troškovima postupka (pod toč. III. i IV. Izreke).
10. Djelomično osnovano tuženica osporava presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, jer sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo za cijelo utuženo razdoblje za koje tužitelj potražuje terenski dodatak.
10.1. Naime, prema odredbama Pravilniku o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenosti života od obitelji ("Narodne novine" broj 141/04. i 22/05., u daljnjem tekstu: Pravilnik o naknadama troškova/04) djelatne vojne osobe imale su pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak) u slučaju rada u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe (čl. 12. st. 1.). Terenski dodatak isplaćivao se jednom mjesečno, uz plaću za prethodni mjesec (čl. 13. st. 3.). Djelatnoj vojnoj osobi nije pripadao terenski dodatak ako je ostvarivala dnevnice ili druge naknade po posebnim propisima (čl. 13. st. 2.).
10.2. Navedeni Pravilnik o naknadama troškova/04 bio je na snazi sve do 7. studenog 2013., kada je stavljen izvan snage stupanjem na snagu Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("Narodne novine" broj 131/13., u daljnjem tekstu: Pravilnik o naknadi troškova prijevoza/13). Ovaj Pravilnik iz 2013. više nije uređivao pitanje prava djelatne vojne osobe na terenski dodatak.
10.3. Niti Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., u daljnjem tekstu: ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., nije propisao pravo djelatne vojne osobe na isplatu terenskog dodatka za rad na terenu. To pravo djelatnim vojnim osobama priznato je ponovno tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 30/18.) koji je stupio na snagu 7. travnja 2018.
10.4. Odredbom čl. 149. a ZSOS/18 propisano je pravo djelatne vojne osobe na poseban dodatak za rad u terenskim uvjetima i to u skladu sa Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi ("Narodne novine" broj 39/18.).
10.5. Stoga, na temelju navedenih mjerodavnih odredbi materijalnog prava, djelatne vojne osobe su u slučajevima rada na terenu imale pravo na terenski dodatak u razdoblju do 7. studenog 2013., a nakon toga ponovno tek od 7. travnja 2018. , dok u razdoblju između 7. studenog 2013. i 7. travnja 2018. u slučajevima rada na terenu nisu imali pravo na terenski dodatak, jer im to pravo nije bilo priznato niti odredbama ZSOS/13 niti podzakonskim aktima.
10.6. S tim u vezi, valja istaknuti da u tom dijelu (terenski dodatak) na djelatne vojne osobe nije bilo mjesta odgovarajućoj primjeni propisa za državne službenike, odnosno primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji je pravo na terenski dodatak priznavao državnim službenicima i namještenicima. Naime, u skladu sa odredbom čl. 136. st. 2. ZSOS/13 djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava na način i pod uvjetima koji su utvrđeni u ZSOS/13 i propisima koji su na temelju njega doneseni. Stoga u režimu mjerodavnog ZSOS/13 nema mjestu odgovarajućoj primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na djelatne vojne osobe.
11. Budući da je sud prvog stupnja tužitelju dosudio terenski dodatak za razdoblje i nakon 7. studenog 2013. presuda suda prvog stupnja je u povodu žalbe tuženice djelomično potvrđena do iznosa od 1.234,32 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kao u izreci, dok je za preostali iznos od 796,34 EUR presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke preinačena tako da je za taj iznos tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod a) i b) izreke.
12. Tuženica je žalbom ukazivala na odredbe Pravilnika o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 131/13., 36/15., 51/15., 121/16. i 38/18.) prema kojem je djelatnim vojnim osobama za osam sati rada osiguran jedan obrok a za radno vrijeme duže od osam sati tri dnevna obroka te da zbog toga dosuđeni iznos treba umanjiti za 50%, kao i da je zbog osigurane prehrane tužitelj sigurno koristio i dnevnu odmor, iako je sud prvog stupnja u tom dijelu (naknada za korištenje dnevne stanke) odbio tužbeni zahtjev ali uz drugačije pravilno objašnjenje.
13. Međutim, samim pozivanjem na odredbe Pravilnika o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske tuženica nije dokazala da je svoju obvezu osiguravanja obroka prema tužitelju uredno ispunjavala, a iz iskaza tužitelja i svjedoka BF proizlazi da nisu imali osiguranu prehranu kada su obavljali većinu prijevoza osoba i vozila i da su nosili svoju hranu. Tuženica nije predložila provođenje dokaza kojima bi dokazala suprotno, a teret dokaza je na tuženici (čl. 7. i 219. ZPP-a) tako da žalbeni navodi o tome da bi tužitelju pripadalo samo 50% utuženog iznosa nisu osnovani.
14. Tužitelj neosnovano žalbom osporava odbijanje dijela tužbenog zahtjeva po osnovi naknade za neiskorišteni dnevni odmor u iznosu od 3.736,49 kn (toč. II. izreke presude suda prvog stupnja) odnosno sada u važećoj valuti Republike Hrvatske za iznos od 495,92 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.
14.1. Naime, prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09., u daljnjem tekstu: Odluka/09) djelatne vojne osobe su za vrijeme redovnog radnog vremena imale pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta prema čl. 2. st. 4. navedene Odluke, a kada je dnevno radno vrijeme trajalo dulje od osam sati imale su pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta koji je ovisio o procesu rada i mogao se koristiti u više dijelova prema čl. 3. st. 6. navedene Odluke/09.
14.2. Prema odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09., u daljnjem tekstu: ZOSO/02) i čl. 153. st. 3. ZOSO/13 raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane, a Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog odmora ("Narodne novine" broj 118/12., u daljnjem tekstu: Odluka/12) je mjerodavno materijalno pravo koje je potrebno primijeniti u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.
15. Odredbom čl. XII. st. 6. Odluke/12 određeno je da oblik i sadržaj dnevne evidencije radnog vremena uređuje Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u suradnji s Upravom za ljudske resurse u roku od osam dana od dana stupanja na snagu Odluke.
16. Nadalje, čl. XXV. st. 4. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14., 23/15., 84/15. i 106/17., u daljnjem tekstu: Odluka o radnom vremenu/14) propisano je da se oblik i sadržaj evidencije radnog vremena djelatnih vojnih osoba (Prilog 1) i evidencije radnog vremena državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama (Prilog 2) nalaze u prilogu Odluke i njezin su sastavni dio, te iz Priloga 1 nije razvidno da bi podatak o korištenju dnevnog odmora djelatne vojne osobe bio obvezni sadržaj evidencije o radnom vremenu.
17. Imajući u vidu utuženo razdoblje, kao i razdoblje važenja Odluke/12 i Odluke/14, tuženica u utuženom razdoblju nije imala obvezu zasebnog evidentiranja dnevnog odmora (stanke) djelatnih vojnih osoba u evidenciji radnog vremena (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-300/23).
18. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju teret dokazivanja da djelatna vojna osoba nije iskoristila stanku za dnevni odmor, u situaciji kada tuženica nije imala obavezu vođenja evidencije o dnevnom odmoru u evidenciju o radnom vremenu, na tužitelju i to prema općim pravilima o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da na temelju provedenih dokaza nije mogao na nedvojben način utvrditi je li tužitelju od strane tuženice bilo uskraćeno pravo na korištenje dnevnog odmora, a iz iskaza tužitelja i svjedoka BF proizlazi da su se prilikom prijevoza osoba i vozila ipak zaustavljali u vožnji i tada su imali vrijeme za odlazak na toalet i dr. (jedino nisu smjeli ići u restorane na benzinskim postajama), da su bila dva vozača kada su vozili labudicu i sl., a svjedok ČF je iskazao da je dužina dnevnog odmora ovisila o vrsti zadatka na koji je bio upućen tužitelj.
19.1. Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao nemogućnost korištenja dnevne stanke od 30 i 60 minuta, pa je presuda suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke za naknadu za neiskorišteni dnevni odmor i stanku, pravilno odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod c) izreke.
20. Nadalje, sud prvog stupnja odbio je i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi za naknadu za rad na terenu a riječ je o prekovremenom radu na terenu uz obrazloženje "da niti jednom odlukom tuženika nije utvrđeno, odnosno propisano da bi prekovremeni rad na terenu uredio posebnim dodacima".
21. Djelatne vojne osobe sukladno ZSOS/13 i Odluci o rasporedu radnog vremena/14 za razdoblje nakon 1. lipnja 2014. nemaju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad. Navedeno, međutim, ne znači da se djelatnim vojnim osobama rad dulji od redovnog radnog vremena ne valorizira na nikakav način. Odredbom čl. 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama se po toj osnovi priznaje pravo na poseban vojni dodatak (koji je reguliran Pravilnikom o dodacima na plaću/14) ali im se priznaje i ostvarenje prava na slobodne dane u skladu sa Odlukom o rasporedu radnog vremena/14.
22. Međutim, tužitelj naknadu za prekovremeni rad na terenu potražuje za studeni 2012., veljaču, ožujak, travanj, lipanj, kolovoz, rujan i studeni 2013., te razdoblje od siječnja do svibnja 2014., a za to razdoblje mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 169. st.1. ZOSO/02 i čl. 136. st. 1. ZOSO/13 koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s tim da prema čl. 97. st. 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Sukladno odredbi čl. 219. ZSOS/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOS/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena/14.
22.1. Dakle, u cijelom utuženom razdoblju tužitelju pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02. Taj provedbeni propis predstavlja Odluka/09, kojom je između ostalog propisano da časnici na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine obvezni su voditi dnevnu evidenciju radnog vremena podređenih pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske za svaki ostvareni sat rada na temelju koje se izrađuje mjesečno izvješće za financijsku službu u kojem se utvrđuje ostvareni broj sati rada s naznakom noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno drugim neradnim danom, rad u smjenama, rad u turnusu, sati ostvarenog aktivnog dežurstva i prekovremenog rada te dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe (čl. IV.), kao i da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku Oružanih snaga Republike Hrvatske nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (čl. XII). Odredbom čl. XIII. Odluke/09 propisana su uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom itd. u određenim postocima.
22.2. Tuženica nije niti tvrdila da je izvršena preraspodjela radnog vremena niti je to dokazivala u tijeku postupka.
23. Vještak je utvrdio na temelju dnevnih evidencija rada tužitelja da je tužitelj prekovremeni rad ostvarivao na temelju rada na terenu i da mu taj rad prema karticama djelatnika, iako uredno evidentiran, tuženica nije platila, već da je platila samo redovan rad. Vještak je izvršio obračun neplaćenog bruto iznosa za sate prekovremenog rada i noćnog rada koje je tužitelj ostvario na temelju rada na terenu i prema Nalazu i mišljenju vještaka (list spisa 361 - 374) riječ je o neplaćenom iznosu od 4.200,42 EUR.
24. Na primjedbe tužitelja i tuženika vještak je odgovorio i uspješno otklonio sve primjedbe (Dopunska očitovanja vještaka - listovi spisa 391. do 393. i 397. do 398.) pa je ovaj sud kao objektivan i stručan prihvatio Nalaz i mišljenje i pravilno utvrđenu visinu neplaćenih prekovremenih sati rada na terenu tužitelju i preinačio presudu suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke i dosudio tužitelju iznos od 4.200,42 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od
1 0
dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u pojedinačnim dosuđenim bruto iznosima te je odlučeno kao pod d) izreke.
24.1. Zatezna kamata na iznos od 4.200,42 EUR dosuđena je po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate.
24.2. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14.) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće i razlike plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.
25. Budući da je zbog djelomičnog preinačavanja presude suda prvog stupnja došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, preinačena je odluka o troškovima postupka pod toč. III. i IV. izreke.
25.1. Tužitelj je u ovom postupku po presudi suda prvog stupnja poslovni broj Pr- 367/2017-61 od 30. siječnja 2020., koja je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž R-305/2020-2 od 17. prosinca 2021., uspio sa iznosom od 282,77 EUR (taj dio presude suda prvog stupnja nije bio pobijan žalbom). U ponovljenom iznosu ispio je sa iznosom od 5.434,74 EUR, dakle sveukupno sa iznosom od 5.717,51 EUR. Nije uspio sa iznosom od 1.290,26 EUR, što je 22% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, dok je sa 78% uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a sa osnovom je uspio 95%, što je sveukupno uspjeh od 86,50% (95+78=173:2). Uspjeh tuženice je 13,50% pa kada se uspjeh tuženice oduzme od uspjeha tužitelja, riječ je o uspjehu tužitelja od 73%.
25.2. Tužitelju je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje po punomoćnici odvjetnici na ročištima 18. travnja 2017., 31. svibnja 2017., 19. srpnja 2018., 17. prosinca 2019., 25. svibnja 2022., 2. veljače 2023. i 27. travnja 2023. 100 bodova za svako ročište, za sastav podnesaka od 21. travnja 2017., 30. travnja 2019., 20. studenog 2019., za sastav žalbe od 5. veljače 2020. 100 bodova za svaki podnesak i za sastav žalbe od 6. lipnja 2023. 125 bodova, na koji ukupan iznos od 1425 bodova a što je 14.250,00 kn ili 1.891,30 EUR uvećano za PDV po stopi od 25% što iznosi 472,83 EUR, a sveukupno 2.364,13 EUR, sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).
25.3. Budući da je tužitelj uspio u sporu sa 73% za troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada mu iznos od 1.725,81 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, što je sveukupno iznos troškova od
1 1
2.123,98 EUR, od kojeg je oduzet trošak koji je priznat tuženici za sastav žalbe u iznosu od 62,21 EUR (1/4 od iznosa od 248,86 EUR po Tbr. 10. 1. Tarife) jer je sa žalbom djelomično uspjela, tako da tužitelju pripada trošak postupka u iznosu od 2.061,77 EUR.
26. Stoga je odluka o troškovima postupka pod toč. III. i IV. izreke presude suda prvog stupnja preinačena tako da je obvezana tuženica da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 2.061,77 EUR u roku od 15 dana, na temelju odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao pod e) izreke.
27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković