Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-188/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Vesne Britvec, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OV, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. i članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11), u vezi članka 51 KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-738/2024-40 od 10. ožujka 2025., o produljenju istražnog zatvora nakon donesene prvostupanjske presude, u sjednici održanoj 3. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog OV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljenom OV, nakon donošenja prvostupanjske presude zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelju iz članka 179.a KZ/11, u vezi sa člankom 51. KZ/11, produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje ZKP/08), određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kir-851/2024-7 od 11. listopada 2024., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kv-2376/2024-2 od 7. studenog 2024., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kov-830/2024-8 od 11. studenog 2024., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kž-621/2024-2 od 26. studenog 2024., produljen rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K- 738/2024-28 od 17. siječnja 2025., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kž-112/2025-2 od 5. veljače 2025. Na temelju odredbe članka 131. stavak 2. ZKP/08 odlučeno je da istražni zatvor po tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izvršavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08 te je okrivljeniku, temeljem odredbe članka 124. stavak 2. ZKP/08, u istražni zatvor uračunato vrijeme na koje mu je oduzeta sloboda od uhićenja 11. listopada 2024. u 11,15 h nadalje.

2. Okrivljeni pravovremenom žalbom, podnesenom po branitelju Deanu Radišiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca. pobija navedeno rješenje iz svih zakonskih razloga. U žalbi se navodi, u bitnom, da je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim, što prema navodima okrivljenog nije sporno, ali je sporno postoje li u konkretnom slučaju osobite okolnosti koje bi upućivale na to da bi okrivljeni mogao ponoviti kazneno djelo. Osim toga, prigovara se nerazmjeru između trajanja istražnog zatvora i kazne zatvora izrečene okrivljenom prema nepravomoćnoj presudi, upirući na odredbu članka 122. stavak 2. ZKP/08. Produženjem istražnog zatvora do okončanja postupka povodom žalbe protiv pobijanog rješenja nastupit će situacija u kojoj će okrivljeni u istražnom zatvoru provesti najmanje sedam mjeseci, što bi iznosilo ukupno polovicu kazne na koju je osuđen, a tada bi okrivljeni već imaopravo na uvjetni otpust, što sud prvog stupnja nije uzeo u obzir. Stoga predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i okrivljenom ukine istražni zatvor.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljeni u žalbi ne smatra spornom postojanje opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, a ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja u tom pogledu.

5. U odnosu na sporne posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 – postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, odnosno da će počiniti teže kazneno djelo, valja navesti da je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice u vezi naprijed navedene istražnozatvorske osnove, za što je dao jasne i valjane razloge, iz kojih proizlazi realna opasnost da bi okrivljeni mogao ponoviti kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ili počiniti novo, teže kazneno djelo, stoga što na njega, očigledno, nije djelovala pravomoćna osuda zbog ranije počinjenog kaznenog djela prijetnje i da se protiv okrivljenog vode još dva kaznena postupka od koji je jedno djelo – iznuda u pokušaju - s elementima nasilja, pa bez obzira što se ne radi o kaznenim djelima prema istoj žrtvi, ponašanje okrivljenog upućuje na to dosadašnje kažnjavanje nije utjecalo na njega u smislu odvraćanja od toga da čini nova kaznena djela. Navodi da okrivljeni i oštećena više ne komuniciraju, da su prekinuli vezu i da okrivljeni namjerava odseliti u inozemstvo gdje ga čeka posao, te da nema namjeru ni kontaktirati ni viđati oštećenu, ne utječu na pravilnost pobijane odluke, obzirom na to da je okrivljeni kazneno djelo prijetnje ostvario putem telekomunikacijskog uređaja, u vrijeme odvojenog života stranaka (zbog zaposlenja oštećenice u inozemstvu), dok počinjenje kojeg kaznenog djela s elementima nasilja prema oštećenoj nije isključeno iz razloga što oštećena dolazi povremeno u Republiku Hrvatsku zbog čega je moguć i neposredni kontakt okrivljenog i oštećene. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje iteracijske opasnosti i nakon donošenja prvostupanjske presude.

6. Nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj K-738/2024- 42 od 13. ožujka 2025. okrivljeni je proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Okrivljeni je u pravu kada tvrdi da se pri odlučivanju o istražnom zatvoru treba voditi računa o njegovom trajanju, posebno o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se može očekivati, a treba imati u vidu i odredbu članka 4. stavak 1. ZKP/08, kojim je propisano da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na tom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, kao i na odredbu stavka 2. istog članka, koja propisuje da sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme. U tom smislu ponašanje okrivljenog prema oštećenoj u duljem periodu, ozbiljnost prijetnji i izostanak preventivnog djelovanja ranije kaznene presude upućuje na to da se navedena opasnost od ponavljanja kaznenih djela ne može učinkovito otkloniti primjenom mjera opreza propisanih odredbom članka 98. stavak 1. i 2. ZKP/08, jer je okrivljeni s oštećenom kontaktirao ne samo putem njegovog (poznatog) mobilnog telefona, već i putem drugih, odnosno tuđih uređaja, tako da je okrivljenika potrebno lišiti bilo kakve mogućnosti korištenja sličnih uređaja, a zbog iskazane upornosti treba isključiti bilo kakvu mogućnost neposrednog kontakta okrivljenog s bivšom izvanbračnom partnericom

7. Produljenjem istražnog zatvora prema pobijanom rješenju nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti duljine istražnog zatvora i moguće/izrečene kazne zatvora, uzimajući u obzir najdulje moguće trajanje istražnog zatvora propisanog odredbom članka 133. stavak 1. točka 3. u vezi stavka 3. istog članka ZKP/08 i kazne zatvora izrečene nepravomoćnom presudom – godina i dva mjeseca, pri čemu pozivanje na mogućnost ispunjenja uvjeta za uvjetni otpust nakon polovine izdržane kazne nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, obzirom da prema odredbi članka 59. stavak 1. KZ/11 sud može uvjetno otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti novo kazneno djelo, te ako na to pristaje. To znači da ne postoji obveza uvjetnog otpusta nakon što osuđenik bude izdržao jednu polovinu kazne na koju je osuđen već samo mogućnost za to..

8. Slijedom iznijetog utvrđuje se da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenog, a kako nisu utvrđene ni povrede propisane odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić