REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-211/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tužene ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zaposlenika ĆE, tužene i punomoćnika tužene, odvjetnika Borisa Mazalina, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Jastrebarskom Stjepana Volarića poslovni broj Ovrv-24694/2023, UPP/OS-Ovrv-1492/2023 od 18. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženoj ŽE isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. iznos od 1.550,43 EUR (tisućupetstopedeset eura i četrdesettri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženoj ŽE naknaditi tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 78,09 EUR (sedamdesetosam eura i devet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužene ŽE za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. podnio je 28. prosinca 2023. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tužene ŽE radi isplate iznosa od 1.550,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2021. do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenje o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javni bilježnik u Jastrebarskom Stjepan Volarić donio je 18. ožujka 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 24694/2023, UPP/OS-Ovrv-1492/2023.

2. Tužena ŽE je na rješenje o ovrsi izjavila prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je navela da ga pobija u cijelosti, da smatra da tužitelj ispravama koje je dostavio uz prijedlog za ovrhu nije dokazao da prema njoj ima kakvo potraživanje, a i da na temelju tih isprava ona ne može utvrditi na što se utuženo potraživanje odnosi. Navela je i da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja kao i da prigovara zatraženom ovršnom trošku obzirom smatra da tužitelj nije dokazao da mu je u zatraženoj visini nastao. Predložila je rješenje o ovrsi staviti van snage, a potom platni nalog ukinuti te tužitelju naložiti da joj naknadi trošak ovog postupka.

3. Povodom prigovora tužene ovaj je sud rješenjem od 19. travnja 2024. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-24694/2023, UPP/OS-Ovrv-1492/2023 od 18. ožujka 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. je u nastavku postupka još naveo da su 7. rujna 2020. na adresi tužene u [adresa] njegovi radnici izvršili redovnu zamjenu plinomjera tip G 4 tv. br. [tvornički broj], da su tom prilikom uočili da je plinomjer probušen na izlaznoj grani, da su posumnjali u neovlaštenu potrošnju plina, plinomjer poslali na ispitivanje u ovlašteni laboratorij SPECIJALNA OPREMA-Lučko d.o.o. i da je tamo utvrđeno mehaničko oštećenje plinomjera na način da je probušena rupa na izlaznom djelu plinomjera. Dalje je naveo da je na osnovi ovog utvrđenja utvrdio da je izvršen neovlašteni zahvat na distribucijskom sustavu u vidu preuzimanja plina putem plinomjera onesposobljenog za ispravan rad, a na koji način protekli plin plinomjer ne registrira, tj. ne mjeri njegovu proteklu količinu, čime je potvrđena manipulacija potrošnjom plina. Još je naveo da je postupio sukladno odredbama Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/18, 88/19, 36/20) i da je na temelju navedenog utvrdio da je u razdoblju od 7. rujna 2019. do 7. rujna 2020. putem ovog plinomjera neovlašteno potrošen plin, da je tužena u to vrijeme na tom obračunskom mjestu bila korisnik brojila i da je imala najviše koristi kao obveznik plaćanja potrošnje plina od umanjenog prikaza potrošnje plina na računima za potrošnju plina pa da je stoga utvrdio da je tužena osobno ili uz pomoć neke druge osobe, izvršila neovlašteni zahvat na distribucijskom sustavu u vidu preuzimanja plina putem plinomjera onesposobljenog za ispravan rad i tako si omogućila da za potrebe svog kućanstva protupravno koristi, odnosno protupravno oduzima plin tužitelja, čija potrošnja za cijelo to vrijeme nije bila evidentirana, a niti je tužitelj kao nositelj javne usluge takvo korištenje plina odobrio, a niti je tuženica za njega platila naknadu. Još je naveo da je ovaj plinomjer ovjeren 18. veljače 2011. godine, a montiran 24. veljače 2011. godine nakon što je prethodno demontiran plinomjer radi duga, da je za ovaj plinomjer bilo produljeno ovjerno razdoblje sukladno odredbama Pravilnika o ovjernim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o mjernim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (NN 107/15, 82/17, 66/18 i 133/20) te da smatra da mu pripada pravo izračunati naknadu za neovlaštenu potrošnju plina preko ovog plinomjera u skladu sa odredbama Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava za razdoblje od jedne godine i da on iznosi 1240,35 EUR pa da je tuženoj ispostavio račun za neovlaštenu potrošnju plina, uvećanu za PDV na iznos od 1550,43 EUR i da ga je ona zaprimila 13. svibnja 2021. godine. Naveo je i kakao smatra da njegovo potraživanje nije zastarjelo jer zastarijeva u roku od pet godina, a i da je trošak javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi bio dužan snositi. Predložio je da sud održi u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženoj naloži i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Tužena ŽE je u nastavku postupka još navela da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, da su navodi tužitelja da je ona onesposobila predmetni plinomjer netočni, neosnovani i nemogući, da je njen plinomjer zamijenjen u rujnu 2020. nakon što je došlo do poplave u njenoj stambenoj zgradi zbog čega je plin zatvoren i ponovno pušten, da je ona osobno pozvala tužitelja radi zamjene plinomjera i da to svakako ne bi učinila da je prethodno izvršila oštećenja na njemu radi neovlaštene potrošnje plina, da je ovaj plinomjer oštećen na njegovom kućištu, a da smatra da se tako ne može oštetiti bez oštećenja plombe te da smatra da je tužitelj bio dužan isti redovito kontrolirati i održavati i da nema pravo od nje tražiti naplatu naknade za neovlaštenu potrošnju plina. Još je navela da je stan na predmetnoj adresi kupila 17. siječnja 2019., da je u posjed tog stana stupila 25. siječnja 2019., a da je ovaj plinomjer bio tamo montiran od 24. veljače 2011. i da ga je preuzela na korištenje od ranijeg vlasnika stana i njegovih najmoprimaca te da je od tada uredno plaćala račune za naknadu za korištenje plina, a da tužitelj ispravnost ovog plinomjera nije provjeravao preko devet i pol godina unutar kojeg razdoblja ona gotovo osam godina nije bila niti vlasnik stana niti krajnji kupac plina. Navela je i kako smatra da je tužitelj protekom osam godina od dana ovjere ovog plinomjera bio dužan izvršiti njegovu zamjenu, a i da smatra da je tužitelj nepravilno izračunao utuženu naknadu.

6. Tužitelj je potom još naveo da je postojala mogućnost da se predmetni plinomjer odvoji od cijevi bez da se potrga monterska plomba, da on nije bio obvezan vršiti provjeru ispravnosti ili zamjenu plinomjera prilikom promjene korisnika, a da je tužena prilikom kupnje stana bila dužna provjeriti ispravnost ovog plinomjera i obavijestiti ga o uočenom oštećenju. Naveo je i kako smatra da tužena odgovara za stanje predmetnog plinomjera kao evidentirani krajnji kupac plina, a neovisno o činjenici je li ovaj plinomjer osobno oštetila.

7. Tužena je potom još navela kako smatra da je predmetni plinomjer bilo nemoguće odvojiti bez oštećenja plombe, a da plomba na ovom plinomjeru nije bila oštećena.

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku izvatka iz poslovnih knjiga (list 16 spisa), presliku uvjerenja (list 17 spisa), presliku računa (list 45 spisa), presliku povratnice (list 46 spisa), presliku obračuna (list 47 spisa), presliku prijave (list 48 i 49 spisa), presliku zapisnika (list 50 i 51 spisa), presliku ispitnog izvještaja (list 52 spisa), presliku zahtjeva (list 53 spisa), preslike fotografija (list 54 do 58 te 84 do 88 spisa), presliku energetske suglasnosti (list 59 spisa), preslike priključnica (list 61 do 63 spisa), presliku dopisa (list 67 spisa) i presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 68 do 70 spisa), saslušao je svjedoke ŠE (list 99 do 101 spisa) i FE (list 101 spisa) te je saslušao tuženu ŽE (list 102 i 103 spisa) dok primjenom odredaba čl. 220. ZPP-a nije u dokaznom postupku izvodio daljnje dokaze koje je predložio izvesti tužitelj (uvid u očitovanje Hrvatske energetske regulatorne agencije i vještačenje po vještaku strojarske struke) i koje je predložila izvesti tužena (uvid u isprave o komunikaciji između stranaka koje se nalaze kod tužitelja te isprave Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. o količini potrošnje plina koju je zabilježio predmetni plinomjer i o novčanom iznosu koji je tužena platila na ima naknade za korištenje plina) jer je činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Slijedom navoda tužitelja te sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga na kojoj ispravi temelji svoj prijedlog za ovrhu, sada tužbu, sud nalazi da tužitelj GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. tužbenim zahtjevom od tužene ŽE potražuje isplatu naknade za neovlaštenu potrošnju plina u razdoblju od 7. rujna 2019. do 7. rujna 2020. na adresi u [adresa], obračunatu u utuženom iznosu dok slijedom navoda tužene nalazi da je među strankama sporno postoji li obveza tužene platiti tužitelju ovu naknadu.

11. Odredbama čl. 74. i 75. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/18, 88/19, 36/20, 100/21), važećim danas i u ovdje predmetnom razdoblju, je propisano da se pod neovlaštenom potrošnjom plina razumijeva (između ostalog) preuzimanje plina putem plinomjera za koji je dokazano da je onesposobljen za ispravan rad, da se pod plinomjerom onesposobljenim za ispravan rad smatra (između ostalih) plinomjer kod kojega se radi mehaničkog oštećenja dovodi u pitanje ispravan rad plinomjera, odnosno kod kojega je radi mehaničkog oštećenja moguća manipulacija potrošnjom te da je naknadu za neovlaštenu potrošnju plina operatoru distribucijskog sustava dužan platiti (između ostalih) krajnji kupac koji izraz u smislu ovih Mrežnih pravila (čl. 4. st. 2. toč. 13.) ima sljedeće značenje: kupac plina koji je priključen na distribucijski sustav temeljem ugovora o priključenju na distribucijski sustav te ima važeći ugovor o opskrbi plinom sklopljen s korisnikom sustava.

12. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da su među istima nesporne činjenice da je tužena sa tužiteljem prije 7. rujna 2019. sklopila ugovor o opskrbi plinom u stanu na adresi u [adresa] koji je na snazi i danas (tužena jasno navodi da je od siječnja 2019. vlasnica ovog stana i da od tada tužitelju uredno plaća potrošnju plina), da su stranke ugovorile da se ova opskrba mjeri plinomjerom tv. br. [tvornički broj] (tužena jasno navodi da je upravo ovaj plinomjer zatekla u stanu koji je kupila i da je korišten dok u rujnu 2020. nije zamijenjen) te da je tužitelj ovaj plinomjer pregledao 7. rujna 2020. i utvrdio da je isti mehanički oštećen i stoga nesposoban za ispravan rad (tužena jasno navodi da je ovaj plinomjer oštećen na njegovom kućištu), a valja reći i da ove činjenice prema ocjeni suda nedvojbeno proizlaze iz sadržaja isprava koje mu je dostavio tužitelj (list 50 do 63 spisa) te iskaza na prijedlog tužitelja saslušanog svjedoka ŠE i iskaza tužene ŽE koji su o ovim činjenicama suglasni, jasni i stoga vjerodostojni.

13. Na temelju navedenih činjenica te primjenom prethodno citiranih odredaba Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava ovaj sud je utvrdio da postoji obveza tužene kao krajnjeg kupca plina od tužitelja platiti tužitelju naknadu za neovlaštenu potrošnju plina putem ovog neispravnog plinomjera.

14. Činjenice koje je sudu iznijela tužena - da ona ovaj plinomjer nije oštetila i da isti nije niti bilo moguće oštetiti bez skidanja zaštitne plombe (a da plomba nije skinuta) prema stavu ovog suda nisu ni od kakvog utjecaja na prethodno utvrđenu obvezu tužene obzirom prethodno citiranim odredbama Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava nije propisana obveza krajnjeg kupca platiti naknadu za neovlaštenu potrošnju plina putem neispravnog plinomjera isključivo u slučaju da je isti odgovoran za neispravnost tog plinomjera.

15. Odgovornost, pak, tužitelja, kao ovdje nespornog operatora sustava distribucije plina na području na kojem se nalazi i predmetni stan, prema tuženoj kao krajnjem kupcu plina, jest donekle propisana odredbama Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava i to kao odgovornost za štetu nastalu namjerom ili grubom (krajnjom) nepažnjom tužitelja (čl. 9. i čl. 78. st. 1.), a obzirom su odredbama čl. 44. ovih pravila kao obveze tužitelja propisane obveze da održava priključak, kontrolira nepropusnost i financira zamjenu priključka uslijed njegove dotrajalosti, kontrolira i održava plinomjer i drugu mjernu opremu te zamjenjuje plinomjer i drugu mjernu opremu, sud je stava da se propisana odgovornost odnosi (i) na štetu nastalu tuženoj uslijed namjernog propuštanja kontrole i održavanja predmetnog plinomjera ili ovog propuštanja učinjenog grubom nepažnjom (propustom pažnje svakog prosječnog čovjeka). Slijedom navedenog, a uvažavajući i odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), obzirom na navod tužene kako smatra da je tužitelj propustio predmetni plinomjer prekontrolirati prije nego je ona kupila predmetni stan stav je ovog suda da je na tuženoj u ovom postupku bio teret dokazati da je tuženik namjerno ili uslijed grube nepažnje propustio izvršiti kontrolu ispravnosti predmetnog plinomjera prije no što je ona kupila predmetni stan te da je upravo zbog tog propusta za nju nastala ovdje utužena obveza. Tužena, međutim, prema ocjeni suda, ovo nije dokazala.

16. Naime, stranke su suglasno sudu navele da je predmetni plinomjer ugrađen 2011. godine dok su, međutim, suprotno navele da je tužitelj bio dužan isti zamijeniti protekom razdoblja od dvanaest (8+4) godina (tužitelj) odnosno osam godina (tužena), pozivajući se na odredbe Pravilnika o ovjernim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o umjernim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (NN 107/15, 82/17, 66/18, 133/20; tužitelj) odnosno Naredbe o ovjernim razdobljima za pojedina zakonita mjerila i načinu njihove primjene i o umjernim razdobljima za etalone koji se upotrebljavaju za ovjeravanje zakonitih mjerila (NN 47/05, 38/11, 74/14, 107/15; tužena) koje, međutim, odredbe prema stavu ovog suda ukazuju na suglasnost stranaka o vrsti predmetnog plinomjera, a postojanje spora isključivo o primjeni odredbe čl. II. st. 1. toč. 6.e navedene Naredbe (odnosno čl. 2. st. 1. toč. 2m navedenog Pravilnika) o produljenju ovjernog razdoblja. Kako, međutim, tužena nije izričito osporila osnovanost navoda tužitelja da se mjerna točnost predmetnog plinomjera prije isteka ovjernog razdoblja utvrdila metodom slučajnih uzoraka, a da je upravo tako utvrđena mjerna točnost plinomjera ugrađenih 2011. godine prema ocjeni suda jasno proizlazi iz sadržaja isprave koju mu je dostavio i predložio čitati tužitelj (list 48 i 49 spisa), sud je primjenom odredaba čl. II. st. 1. toč. 6.e prethodno navedene Naredbe koja je prema stavu suda za predmetni plinomjer i bila važeća, utvrdio da je ovjerno razdoblje od osam godina, prema stavu suda propisano kao razdoblje u kojem je tužitelj morao izvršiti provjeru ispravnosti predmetnog plinomjera, prije isteka osam godina od zadnje ovjere, uvažavajući odredbu čl. XI. iste naredbe, bilo produljeno za daljnje četiri godine pa tako sve do isteka 2023. godine i da stoga tužitelj nije propustio na vrijeme prekontrolirati ispravnost predmetnog plinomjera (isti je kao mjerilo zakonski neispravan kada mu je isteklo ovjerno razdoblje) odnosno da ga nije propustio zamijeniti prije veljače 2019. godine kada je tužena predmetni stan kupila.

17. Valja, međutim, još reći i da je stav ovog suda da je na tuženoj u ovom postupku i u slučaju utvrđenja propusta tužitelja da predmetni plinomjer prekontrolira do isteka 2019. godine bio teret dokazati činjenicu da je ovdje nesporno oštećenje plinomjera do tada već bilo nastalo, a kao dokaz postojanja uzročno posljedične veze između takvog propusta tužitelja i nastanka ovdje predmetne obveze tužene da zbog njega plati tužitelju naknadu, a da tužena ovu činjenicu sudu ničim nije dokazala kao i da ovdje predmetna obveza tužene prije njenog ispunjenja niti ne predstavlja štetu u smislu odredaba čl. 1046. ZOO-a dok u slučaju ispunjenja iste tužitelju tuženoj slijedom odredaba čl. 1045. ZOO-a pripada pravo tražiti naknadu iste od osobe koja je predmetni plinomjer oštetila.

18. Tužitelj je prema ocjeni suda iznos naknade koju mu je, kako je utvrđeno, tužena dužna platiti za neovlaštenu potrošnju plina, izračunao sukladno odredbama čl. 75. st. 3. i čl. 76. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava plina kao zbroj mjesečnih umnožaka "priključnog kapaciteta obračunskog mjernog mjesta iz energetske suglasnosti" i "primjenjive cijene" za vrijeme od jedne godine obzirom je naveo da početak neovlaštene potrošnje putem predmetnog plinomjera ne može utvrditi, a tužena to izričito nije osporila te obzirom iz sadržaja isprave koju mu je tužitelj dostavio i predložio čitati (list 47 spisa) prema ocjeni suda jasno proizlazi da je vršeći ovaj izračun tužitelj množio upravo priključni kapacitet (56 kWh/h) i prosječnu cijenu KWH u razdoblju od rujna 2019. do rujna 2020. dok je tužena prema ocjeni suda ovom izračunu samo paušalno prigovorila navevši da je ovaj način izračuna "nepravilan", a ne upirući jasno na nepravilnost koje od njegovih jasno propisanih sastavnica pa tako ničim nije dovela u pitanje niti da je tužitelj prethodno navedenu "primjenjivu cijenu" utvrdio sukladno odredbi čl. 76. st. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava plina niti po tužitelju utvrđen iznos priključnog kapaciteta predmetnog plinomjera koji, pak, jasno proizlazi iz sadržaja isprave koju je sudu tužitelj također dostavio (list 59 spisa).

19. Konačno valja reći i da utuženo potraživanje prema stavu ovog suda nije zastarjelo obzirom je riječ o potraživanju koje prema odredbama čl. 225. ZOO-a zastarijeva u roku od pet godina od dospijeća obveze tužena platiti ga tužitelju, a ta je obveza tužene prema stavu ovog suda dospjela 4. svibnja 2021. kada je dospio račun koji joj je tužitelj za plaćanje ove naknade izdao (list 45 spisa) sukladno odredbi čl. 75. st. 1. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava plina dok je tužitelj ovdje tužbu podnio 28. prosinca 2023. i tako prije isteka navedenog zastarnog roka. Ovo potraživanje prema stavu ovog suda nije potraživanje naknade za isporučeni plin niti potraživanje naknade štete obzirom visina istog ne predstavlja niti cijenu stvarno isporučenog plina niti stvarno nastale štete već iznos čiji je izračun, kako je prethodno obrazloženo, izričito određen podzakonskim aktom kao umnožak više propisanih faktora.

20. Slijedom svega navedenog osnovanim je ocijenjen zahtjev tužitelja da mu tužena na ime naknade za neovlaštenu potrošnju plina plati utužen iznos, a primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a i zakonske zatezne kamate na isti tekuće od 5. svibnja 2021. što je dan po dospijeću ove obveze tužene, kako je to prethodno utvrđeno, do isplate po zakonom propisanoj stopi pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Tužitelju slijedom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a obzirom je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka i to troška javnobilježničke nagrade za rješenje o ovrsi koja sukladno odredbama čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 151/05) iznosi 25,00 EUR i troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen ovršni i parnični trošak u iznosu od 78,09 EUR, a primjenom odredaba čl. 151. st. 3. ZPP-a i zatražene zakonske zatezne kamate koje na isti u skladu sa Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu teku od dana donošenja ove presude do isplate, po zakonom propisanoj stopi. Zahtjev tužene za naknadom ovršnog i parničnog troška ocijenjen je neosnovanim obzirom ista u ovom sporu nije uspjela. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 3. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o.

2. Tuženoj ŽE po punomoćniku