REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23.

Posl. br. Povrv-100/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVIJET PUTOVANJA d.o.o., OIB: 52054553675, Draganići 2, Zagreb zastupan po punomoćniku Domagoj Krišto, odvjetnik u Zagrebu, Antuna Nemčića 10, protiv tuženika VILLA ANTONIO d.o.o., OIB: 77503267420, Postup 48, Orebić zastupan po Janku Medović, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anta Lozančića iz Dubrovnika, povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. sudskog predmeta: Ovrv-246//2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-35/2022) od 4. ožujka 2022. godine.

II. Dužan je tuženik VILLA ANTONIO d.o.o., OIB: 77503267420, Postup 48, Orebić tužitelju SVIJET PUTOVANJA d.o.o., OIB: 52054553675, Draganići 2, Zagreb namiriti tražbinu u iznosu od 2.654,46 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. siječnja 2022. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku VILLA ANTONIO d.o.o., OIB: 77503267420, Postup 48, Orebić da tužitelju SVIJET PUTOVANJA d.o.o., OIB: 52054553675, Draganići 2, Zagreb namiri tražbinu osnovom ovršnog troška u iznosu od 157,61 EUR (1.187,50 kn) uvećanu za zakonske zatezne kamate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 636,50 EUR dok se za razliku više zatraženih 194,11 EUR tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Anta Lozančića iz Dubrovnika, povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. sudskog predmeta: Ovrv-246//2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-35/2022) od 4. ožujka 2022. godine obvezan je tuženik, tada kao ovršenik, platiti tužitelju, tada kao ovrhovoditelju, iznos iz točke I. ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a sve kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor (l.s. 28) navodeći da je tužitelj napravio rezervaciju smještaja u hotelu tuženika za veću grupu, te uplatio akontacijsku garanciju, a nije doveo grupu, a tuženik da je napravio rezervaciju. Tuženik da je u više navrata na molbu tužitelja prolongirao rezervirane kapacitete za neku drugu grupu koja isto tako da nije bila ostvarena. Nadalje, u najnovije doba da je tuženik opet dao suglasnost za slanje nekih drugih rezervacija, te uz nadu da će tužitelj naći zamjenu za akontiranu grupu da tuženik smatra da je tako moguć dogovor, a ne za nešto što je kupljeno vratiti novac

3. Rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-96/2022 od 14. prosinca 2022. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom tužitelja predanim na predmetni spis 3. siječnja 2023. godine tužitelj navodi da je tužitelj još 07.11.2019. godine zatražio od tuženika potvrdu rezervacije za smještaj kod tuženika školske grupe Osnovna škola Frana Galovića iz Zagreba u terminu od 06.04.2020. do 09.04.2020. godine, koju rezervaciju tuženik da je potvrdio. Tužitelj da je dana 05.03.2020. godine, na zahtjev tuženika i u skladu s dogovorom s tuženikom, uplatio avans/akontaciju u iznosu od 30%, odnosno 20.000,00 kn na račun tuženika. Odlukom ministra zdravstva od 11.03.2020. godine proglašena je epidemija bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske te je sukladno daljnjim preporukama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a vodeći računa o sigurnosti učenika i nastavnika, dana uputa da se zbog trenutačne i promjenjive epidemiološke situacije, do daljnjega odgode organizirana putovanja. Dakle, iz objektivnih razloga i razloga za koje tužitelj nije imao utjecaj, odgođeno je predmetno putovanje učenika i nastavnika Osnovne škole Frana Galovića iz Zagreba, a za koje putovanje je tužitelj tuženiku uplatio avans/akontaciju u iznosu od 20.000,00 kn. Obzirom da predmetno putovanje nije izvršeno niti je tuženik pružio uslugu za što mu je tužitelj uplatio avans/akontaciju u iznosu od 20.000,00 kn, tuženik je u obvezi vratiti tužitelju primljeni avans/akontaciju, a za koji iznos uplaćenog avansa/akontacije tužitelj ima potraživanje prema tuženiku. Tužitelj i tuženik da su u dva navrata komunicirali pisanim putem i pokušali dogovoriti novi termin rezervacije za drugu grupu kako bi iskoristili uplaćeni avans/akontaciju od strane tužitelja, međutim bez uspjeha, jednom iz objektivnih razloga i bez krivnje tužitelja, a drugi puta isključivo krivnjom tuženika.Tako je za V. Gimnaziju iz Zagreba bio predviđen aranžman kod tuženika u razdoblju od 03.09.2020. do 10.09.2020. godine, međutim Školski odbor V. Gimnazije iz Zagreba je donio odluku o zabrani provođenja maturalnih putovanja. Dakle, niti taj aranžman nije realiziran kod tuženika, kao ni prvotno dogovoreni aranžman Osnovne škole Frana Galović iz Zagreba, sve iz objektivnih razloga epidemije bolesti uzrokovane virusom COVID-19.Nakon gore navedenog i nakon što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika, tužitelj se obratio tuženiku radi nove rezervacije za Osnovnu školu Dugave iz Zagreba u razdoblju od 06.09.2022. do 09.09.2022. godine, međutim tuženik da je nakon što je pisano potvrdio navedenu rezervaciju, naprasno zadnji dan prije nego što je ponuda trebala biti prezentirana roditeljima od strane tužitelja, otkazao rezervaciju.

5. Na pripremnom ročištu održanom 31. listopada 2024. zastupnik po zakonu tuženika navodi kako se ovaj spor dakako može riješiti mirnim putem i to iz razloga što ne osporava poslovnu suradnju s tužiteljem, da je istina da je tužitelj kod tuženika napravio rezervaciju ali da u rezervirani termin nije došao tako da je tuženik tu rezervaciju dao nekome drugome i to u 2 navrata budući da tužitelj 2 puta nije došao na rezervaciju a tuženik priznaje da mu je tužitelj uplatio akontaciju od 20.000,00 kuna.

6. Predmet spora je isplata tužitelju naknade za primljeni avans/akontaciju u visini od 2.654,46 eur, odnosno povrat predujma kojeg je tužitelj isplatio tuženiku temeljem sklopljenog Ugovora o pružanju usluga smještaja.

7. Obzirom da predmetno putovanje nije izvršeno niti je tuženik pružio uslugu smještaja za što mu je tužitelj uplatio avans/akontaciju u iznosu od 20.000,00 kn, pravno relevantno pitanje je da li je tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeni avans/akontaciju, a za koji iznos uplaćenog avansa/akontacije tužitelj ima potraživanje prema tuženiku

8. Među parničnim strankama nije sporno;

-da su parnične stranke sklopile usmeni Ugovor o raspolaganju ugostiteljskim smještajem kod tuženika, te da je tužitelj kao naručitelj usluge tuženiku kao pružatelju usluge temeljem spomenutog Ugovora isplatio predujam u visini od tada 20.000 kn (2.654,46 eura).

9. U smislu čl. 221. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 118/24 25/13, 80/22, 144/22 , 155/23 dalje u tekstu: ZPP) ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice.

10. Među parničnim strankama ostalo je sporno da li tužitelj ima pravo na povrat isplaćenog predujma pri čemu bitnu činjenicu predstavlja činjenica da li su stranke dogovorile novi treći termin rezervacije kako bi tužitelj iskoristio uplaćeni avans/akontaciju i da li je tuženik takav dogovor ispoštovao.

U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spis i to:

-konto kartica do 31.prosinca 2021. godine (l.s.7) iz koje proizlazi da je u istoj zabilježena uplata akontacije društvu Villa Antonio 5.ožujka 2020. godine u iznosu od 20.000 kn.

- konto kartica do 19. siječnja 2021. godine (l.s.16) iz koje proizlazi da je u istoj zabilježena uplata akontacije društvu Villa Antonio 5.ožujka 2020. godine u iznosu od 20.000 kn

- e-mail od 7. studenog 2019. godine iz kojega proizlazi da ga je djelatniku tužitelja uputio tuženik, a kojim se od strane tuženika daje potvrda rezervacije tužitelju od 7, studenog 2019. za smještaj školske grupu O.Š. Frana Galovića u terminu 6. do 9. travnja 2020., a koju potvrdu rezervacije je tražio tuženik,

- e-mail od 2. ožujka 2020. godine iz kojega proizlazi da vezano za dolazak tužitelja sa OŠ Frana Galovića da tuženik poziva na uplatu avansa od cca 30%, a ostatak pri dolasku kada se ustanovi pravi broj dolaska,

- odluka o proglašenju epidemije bolesti COVID-19… od 11. ožujka 2020. godine (l.s.43) iz koje proizlazi da je stupila na snagu 11.ožujka 2020. godine, a kojom je proglašena epidemija.

11. U dokaznom postupku sud je saslušao zastupnike po zakonu parničnih stranaka.

12. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja LE proizlazi da su parnične stranke imale svoju poslovnu suradnju koja je započela 2020. godine odnosno ta suradnja je još bila i prije. Tako je u travnju mjesecu 2020. trebala kod ovdje tuženika doći školska grupa čiji boravak je bio rezerviran i rezervacija potvrđena kod ovdje tuženika. Međutim kako je znano 2020. je bila epidemija Corona i boravak grupe se nije mogao izrealizirati. S tuženikom je postojao dogovor da se sredstva koja su tuženiku uplaćena, a radilo se o iznosu 20.000 kn iskoriste za drugu školsku grupu s tim da se s tuženikom nije dogovorilo kada bi ta druga školska grupa trebala doći i to iz razloga jer su vremena bila neizvjesna zbog L. Slijedeća školska grupa trebala je doći kod tuženika u rujnu mjesecu 2020. i tako je dogovoreno s ovdje tuženikom. Osobno da je razgovarala s ČE i da su potvrdili prebacivanje odnosno prijenos akontiranih sredstava za novu školsku grupu nakon čega je odlukom školskog odbora došlo do zabrane putovanja tako da se nije izrealizirao kod tuženika boravak druge školske grupe. U odnosu na treću školsku grupu iskazuje da su imali ponudu od tuženika i to na prethodni upit tužitelja po primitku koje je tužitelj 12. travnja 2022. godine trebao imati prezentaciju toga putovanja pred roditeljima. Nadalje navodi da se ta prezentacija pred roditeljima nije održala iz razloga što je dan prije RE telefonski obavijestio da povlači svoju ponudu, koje povlačenje ponude je potvrdio (svojim) e-mailom s obrazloženjem da ponudu nije u mogućnosti izrealizirati iz razloga što je smještajne kapacitete dao na raspolaganje novoj agenciji. Takvo neizvjesno ponašanje tuženika kao poslovnog partnera dovelo je do raskida poslovne suradnje tužitelja s tuženikom. Telefonske razgovore vezano za povrat novca od strane tuženika tužitelj je poduzeo nakon ovih zbivanja i iskazuje da do ove tužbe ne bi došlo da je tuženik imalo pokazao volju za povratom novca. Iskazuje da je primarno dogovor s tuženikom bio ostaviti uplaćeni novac za slijedeću školsku grupu, a unatoč tome zbog volje tužitelja za dobrom poslovnom suradnjom s tuženikom tužitelj je tuženiku nakon toga poslao na smještaj individualne putnike kojim je tužitelj naknadno platio boravak kod tuženika. Također iskazuje da nijedno otkazivanje boravka kod tuženika nije bila odluka tužitelja.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ČE proizlazi potvrda istoga da puno toga stoji što je na današnjem ročištu iskazala direktorica tužitelja pa da je tako točno da je tužitelj rezervirao smještaj za prvu školsku grupu, da prva školska grupa nije došla, da su u dogovoru zajedno on i gospođa LE prebacili akontirana sredstva za smještaj druge grupe koja druga grupa također nije došla. Nakon toga da su tužitelj i tuženik pokušali dogovoriti kako da u tim okolnostima ne bude troška ni za jednu ni za drugu stranu. Novac kojeg da mu je uplatio tužitelj, a radilo se o iznosu od 20.000 kn da je potrošio u investiciju da može primiti goste. Nakon što druga školska grupa nije došla i to protekom razdoblja od godinu dana, a moguće da je bilo po preteku dvije ljetne sezone da ga je nazvala direktorica tužitelja vezano za školsko putovanje zagrebačke škole Dugave i tom prilikom da mu je rekla da i njezin sin ide u tu školu, a on njoj da će joj to sigurno olakšati da agencija tužitelja dobije to putovanje. Međutim na kalendaru da je vidio da mu je na taj termin na bookingu imala rezervaciju druga agencija i to iz razloga što se za jednu školu natječu po tri agencije i može proći samo jedna. Taj termin koji mu je zatražila direktorica tužitelja za školsko putovanje škole Dugave da je zamijetio, te da iz navedenog razloga da direktorici tužitelja nije mogao pružiti smještaj u zatraženom terminu. Agencija koja je došla na tužiteljev termin smještaja bila je Euroasap iz Zagreba. Pojašnjava da je u trenutku kada je direktorica tužitelja njemu postavila upit za termin školskog putovanja škole Dugave da je on već na bookingu imao rezervaciju na navedeni termin od strane agencije Euroasap. Mogu iskazati da u slučaju da je ovdje tužitelj prošao na natječaju za školsko putovanje škole Dugava ja bih ovdje tužitelju dopustio korištenje toga termina, a navedeno iskazujem iz razloga što je agencija Euroasap dobila navedeno putovanje učenika škole Dugave. Iznova naglašava da je agencija Euroasap prije rezervirala smještaj no što je direktorica tužitelja njemu uputila upit za isti taj termin. Pojašnjava da je agencija Euroasap bio uvjeren da će na natječaju za školu Dugave pobijediti ovdje tužitelja i on je unaprijed već prije ne znajući

Za ishod natječaja kod škole Dugave rezervirao kod mene smještajne kapacitete te svjedok ukazuje kako su takve agencije lukave u svom postupanju. Euroasap mi je tom prilikom kod rezerviranja smještajnog kapaciteta rekao sa sigurnošću da ovdje tužitelj neće dobiti taj natječaj i da ja ne brinem o tome. Pojašnjava da Euroasap kod njega nije rezervirao zato što će tužitelj izgubiti već iz razloga da bi zakupio termine. Svjedok se u ovom trenutku ispravlja i kaže da agencija Euroasap nije rezervirala smještajni kapacitet kod tuženika putem bookinga već preko tzv booker toolsa odnosno directbookera a radi se o kalendaru smještajnog kapaciteta koji kalendar može svatko pogledati tko je slobodan, gdje je slobodno i rezervirati svoj termin. Također iskazuje da je Euroasap bio siguran da će dovesti učenike na školsko putovanje kod tuženika i on je bio čvrsto uvjeren da će ostvariti školsko putovanje, te da ga je ostvario i prošao na natječaju,da je tuženik registriran kao pansion comfor i odgovara hotelu od četiri zvjezdice, da je akontacija koju je platio tužitelj odgovarala iznosu od 30% otprilike, od ukupne cijene koju je tužitelj trebao platiti za taj smještaj, da su cijene tuženikovog smještaja svugdje objavljenje. Nadalje iskazuje da ga tužitelj o nedolasku na prvu rezervaciju nije obavijestio prije termina prve rezervacije već jednostavno da nije došao na taj termin, a da ga je zvao nešto kasnije, a misli da se isto odnosilo i na drugu rezervaciju, dok da ga za treću rezervaciju tužitelj nije obavijestio da neće doći već da su ga drugi obavijestili o tome da tužitelj nije dobio na natječaju. Iskazuje kako je tuženik za vrijeme Corone normalno radio, da mu je ta sezona bila najbolja, te kako tuženik trpi štetu kada mu netko ne dođe na rezervirani termin.

14. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja je u većem dijelu osnovan.

16. Prije svega u odnosu na platni nalog;

Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv-113/2012 od 1. veljače 2013. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu koji se odnosi na ovrhu u smislu čl.57. i 58. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 94/12 dalje OZ-a), te da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

17. U smislu čl. 78. toč. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13) račun se ispostavlja za isporuke dobara i usluga, a s obzirom da potraživana naknada (povrat akontacije) ne predstavlja isporuku dobara ili usluga, pa se ne može ispostaviti vjerodostojna isprava-račun za predmetnu "naknadu". Stoga je sud ukinuo platni nalog u cijelosti temeljem čl. 451. st.3 ZPP-a, odlučio kao u toč. I. izreke i nastavio raspravljati po tužbenom zahtjevu.

18. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja LE proizlazi da su, a u odnosu na treću školsku grupu imali ponudu od tuženika i to na prethodni upit tužitelja po primitku koje ponude tuženika je tužitelj 12. travnja 2022. godine trebao imati prezentaciju toga putovanja pred roditeljima, koja se prezentacija pred roditeljima nije održala jer je dan prije **.**.2022. RE telefonski obavijestio tužitelja da povlači svoju ponudu, koje povlačenje ponude je potvrdio (svojim) e-mailom s obrazloženjem da ponudu nije u mogućnosti izrealizirati iz razloga što je smještajne kapacitete dao na raspolaganje novoj agenciji. Tome iskazu suprotstavlja se iskaz zastupnika po zakonu tuženika koji iskazuje u odnosu na navedene činjenice da ga je nazvala direktorica tužitelja vezano za školsko putovanje zagrebačke škole Dugave ali da kada je direktorica tužitelja njemu postavila upit za termin školskog putovanja škole Dugave da je on već na bookingu imao rezervaciju na navedeni termin od strane agencije Euroasap.

19. Stavljajući u odnos ova dva iskaza suprotstavljenih strana za zaključiti je da tuženik nije osporio činjenicu da ga je zastupnica po zakonu tužitelja LE nazvala i postavila mu upit za termin školskog putovanja škole Dugave iz Zagreba, te da bi se radilo o rezervaciji za treću grupu kojoj se imalo uračunati u plaćanje već isplaćeni dio akontacije od 20.000,00 kuna. Isto tako tuženik nije osporio činjenicu da je zastupnica po zakonu tužitelja postavila spomenuti upit za konkretni dan, kojeg tuženik, iako ne konkretizira, svojim iskazom nedvojbeno smješta u vrijeme koje je prethodilo natječaju za školska putovanja (budući iskazuje da je agencija Euroasap rezervirala smještaj prije rezultata natječaja dakle u kojem je sudjelovala). Stoga je za zaključiti iz navoda tuženika da je tužitelj tražio smještaj kod tuženika za onaj dan kad je, po kazivanju tuženika, rezervaciju ostvarila i agencija Euroasap. S obzirom da tuženik ne spori bitne činjenice u ovom postupku i to da je tužitelj tražio smještaj kod tuženika za isti dan kad je, po kazivanju tuženika, rezervaciju ostvarila i agencija Euroasap za koju agenciju se iz iskaza zz tuženika može zaključiti da se radi o konkurentskoj agenciji tužitelju koja je sudjelovala na istom natječaju, ovaj sud je mišljenja da je upravo na tuženiku teret dokaza da je agencija Euroasap rezervirala smještaj kod tuženika prije no što je tužitelj za taj isti termin uputio upit tuženiku. Da bi tuženik od sebe otklonio postojanje namjere da za taj isti termin rezervacije, od tužitelja zadrži već uplaćeni predujam od 20.000,00 kuna, a od agencije Euroasap dobije isplatu pune cijene smještaja, to je bilo potrebno da tuženik dokaže odgovarajućom ispravom da je agencija Euroasap rezervirala smještajni kapacitet kod tuženika budući tuženik navodi da je to bilo putem bookinga odnosno tzv booker toolsa odnosno direct bookera-a, kalendara smještajnog kapaciteta. Predmetnu činjenicu da je agencija Euroasap rezervirala smještaj kod tuženika prije no što je tužitelj za taj isti termin uputio upit tuženiku tuženik, po mišljenju ovoga suda, nije s uspjehom dokazao samo iskazom svoga zastupnika po zakonu poglavito iz razloga što takvu činjenicu tuženik ne spominje u svome prigovoru niti očitovanjima kroz postupak. Stoga je utvrditi predmetnu činjenicu bilo adekvatno jedino ispravom iz koje će proizlaziti podaci o rezervaciji agencije Euroasap kod tuženika u spornom razdoblju. Ovaj sud je mišljenja da je u okolnostima kada je iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika razvidno da je isti bio upoznat s činjenicom da su se obje agencije (tuženik i Euroasap) natjecale na istom natječaju, da je njegovo mišljenje da su takve agencije lukave u svom postupanju, a da mu je agencija Euroasap rekao sa sigurnošću da tužitelj neće dobiti taj natječaj i da se on ne brine o tome to je bilo potrebno da tuženik dokazujući odgovarajućom ispravom da je agencija Euroasap prije rezervirala smještaj od tužitelja na takav način otkloni od sebe sumnju da je u postupanju tuženika spram tužitelja izostalo savjesnosti i poštenja, a na kojem načelu bi se trebao temeljiti tuženikov obvezno pravni odnos s tužiteljem za kojeg je nesporno da je postojao (čl.4. ZOO-a).

20. U smislu čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika (st.1.), a sud može do zaključenja prethodnog postupka kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz st.1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (st.2.).

21. U smislu čl. 221a. ZPP-a, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

23. Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašlo je da nije dokazana činjenica da je agencija Euroasap rezervirala smještaj kod tuženika prije no što je tužitelj za taj isti termin uputio upit tuženiku izražavajući potrebu za smještajnim kapacitetom tuženika.

24. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obveznom pravnom odnosu iz osnova ugovora o raspolaganju ugostiteljskim smještajem propisanog odredbom čl. 909. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) .

25. Tužitelj nije tijekom postupka istaknuo činjenicu da je tuženiku raskinuo predmetni ugovor. Međutim izjava zastupnice po zakonu tužitelja dana kod saslušanja iste 23. siječnja 2025.godine kada ista iskazuje da je; "Takvo neizvjesno ponašanje tuženika kao poslovnog partnera dovelo do raskida poslovne suradnje tužitelja s tuženikom" predstavlja po mišljenju ovoga suda, izjavu o raskidu ugovora.

26. Odredbom čl. 368 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st.1.), ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.), strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st.5)

27. Stoga, iz razloga što tužitelj kao vjerovnik raskinuo Ugovor s tuženikom i to Ugovor o raspolaganju s ugostiteljskim smještajem koju činjenicu tuženik nije osporio, to je tužiteljev raskid spomenutog Ugovora valjan i time nije na snazi osnova po kojoj je tužitelj izvršio isplatu predujma.

28. Budući se na strani tužitelja ima smatrati da je isti potpuno ispunio predmetni ugovor, što proizlazi iz nesporne činjenice da je tužitelj iskazao spremnost popuniti smještajne kapacitet tuženika i to pozivom tuženiku vezano za školsko putovanje zagrebačke škole Dugave, to isti sukladno čl. 368 st. 2. ZOO ima pravo na povrat onoga što je dao, a nesporno je dao tuženiku 20.000,00 kn (2.654,46 eur). Stoga budući se ima smatrati da je tuženik strana koja je ispunila ugovor to isti ima pravo na povrat onoga što je dao (čl.368 st. 2. ZOO).

29. Stoga je temeljem citiranih propisa sud odlučio kao u točki II. izreke odluke.

30. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđena je i zatezna kamata i to od dospijeća svakog predmetnog računa do isplate, odnosno od narednog dana naznačenog dospijeća tražbina, kada sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a, počinje teći zakonska zatezna kamata na glavnu tražbinu pa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

31. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove ovršnog postupka;

32. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari sud ukinuo platni nalog u cijelosti temeljem čl. 451. st.3 ZPP-a, a u svezi s čl. 78. toč. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13) u smislu koje odredbe se račun ispostavlja za isporuke dobara i usluga, a s obzirom da potraživana naknada (povrat akontacije) ne predstavlja isporuku dobara ili usluga, pa se niti može ispostaviti vjerodostojna isprava-račun za predmetnu naknadu, to je i vođenje ovršnog postupka za koje radnje tužitelj traži naknadu bilo bespredmetno.

33. Stoga je sud odlučio kao u toč. III. izreke presude.

34. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 3. ZPP-a, budući se radi o situaciji da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), te vrijednosti predmeta spora (2.654,46 EUR) tužitelju priznao trošak i to:

- zastupanja na ročištima održanima dana 31.10.2024. i 23.1.2025. godine na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što iznosi 200,00 eur po ročištu (vrijednost boda 2,00 eura), s napomenom da nije traženo uvećanje za 25% PDV-a, što iznosi 400,00 eur,

-za sastav podneska od 3.1.2023. koji predstavlja obrazloženi podnesak Tbr. 8. Toč.1. što iznosi 200,00 eur (vrijednost boda 2,00 eura), s napomenom da nije traženo uvećanje za 25% PDV-a, što iznosi 200,00 eur,

i troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,50 eur što predstavlja ½ od punog iznosa pristojbe (Tar. br. 1. st. 2 ZSP i čl. 7. st.2. ZSP "NN" 118/18 i 51/23) što sveukupno iznosi 636,50 eur.

35. Tužitelj se odbija za razliku do više zatraženih 830,61 eura (194,11 eur) kao neosnovan, a radi se o razlici za ovršni trošak koji nije priznat, a kako je već obrazloženo.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke odluke.

U Dubrovniku, dana 3. travnja 2025.

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika.