REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RA, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenog RA, podnijetoj po supruzi okrivljenika DA, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. kolovoza 2024., broj: Pp-3956/2024, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog RA, podnijeta po supruzi DA, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni RA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okrivljeni RA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana, u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju od 30. srpnja 2024. u 00,25 sati do 30. srpnja 2024. u 10,45 sati, kao 1 dan zatvora pa mu je za izdržati preostalo 44 dana zatvora.

1.1. Okrivljeniku je navedenom presudom temeljem članka 139. stavka 3. PZ-a naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RA je putem supruge DA, pravodobno podnio žalbu. U žalbi se navodi da je okrivljenik teško narušenog zdravstvenog stanja jer pati od duševne bolesti, pa ako uredno ne konzumira terapiju sklon je upustiti se u nepromišljene radnje kao u konkretnom slučaju. Također ističe da su oboje nezaposleni, korisnici socijalne naknade i žive od sakupljanja sekundarnih sirovina (boce i željezo). Moli da se okrivljeniku izrekne rad za opće dobro.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

5.1. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izrekao težu vrstu kazne – kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, a koja je pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja jer ranije kažnjavanje za istovrsne prekršaje na okrivljenika nisu imale utjecaja.

6. U odnosu na navode žalbe, valja istaknuti da se izrečena kazna zatvora ne može zamijeniti radom za opće dobro temeljem odredbi Prekršajnog zakona, već isključivo neplaćena novčana kazna, što u konkretnom predmetu nije slučaj, sve temeljem članka 34. PZ-a. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, suprugu okrivljenika DA, okrivljenika i tužitelja.