Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ovr-68/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri u Varaždinu, protiv ovršenice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troška izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Ovr-1999/2024-2 od 18. veljače 2025., dana 3. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Ovr-1999/2024-2 od 18. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,88 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovrhovoditelj pobija navedeno rješenje u dijelu u kojem je njegov zahtjev odbijen i to zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koju ukazuje ovrhovoditelj, jer je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se odluka može ispitati.

5. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), pa žalba ovrhovoditelja zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u preostalom dijelu odbio zahtjev za naknadu troškova izvansudske naplate.

7. Naime, prema članku 14. stavku 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Prijedlogom za naknadu troškova izravne naplate ovrhovoditelj potražuje naknadu u ukupnom iznosu od 109,38 EUR, a koji se odnose na trošak izvida klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR, trošak zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji 31,25 EUR, te trošak sastava tog prijedloga u iznosu od 15,63 EUR.

9. Međutim, neosnovanom se ukazuje žalba ovrhovoditelja u pogledu odluke o trošku za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe – tj. zahtjeva, jer po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Tbr. 11. točke 6. u vezi Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), na koju se pogrešno poziva ovrhovoditelj, već odredba Tbr. 11. točka 6. u vezi Tbr. 11. točke 2. Tarife, koju je pravilno primijenio prvostupanjski sud, budući da u slučaju kada je vrijednost glavne tražbine do 40,00 EUR, što je ovdje slučaj, odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 11. točke 2. Tarife, tj. u konkretnom slučaju 2,5 boda, odnosno 5,00 EUR koliko je pobijanim rješenjem priznato žalitelju.

10. Također, suprotno pravnom shvaćanju ovrhovoditelja, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio njegov zahtjev i u dijelu koji se odnosi na naknadu troška izvida klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u ukupnom iznosu od 62,50 EUR, s obzirom na to da je u ovom predmetu, u kojem je potvrda klauzule pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika na njegovu (bilježnikovu) inicijativu u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. OZ, utvrđeno da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. Tarife može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada, a koju činjenicu ovrhovoditelj ni ne osporava u žalbi, pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je ocijenio da ovrhovoditelju čiji punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu.

10.1. Pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. lipnja 2023. broj Su IV-101/2023-5, kao i ona izražena u odlukama toga suda na koje se ovrhovoditelj poziva u žalbi, po ocjeni ovog suda nisu primjenjiva u ovoj pravnoj stvari jer je riječ o drukčijoj pravnoj situaciji. To se pravno shvaćanje odnosi na izravnu naplatu dok je u ovom postupku riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ pri čemu ovrhovoditelj gubi iz vida odredbe članka 283. stavka 1. i 4. OZ prema kojima je propisana dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor i da to rješenje zajedno s tom potvrdom dostavi ovrhovoditelju. Stoga je po ocjeni ovog suda, pogrešno pravno shvaćanje ovrhovoditelja da ima bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. točke 2. Tarife čak i u situaciji kada je utvrđeno da nikakva pribava ili izvid za koje je tim propisom predviđena nagrada nisu poduzeti, a što je upravo situacija u ovom predmetu.

11. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan (točka II. izreke).

13. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Šibeniku, 3. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić