REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-426/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FĆ zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-151/2022 od 22. ožujka 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog FĆ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, koja je ispravljena na temelju članka 462. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj “152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) rješenjem broj K-151/2022 od 22. ožujka 2024. i rješenjem broj K-151/2022 od 19. rujna 2024., na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08 stavljen je izvan snage kazneni nalog broj K-151/2022 od 20. rujna 2022., nakon čega je optuženi FĆ proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/1 i za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 optuženom FĆ je utvrđena pojedinačna kazna zavora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 247. stavka 1. KZ/11 utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi FĆ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi FĆ u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/1 izrečena je optuženiku FĆ posebna obveza da u roku od jedne godine oštećenom EĆ na ime naknade štete isplati iznos od 1.592,67 eura, oštećenom CĆ iznos od 1.483,34 eura i oštećenom RĆ iznos od 929,06 eura, a sukladno odredbi članka 58. stavka 5. KZ/11 uvjetna osuda može biti opozvana ukoliko optuženik ne izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 u vidu popravljanja štete oštećenicima s osnove naknade štete.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi FĆ je dužan platiti trošak u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
3. Pravodobnu žalbu i dopunu žalbe je podnio optuženik po branitelju Rajku Radeliću, odvjetniku iz Koprivnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 i iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, a sadržajno i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se potvrdi prvostupanjska presuda jer je žalba optuženika neosnovana.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. U odnosu na prigovor istaknut u dopuni žalbe ukazuje se žalitelju da je nesuglasje izvornika presude i napisane presude koja nije bila u suglasju s izvornikom u odnosu na rok ispunjenja posebne obveze, uslijed očigledne greške u pisanju, ispravljeno na temelju članka 462. stavka 1. ZKP/08 rješenjem o ispravku od 19. rujna 2024., kao što je rješenjem od 22. ožujka 2024. po službenoj dužnosti ispravljen iznos naveden u posebnoj obvezi naknade štete oštećenom CĆ.
8. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 jer je izrečena posebna obveza i u odnosu na oštećenog CĆ iako u prijedlogu za izdavanje kaznenog naloga državni odvjetnik u odnosu na tog oštećenog je predložio da se odluči o imovinskompravnom zahtjevu, a ne i izricanje posebne obveze. Kako je u odnosu na pravnu osobu postupak obustavljen to je tog oštećenog trebalo uputiti u parnicu s imovinskopravnim zahtjevom jer je prvostupanjski sud propustio imati u vidu da je vezan sadržajem optužnice, pri čemu se u odredbi članka 540. ZKP/08 nigdje ne govori o mogućnosti izricanja posebne obveze. Ujedno je time počinjena i bitna povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je pri donošenju presude pogrešno primijenjen zakon, što je utjecalo na samu presudu. Žalitelj posebno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe zakona jer je prigovor protiv presude kojom je usvojen prijedlog za izdavanje kaznenog naloga uložila samo pravna osoba a ne i optuženik, sud je sukladno odredbi članka 544. ZKP/08 mogao staviti izvan snage kazneni nalog samo u odnosu na pravnu osobu, a izdavanjem kaznenog naloga je presuda u odnosu na optuženika postala pravomoćna i povrijeđeno je načelo „ne bis in idem“.
8.1. U odnosu na usvajanje prijedloga za izdavanje kaznenog naloga odredbom članka 544. stavka 1. ZKP/08 je doista propisano da ukoliko optužno vijeće ne potvrdi optužnicu rješenjem će staviti izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor. No, u konkretnoj situaciji, imajući u vidu da odgovornost pravne osobe proizlazi iz odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj osobi, optužno vijeće je u odnosu na obojicu optuženika potvrdilo optužnicu iako je prigovor podnijela samo pravna osoba. Stoga, potvrđivanjem optužnice u odnosu na oba optuženika i stavljanjem kaznenog naloga izvan snage se neosnovano prigovara presuđenoj stvari.
8.2. Nadalje, stavljanjem izvan snage kaznenog naloga i potvrđivanjem optužnice u nastavku postupka prvostupanjski sud je ovlašten pri donošenju presude odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu CĆ, kojem je šteta nesporno pričinjena, a što je uostalom optuženik priznao da je počinio kazneno djelo iz članka 247. stavka 1. KZ/11. Kako je visina štete nesporna i sud je prihvatio postavljeni imovinskopravni zahtjev, to je prvostupanjski sud ovlašten izreći i u odnosu na tog oštećenog posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. Pritom je, vezano za istaknuti prigovor, za istaknuti da je odredbom članka 540. stavkom 2. točkom 2. ZKP/08 propisana mogućnost izricanja uvjetne osude, a odredbom članka 57. stavkom 7. KZ/11 propisano da se na uvjetovani dio kazne zatvora primjenjuje, između ostaloga, i odredba članka 62. KZ/11. Stoga je neosnovan prigovor da se nije uz uvjetnu osudu mogla izreći posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.
8.3. Imajući u vidu sve gore navedeno, nisu počinjene istaknute bitne povrede niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon jer se ne radi o presuđenoj stvari.
9. Budući da žalba podnesena zbog povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i odluku o kazni, to je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.
9.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.2. Tako je prvostupanjski sud olakotnim optuženiku cijenio njegovu neosuđivanost, iskreno priznanje počinjenja kaznenih djela čime je doprinio ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje i da je otac maloljetnog djeteta koje je dužan uzdržavati, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Cijeneći navedeno pravilno su po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora, a tako i rok provjeravanja, kojom će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
10. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
