Broj: Ppž-855/2025
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KB, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 11. prosinca 2024., broj: Pp-4065/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog KB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pravna oznaka i novčana kazna djela činjenično opisanog pod točkom II. izreke pobijane presude na način da se ponašanje okrivljenog KB pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljeniku za to djelo, na temelju tog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), a za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisan u točki VI. izreke pobijane presude, kao utvrđena se uzima novčana kazna u iznosu od 398,16 EUR (tristodevedesetosam eura i šesnaest centi) pa se okrivljenom KB temeljem članka 39. stavka 1. ZSPC-a izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 528,16 EUR (petstodvadesetosam eura i šesnaest centi) koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okrivljenog KB kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni KB je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku okrivljeni KB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a i prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 663,61 eura. Okrivljeniku je također temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
1.1. Okrivljenik je također obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni KB je pravodobno podnio žalbu u kojoj ističe da nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu jer je primatelj socijalne skrbi i da je pogrešno utvrđeno da je on skrivio prometnu nesreću.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a jer djelo pod točkom II. izreke pobijane presude, na način kako je opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.
4.1. Naime, člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 130,00 eura.
4.2. Kako u činjeničnom opisu točke II. izreke pobijane presude nije opisano da bi radnjom okrivljenika koji je uzrokovao prometnu nesreću, odnosno počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a, nastala materijalna šteta, ovaj je Sud po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku tog djela na osnovno djelo prekršaja iz članka 43. stavka 3. ZSPC-a.
4.3. Stoga je, a s obzirom da iz činjeničnog opisa u točki II. izreke pobijane presude ne proizlazi zakonski opis djela (da je nastala materijalna šteta), valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pravnu oznaku djela na osnovno djelo prekršaja i za isti utvrditi novčanu kaznu kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude, a povodom toga i preinačiti odluku o ukupnoj novčanoj kazni.
5. Nadalje, razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika, ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena i pogodna je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja. Naime, članak 43. stavak 3. ZSPC-a za taj prekršaj predviđa novčanu kaznu u paušalno određenom iznosu od 130,00 eura, a koju je kaznu ovaj Sud utvrdio okrivljeniku u točki I. izreke ove presude. Za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a ovaj je Sud prihvatio kao utvrđenu novčanu kaznu koju je okrivljeniku za to djelo utvrdio prvostupanjski sud, a koja je utvrđena zaista blizu zakonom propisanog minimalnog iznosa za taj prekršaj, jer smatra da će se tako izrečenom ukupnom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o kazni.
7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
