REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: K-461/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DI, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. KO-DO-316/2023 od 2. kolovoza 2023., nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnika optužbe, okrivljenika i branitelja, te objave 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i R, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac jednog djeteta, SSS, vozač, nezaposlen, uzdržavan od roditelja, bez mjesečnih prihoda, nije služio vojsku, bez čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, osuđivan, u tijeku je drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je 24. listopada 2022. u Radovinu, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, lažno predočio žrtvi oštećenici JI, da će joj, nakon što mu ista potpiše bjanko kupoprodajni ugovor za kupnju automobila marke BMW 330i, i nakon što mu ista preda ključeve automobila i automobil za uzvrat dati 55.000,00 kuna, što je žrtva oštećenica povjerovala, pa je potpisala navedeni bjanko ugovor i dala mu automobil i ključeve automobila kako bi on s istim otišao po dogovoreni novac, međutim, s obzirom da mu od početka nije bila niti namjera ispoštovati ugovoreno, to do današnjeg dana, unatoč tomu što ga je žrtva oštećenica u više navrata kontaktirala, nije izvršio dogovoreno, na koji način je žrtvu oštećenicu JI oštetio za iznos od 55.000,00 kuna (7.299,75 eura), a automobil je kasnije prodao FI za 15.000,00 kuna (1.990,84 eura),

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa je time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

II. Temeljem iste zakonske odredbe okrivljenika se osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju 1 (jedne) godine.

III. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljeniku se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 5 (pet) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo.

IV. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

V. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025 - dalje: ZKP) u cijelosti se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kako je postavljen u visini 55.000,00 kuna, a što sada iznosi u protuvrijednosti 7.299,75 eura.

VI. Sukladno čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 prema okrivljeniku se određuje

POSEBNA OBVEZA

te mu se nalaže da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude oštećenici JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 55.000,00 kuna, a što sada iznosi u protuvrijednosti 7.299,75 eura.

VII. Okrivljenika se upozorava, sukladno čl. 58. st. 5. KZ/11, da ukoliko u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu mu obvezu, da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne, odnosno da će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

VIII. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci oboje okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu posl.br. KO-DO- 316/2023 od 2. kolovoza 2023. protiv okrivljenika, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, koja je potvrđena rješenjem ovog suda posl.br. Kov-334/2023 od 11. listopada 2023.

2. Okrivljenik je obranu iznio na početku dokaznog postupka navodeći da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Oštećenica je postavila imovinskopravni zahtjev u visini 55.000,00 kuna, sada protuvrijednosti 7.299,75 eura.

3. U dokaznom postupku pregledane su fotografije poruka (listovi 8-13 spisa), te pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje JI dan kod PU zadarske 14. ožujka 2023. (listovi 29-30 spisa), potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za 2022. i 2023. (l.s. 54-57), zapisnik ovog suda na kojem su saslušani svjedoci SI i FI od 7. listopada 2024. (81-85), zapisnik ovog suda od 7. studenog 2024. na kojem je saslušan svjedok ĐI (l.s.89-91), fotografije poruka (listovi 8-13 spisa), dopis PU zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca od 14. studenog 2024. (l.s. 95), dopis PU zadarske, PP Zadar od 31. prosinca 2024. sa DVD medijem na kojem su sadržane fotografije očevida na mobitelu oštećenice, koji je reproduciran (l.s. 89-99) uz zapisnik o očevidu od 24. siječnja 2023. (l.s 100-102), zapisnik ovog suda od 4. prosinca 2024. na kojem je saslušana svjedokinja ŠI (l.s 103-106), dopis Centra za vozila Hrvatske od 23. siječnja 2025. sa ugovorima o kupoprodaji motornog vozila od 24. studenog 2022. i 27. studenog 2022. (l.s. 110-112), izvadak iz kaznene evidencije okrivljenika, te su saslušani oštećenica JI, svjedoci ĐI, SI, FI, ŠI, kao i okrivljenik.

4. Nesporno je u ovom postupku bilo da su okrivljenik i oštećenica pregovarali o kupoprodaji predmetnog automobila marke BMW 330i, da je ona 24. listopada 2022. u [adresa] potpisala bjanko kupoprodajni ugovor kao prodavatelj predmetnog automobila i predala okrivljeniku ključeve automobila, te da je bila ugovorena kupoprodajna cijena 55.000,00 kuna koju se okrivljenik obvezao isplatiti oštećenici. Ovo su potvrdili svi ispitani svjedoci, čak i supruga okrivljenika, a u biti nije niti osporavao okrivljenik.

4.1. Nije bilo sporno da je oštećenica povjerovala okrivljeniku i zbog toga potpisala navedeni bjanko ugovor te mu predala u posjed automobil i ključeve kako bi on istim otišao po dogovoreni novac, jer je oštećenica tako navodila, te su to potvrdili svi ispitani svjedoci te je i evidentno iz materijalnih dokaza, a u biti nije niti osporavao okrivljenik.

4.2. Nije bilo sporno ni da okrivljenik do današnjeg dana, unatoč tomu što ga je oštećenica u više navrata kontaktirala, nije izvršio dogovoreno, odnosno nije joj isplatio dogovorenih 55.000,00 kuna, te nije bilo sporno ni da je on čak predmetni automobil prodao FI za 15.000,00 kuna. Ovo je potvrdio svjedok FI, te je evidentno iz potvrde Centra za vozila Hrvatske, a u biti nije niti osporavao okrivljenik.

4.3. No, sporno je bila namjera okrivljenika, odnosno je li on u cilju da se nepripadno materijalno okoristi lažno predočio oštećenici JI da će joj za predmetni auto na ime kupoprodajne cijene isplatiti 55.000,00 kuna, budući je okrivljenik to osporavao.

5. Oštećenica je prilikom ispitivanja pred PU Zadarskom PP Zadar 14. travnja 2023. u bitnom navela kako je s RI dogovorila da će on pogledati automobil kojeg je ona prodavala, da je on došao 24. studenog 2022. u [adresa] te isprobao automobil, nakon čega su dogovorili kupoprodajnu cijenu u visini 55.000,00 kuna i da je okrivljenik rekao da će joj novac dati, ali da prije toga ona potpiše bjanko kupoprodajni ugovor kako bi on mogao sam riješiti prijepis na tehničkom, gdje mu radi jedan prijatelj. Ne sumnjajući u okrivljenikove namjere potpisala je prazan kupoprodajni ugovor, nakon čega je 25. studenog isti nazvao i zatražio ključeve automobila kako bi se odvezao do obiteljske kuće u [adresa] da joj donese dogovoreni novčani iznos, što mu je ona i dala, te je okrivljenik otišao s automobilom i više se nije vratio, niti joj je odgovarao na poruke i pozive. Nakon dva dana joj se okrivljenik javio porukom u kojoj je napisao kako je izašao iz zatvora i da ne brine, da će joj novac dati uskoro. Nakon par dana je čula kako je okrivljenik njezin automobil prodao FI iz [adresa], nakon čega se uputila u [adresa] gdje je pronašla AI koji joj je rekao kako mu je okrivljenik prodao automobil za 15.000,00 kuna, a da on u tom trenu nije posumnjao u nikakvu prijevaru, jer mu je okrivljenik pokazao kupoprodajni ugovor koji je ona ranije potpisala. Nakon toga je nazvala okrivljenika koji joj je rekao kako mu AI nije dao ni kune za automobil te da je njemu AI dužan i da će ona svoj novac dobiti kad njemu AI plati. Nakon toga joj je okrivljenik svakodnevno slao SMS poruke i obećavao isplatu novca, a nakon podnošenja kaznene prijave njoj je okrivljenikova majka dala 100 USD, dok joj je okrivljenik rekao da će ostatak dobiti ako povuče kaznenu prijavu, na što ona nije pristala, te i dalje smatra kako joj okrivljenik duguje 55.000,00 kuna.

5.1. Ista je na raspravi pred ovim sudom 7. listopada 2024. i 27. ožujka 2025. iskazivala ujednačeno, dodajući da sada shvaća da je bila naivna i povjerovala okrivljeniku, te da je mislila da će to biti sve kako treba. Okrivljenik je te prigode ispunio formular kupoprodajnog ugovora, te ga je ona potpisala kada je on rekao da potpiše, a njezine osobne podatke je prepisao iz njezine osobne iskaznice. Njoj nije ostavio primjerak tog ugovora. Formular tog kupoprodajnog ugovora bio je već u samom vozilu, praktički od dana otkad ga je kupila od ranijeg vlasnika. Pojasnila je da joj okrivljenik tada nije predao 55.000,00 kuna koji iznos je bio dogovoren kao kupoprodajna cijena, već je kazao da će joj donijeti naknadno, da su mu ti novci na računu i da će doći za sat vremena, no to se nije dogodilo. Toga istog dana ga je zvala gdje je nakon što je prošlo sata vremena on je tvrdio da će doći, ali nije dolazio, te je otišla na adresu gdje živi, ali je samo zatekla njegovu baku koja je kazala da ne zna ništa o tome, ni gdje je on, te joj se javio nakon mjesec dana, došao kod nje kući i tvrdio da će isplatiti predmetnih 55.000,00 kuna, da su mu ti novci kod majke i da ide kod njih.

5.2. Dodala je da je predmetni BMW bio njezino vlasništvo i okrivljenik je novac od kupoprodaje trebao dati njoj. To vozilo je koristio povremeno njezin sin, iako je u to vrijeme bio maloljetan, a tako što je dva puta uzeo ključeve vozila. Koliko zna njezin sin nije bio u kontaktu s okrivljenikom i nije mu dan nikakav novac, a isti se u to vrijeme (dogovora kupoprodaje) nalazio u Splitu u Domu, te on nije sudjelovao i nije bio uključen u taj dogovor. Predmetno vozilo je sama kupila od ušteđenog novca i dijelom podignutog kredita i bila vlasnik tog vozila, a njezin sin ĐI je razgovarao s okrivljenikom oko mjesec i pol dana nakon što joj okrivljenik nije predao novac jer je htio da to sve bude pošteno i da joj okrivljenik isplati novac. Ključevi i dokumentacija vozila uvijek su bili kod nje, odnosno u vozilu. Vozilo je bilo funkcionalno i jedino je od oštećenja imalo malo udubljenje od naprijed, a što je okrivljenik vidio i rekao da će to on popraviti. Nakon što je podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika on je predlagao da idu kod Javnog bilježnika da sklope sporazum i supotpišu da je on njoj dužan taj novac i da će joj vratiti, te su pošli na [adresa] u [adresa] kod Javnog bilježnika i tamo se raspitali što i kako, no naknadno nije od toga bilo ništa. Okrivljenik je predložio da sama sastavi izjavu bez ovjere kod bilježnika, a u kojoj da navede visinu duga i mjesečne rate koje bi joj plaćao, pa je tu izjavu sastavila vlastoručno, te je okrivljenik to potpisao. No, tu izjavu nije predala u sudski spis, ne može se sjetiti gdje ju je spremila, a pisalo je da su se dogovorili da on njoj svaki mjesec isplaćuje određenu cifru u kunama, možda oko 500,00 kuna. Tu izjavu je okrivljenik došao potpisati u [adresa], a tada je govorio da ga boli zub i tu izjavu je pogledao i potpisao, nije imao primjedbi ili dopuna. Dakle, i ovaj put je imala povjerenje u okrivljenika da će izvršiti isplatu dugovanog iznosa, međutim do danas nije dobila te novce. Dodala je i da je telefonski kontaktirala oca okrivljenika u kolovozu prošle godine koji je tada bio na brodu, koji je kazao da u studenom dolazi s broda i da će on podmiriti dug njegovog sina, no on se na isti broj više nikada nije javio. Istakla je da joj nije u interesu da okrivljenik završi zatvoru, samo da isplati njezin novac.

5.3. Iako je okrivljenik prigovorio iskazu oštećenice smatrajući da je neistinit, njezinu iskazu sud je u cijelosti povjerovao kao istinitom, detaljnom i potpunom budući je potkrijepljen ostalim dokazima provedenim u ovom postupku. Navode oštećenice sud smatra u bitnim dijelovima za presuđenje ujednačenima i vjerodostojnima, dok ih je okrivljenik u obrani pokušao minimizirati i opravdati na svoj način, a logično je da je tako pokušao umanjiti svoju kaznenopravnu odgovornost, međutim time nije ni približno doveo u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza. K tome, navodi oštećenice su potkrijepljeni ostalim personalnim i materijalnim dokazima provedenim u ovom postupku, pa tako navode oštećenice potvrđuje sadržaj fotografija poruka, u koje je sud izvršio uvid na listovima 8-13 spisa, iste su sadržane na DVD mediju, te je proveden očevid na mobitelu oštećenice kojeg je predala policiji kako je naznačeno na zapisniku o očevidu od 24. siječnja 2023. (l.s 100-102), a valjanost i autentičnost poruka okrivljenik nije osporavao, pa je iz sadržaja tih poruka razvidno kako okrivljenik priznaje postojanje duga, kako od oštećenice traži dodatno vrijeme radi uplate iznosa duga koji ima prema njoj, odnosno da bi odugovlačio i oglušivao se na traženja oštećenice da izvrši svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene.

6. K tome, navode oštećenice u cijelosti je potvrdila njezina svekrva SI, koja je iskazivala sukladno svojim saznanjima, nekim događanjima je nazočila, odnosno bila sudionik, a nakon nekih mu je oštećenica pričala o okolnostima konkretnog događaja. Tako je ista navela da je bila prisutna i kod susreta u [adresa] i dogovora kada je okrivljenik dolazio kod njih u [adresa] pogledati auto i tako je i bilo, pa je rekao da će doći radi potpisivanja kupoprodajnog ugovora pa je i tako bilo, a onda je kazao da će sutradan donijeti tadašnjih oko 50.000,00 kuna. Okrivljenik je odvezao vozilo sa sobom, no novac nevjesti nije dao do današnjeg dana. Bila je jedna prigoda kada je javio njoj da mu ohlade pivu, da će doći i donijeti novac i zaista je došao toga dana, sjedio je s njima do oko 22:00 sata i rekao da je čekao majku da mu da taj novac, da nemaju nikakve brige, da taj novac ima i da će ga donijeti. Poznato joj je, jer joj je nevjesta JI pričala, da se u nekoliko navrata čula s okrivljenikom i da su se dopisivali na mobitel, a on da joj je obećavao da će dati novac kako su se dogovorili, no on je nju prevario jer joj taj novac nije dao. Nitko nije bio prisutan ovom potpisivanju kupoprodajnog ugovora između nevjeste i okrivljenika, samo ona, te je zaista mislila onako kako je poznavala okrivljenika da će on platiti taj novac, zaista nije mislila da će do ovoga doći. Ovo vozilo je koristila samo nevjesta, unuk nije jer je maloljetan, te joj je poznato da je okrivljenik tražio unuka da od njega kupi auto, a on je kazao da auto nije njegov, on je tada kada je sklapan kupoprodajni ugovor bio odsutan, nije bio kući.

7. Svjedok ĐI, sin oštećenice, je saslušan 7. studenog 2024., kada je naveo da okrivljenika poznaje unatrag godinu ili dvije, da su poznanici, da se nisu privatno družili. O predmetnom automobilu BMW 330i je kazao da je to zapravo njegov auto, jer ga je kupio 2022. od stanovitog J čijeg se prezimena ne može sjetiti. Za isti je platio 60.000,00 kuna, a nije ga mogao prepisati službeno na svoje ime, jer je tada bio maloljetan. Predmetni novac je skupio radeći povremeno iako je bio maloljetnik, te je imao nešto na štednji, pa je sklopio pisani ugovor o kupoprodaji koji je pisala majka JI, te je isključivo on koristio ovo vozilo, nije ga koristila majka. Što se tiče kupoprodaje predmetnog vozila okrivljeniku kazao je da je on u vrijeme kada je majka istog prodala bio u Domu u Splitu u studenom 2022. on je mislio auto prodati svakako i to je rekao majci, te ga je ona obavijestila da je prodala to vozilo. Okrivljenik mu je rekao da joj je dao 100,00 USD na ime te kupoprodaje, no ostatak novca nije dao, a bilo je dogovoreno da isplati 55.000,00 kuna. Čuo se s okrivljenikom telefonski i ovaj je rekao da će dati novac majci, a bio je rekao i da će taj novac donijeti u Split, međutim nije učinio ni jedno ni drugo.

7.1. Potvrdio je da ga je majka nazvala u Split i rekla da je auto prodala i da ga čekaju novci, a to tako je kazala iako nije bila istina. Naime, dok je bio u Splitu htio je te novce i bio prema njoj agresivan pa se ona tako opravdala, jer je tražio da mu slika novce, ona je njega zavlačila no kada je došao kući je rekla što se stvarno dogodilo. Ne zna zašto mu to nije kazala prije. Nije kontaktirao okrivljenika kako bi saznao zašto on nije platio predmetni novac. Nema u mobitelu sačuvane poruke koje je razmijenio s okrivljenikom. Okrivljenik nije dolazio u Split kod njega, iako je napisao da će doći. Dok je bio u Splitu ključevi i dokumentacija vozila su bili kod majke. Što se tiče stanja predmetnog vozila jedino je bilo pokvareno kvačilo koje je promijenio, nije bilo problema sa stražnjom vilicom niti s branikom, zadnji kraj vozila kolo i most bili udareni, no nije istina da je prednji branik bio udaren, nije imao nikakvih prometnih nezgoda s tim vozilom. Prvotno je ključ vozila imao sa sobom u Splitu, pa je majka jedne prigode došla u Split po ključ. Potvrdio je da su okrivljenik i on razgovarali putem mobitela i dogovarali cijenu za vozilo, te i da ga je poslao kod majke da ide vidjeti to vozio te je on bio tamo i probao voziti isto, čuo putem poruka i poziva, te rekao okrivljeniku da bi volio da mu te novce donese u Split, no iako su se odgovorili da dođe donijeti novce okrivljenik nije došao u Split, a nije ih dao niti majci. Nije mu poznato ništa oko eventualnog pisanog kupoprodajnog ugovora između majke i okrivljenika glede predmetnog vozila. Majka mu je pričala o tome kako zapravo okrivljenik nije platio dogovorenu cijenu, a ne zna tko je tu kriv, no sada nema ni auta ni novaca. Koliko ima saznanja to vozilo bi trebalo biti u [adresa] kod FI, razgovarao je s ocem od tog dečka koji je kupio vozilo od okrivljenika, no on je samo rekao da može od njega otkupiti vozilo natrag.

7.2. Sud iskaze oštećenice, te svjedoka ĐI i SI iako su obitelj, nije tumačio pristranim ili neobjektivnim, već ih prihvaća kao istinite, podudarne i vjerodostojne, dane sukladno njihovim saznanjima, te sud smatra da su iskazivali u bitnim dijelovima ujednačeno, budući su bili djelomično uključeni u određena zbivanja vezana za samo inkriminirano djelo, pa su imali i posredna i neposredna saznanja, a navodi oštećenice i ova dva svjedoka da bi nju okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ju naveo da na štetu svoje imovine nešto učini su u svakom slučaju potkrijepljeni i svim materijalnim dokazima izvedenim tijekom dokaznog postupka.

8. Svjedok FI u iskazu u bitnom navodi kako je sredinom studenog 2022. susreo okrivljenika koji mu je tada rekao da prodaje automobil marke "BMV" tip "330 i", a kako je on bio zainteresiran za kupnju istog, nakon nekoliko dana da su njegov otac i okrivljenik dogovorili o uvjetima prodaje te otišli u [adresa], gdje su na ime ovog svjedoka napravili kupoprodajni ugovor, a otac mu je rekao da je okrivljeniku platio 15.000,00 kuna. Inače da zna da takvi automobili koštaju 6-7 tisuća eura, ali da je navedeni automobil bio znatno oštećen, pa mu je temeljem toga okrivljenik spustio cijenu. Na raspravi je dodao da okrivljenika poznaje iz osnovne škole, nisu prijatelji, već poznanici, dok oštećenicu JI ne poznaje od ranije. Predmetni automobil marke je kupljen od okrivljenika u studenom 2023., sklopili su kupoprodajni ugovor te je dokumentaciju vezanu uz vozilo prebacio na sebe. Oštećenica je dolazila 2-3 puta kod njih kući, nije s njom razgovarao jer je bio na poslu, no prenijeli su mu ukućani da je ona tvrdila da je taj auto njezin, da je njega uzeo okrivljenik i da joj nije platio kupoprodajnu cijenu za isti, pa se čuo s okrivljenikom nakon što je nastao ovaj problem i on mu je kazao da kaže da je auto njegov, samo da je prepisan na njega (svjedoka). No, to nije rekao. Ovaj auto je isplaćen u cijelosti, otac je novac dao okrivljeniku i on ništa nije problematizirao, nikada nije govorio da njemu nije isplaćeno tih 15.000,00 kuna, taj auto je sada i dalje kod njega (svjedoka) u [adresa].

8.1. Sud je povjerovao i ovom svjedoku, te njegov iskaz cijeni istinitim i vjerodostojnim, iako nema neposrednih saznanja o inkriminaciji, potvrdio je da je po kupnji predmetnog vozila on vlasnik istog, što je vidljivo i iz materijalnih dokaza, te i da ga je stekao u dobroj vjeri od okrivljenika.

9. Nasuprot iskazima oštećenice i svjedoka koji podupiru njezine tvrdnje, kada se detaljno filtrira i usporedi obrana okrivljenika dana tijekom postupka, ovaj sud je došao do zaključka da je navodio neujednačeno glede bitnih detalja koji se odnose na predmetno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tako da sud njegovu obranu smatra kontradiktornom, a samim time i neistinitom.

9.1. Kod prve obrane okrivljenik se branio šutnjom, dok je na raspravi kazao da će iznijeti obranu, ali da neće odgovarati na pitanja ni zastupnika optužbe ni oštećene, te naveo da ga je jedne prigode nazvao ĐI, sin JI i pitao bi li kupio od njega predmeti BMW. Poznavali su se od prije i svi znaju da se bavio kupovinom i prodajom vozila te zarađivao od razlike u cijeni. ĐI je kazao da mu je hitno da proda taj BMW, da se isti nalazi kod njegove majke, da se ona vodi kao vlasnica jer je on maloljetan, no da je auto njegov, te i da se on tada nalazio u Splitu u Domu. Rekao je da će pogledati vozilo i kada je nakon određenog vremena u dućanu sreo JI i njezinu svekrvu SI pitao je može li doći pogledati to vozilo, da ga je zvao njezin sin, što je ona prihvatila i rekla da se želi riješiti tog vozila, da joj trebaju novci jer želi odseliti u grad. Nakon par dana on i bivša supruga ŠI ga je svojim vozilom odvezla do Elizabetine kuće kako bi pogledao ovaj BMW. Isti je bio ispred kuće, a kako su se dogovorili došao je naknadno probati auto kada je JI pribavila ključ, te se dogovorio s JI da joj donese novce za dan ili dva. No, kada je nakon toga nazvao njezinog sina ĐI on je rekao da njemu dade novac, jer da je on zapravo vlasnik tog vozila.

9.2. Dodao je da je svima bilo poznato da ĐI vozi taj auto i da je auto stvarno njegov, međutim kako je bio maloljetan dokumenti su glasili na njegovu majku. Tu se našao u nezgodnoj poziciji jer su novac istodobno tražili za sebe i ĐI i JI, te je rekao ĐI da će odustati od tog dogovora, na što je on kazao da JI slaže i da joj kaže da ću donijeti novce kako bi mu ona predala auto, a da novce donese njemu u Split. Dakle, nju (oštećenicu) je slagao i rekao da će joj dati predmetni novac za dan ili dva i JI je njemu davala ključeve od vozila, on je ispunio formular ugovora o kupoprodaji tog vozila, oboje su potpisali taj ugovor, te je taj BMW dovezao do svoje kuće iako nije bio u voznom stanju i trebalo je dosta popravka. Nakon toga je bivša supruga podigla novac i odvezla ga u Split sa svojim Fiatom Puntom, bili su u dijelu Splita koji se zove Brda i na autobusnoj stanici nasuprot ovog Doma u kojem je boravio ĐI, kojem je predao na ruke 10.000,00 kuna, dakle kupoprodajnu cijenu je dogovorio s ĐI i njemu predao novac i to JI ne zna.

9.3. Auto je bio kod njega nekih 20-ak dana kada je JI počela njega i članove obitelji maltretirati, ona je nazivala i dolazila kući, no nitko nema veze s tim od njih. Kada je JI podnijela kaznenu prijavu policijski inspektor je kazao da neće zaplijeniti vozilo, no da to riješi s ĐI. U međuvremenu je vozilo popravio, stavio oglas za njegovu prodaju, svi su vidjeli taj oglas, pa i ĐI. Onda ga je kontaktirao otac od BI i dali su mu kupoprodajnu cijenu 15.000,00 HRK. Predao je BI ugovor između njega i JI, te su sastavili kupoprodajni ugovor između njih dvoje tako da je vozilo prepisano na BI, on je napravio tehnički i registrirao ga, te se koristio o njime određeno vrijeme dok nije imao prometnu nesreću. Zaključno je dodao da mu je bilo žao JI i njezine svekrve, kako je ona spominjala poznaju se unatrag više godina, pa je zato rekao svojoj majci da JI dade 100,00 USD ili EUR koje je ona njoj i dala, no oko kupoprodaje ovog vozila pregovarao s ĐI, kupio je vozilo od ĐI i njemu isplatio cijenu.

9.4. Ovakva obrana okrivljenika sudu zvuči nevjerojatna i apsolutno neistinita, jer tvrditi da bi odrastao i punoljetan čovjek dogovarao kupoprodaju vozila sa maloljetnikom, praktički sa djetetom, iako mu je bilo poznato da je sin oštećenice ĐI maloljetan, pored činjenice da je notorno da maloljetnik ne može biti vlasnik automobila i još da mu je poznato da relevantna dokumentacija za vozilo glasi na njegovu majku JI, pa još k tome i izjaviti "…da se dogovorio s JI da joj donese novce za dan ili dva…", te i da je po "uputi" maloljetnika i u dogovoru s njim "njemu predao novac i da to JI ne zna", jeste upravo sukus onoga što potpada pod zakonsku definiciju predmetnog kaznenog djela.

10. Navode oštećenice i okrivljenika u dijelu koji se odnosi na dolazak i preglede vozila u [adresa] prethodno kupnji i predaji potvrdila je svjedokinja HI. No, daljnje njezine navode, kada tvrdi nije sudjelovala u tim razgovorima, te koliko joj je poznato dogovorili su se za cijelu vozila 10.000,00 kuna. Sjeća se da okrivljenik nije mogao probati voziti vozilo jer je ključ bio kod Elizabetina sina u Splitu i sjeća se da je vozilo bilo razbijeno naprijed i straga. Dok su se vraćali u [adresa] okrivljenik joj je rekao da bi kupio ovaj auto, ali da nema novaca. Kazala mu je da mu može ona dati, međutim kada je nakon nekoliko dana došla u [adresa] vozilo je već bilo parkirano ispred njegove kuće, te je on kazao da se dogovorio sa sinom od JI, da je on poslao ključ iz Splita, misli da je JI išla po ključ u Split i okrivljenik je zatražio da ga odveze u Split kako bi dao novac ĐI, a što je i učinila, te dovezla okrivljenika do jedne autobusne stanice gdje je bio ĐI i okrivljenik mu je dao 10.000,00 kuna, a tih 10.000,00 kuna mu je ona (svjedokinja) dala. U listopadu 2022. je imala uredne mjesečne prihode jer je radila u praonici rublja Lavanda kao šef iste. Nije joj poznato ništa u vezi ovjeravanja ili potpisivanja dokumenata, niti da bi bilo govora o kupoprodajnoj cijeni od 55.000,00 kuna, niti da bi JI potpisala nekakav ugovor bjanko, niti da bi kasnije JI zvala ili porukama tražila nekakav dodatan novac od okrivljenika. Potvrdila je da zna tko je FI te da on živi u susjedom selu te da mu je okrivljenik prodao ovo vozilo, a ona nije tražila novac od te kupoprodaje. Ne zna za koliku kupoprodajnu cijenu je AI prodao predmetni auto i ne zna jesu li sklapali kakve kupoprodajne dokumente. Ne zna zbog čega je okrivljenik predmetni novac nosio osobno u [adresa] ĐI iako je sve dogovarano s JI. Okrivljenik je dobio ključ od vozila prije nego što je predmetni novac isplatio ĐI. Pretpostavlja da se kao vlasnica tog vozila vodila JI, a da je vlasnik zapravo bio njezin sin. Nije bila prisutna prebrojavanju predmetnog novca, 10.000,00 kuna je iz svog novčanika dala okrivljeniku, a on je sve predao na autobusnoj stanici ĐI koji je novac prebrojao, a koliko zna nije potpisao nikakvu potvrdu o prijemu tog novca.

10.1. Ovaj i ovakav iskaz svjedokinje sud tumači nevjerodostojnim i pristranim, zbog emotivne veze s okrivljenikom i želje da mu pokuša olakšati procesnopravnu poziciju u ovom postupku, budući je navela da su bili u braku do 2023., a u vrijeme kupoprodaje predmetnog vozila su bili prekinuli vezu i nisu živjeli zajedno, te mu je ipak dala predmetni novac, pa su i obnovili vezu malo prije nego što je on završio u zatvoru u srpnju 2024. Stoga sud smatra da bi bila direktni i osobno zainteresirana za ishod ovog postupka, te time i sklona prilagoditi svoj iskaz obrani okrivljenika, a ovo sve u svjetlu činjenice da niti jedan drugi svjedok, niti materijalni dokaz ne potvrđuju navode i tvrdnje okrivljenikove obrane.

11. Kada se sagledaju dokazi koji se odnose na tvrdnje stranaka i svjedoka, u prilog zaključku suda da okrivljenik nije navodio istinito, dok oštećenica i svjedoci koji su kazivali njoj u korist jesu, ide sadržaj materijalnih dokaza provedenih u postupku, pa je tako iz ugovora o kupoprodaji motornog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], od 24. studenog 2022. i 27. studenog 2022. (l.s. 110-112) dostavljenih od strane Centra za vozila Hrvatske od 23. siječnja 2025. evidentno da je vršen prijepis vozila sa oštećenice JI na okrivljenika temeljem ugovora od 24. studenog 2022., te i sa okrivljenika na BI temeljem ugovora od. 27. studenog 2022. Ovi ugovori potvrđuju i vremenske okvire događaja kako ih navode svjedoci, a ne kako ih navodi okrivljenik, jer je iz istog ugovora evidentno da je okrivljenik daljnju prodaju predmetnog vozila BI izvršio čak u roku od 3 dana, a ne kako tvrdi da je auto bio kod njega nekih 20-ak dana i da ga je u međuvremenu popravljao, te stavio oglas za njegovu prodaju.

11.1. S prethodnim korespondiraju podaci navedeni u dopisu PU zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca od 14. studenog 2024. (l.s. 95) u kojem je navedeno da je uvidom u IS MUP-a RH utvrđeno da su kao vlasnici vozila reg. oznake [registarska oznaka] u periodu od 2020.g. do danas evidentirane slijedeće osobe:

- II, [adresa]-vlasnik od 17.12.2021.do 01.09.2022.;

- JI, [adresa]-vlasnik od 01.09.2022.g. do 28.11.2022.;

- FI, [adresa]-vlasnik od 28.11.2022.

11.2. U prilog zaključku suda o istinitosti navoda oštećenice i o osnovanosti njezina potraživanja, za razliku od navoda obrane okrivljenika, govori i sadržaj tekstualnih poruka na listovima 8-13 spisa iz kojih je vidljivo da oštećenica traži od okrivljenika svoj novac, da je prošlo mjesec dana od kada joj je trebao isplatiti kupoprodajnu cijenu, te da se on izvlači i izmotava da je potrebno uključiti treću osobu za podizanje novca itd., da dogovaraju susrete na koje on ne dolazi, da okrivljenik nudi oštećenici da ona izvrši dodatne uplate kako bi digla svoj novac, itd. Sadržaj ove korespondencije tekstualnim porukama između oštećenice i okrivljenika vidljiv je pregledom fotografija od oznake IMG_0048 do IMG_0393, dakle radi se o 345 poruka, budući je 24. siječnja 2023. u službenim prostorijama PU zadarske, PP Zadar, temeljem naloga ODO u Zadru broj:

Kpn-DO-45/2023 od 13. siječanja 2023. izvršen očevid na mobitelu make i modela „ZTE Blade A 5 2019", IMEI1/SVN: 865382046449407/01 i IMEI 2/SVN: 865382046449928/01, koji je vlasništvo JI, te su na DVD mediju sadržane fotografije očevida koji medij je reproduciran na raspravi (l.s. 99) uz zapisnik o očevidu od 24. siječnja 2023. (l.s 100-102).

12. Cijeneći sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenika, sud nalazi dokazanim da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, što prvenstveno proizlazi iz detaljnog i okolnosnog iskaza oštećenice, čiji iskaz je u skladu sa materijalnim dokazima koji prilože spisu, a posebno iskazu okrivljenika u dijelu kada navodi "da je po uputi oštećeničina sina joj slagao da će joj donijeti novce kako bi mu ona predala auto". Dakle, okrivljenik je izričito kazao da je slagao oštećenicu i rekao da će joj dati predmetni novac za dan ili dva, da mu je ona temeljem toga dala ključeve vozila, on je ispunio formular ugovora o kupoprodaji tog vozila, oboje su potpisali taj ugovor, te je taj BMW dovezao do svoje kuće, a da je njezinu sinu predao na ruke 10.000,00 kuna kao kupoprodajnu cijenu dogovorenu s ĐI i njemu predao novac, a to da oštećenica ne zna.

12.1. Dakle, proizlazi da se obrana okrivljenika ukazuje neutemeljenom i usmjerenom ka otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, jer je jasno da je prijevarno postupao prema oštećenici, a glede dijela obrane kada navodi da je tako dogovorio sa sinom oštećenice i da je s njim pregovarao i dogovarao oko auta, ukazati je okrivljeniku da jednostavno kao punoljetna osoba mora znati da to nije ni moralno, ni pravno ispravno. Dakle, jasno je da je okrivljenik lagao oštećenici - to je izričito priznao; jasno je da ju je držao određeno tj. duže vrijeme u zabludi tvrdeći da će joj dati predmetni novac - i to je potvrdio; kao i da joj nije do danas isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijenu za predmetni auto - i to je potvrdio okrivljenik.

12.2. K tome, prihvaća sud i teze optužbe iznesene u završnom govoru, kada drži nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo kako mu se to optužnicom stavlja na teret. To proizlazi prvenstveno iz iskaza oštećene JI, ali i iz iskaza SI, te ĐI koji baš svi potvrđuju da je okrivljenik upravo sa namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi uzeo vozilo oštećenice obećavajući da će naknadno platiti iznose koje je bio dužan, a da to nije nikad učinio. Posebno se ističu fotografije na kojima je sadržana međusobna korespondencija okrivljenika i oštećenice, te se naglašava kako je oštećenica bila i formalni i stvarni vlasnik i posjednik ovog automobila, kao i da je nesporno dokazano da je upravo ona jedina bila ovlaštena primiti iznos kupoprodajne cijene, a što je jasno i iz njezina ponašanja do prijave kaznenog djela.

12.3. Dakle, evidentno je za ovaj sud da je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo oštećenicu lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ju naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11, odnosno da je okrivljenik postupajući na naprijed navedeni način ostvario zakonska obilježja kaznenog djela prijevare, pa je stoga i proglašen krivim.

13. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio sudioništvo u Domovinskom ratu 1991. i da je otac dvoje djece; dok je kao otegotno cijenio to da je ranije osuđivan kako je to vidljivo iz izvatka Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije:

- presudom Općinskog suda u Zadru broj K-443/2023 od 02.11.2023., koja je postala pravomoćna 08.03.2024. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi čl. 51 KZ11 - prijetnja;- čl. 179 a. KZ11 - nasilje u obitelji na djelomičnu uvjetnu osudu - bezuvjetnu kazna zatvora u trajanju 6 mj. i uvjetna kazna zatvora u trajanju 1 g. 4 mj. uz rok kušnje u trajanju 3 g.;

- presudom Općinskog suda u Zadru broj K-299/2023 od 21.08.2024., koja je postala pravomoćna 11.12.2024. zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u svezi čl.34 KZ11 - krađa - u pokušaju na uvjetnu kazna zatvora u trajanju 6 mj. uz rok kušnje u trajanju 2 g.

13.1. Temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11 i uz primjenu čl. 44. KZ/11 okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godine, te mu je temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 5 godina ne počini kakvo novo kazneno djelo. K tome, isti je temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 upozoren da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

13.2. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenice u visini 55.000,00 kuna, a što sada iznosi u protuvrijednosti 7.299,75 eura.

13.3. Sukladno čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 prema okrivljeniku je određena i posebna obveza te mu naloženo da u roku od 3 mjeseci od pravomoćnosti ove presude oštećenici isplati 55.000,00 kuna, a što sada iznosi u protuvrijednosti 7.299,75 eura, te je okrivljenik upozoren sukladno čl. 58. st. 5. KZ/11 da ukoliko u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naloženu mu obvezu, da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne, odnosno da će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

13.4. Temeljem svega navedenog po viđenju ovog suda sankcija izrečena okrivljeniku je primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti kaznenog djela, kao i nastalim posljedicama, a ista će po ocjeni suda utjecati na okrivljenike, kao i na sve druge građane da ubuduće ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

14. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci oboje okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, budući je okrivljenik kod davanja osobnih podataka naveo da je lošeg imovnog stanja, otac jednog djeteta, nezaposlen, uzdržavan od roditelja, bez mjesečnih prihoda, a što je vidljivo i iz potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za 2022. i 2023. (l.s. 54-57).

Zadar, 3. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-316/2023

2. Okrivljenik RI

3. Branitelj okrivljenika Ivan Bitanga, odvjetnik u Zadru

4. Oštećenica JI