Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1153/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J (nom. A) Krpana iz Gospića, Lipe 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Luciji Novak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6197/2022-22 od 3. srpnja 2024., na sjednici vijeća 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6197/2022-22 od 3. srpnja 2024. u cijelosti.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tužitelja rješava se:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju, pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.560,25 EUR-a, i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 3. travnja 2025. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 46,88 EUR-a zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. Tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 4.322,09 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u toj točki od dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.560,25 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2024. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući uvažiti žalbu i dosuditi mu zatraženi trošak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su nesporno stranke dana 11. travnja 2007. sklopile ugovor o kreditu broj 9012401551 (dalje: ugovor o kreditu), kojim je tuženica kao kreditor stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.319,53 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora o kreditu), te je ugovorena otplata u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važećem na dan plaćanja (čl. 6.1. i 6.2. ugovora o kreditu),

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, pa ima svojstvo potrošača,

- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/2014, dalje: ZZP/14),

- da je neosnovan prigovor zastare tuženice jer je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesenom Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO/05), te je zastara vezano za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ponovno počela teći 14. lipnja 2018., kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10, pa je tužba od 21. studenoga 2022. podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina,

zaključio je da je ništetna ugovorna odredba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženica prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelja nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a o kojoj ništetnosti je odlučio kao o prethodnom pitanju. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. ZOO-a obvezao tuženicu isplatiti tužitelju sve što je primila s osnova ništetne ugovorne odredbe u razdoblju otplate kredita odnosno iznos od 4.322,09 EUR-a na ime preplate s osnove rasta tečaja sa zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog preplaćenog iznosa temeljem čl. 1115. ZOO-a, zaključivši da je tuženica od sklapanja ugovora o kreditu nesavjestan stjecatelj jer je morala znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne.

7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, da su razlozi presude nejasni i proturječni, te da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji je način utvrdio nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe kojom se obveza po kreditu veže uz promjenu tečaja valute CHF, te daljnjim navodima žalbe opširno obrazlaže opravdanost i zakonitost ugovaranja valutne klauzule u ugovoru o kreditu.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tuženice, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženica u svojoj žalbi, jer protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne, određene i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je, rješavajući to kao prethodno pitanje, zaključio da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita ništetne, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.

9.1. To iz razloga što je odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđena povreda propisa zaštite potrošača i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, pa kako je predmetnim ugovorom o kreditu sklopljenim između parničnih stranaka dana 11. travnja 2007. odredba o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u odnosu na tuženicu pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, tužitelj se s pravom pozvao na pravna utvrđenja iz tog spora koja obvezuju i sudove u individualnim parnicama sukladno čl. 502.c. ZPP-a, te je tim utvrđenjima vezan i prvostupanjski sud u ovoj parnici, zbog čega je prvostupanjski sud, pozivajući se na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa, pravilno zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa je pozivanje tuženice na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovano.

10. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena obzirom je u ovom sporu valutna klauzula utvrđena ništetnom iz razloga što tuženica nije tužitelja na pravilan način informirala o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, pri čemu valja istaknuti da nije sporno da ZOO izričito dopušta zaključenje ugovora uz valutnu klauzulu.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare, jer prema ustaljenoj sudskoj praksi zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018., te do podnošenja predmetne tužbe 21. studenoga 2022. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

12. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 1.560,25 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 17.2. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa), trošak vještačenja te trošak sudske pristojbe na tužbu, te je naložio tuženici naknaditi ga tužitelju u cijelosti.

13. Tuženica osporava odluku o trošku vezano za osporavanje osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva.

14. Tužitelj, osporavajući odluku o trošku, navodi da mu pripada pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

15. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je pravilno priznao tužitelju trošak za radnje pobrojane u točki 17.2. obrazloženja, osim u odnosu na trošak pristupa tužitelja na ročište za objavu presude.

16. Protivno stavu prvostupanjskog suda, tužitelju, a koji je prema stanju spisa, pristupio na ročište za objavu presude, pripada pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu, a kako to osnovano ukazuje i tužitelj u svojoj žalbi. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, primjerice Rev 832/2022, Rev 935/2022, Rev 559/2023, Rev 1222/2022, Rev 772/2023.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, dok je uvažavanjem žalbe tužitelja, tužitelju valjalo, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.560,25 EUR-a, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 125,00 EUR-a, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za pripadajući trošak PDV-a od 25% u iznosu od 25,00 EUR-a.

18. Obzirom da tuženica nije uspjela sa svojom žalbom, to joj sukladno čl. 154. st. 1.

ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

19. Tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 125,00 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife iznosi 25,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 6,25 EUR-a. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženika da mu naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 31,25 EUR-a, dok je u preostalom dijelu za iznos od 46,88 EUR-a zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Varaždinu 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun