Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: R1 Ob-52/2025-17
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krunoslav Jandriček, odvjetniku u Virovitici, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3, zastupano po punomoćniku po zaposlenju DE, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 3. travnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i njezinog izvanbračnog supruga pok. ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1960., koja izvanbračna zajednica je trajala neprekidno od 01. prosinca 1999.godine do dana smrti ČE **.**.2022.
O b r a z l o ž e n j e
1.Predlagateljica ŠE je kod ovog suda podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi da je predlagateljica živjela u izvanbračnoj zajednici sa ČE u [adresa] u vremenu od 01.12.1999. pa sve do smrti ČE koji je preminuo dana **.**.2022., te da je u toj izvanbračnoj zajednici rođen sin NE **.**.2000.godine, te da su u toj zajednici predlagateljica i ŽE zajednički snosili sve troškove, kupili kuću u [adresa], te se zajednički brinuli o svom sinu. Nadalje ističe kako je podnijela zahtjev radi ostvarivanja dodatka na obiteljsku mirovinu vezano uz smrt svog izvanbračnog supruga te joj je rješenje o postojanju te izvanbračne zajednice potrebno radi ostvarivanja toga svoga prava kod protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa].
2. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je podneskom od 26.03.2025. navela kako se za priznanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl.22.st.3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz st.1.toč.1. navedenog čl.22. smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, te da je u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno priložiti između ostalog i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, pa se protustranka ne protivi da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka, te se opreza radi za sada protivi prijedlogu. Nadalje, protustranka predlaže da se u svrhu dokazivanja o okolnostima postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice saslušaju predloženi svjedoci. Nadalje ističe kako predlagateljica mora nesporno dokazati postojanje izvanbračne zajednice, predočiti materijalne i druge dokaze iz kojih se može nesporno isčitati da je izvanbračna zajednica postojala i trajala najmanje tri godine prije smrti osiguranika ili korisnika mirovine. Nadalje ističe kako je za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nućno postojanje životne, ekonomske i emocionalne zajednice neudane žene i neoženjenog muškarca, što u ovom slučaju nije, odnosno izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva.
3.Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka NE i ZE.
4.Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 17.st.3. Zakona o izvanparničnom postupku NN 59/23).
5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagateljice osnovan.
6. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za predlagateljicu i sada pokojnog ŽE proizlazi da je predlagateljica živjela na adresi [adresa] od 26.06.2007.godine, te i danas ima prebivalište na istoj adresi, dok je pok. ŽE na adresi [adresa] imao prijavljeno prebivalište od 30.04.2008. sve do smrti 24.04.2022.
Dakle, iz navedenih isprava na istovjetan način proizlazi da su predlagateljica i pok. OE, u periodu od 2008. sve do smrti pok. ŽE imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi.
7.Iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. ŽE proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.
8.Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Brigita Anđal - Mlinarić sa sjedištem u [adresa] broj:O-566/2022-9, UPP-OS VIROVITICA-115/2022-9 od 08.06.2022. proizlazi da su zakonskim nasljednicama iza pok. ŽE proglašeni ŠE izvanbračna supruga, te njegov sin NE.
9. Svjedok NE u svom iskazu naveo je kako su njegova majka, ovdje predlagateljica, i njegov pokojni otac ŽE živjeli u izvanbračnoj zajednici i prije nego što se on rodio i ta zajednica trajala je neprekidno do Mirkove smrti, živjeli su na istoj adresi, troškove posljednjeg ispraćaja snosila je njegova majka, ovdje predlagateljica u cijelosti.
Svjedok ZE u svom iskazu navela je kako joj je poznato da su predlagateljica i pok. ŽE živjeli zajedno u bračnoj zajednici, a to joj je poznato jer su sve do njihovih odlazaka u mirovinu ZE, ŽE i ŠE radili u istoj firmi i u istom pogonu. Prije nego im se rodio sin u početku oni su živjeli na stanu blizu nje, a kasnije su oni oboje podignuli kredite, ona je gospodinu ŽE bila jamac, a gospođi ŠE je jamac bila druga kolegica sa posla i oni su živjeli u toj kući. Njoj je poznato da je troškove posljednjeg ispraćaja snosila predlagateljica, čak ih je sahranila u grobnicu svojih roditelja.
Predlagateljica ŠE izjavila je da je njena izvanbračna zajednica sa pok. ŽE trajala od prosinca 1999. godine, da se u 6.mj. 2000. godine rodio njihov sin NE, da su živjeli na stanu prvotno kao podstanari, a onda su 2006. godine digli kredit i kupili kuću te su u toj kući živjeli zajedno do Mirkove smrti 24.4.2022. godine i ona je sama snosila troškove njegove sahrane.
10.Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
11.Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.
Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
12.Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog ŽE.
Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.
Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).
Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i sada pokojnog ŽE, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje Zakonom o mirovinskom osiguranju propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primijenjuju se, kao opće, odredbe Obiteljskog zakona. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. ŽE tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu i to na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, a isto tako i o zajedničkom mlljt. djetetu NE te je predlagateljica organizirala njegov posljednji ispraćaj i sahranu nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim u odnosu na HZMO – ovdje naznačenu protustranku, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.
13.Naime, u odnosu na HZMO naznačenog kao protustranku, po ocjeni ovoga Suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.
Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) je zauzeo pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.
Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. Obiteljskog zakona propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.
14.S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.
Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/2022-2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
15.U smislu odredbi članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona stranke u izvanparničnom postupku su: predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku, svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.
Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj Sud je stajališta kako iuz te odredbe ne proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članka 436. stavak 1. Obiteljskog zakona jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.
Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. Obiteljskog zakona, po ocjeni ovoga Suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga: prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona, te drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. Obiteljskog zakona.
16.Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagatelj naznačio kao protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga Suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (drugi razlog) jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice. Po ocjeni ovoga Suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog, odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.
17.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. ŽE tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od 01. prosinca 1999. pa do dana smrti ŽE **.**.2022., živjela u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, a što su potvrdili i saslušani svjedoci.
Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (preko 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.
S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, Sud o istima nije donosio odluku.
U Bjelovaru, 03. travnja 2025. godine.
S U D A C :
Jasmina Drageljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.
