Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-634/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ERSTE & STEIERMARKISCHE BANKA d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Marinu Zekanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o., Zadar, protiv ovršenika LŽ, iz [adresa] ili [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku u Senju, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-211/2024-2 od 18. lipnja 2024., 3. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-211/2024-2 od 18. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršne isprave- ovršnog javnobilježničkog akta – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 696/06-1 od 4. kolovoza 2006., potvrđenog od strane javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog dana 11. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem OU- 168/2006, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 270.995,57 eura, na nekretnini ovršenika upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Općinskoga suda u Crikvenici, zk. odjel u [adresa], na nekretnini upisanoj u knjizi položenih ugovora zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], to dvosobnom stanu na drugom katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe ukupne površine od 64,67 m2 sa pripadajućom drvarnicom, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ, koji se u ovom predmetu primjenjuje), s prijedlogom ovom sudu da usvoji žalbu te preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za ovrhu.
2.1. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu tako što je predložio istu odbiti i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi te je zatražio trošak sastava odgovora na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP u vezi člankom 21. stavkom 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti. Također, neosnovano ovršenik ističe da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva.
5. Ovršnu ispravu u ovom predmetu predstavlja Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 696/06-1 od 4. kolovoza 2006., potvrđen od strane javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog dana 11. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem OU-168/2006.
6. Sukladno odredbi članka 23. točka 5. OZ-a, ovršna isprava je, između ostalog, i ovršna javnobilježnička isprava, dok je prema odredbi članka 28. stavak 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.
7. Prema odredbi članka 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22., u daljnjem tekstu: ZJB) javnobilježnički akt (koji je po odredbi članka 3. stavak 1. ZJB javnobilježnička isprava) je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, te ako sadrži izjavu obveznika da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospijeća obveze neposredno provesti prisilna ovrha.
8. Odredbom članka 29. stavak 1. OZ-a, propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj označeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća činidbe. Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citiranih zakonskih odredbi.
9. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu podnio i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, čime je udovoljio uvjetu za određivanje ovrhe na nekretnini, sukladno odredbi članka 82. stavak 1. OZ-a.
10. Prema odredbi članka 80. OZ-a, ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.
11. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, predmetni prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi imaju sav sadržaj propisan odredbama članaka 39. stavak 1. i 41. stavak 1. OZ- a, dok prema odredbi članka 41. stavka 4. OZ-a, rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.
12. Ovršenik u žalbi ističe prigovor zastare, koji je ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporio. Slijedom navedenog, upućuje se prvostupanjski sud uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, sukladno odredbi članka 52. OZ-a.
13. U odnosu na žalbene razloge prema kojima je predmetna nekretnina, iako u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo ovršenika za cijelo, bračna stečevina treće osobe, za navesti je da takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja s obzirom na to da se tiču treće osobe, dakle, osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.
14. Nadalje ovršenik navodi da mu je predmetni stan jedina nekretnina u kojoj živi sa svojom suprugom HŽ, da je teško bolestan, umirovljenik, da mu je supruga umirovljenik u invalidskoj mirovini, te da ovrhovoditelj nema hitan interes za namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja budući da je u ovom istom ovršnom postupku se već pretežito namirio prodajom i stjecanjem u vlasništvo poslovnog prostora ovršenika.
15. Ovršenik se dakle poziva na narušenu pravičnu ravnotežu, koja je regulirana odredbom članka 80.b. stavak 2. OZ-a, kojom je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom (stavak 1.)
Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (stavak 2.)
Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine (stavak 3.)
16. Međutim, ovršeniku je za odgovoriti da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 11. ožujka 2022. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80. b Ovršnog zakona ne treba ocjenjivati primjenom članka 80. b stavka 3. Ovršnog zakona u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.
17. U konkretnom slučaju, ovršenik je člankom 8. predmetnog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 696/06-1 od 4. kolovoza 2006. , dao ovrhovoditelju suglasnost da se, radi naplate tražbine koju ovrhovoditelj ima prema ovršeniku, može provesti prisilna ovrha prodajom Nekretnine (predmetne nekretnine) nakon što javni bilježnik na taj ugovor stavi potvrdu ovršnosti, te je radi naplate predmetne tražbine pod poslovnim brojem ZS-7/10 upisano založno pravo ovrhovoditelja na predmetnoj nekretnini.
18. Iz navedenog proizlazi da je ovršenik sklapanjem predmetnog Ugovora pristao na sve pravne posljedice navedenog stvarnopravnog raspolaganja predmetnom nekretninom, pa i na mogućnost da, u slučaju neisplate potraživanja ovrhovoditelja ostane bez prava vlasništva te nekretnine, te je unatoč tome što bi isti provedbom predmetne ovrhe eventualno trpio štetu, kao i neovisno o obvezi zaštite njegovog prava i dostojanstva, provedba predmetne ovrhe nužna, jer ovršenik ne postupa po predmetnoj ovršnoj ispravi, pri čemu se ovrha provodi po zakonom propisanom postupku, pa u tom kontekstu nije povrijeđeno ovršenikovo pravo na dom, jer se postupanje suda temelji na odredbi članka 8. stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), slijedom čega nema potrebe da se u tom smislu u ovoj fazi postupka provodi test razmjernosti, kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 07. srpnja 2015. godine.
19. Nadalje je za navesti da je predmetna ovrha određena na predmetu (nekretnini) koji nije izuzet od ovrhe niti je ovrha na tom predmetu ograničena jer je ovrhovoditelj na toj nekretnini stekao založno pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje na tom predmetu traži sukladno odredbi članka 77. OZ-a.
20. Još je za napomenuti kako iz predmetnog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju ne bi proizlazilo da se radi o potrošačkom ugovoru, jer je isti sklopio LŽ kao vl. Obrta [obrt], a pojam "potrošača" koji je definiran u čl. 2. točka (b) Direktive 93/13/EEZ kao svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije - treba tumačiti objektivno s obzirom na njegovu funkciju i ocijeniti pripada li ugovorni odnos među djelovanja izvan okvira obrta, poduzeća i njegove profesije.
21. Kako dakle žalbenim razlozima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, niti su ostvareni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti slijedom odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s članka 21. stavak 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
21. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog suda isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno odredbama članka 155. ZPP-a u vezi s odredbom članka 166. stavak 1. ZPP-a.
Split, 3. travnja 2025.
SUDAC
Boris Mimica
