Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8300/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VT, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23.; dalje: ZSPC) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: Pp-10853/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u točki II. izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), okrivljeni VT (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

- da je

II. iste prigode kao pod I. izreke presude upravljao navedenim vozilom prije isteka važenja pokusnih pločica s datumom isteka 1. rujna 2024.,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 239. stavka 8. ZSPC-a.

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj kao osnovane, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom VT za djelo iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, činjenično opisano u točki I. izreke pobijane presude, izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) uračunava vrijeme zadržavanja od 2. rujna 2024. u 7,15 do 2. rujna 2024. u 12,15 kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 14 (četrnaest) dana zatvora.

III U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, okrivljeni VT proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine. Također je istom presudom okrivljenik proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 239. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 30,00 eura.

1. Navedenom presudom je odlučeno da se privremeno oduzeto vozilo marke Yamaha, broj šasije [broj šasije], pokusnih reg. oznaka [registarska oznaka] vratiti okrivljeniku. Okrivljenik je dužan temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. PZ-a platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 26,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj, je podnio pravodobnu žalbu.

2. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnim sankcijama u odnosu na djelo prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a i u bitnome navodi da sud nije pravilno utvrdio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a olakotnih okolnosti nije našao. S obzirom na to tužitelj ističe da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja s čime pokazuje upornost i ustrajnost u kršenju prometne discipline, a dosadašnje kazne na njega nisu ostvarile svrhu kažnjavanja. Okrivljenik je priznao prekršaj i time pokazao da svjesno upravlja vozilom iako to ne bi smio, zbog čega svega je izrečena kazna preblaga, stoga tužitelj predlaže da se okrivljeniku za taj prekršaj izrekne bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 60 dana, da se izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima A kategorije i da se trajno oduzme motorno vozilo Yamaha, broja šasije: [broj šasije].

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. No, ovaj je Sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a, budući da djelo prekršaja iz članka 239. stavka 8. ZSPC-a za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u točki II. izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

3. Člankom 239. stavkom 8. ZSPC-a propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji u prometu na cesti upravlja vozilom poslije isteka važenja pokusnih pločica te ako kod sebe nema važeću potvrdu o upotrebi pokusnih pločica.

4. Slijedom navedenog, iz činjeničnog opisa u točki II. izreke pobijane presude ne proizlaze bitna obilježja prekršaja iz članka 239. stavka 8. ZSPC-a jer je u istome navedeno da je okrivljenik upravljao vozilom prije isteka važenja pokusnih pločica s datumom isteka 1. rujna 2024.

5. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

6. Slijedom navedenog, navedeno djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj Sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove presude u točki I.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

6. No, ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe tužitelja na odluku o kazni za taj prekršaj, ovaj je Sud mišljenja da isti osnovano ističe da se kaznom zatvora od 10 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo isto ili slično djelo u roku od 1 godine, neće ispuniti svrha kažnjavanja budući da je okrivljenik recidivist u činjenju istih prekršaja, a što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa od 2. rujna 2024., klasa: 740-04/24-02/110229.

7. U pravu je tužitelj kada ističe da se radi o jednim od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je već ranije osuđivana za upravljanje vozilom bez stjecanja prava na upravljanje. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju te neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da će se izrečenom kaznom uz primjenu uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja i da je ista primjerena stupnju krivnje i opasnosti prekršaja, budući da je okrivljenik svojim ponašanjem demonstrirao da dosadašnje blaže kazne na njega nisu ostvarile učinak niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu te preinačiti odluku o kazni na način da se ovom presudom okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izriče bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem u trajanju od 1 dan. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene uvjetne osude u odnosu na prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a u tom slučaju ne bi mogla postići.

7. Ispitujući presudu u povodu navoda žalbe o nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima A kategorije, ovaj Sud je mišljenja da pravilno prvostupanjski sud istu nije izrekao, imajući na umu da je okrivljenik osoba koja nema vozačku dozvolu i po samom zakonu ne smije upravljati motornim vozilima. Stoga ovaj Sud smatra da će izrečena bezuvjetna kazna zatvora na okrivljenika ostvariti svrhu kažnjavanja i istoga odvratiti da u budućnosti ponovno čini prometne prekršaje i samim time otkloniti opasnost i uvjete koji bi omogućavali ili poticali okrivljenika da ponovno upravlja motornim vozilima u prometu bez vozačke dozvole.

8. Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju oduzetog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izricane novčane kazne, koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno kazna bezuvjetnog zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stoga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a, zbog čega je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.

9. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.