REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-285/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K- 169/2023 od 13. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog SĆ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi SĆ je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženom SĆ je utvrđena pojedinačna kazna zavora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženi SĆ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi SĆ u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 u neuvjetovani dio kazne zatvora se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 30. ožujka 2023. do 1. travnja 2023.

2. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženiku SĆ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje dvije godine. Sud može odrediti izvršenje kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom (članak 57. stavak 6. KZ/11 i članak 58. stavak 5. KZ/11).

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 142. (ispravno člankom 145.) stavkom 1. i 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženi SĆ je dužan platiti trošak u paušalnom iznosu od 150,00 eura te trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 388,61 euro, sve u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

4. Pravodobnu žalbu podnio je optuženik po branitelju Bojanu Šupukoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Žalitelj smatra da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama vezano za navod prvostupanjskog suda da je iskaz oštećenice suglasan s iskazom svjedoka RĆ jer nije razvidno na temelju čega se zaključuje da su ti iskazi suglasni budući da se iz iskaza svjedoka može samo zaključiti da je kritične zgode bio u Zlataru i čuo je prepirku. Iz gore navedenog je razvidno da se radi o prigovoru vezano za vrijednosnu ocjenu dokaza a ne za bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. U odnosu na prigovor da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude žalitelj ne konkretizira u čemu se sastoje ti oblici gore navedene bitne povrede niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 niti koja druga bitna povreda niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

10. Žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu provedenih dokaza, osobito prihvaćanja iskaza oštećene LĆ koja je pod utjecajem neriješenih emocionalnih odnosa iskazivala pa je propušteno cijeniti da je upravo taj odnos mogao utjecati na istinitost njezinog iskaza. Nadalje, žalitelj ukazuje da je iskaz oštećene u odnosu na dinamiku zadobivanja tjelesne ozljede u suprotnosti s nalazom i mišljenjem sudsko- medicinskog vještaka. Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je za nastanak tjelesne ozljede bila dovoljna sila slabog intenziteta, dok oštećena navodi da je udarac sjekirom zadobila na način da je optuženik podigao visoko iznad glave sjekiru i udario je po ruci. Kada bi udarac bio zadan na način kako to opisuje oštećena tada bi, po ocjeni žalitelja, oštećena zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Imajući u vidu da oštećena nije osporila da je vadila kolčiće koje je zabijao optuženik i da prilikom vađenja kolčića je zadobila ozljedu, tada je očito da optuženik nije postupao s namjerom ozljeđivanja oštećene. Po žalitelju, u situaciji kad su obrana optuženika i iskaz oštećene suprotni, a nema drugih dokaza, treba primijeniti načelo "in dubio pro reo", to tim više što iz iskaza oštećene proizlazi da dok su bili u vezi je bila nasilna prema optuženiku.

10.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti te je na temelju takve vrijednosne ocjene utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

10.2. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da se optuženik kritične zgode nalazio na mjestu kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude, nije sporno niti da kao bivši partneri optuženik i oštećena nisu u dobrim odnosima, a nije sporno niti da je kritične zgode oštećena zadobila tjelesnu ozljedu. Naime, optuženik dopušta mogućnost da je slučajno kod zabijanja kolčića udario oštećenu po ruci, no osporava da bi postupao s namjerom ozljeđivanja iste. U odnosu na tjelesnu ozljedu oštećena je opisala način kako je došlo do ozljeđivanja, a sudsko-medicinski vještak je potvrdio da način ozljeđivanja kako to opisuje oštećena je moguć. Naime, u nalazu i mišljenju se navodi da prema medicinskoj dokumentaciji je oštećena LĆ kritične zgode zadobila ozljedu u vidu otekline na nadlaničnoj strani lijeve šake koja je mogla nastati djelovanjem tupe sile na nadlanicu lijeve šake, pri čemu udarac tupim dijelom sjekire je prikladan mehanizam za nastanak navedene ozljede i radilo se o sili slabijeg intenziteta. Mehanizam nastanka te ozljede se uklapa u dinamiku koju je opisala oštećena. Dopunski saslušan na raspravi vještak je pojasnio da rukavice koje je kritične zgode imala oštećena mogu amortizirati udarac tako da izostanu površinske ozljede, primjerice oguljotine kože. Također, pojasnio je da ukoliko se ruka nalazi na kolčiću pri udarcu ne mora nastati vidljiva ozljeda dlana jer je dlan u odnosu na nadlanicu mekaniji i ima puno više mišića. Vještačenjem nije moguće utvrditi snagu zamaha u prostoru, nego se ocjenjuje snaga djelovanja u trenutku udarca predmeta u ruku.

10.3. Imajući u vidu iskaz oštećene, nalaz i mišljenje vještaka te iskaz svjedoka RĆ koji je iskazao da nije vidio udarac ali da je čuo uzvik oštećene i kad je skinula rukavicu je vidio oteklinu i da okrivljenik dopušta mogućnost da je tupim dijelom sjekire udario oštećenu po ruci, tada nema dvojbe da je oštećena zadobila udarac i tjelesnu ozljedu na način kako se to navodi u činjeničnom dijelu izreke presude. Pritom neosnovano žalitelj osporava da bi namjerno udario oštećenu jer u situaciji kad je oštećena tjedan dana prije događaja prekinula s optuženikom i kritične zgode je vadila kolčiće koje je zabijao optuženik na njenom zemljištu i da dok joj je ruka bila na kolčiću optuženik zamahuje sjekirom i zadaje udarac, tada se zasigurno ne radi o slučajnom već namjernom postupanju optuženika. Pritom je životan i logičan iskaz oštećenice da nakon upozorenja koje mu je dala da ne zabija kolčiće na njenom zemljištu joj je optuženik zaprijetio da će je "zatuči" sjekirom i par sekundi nakon toga je uslijedio udarac.

10.4 Imajući u vidu sve navedeno neosnovani su prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Argumentirajući žalbenu osnovu odluke o kazni žalitelj prigovara da je pogrešno prvostupanjski sud otegotnim cijenio visok stupanj kriminalne količine koji se ogleda u izgovorenim riječima optuženika. Ovaj je prigovor osnovan jer je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje pa se to ne može cijeniti kao otegotna okolnost. Jednako tako treba ukazati prvostupanjskom sudu da nije ovlašten proizvoljno zaključivati da su motivi postupanja egoistični jer da je pravo na imovinu egoističan motiv, kao što ne može otegotnim cijeniti izostanak kajanja i žaljenja na strani optuženika. Naime, optuženik se tijekom postupka može braniti na način za koji smatra da je za njega najpovoljniji, pa ukoliko poriče počinjenje kaznenog djela tada izostanak kajanja i žaljenja mu se ne može cijeniti kao posebno otegotna okolnost

11.1. Nadalje, prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne treba imati u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Imajući u vidu navedeno pravilno je optuženiku olakotnim okolnostima prvostupanjski sud cijenio da je zaposlen i radom pribavlja sredstva za materijalnu egzistenciju i da se uredno odazivao pozivima suda i da nije kazneno osuđivan, dok je otegotnim cijenjeno da je presudom Općinskog suda u Zlataru broj Pp-787/2022 od 9. kolovoza 2022., pravomoćne 14. listopada 2022., kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji na štetu iste žrtve. Imajuću u vidu sve navedeno i da je optuženik počinio dva kaznena djela u odnosu na oštećenu FĆ, pravilno su po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne, a tako i jedinstvena kazna zatvora. I po ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju sve utvrđene okolnosti opravdavaju izricanje djelomične uvjetne osude te su pravilno utvrđeni neuvjetovani i uvjetovani dio kazne zatvora, s primjerenim rokom provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne zatvora. Ovakva je kaznena sankcija opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević