REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-74/2023 -21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivani Bačić Odrljin i Dinu Miljku, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 5261342138587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravnom odjelu, Gundulićeva 29, Split, radi proglašenja plijenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja ND, punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika OD te zakonske zastupnice tuženika zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Vesne Goleš, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, tj. pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji su zaplijenjeni u postupku izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 10. studenog 2022. godine pred Financijskom agencijom s novčanih računa tužitelja CD iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to temeljem Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1729/1999 od 04. ožujka 2010. godine i ispravka Presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1729/1999 od 17. prosinca 2021. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 52634238587.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju CD iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.388,95 EUR / 33.068,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11.01.2023.g. pa do isplate, i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 1.383,52 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 9. siječnja 2023. zaprimljena je tužba tužitelja ND protiv Republike Hrvatske, a radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa. U tužbi se navodi kako je tužitelj od djelatnika Financijske agencije (dalje FINA) dana 21. studenoga 2022. obaviješten da je protiv njega podnesen Zahtjev za izravnu naplatu 10. studenoga 2022. od strane tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave radi naplate tražbine s iznosom glavnice od 15.040,00 kuna te zateznih kamata od 17.028.60 kuna, dakle ukupno 32.068,60 kuna, a koji iznos je zaplijenjen s tužiteljevih računa. Nakon ovoga tužitelj da je u zakonskom roku podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je dana 23. prosinca 2022. zaprimio Rješenje i Zaključak Općinskog suda u Splitu od 22. prosinca 2022. u predmetu posl.br. Ovr-2741/2022, kojim je upućen na pokretanje predmetnog parničnog postupka, a iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč.11. Ovršnog zakona. Tužitelj ističe da je tražbina tuženika radi koje je podnio predmetni Zahtjev za izravnu naplatu u cijelosti u zastari budući da je protekao desetogodišnji rok zastare za tražbine koje proizlaze iz ovršne isprave, a što da bi konkretno bilo 20. siječnja 2022. Pored ovoga je naveo kako ovršna isprava ima nepravilnosti i nezakonitosti u iskazivanju pravomoćnosti iste. Tako tužitelj navodi da su parnične stranke pred Općinskim sudom u Splitu vodili parnični postupak koji je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. IV P-1729/1999 od 04. ožujka 2010., a koja presuda je postala pravomoćna i ovršna dana 20. siječnja 2012. te je ovom ispravom naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Radi prisilne naplate dosuđenih troškova postupka, tuženik da je pred Općinskim sudom u Splitu ranije vodio ovršni postupak posl.br. Ovr-4443/2016, temeljem prijedloga za ovrhu od 22. srpnja 2016. i rješenja o ovrsi od 26. srpnja 2016, a kako je u tom ovršnom postupku FINA obavijestila sud da predmetna ovršna isprava nije podobna za ovrhu jer ne sadrži sve potrebne i točne podatke o tužitelju, ovrha da je obustavljena rješenjem Općinskog suda u Splitu od dana 16. veljače 2017. Tužitelj se poziva na odredbe članka 242. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) te navodi kako se u smislu ove odredbe ima smatrati da ovršni postupak Ovr- 4443/2016 i nije bio pokrenut odnosno da nije došlo do prekida tijeka zastare predmetnog potraživanja iz ovršne isprave. Tužitelj navodi kako do blokiranja novčanih sredstava putem FINA-e nije dobivao nikakve obavijesti, opomene za plaćanje i slično odnosno da tuženik nije poduzimao radnje kojima bi prekinuo zastaru u smislu odredbe članka 241. ZOO-a. Nadalje navodi da je nedostatak ovršne isprave bio u naznaci imena tužitelja pa da je tuženik ishodio ispravak navedene presude dana 17. prosinca 2021., o kojem ispravku presude tužitelj nikada nije bio obavješten niti mu je isti ikada dostavljen kao stranci u parničnom postupku P-1729/1999, već je za postojanje istog tužitelj saznao tek uvidom u sadržaj Zahtjeva za izravnu naplatu u kojem se navodi postojanje takvog ispravka presude radi čega osporava nastanak pravomoćnosti. Tužitelj smatra da ispravak imena ne može biti radnja vjerovnika kojom bi se prekinula zastara predmetne tražbine u smislu članka 241. ZOO-a. Tužitelj navodi kako je blokadom računa tužitelju prouzročena teško nadoknadiva šteta jer nema pristupa novčanim sredstvima potrebnim za uzdržavanje obitelji. Zbog svega navedenoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u izreci pod točkom I. i III.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti te predložio isti odbiti uz nadoknadu tuženiku parničnog troška. Navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj pravodobno Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj IVP-1729/99 od 4. ožujka 2010., te je sud donio rješenje o ovrsi broj Ovr-4443/16 od 26. srpnja 2016. Nakon što je zaprimio obavijest Financijske agencije od 29. kolovoza 2016. ovrhovoditelj da je odmah dana 13. rujna 2016. podnio prijedlog za ispravak presude te je ishodio rješenje Općinskog suda u Splitu broj IVP-1729/99 od 17. prosinca 2021. o ispravku presude. Navodi da budući svaka radnja poduzeta prema sudu uzrokuje prekid zastarijevanja to da je jasno da zastara u konkretnoj pravnoj situaciji nije nastupila. Naveo je da za nastalu pravnu situaciju nije odgovoran ovrhovoditelj te da istoga ništa ne priječi da temeljem iste osnove, pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj IVP-1729/99 od 4. ožujka 2010., te rješenja o ispravku iste od 17. prosinca 2021. ponovno pokrene ovršni postupak putem Financijske agencije u Splitu, podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu.

3. Tužitelj je u podnesku od 08. veljače 2023. osporio navode tuženika te ustrajao u tvrdnji da prijedlog za ispravak presude ne može biti radnja kojom se prekida zastara u smislu odredaba članka 241. ZOO-a te se pozvao na članak 342. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) po kojoj se presuda može ispraviti u svako doba čak i bez potrebe poduzimanja radnje stranke. Naveo je kako je tuženik kao ovrhovoditelj propustima u predmetu Ovr-4443/16 na konkludentan način odustao od provedbe ovršnog postupka. Tužitelj je naveo kako su dana 10. siječnja 2023. godine, novčana sredstva, koja su ranije bila zaplijenjena tužitelju temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 10.11.2022, prenesena u korist tuženika kao ovrhovoditelja, i to u ukupnom iznosu od 4.388,95 EUR / 33.068,60 kn, od čega se iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kn odnosi na troškove ovrhe, a iznos od 4.256,23 EUR / 32.068,60 kn na glavni dug i zatezne kamate. Stoga je tužitelj proširio tužbeni zahtjev na način da potražuje povrat neosnovano stečenog iznosa od 4.256,23 EUR / 32.068,60 kn, kao i naknadu troškova pljenidbe i prijenosa u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn, dakle ukupno 4.388,95 EUR / 33.068,60 kn, a kako je navedeno pod točkom II. izreke.

4. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz čitanjem spisu priloženih isprava i to: rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovr-2741/2022 od 22.12.2022., obavijesti FINA-e, zahtjeva za izravnu naplatu od 10.11.2022., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 21.11.2022., rješenja Općinskog suda u Splitu Ovr-4443/2016 od 16. veljače 2017.g., saslušan je tužitelj, a izvršen je i uvid u spise ovog suda posl. broj Ovr-4443/2016, Ovr-2741/2022 i IV P-1729/99.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među parničnim strankama je sporno je li predmetna ovrha nedopuštena odnosno je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u Splitu broj IVP-1729/99 od 4. ožujka 2010., ispravljenom rješenjem posl. broj IVP-1729/99, od 17. prosinca 2021. Također je među strankama sporno je li poduzimanjem radnji tuženika u ovršnom postupku Ovr-4443/2016 prekidan tijek zastare odnosno je li traženjem ispravka presude prekinut tijek zastare.

7. Čitanjem spisa Ovr-2741/2022 utvrđeno je da je formiran povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika ND od 28. studenoga 2022. Spisu prileži obavijest FINAe kojim se CD obavještava o evidentiranju osnove za plaćanje u očevidnik osnova za plaćanje kao i Zahtjev za izravnu naplatu predan FINAi 27. listopada 2022., a iz kojeg je razvidno da je ovrhovoditelj Republika Hrvatska zahtijevao ovrhu temeljem presude Općinskog suda u Splitu, IVP-1729/99, od 4. ožujka 2010. i ispravka od 17. prosinca 2021. Iz specifikacije izvršenja osnova za plaćanje od 21. studenoga 2022. razvidno je da su zaplijenjena sredstva u ukupnom iznosu od 32.068,60 kn i da je naplaćeno 1.000,00 kn. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovr-2741/2022, od 22. prosinca 2022. odbijen je prijedlog ovršenika ND kojim je tražena odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava, a Zaključkom ovog suda posl. broj Ovr-2741/2022, od 22. prosinca 2022. odbijen tužitelj je upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, a što je CD i učinio pravovremeno podnijevši predmetnu tužbu. Dakle, čitanjem ovog spisa utvrđeno je da je tužba pravovremena, a također je utvrđeno u kolikom iznosu je izvršena zapiljena i naplata sredstava sa računa tužitelja odnosno da se iznos podudara sa iznosom navedenim u točki II. tužbenog zahtijeva, a tuženik tijekom postupka nije ni osporio da su sredstva prenesena u korist tuženika u ukupnom iznosu od 33.068,60 kuna ( sada 4.388,95 EUR).

8. Po izvršenom uvidu u spis ovog suda posl. broj IV P-1729/1999 utvrđeno je da je postupak pravomoćno dovršen i to presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj IVP-1729/99, od 04. ožujka 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžp-937/11, od 13. listopada 2011. Uvidom u eSpis utvrđeno je da su izdane klauzule pa je presuda pravomoćna 13. listopada 2011. te ovršna 20. siječnja 2012. ( napominje se da se u ovršnom spisu posl. broj Ovr-4443/2016 nalazi presuda sa otisnutim štambiljem pravomoćnosti na dan 13. listopada 2011. te ovršnosti 19. siječnja 2012.). Ovom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti kojim su tužitelji tražili da se utvrdi kako su bili u radnom odnosu kod tuženika kao i zahtjev za isplatom dok su točkom II. izreke tužitelji obvezani na naknadu tuženiku parbenog troška u iznosu od 105.280,00 kn, u roku od 15 dana. Rješenjem posl. broj IVP-1729/99, od 17. prosinca 2021. ispravljena presuda Općinskog suda u Splitu, posl. broj IVP-1729/99, od 4. ožujka 2010. u uvodu, glede imena tužitelja pod 6. tako da umjesto " PD" treba pisati " CD". Rješenje je dostavljeno punomoćnici tužitelja odvjetnici Mari Požar dana 22. prosinca 2021. ( punomoć dostavljena sudu uz podnesak od 29. travnja 2016.), a zakonskom zastupniku tuženika web servisom 21. prosinca 2021. Dakle, tužitelj je putem punomoćnika obaviješten o ispravku presude, što je različito od onoga što je tvrdio u danom iskazu pred sudom. Pravomoćnost na rješenje o ispravku je izdana 07. siječnja 2022. Ovdje se napominje kako iz podneska od 20. prosinca 2017. proizlazi da je u tom postupku Republika Hrvatska kao tuženik požurila postupanje suda u donošenju rješenja o ispravku presude od 13. rujna 2016., ali da u spisu nema ovog prijedloga nego ga naknadno tuženik dostavlja u preslici uz podnesak od 3. travnja 2019. Na dostavljenoj preslici nema štambilja kojim se dokazuje da je predan sudu, a nema niti u eSpisu podatka da je ovaj prijedlog predan 13. rujna 2016. kako to tvrdi tuženik.

9. U smislu odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, dalje ZOO) tražbina koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zastarijeva za deset godina. Prema tome tražbina utvrđena presudom ovog suda posl. broj IVP- 1729/99, od 04. ožujka 2010. zastarijeva protekom deset godina od isteka roka za dobrovoljno ispunjenje – ovršnosti, a što bi konkretno bilo 20. siječnja 2022. ( prema podacima iz eSpisa gdje je ovršnost iskazana 20. siječnja 2012., s obzirom da je utvrđeno da se podaci iz eSpisa razlikuju od onih sa štambilja na ovršnoj ispravi u predmetu Ovr-4443/2016 gdje se navodi datum ovršnosti 19. siječnja 2012.). S obzirom da rješenjem o ispravku nije ništa utvrđivano osim što je otklonjena greška u pisanju sukladno odredbi članka 342. stavka 1. ZPP-a ovaj sud drži da radnja tuženika poduzeta radi ispravka imena ne bi bila radnja u smislu odredbe 241. ZOO-a kojom bi se prekinuo tijek zastare.

10. Čitanjem spisa ovog suda posl. broj Ovr-4443/2016 utvrđeno je da je pokrenut prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja Republike Hrvatske protiv ovršenika ND, a temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IVP-1729/99, od 04. ožujka 2010., pravomoćne 13. listopada 2011.,a ovršne 19. siječnja 2012 te je predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima i u svim bankama. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, broj Ovr-4443/2016, od 26. srpnja 2016. određena je predložena ovrha. FINA je dana 02. rujna 2016. ovome sudu dostavila obavijest o vraćanju osnove za plaćanje jer se ime ovršenika ne slaže sa podacima iz OIB sustava. Ovu obavijest ovrhovoditelj je zaprimio 08. rujna 2016. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr- 4443/2016, od 16. veljače 2017. obustavljena je ovrha određena rješenjem ovog suda posl. broj Ovr-4443/16, od 26. srpnja 2016. Rješenje o obustavi je dostavljeno ovrhovoditelju 22. veljače 2017., a ovršeniku 27. veljače 2017. te je dostavljeno FINAi 22. veljače 2017.

11. Dakle, s obzirom da je ovrha pravomoćno obustavljena, to pokretanjem postupka Ovr-4443/2016 nije nastupio prekid zastare sukladno odredbi članka 242. stavka 2. ZOO-a. ( ovakav stav je izražen i u odluci i Vs,Gzz-50/01, od 05.7.2001., Izbor 2/01-19).

Ovdje se napominje da sud nije pronašao u parničnom spisu IVP-1729/99 dokaz da je tuženik prijedlog za ispravak presude podnio tijekom trajanja ovršnog spisa Ovr-4443/2016 već da se tek naknadno u parničnom spisu poziva u podnesku od 20. prosinca 2017. na prijedlog kojeg u spisu nema, a za koji navodi da je predan, a dostavljeni preslik nema prijamnog pečata suda niti je evidentiran u eSpisu pa se zaključuje da nije ni predan, barem nema o ovome dokaza. Svakako tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu Ovr- 4443/2016 nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi se spriječilo donošenje rješenja o obustavi postupka niti je obavijestio sud da je zatražen ispravak presude, ako je uopće zatražen, što se može pripisati njegovoj pasivnosti. Stoga se konkretno ne može primijeniti pravni stav iskazan u odluci Vs RH Rev 670/2021 prema kojemu kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

12. Slijedom svega naprijed utvrđenog ovaj sud zaključuje da je Zahtjev za izravnu naplatu od 27. listopada 2022. podnijet temeljem ovršne isprave za koju je nastupila zastara dana 20. siječnja 2022. pa je predmetna ovrha nedopuštena zbog proteka zastarnog roka navedenog u čl. 233. st. 1. ZOO. radi čega je prihvaćen tužbeni zahtjev iz točke I.

13. Kako je naprijed navedeno, stranke nisu učinile spornim da su tuženiku prenesena sredstva u iznosu od 4.388,95 EUR / 33.068,60 kn dana 10.siječnja 2023. to je tužbeni zahtjev iz točke II. prihvaćen pozivom na odredbu članka 1111. st.1. ZOO- a.

14. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te je tako tužitelju priznat sastav prijedloga od 28. studenoga 2022. po članku 210. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj: 112/12,25/13,93/14,55/16,73/17 i 131/20), sastav tužbe, sastav podneska od 08. veljače 2023., za sve radnje po 200,00 Eur, sukladno Tbr.11.t.1., 7.t.1., 8.t.1. i 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23), zastupanja na 2 ročišta ( 16. studenoga 2023. i 25. veljače 2025.) u iznosu od po 200,00 Eur, a što ukupno iznosi 1.000,00 Eur. Na ovaj iznos tužitelju je priznat i pdv sukladno Tbr.46. u iznosu od 25% tj. 250,00 Eur. Na ime sudske pristojbe tužitelju je priznat iznos od 44,51 Eur koliko mu je i naloženo platiti prilikom podnošenja tužbe ( umanjenje 50%, elektronski podnesak) te iznos od 89,01 Eur na ime sudske pristojbe presude, a sve sukladno odredbama Tar. br. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj 37/23) i Zakona o sudskim pristojbama ( "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

U Splitu, 3. travnja 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP- a).

DNA:

punomoćniku tužitelja

zakonskom zastupniku tuženika