REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-816/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Ivani Petrović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VZD, rođen **.**.1991., državljanin Gvineje, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3, radi ograničenja slobode kretanja, 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/8, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 25. veljače 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/8, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 25. veljače 2025., tužitelju je smješten u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže tri (3) mjeseca, pri čemu se smještaj računa od dana donošenja rješenja (točka 1., 2. i 3. izreke).
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da tuženik nije konkretizirao individualnu procjenu niti iznio relevantne i dostatne razloge za ograničenje slobode kretanja. Smatra da je postupak vođen protivno načelu materijalne istine i načelu savjesne ocjene dokaza. Ističe da tužitelj nije imao priliku iznijeti svoje argumente niti su izvedeni dokazi koji bi opravdali ograničenje kretanja. Smatra da bi ograničenje slobode trebalo biti posljednje sredstvo, a tuženik nije objasnio zašto nije primijenjena blaža mjera. Tužitelj predlaže usvojiti tužbu i poništiti osporavano rješenje, odobriti besplatnu pravnu pomoć te naložiti tuženiku nadoknada troškova postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti sukladno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri čemu su utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti. Ističe da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Navodi da se tužitelj o svim činjenicama i okolnostima imao priliku očitovati prije donošenja rješenja, a postupak je pravilno vođen. Smatra da navodi iz tužbe ne mogu utjecati na drugačije rješenje ovog predmeta.
4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 1. travnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika.
4.2. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja jer iz Zapisnika KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/8, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 25. veljače 2025. proizlazi da je tužitelj saslušan i da je potvrdio činjenice na kojima je utemeljeno osporavano rješenje.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj dana 25. veljače 2025. charter zrakoplovom iz Francuske doputovao u zračnu luku Franjo Tuđman, po dublinskom postupku;
- da tužitelj na snazi ima važeću zabranu ulaska i boravka na području država članica Schengena članku 24. i 25. Uredbe(EU) 2018/1861, a koju je raspisala Švicarska;
- da tužitelj ima raspisanu mjeru Državljanin treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju - članak 3. Uredbe (EU) 2018/1860, koju je raspisala Grčka;
- da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima status tražitelja međunarodne zaštite.
7. Na temelju navedenih činjenica tuženik je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavak 2. točka 3. i 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon). Tuženik je utvrdio da se sloboda kretanja ne može ograničiti drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona, već mjerom smještaja u prihvatni centar za strance.
8. Sud je na temelju članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku.
9.1. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
9.2. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 1. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
9.3. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 3. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
9.4. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 6. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.
9.5. Prema odredbi članka 54. stavak 4. Zakona rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
9.6. Odredbom članka 54. stavka 5. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.
9.7. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
10. Prema ocjeni ovog Suda, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, u konkretnom slučaju postoji razlog za ograničenje slobode kretanja na temelju članka 54. stavak 2. točke 1. Zakona. Naime, ranije odluke o vraćanju iz Grčke i zabranu ulaska u Schengen iz Švicarske te činjenica da je tužitelj vraćen iz Francuske upućuju na pokušaje izbjegavanja sustava. Nadalje, tužitelj u Republici Hrvatskoj ima status tražitelja međunarodne zaštite, a tijekom postupka međunarodne zaštite je napustio Republiku Hrvatsku.
11. U odnosu na mogućnost da se ista svrha ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere. Naime, tužitelj nema putnu ispravu s obzirom da je iz Francuske doputovao na temelju putnog lista pa je samo na temelju te činjenice isključena mjera davanja u polog putne isprave. Nadalje, primjena ostalih blažih mjera (zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobno pristupanje u Prihvatilište u određeno vrijeme) u konkretnom je slučaju isključena s obzirom da prethodno opisano ponašanje tužitelja ukazuje da primjena tih blažih mjera neće spriječiti njegovo napuštanje Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.
12. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
13. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a.
14. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).
15. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 3. travnja 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62
2. MUP RH, PUZ, Postaja aerodromske policije, [adresa] Velika Gorica, Ul. Rudolfa Fizira 3
3. U spis
