REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-7/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene UD zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ-19.), odlučujući o zahtjevu osuđene UD za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 2022. broj K-387/2021-27 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 2. travnja 2024. broj Kž-212/2022-4, u sjednici Vijeća održanoj 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene UD za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 7. siječnja 2022. broj K-387/2021-27 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 2. travnja 2024. broj Kž-212/2022-4 proglašena je krivom optužena UD zbog počinjenog kaznenog djela protiv slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-19. te je potom osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.
2. Protiv te presude osuđenica je pravovremeno po branitelju, odvjetniku Vedranu Jurašiću podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je mogla utjecati na presudu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.“.
2.1. Ujedno je predložila da se do donošenja odluke o zahtjevu odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 10. listopada 2024. pod brojem Ksm-DO-120/2024 s prijedlogom da se zahtjev osuđenice odbije kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđenici i njezinom branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Ističući razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a podnositeljica zahtjeva tvrdi kako drugostupanjska presuda nije u dovoljnoj mjeri obrazložena, što žalbeni postupak čini arbitrarnim, a zbog kojeg propusta joj je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi kako pravo na obrazloženu sudsku odluku podrazumijeva obvezu sudova da u svojim odlukama navedu razloge kojima su se rukovodili prilikom njihovog donošenja, pa u situaciji kada presuda nema valjano i dostatno obrazloženje kazneni postupak se ima smatrati nepravičnim za osuđenika. Argumentirajući ovakve svoje tvrdnje osuđenica u nastavku zahtjeva obrazlaže kako drugostupanjski sud u točki 8.1. obrazloženja svoje odluke paušalno navodi da su zaključci suda prvog stupnja utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti ispitanih osoba te svih ostalih provedenih dokaza, da su isti logični i zakoniti pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima. Kako u daljnjim točkama obrazloženja sud drugog stupnja samo ponavlja navode suda prvog stupnja, bez njihovog dovođenja u korelaciju s primjedbama i prigovorima koji su istaknuti u izjavljenoj žalbi, ovakvo obrazloženje drugostupanjske presude, po ocjeni podnositeljice zahtjeva, ne može se smatrati valjanim i dostatnim obrazloženjem takve odluke. Stoga smatra da to drugostupanjsku odluku čini arbitrarnom jer sud drugog stupnja ne daje adekvatno obrazloženje na žalbene navode i prigovore osuđenice, osobito imajući u vidu činjenicu da u konkretnom slučaju nije primijenjeno pravilo in dubio pro reo s obzirom da su sve dvojbene činjenice tumačene isključivo na štetu osuđenice.
6.1. Međutim, u navedenom osuđenica nije u pravu.
6.2. Iako osuđenica u podnesenom zahtjevu ističe zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a (teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), svojim opširnim i detaljno iznesenim tvrdnjama i razlozima (stranica 2. do stranice 3., 1. odlomak odozgo obrazloženja zahtjeva) osuđenica zapravo u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi u odnosu na njezino postupanje tempore criminis i utvrđene odlučne činjenice te, kao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude, ponovno polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem i ocjenom izvedenih dokaza, osobito iskazom oštećenog BD. Na taj način ona u biti u cijelosti osporava zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u odnosu na pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u ovom kaznenom predmetu te u odnosu na ovo kazneno djelo i njezino postupanje kritične zgode. Stoga se ovakvim tvrdnjama podnositeljice zahtjeva, a kojima se ponovno osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude, po ocjeni ovog suda, u suštini, kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi te se na taj način pokušava ishoditi njegova naknadna preocjena u trećem stupnju, a mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Pritom osuđenica i nadalje ustrajava na ranije već iznesenoj tvrdnji kako su na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sudovi prvog i drugog stupnja, primjenom pravila in dubio pro reo, trebali utvrditi drugačije i za nju povoljnije činjenično stanje od onog kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom.
6.3. No, suprotno navodima iz ovog dijela zahtjeva, podnositeljici zahtjeva treba ukazati na činjenicu da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (navedenih u članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP/08.), pri čemu se isti ne može podnositi i zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja, kao što to u ovom slučaju nastoji postići osuđenica.
6.4. Također treba napomenuti kako je u potpunosti neosnovana tvrdnja osuđenice da je drugostupanjska odluka arbitrarna budući je navedeni sud prilikom donošenja pobijane odluke dao savjesnu i detaljnu ocjenu svih izvedenih dokaza, pa tako i iskaza oštećenika, te je nakon detaljne analize izvedenog dokaznog postupka donio odgovarajuće zaključke za koje su dani argumentirani razlozi. Pritom podnositeljici zahtjeva isto tako valja ukazati na činjenicu da u ovom kaznenom predmetu prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine jednu jedinstvenu cjelinu koja u svojoj ukupnosti treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje, pa se stoga presuda suda drugog stupnja, suprotno nastojanjima osuđenice, ne može promatrati izolirano i izvan konteksta presude suda prvog stupnja. Analizom obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je taj sud vrlo jasno i dostatno odgovorio na sva sporna pitanja pa tako i ona koja su kasnije bila predmetom žalbenog postupka. Kod takve kvalitete presude suda prvog stupnja, a koja obuhvaća sveobuhvatnu analizu i ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi istu argumentaciju za svoje zaključke s obzirom da je već sud prvog stupnja odgovorio na sva sporna pitanja u odnosu na odlučne činjenice. S druge strane, iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja u žalbenom postupku razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenice (točka 6. do točke 9.6. obrazloženja) pa prihvaćanje utvrđenja i zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da je sud drugog stupnja ignorirao navode žalbe, već je na taj način, po ocjeni ovog suda, ustvari pokazao da se žalbom u bitnome ne iznosi ništa novo i drugačije, a što bi zaključke prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. U tom pogledu također treba naglasiti kako je drugostupanjski sud dao dostatne, razumljive i jasne razloge zbog kojih je prihvatio kao osnovanu argumentaciju suda prvog stupnja, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenica počinila inkriminirano kazneno djelo. Stoga se u konkretnoj situaciji ne radi o arbitrarnim odlukama jer da bi se radilo o arbitrarnim odlukama tada se mora raditi o situacijama u kojima presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ili ako su dani razlozi koji su očito nerazumni ili proizvoljni, no o tome u ovom slučaju nema govora jer je sud drugog stupnja, prihvaćajući argumentaciju i zaključke prvostupanjskog suda, u pobijanoj odluci dao jasne, dostatne i razumne razloge za sva svoja utvrđenja, zaključke i u konačnici za svoju odluku. To što osuđenica podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek i nadalje izražava svoje nezadovoljstvo s činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova, suprotno tvrdnjama osuđenice, ne predstavlja arbitrarnost u postupanju pa onda i tešku povredu prava na pravično suđenje.
7. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije u pravu osuđenica kada tvrdi da joj je u ovom kaznenom predmetu, iz razloga koji su u ovom dijelu zahtjeva opisani i pritom detaljno obrazloženi, teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - pročišćeni tekst, 55/2001. - ispravak, 76/2010., 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija) jer pravomoćna presuda nije arbitrarna, već se, po ocjeni ovog suda, suštinski i sadržajno radi o tvrdnjama i navodima kojima se očigledno osporava pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u pogledu kaznene odgovornosti podnositeljice zahtjeva.
8. Isto tako nije u pravu osuđenica kada tvrdi da je u žalbenom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, koja je mogla utjecati na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP-a). Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka osuđenica ističe kako je drugostupanjski sud zanemario dio istaknutih bitnih žalbenih navoda u vezi odlučne činjenice odnosno okolnosti je li ona kritične zgode doista prijetila oštećeniku, što, po njezinoj ocjeni, dovodi u sumnju pravilnost drugostupanjske presude.
8.1. Međutim, niti u navedenom podnositeljica zahtjeva nije u pravu.
8.2. Naime, već je pod točkom 6.4. obrazloženja ove odluke navedeno kako se sud drugog stupnja u svojoj presudi očitovao na sve istaknute žalbene osnove (bitna povreda odredaba kaznenog zakona, povreda kaznenog zakona, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluka o kazni) te je na jasan, argumentiran i razumljiv način odgovorio na sve bitne žalbene razloge, čime je u cijelosti postupio u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz odredbe članka 487. stavka 1. ZKP-a. To što osuđenica dano obrazloženje i zaključke drugostupanjskog suda u pogledu odlučnih činjenica i ocjenu njezinog postupanja kritične zgode i nadalje ne prihvaća i s njima ponovno polemizira u podnesenom zahtjevu nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku.
8.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, sud drugog stupnja u žalbenom postupku nije počinio prethodno citiranu postupovnu povredu s obzirom da drugostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane sastavnice iz članka 487. stavka 1. ZKP-a i u njoj je odgovoreno na sve istaknute bitne žalbene razloge, tako da nema govora o tome da bi u toj fazi ovog kaznenog postupka bila ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a na koju se u ovom dijelu zahtjeva također neosnovano poziva podnositeljica.
9. Kako iz prethodno iznesenih razloga nije ostvarena niti jedna od povreda na koje ukazuje osuđena UD u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
9.1. Posljedično tome, nije bilo uvjeta niti za odgodu izvršavanja kazne u smislu članka 518. stavka 5. ZKP-a.
Zagreb, 3. travnja 2025.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
