Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1441/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Andreju Šooš Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 400/2024 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-400/2024 od 2. srpnja 2024. pod točkom I. u dosuđujućem dijelu točke II. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-400/2024 od 2. srpnja 2024. u dosuđujućem dijelu točke III.

(odluci o trošku) izreke presude.

II. Žalba tuženice izjavljena protiv odbijajućih dijelova točke II. i točke III. izreke presude odbacuje se kao nedopuštena.

II. Nepobijano rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u preostalom dijelu od dosuđenog iznosa 3.279,10 EUR-a do zatraženog iznosa od 3.279,48 EUR-a ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su nepoštenim, ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 9010966944 broj kreditne partije 9010966944, a koji Ugovor je dana 24. siječnja 2006. godine solemniziran od strane javnog bilježnika Miroslava Banića pod brojem OU-45/2006 i to:

- točka 4.1. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, a koji glasi: ''…promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…'',

- točke 4.2. koja glasi: " Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvog srpnja), do 31. 12. (slovima: tridesetprvogprosinca), tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.''

-točka 7.2. koja glasi: ''U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.''

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.279,10 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je u preostalom dijelu tijeka zatezne kamate na iznos od 44,70 EUR-a za vrijeme od 1. veljače 2008. do 2. veljače 2008. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.417,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 2. srpnja 2024. do isplate, dok je u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

Rješenjem je utvrđeno povlačenje tužbenog zahtjeva (ispravno: tužbe) u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa od 3.279,10 EUR-a do zatraženog iznosa od 3.279,48 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te osporava i odluku o trošku, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja navesti da je prvostupanjski sud presudom poslovni broj P-1799/2019 od 20. srpnja 2022. pod točkom I. izreke utvrdio nepoštenima, ništetnim i bez pravnog učinka odredbe točke 4.2., točke 7.2. st. 2. i točke 10. st. 2. Ugovora o kreditu broj 9010966944 broj kreditne partije 9010966944, a koji Ugovor je dana 24. siječnja 2006. godine solemniziran od strane javnog bilježnika Miroslava Banića pod brojem OU-45/2006., dok je pod točkom II. izreke naložio tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 24.709,24 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, a pod točkom III. izreke naložio tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 4.879,09 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 10. svibnja 2011. do isplate. Pod točkom IV. izreke utvrđena je nepoštenom, ništetnom i bez pravnog učinka odredba točke 7.2. st. 1. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena otplata kredita i kamata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, dok je pod točkom V. izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 101.430,75 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate. Pod točkom VI. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 31.045,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je pod točkom VII. izreke zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn odbijen kao neosnovan. Točkom VIII. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan. Presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1350/2022-2 od 8. veljače 2024. djelomično je odbijena žalba tuženice, a djelomično prihvaćena te je presuda poslovni broj P-1799/2019-32 od 20. srpnja 2022. potvrđena pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost čl. 10. st. 2. ugovora o kreditu (odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita), točki III. izreke (isplata naknade za prijevremenu otplatu kredita), te točkama IV. i V. izreke (utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te isplata preplaćenih iznosa temeljem te ništetne odredbe), dok je ukinuta pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost čl. 4.2. i čl. 7.2. ugovora o kreditu (odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoren način promjene kamatne stope), točki II. izreke (isplata preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjena kamatne stope), te točkama VI. i VIII. izreke (odluke o trošku) i u tim ukinutim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da je u nepobijanoj točki VII. izreke prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je, prema konačno postavljenom zahtjevu, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 4.1., čl. 4.2. i čl. 7.2. ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke.

7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da su tužiteljica u svojstvu korisnika kredita i tuženica u svojstvu kreditora 23. siječnja 2006. sklopile ugovor o kreditu na iznos od 100.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, za izgradnju stana ili obiteljske kuće, s ugovorenim rokom vraćanja od 240 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF,

- da je čl. 4.1. ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,35 % godišnje, dok je čl. 4.2. ugovora o kreditu ugovoreno da banka visinu kamatne stope može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31. 12. tekuće godine, s time što kamatna stopa iz točke. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom tuženice o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene, dok je čl. 4.3. ugovoreno da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

- da je čl. 7. st. 2. ugovora o kreditu ugovorena otplata kredita i kamata u valuti CHF po srednjem tečaju tuženice za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, kao i da tužiteljica kao korisnica kredita pristaje da tuženica povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju promjene kamatne stope, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, time što o izmijenjenom iznosu anuiteta tuženica pisano obavještava tužiteljicu kao korisnika kredita, a stranke su suglasne da je obavijest tuženice dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad joj je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila tužiteljici obavijest o tome na adresu iz ugovora ili na adresu koju je tužiteljica pisano dostavila tuženici,

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka tuženica povećala kamatnu stopu s početno ugovorene kamatne stope od 4,35 %,

- da je tužiteljica kredit podigla radi rješavanja stambenog pitanja (izgradnje obiteljske kuće), pa stoga ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP/03),

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila klijentica tuženice, da joj je bilo bitno da rata kredita bude manja od iznosa njezine plaće, a prema izračunu banke rata kredita u CHF bila je manja u odnosu na kredit u EUR-ima, pa se odlučila za ugovor o kreditu u valuti CHF, da joj je službenica banke ZO, s kojoj je obavljala razgovore i druge pripremne radnje radi ishođenja kredita, rekla da je to povoljan kredit koji se svima nudi i da imaju sreću da im se nudi kredit po tako povoljnim uvjetima, da je rata s početnih 2.800,00 kn do 2.900,00 kn već tijekom 2007. narasla i prešla iznos njezine plaće od 3.900,00 kn, što je utjecalo i na njezino zdravstveno stanje, a kad je rata došla do 5.000,00 kn, svekrva je prodala dio naslijeđene imovine da bi oni mogli zatvoriti kredit, dok su oni još podigli kredit u iznosu 15.000,00 EUR kod iste banke kao brzi bezgotovinski kredit s jednakim ratama, kojim su isplatili predmetni ugovor o kreditu 2011., da je ugovor pripremala banka i da ona kao potrošač nije mogla utjecati na sadržaj ugovora,

- da iz iskaza svjedokinje ČOM (djelatnica tuženice, koja nije neposredno sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljicom) proizlazi da u vrijeme kada je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu klijenti nisu mogli utjecati na odredbe kredita, već su primjerak ugovora dobivali nakon potpisivanja,

- da je nesporno kredit prijevremeno otplaćen u cijelosti 9. svibnja 2011.,

- da iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje Goranke Šmer Maraš (''MARIMAR-FIN d.o.o.) proizlazi da je tužiteljica tuženici u utuženom razdoblju kao razliku anuiteta koji je nastao dospijećem svakog pojedinog iznosa temeljem kamatne stope koja je vrijedila na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na stvarni iznos koji bi tužiteljica bila dužna uplatiti primjenom početno ugovorene kamatne stope više platila iznos od 3.279,48 EUR-a/24.709,24 kn,

- da se tužiteljica pravilno pozvala na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora, jer banke kao trgovci nisu pojedinačno pregovarale sa potrošačima o parametrima koji utječu na promjenu kamatnih stopa niti su potrošačima dale objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014 i 110/2015, dalje: ZZP/14), jer je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju za koje je citiranim presudama utvrđeno da je tuženica sklapala ugovore o kreditu s nepoštenom ugovornim odredbama, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da je o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovarala s tužiteljicom i da joj je objasnila način i mehanizam izmjene kamatne stope, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) sporne odredbe ovog konkretnog ugovora o kreditu,

primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 87. ZZP/03 (koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu), kao i odredbe čl. 96., 99., 100., 101. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, dalje – ZZP/07, koji je bio na snazi za vrijeme trajanja ugovora o kreditu), te pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-203/2021 od 3. svibnja 2023.

zaključuje da sporne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke sadržane u dijelovima čl. 4.1., čl. 4.2. i čl. 7.2. ugovora o kreditu citiranim u izreci, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženica utvrdila egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope, niti je tuženica na transparentan način tužiteljici objasnila razloge i mehanizme promjene kamatne stope, već je sve prepušteno isključivo odlukama tuženice kao banke te druge i jače ugovorne strane, kojoj je dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika, dok s druge strane tužiteljica kao dužnik- potrošač i slabija ugovorna strana tu promjenu nije mogla predvidjeti niti provjeriti pravilnost te promjene jer za to nije imala nikakvih egzaktnih kriterija niti je na te odredbe mogla utjecati, nisu lako razumljive te suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, slijedom čega su iste nepoštene, a posljedično tome i ništetne. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijske vještakinje, prvostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, dalje - ZOO) dosudio tužiteljici preplaćeni iznos od 3.279,10 EUR-a s osnova povećanja kamatne stope sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa sukladno čl. 1115. ZOO-a zaključivši da je tuženica nepoštena stjecateljica jer preplaćene iznose primila s osnova ništetnih odredbi o načinu promjena kamatnih stopa koje je sama unijela u ugovor o kreditu.

8. Tuženica u žalbi ističe da je automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, bez sagledavanja opravdanosti primjene načela zaštite apstraktnog potrošača na konkretnu tužiteljicu počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, navodeći u bitnome da je tužiteljica prije samog zaključenja ugovora o kreditu dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije, što je i potvrdila potpisom predmetnog ugovora o kreditu te ističe da je sklapanje tipskih ugovora izričito dopušteno ZOO-om i prema samoj svojoj prirodi sastoji se od odredaba koje je u njega unio sastavljač i bit će sklopljen sa svakom osobom koja na njega pristane, a ispunjava pretpostavke koje je odredio sastavljač takvog ugovora, te se potpisivanjem takvog ugovora i tužiteljica suglasila s bitnim sastojcima sukladno samoj naravi tipskog ugovora, a ukoliko joj nisu odgovarale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, mogla je odbiti sklapanje takvog ugovora. Smatra da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te u ovom konkretnom slučaju nije bilo dopušteno ocjenjivati (ne)poštenost predmetnih ugovornih odredbi, pa je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su iste nepoštene, a posljedično tome i ništetne.

9. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju presude u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim.

10. Naime, ne dovodeći u pitanje pravo banaka da sklapaju tipske ugovore o kreditu i da u istima ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, a imajući u vidu da je predmetnim ugovorom o kreditu kamatna stopa ugovorena u visini 4,35%, te je ugovoreno i da je banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. i na dan 01.07., time da kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene, prema ocjeni ovog suda takva ugovorna odredba je uočljiva, ali njezin sadržaj nije lako razumljiv odnosno nije dovoljno određen i precizan zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije, a kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.

10.1. Imajući u vidu činjenična utvrđenja navedena pod točkom 6. obrazloženja ove odluke, i prema ocjeni ovog suda sporne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja (tuženice), a da pri tome u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena jer se razlozi za promjenjivost stope prikazani u odlukama banke ne mogu smatrati objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču (tužiteljici) provjeru opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, kraj utvrđenja da tuženica nije tužiteljicu ozbiljno informirala o sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju, niti su u ugovoru o kreditu, a koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila tuženica, navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope i metode izračuna tih parametara, niti je tužiteljica mogla utjecati na te odredbe obzirom da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, su nedovoljno određene, precizne i utvrđene te njihov sadržaj nije lako razumljiv, slijedom čega su predmetno sporne odredbe ugovora o kreditu protivno odredbi čl. 81. st. 1. i 87. ZZP/03 dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice, te je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-203/2021 od 3. svibnja 2023., na koju se pozvao i prvostupanjski sud.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vezano za visinu zahtjeva tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva jer nalaz i mišljenje pogrešno sačinjeno kao da je ugovorene fiksna kamatna stopa, jer je tužiteljica, a obzirom da u ugovoru o kreditu nisu bili navedeni nikakvi parametri od kojih će zavisiti promjena kamatne stope, jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja kredita, dok buduća kamatna stopa u samom ugovoru o kreditu nije bila niti određena niti odrediva, a time niti razumljiva, pa je stoga iznos koji je tuženica stekla ugovaranjem ništetnih odredbi obračunat po jedinoj egzaktno utvrđenoj kamatnoj stopi, koju samo tuženica pogrešno kvalificira kao fiksnu kamatnu stopu.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare, jer je sada već ustaljena sudska praksa zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope počela je teći od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 u tom dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, te do podnošenja predmetne tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

13. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. To iz razloga što je i prema stavu ovog suda, tuženica nepošteni stjecatelj, jer je utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, koje je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenih iznosa.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ističe da sve do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije bila u obvezi u postojećim ugovorima o kreditima definirati parametre promjenjivosti, već je samo imala obvezu objaviti kriterije promjenjivosti i o tome obavijestiti klijenta odnosno tužitelja, a što je nesporno i učinila, odnosno da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, te kasnijeg čl. 74. ZZP-a, čl. 173., čl. 174. i čl. 175. Zakona o bankama te čl. 306. Zakona o kreditnim institucijama kao lex specialis, jer je i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 143/2013) postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., Rev-1379/2021-2 od 27. rujna 2023., Rev-647/2021-2 od 5. rujna 2023.

15. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I., u dosuđujućem dijelu točke II. izreke presude i dosuđujućem dijelu točke III. (odluci o trošku) izreke presude, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima (istaknula je samo da bi odluka o trošku bila drugačija da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan).

16. Obzirom da je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu tijeka zatezne kamate na iznos od 44,70 EUR-a za vrijeme od 1. veljače 2008. do 2. veljače 2008., a pod točkom III. izreke odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, to tuženica nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na navedene točke pobijane presude, jer je u tom dijelu uspjela u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženice kao nedopuštenu.

17. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

18. U nepobijanom rješenju kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u preostalom dijelu od dosuđenog iznosa 3.279,10 EUR-a do zatraženog iznosa od 3.279,48 EUR-a, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun