Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-326/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 kao pravni slijednik Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, kao pravni slijednik Sberbank d.d. Zagreb, a on kao pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-731/2019 od 18. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 03. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-731/2019 od 18. srpnja 2023. u točkama I) i IV) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. [broj kredita] zaključenog između stranaka, te da kao takav ne proizvodi pravni učinak, uz isplatu iznosa od 29.713,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos.

2. Nadalje toč. II) izreke pobijane presude prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2.1. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega da tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 25.09.2007. kao i promjenjivom tečaju CHF nakon 25.09.2007., dok je toč. III) izreke obvezan tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 1.047,60 eura, te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 6.012,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos, a toč. IV) izreke je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.393,71 eura ( 10.494,63 kn ) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Protiv toč. I) i IV) izreke citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti glavni tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je donošenjem pobijene odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka sadrži razloge koji su u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima u spisu, pa da se ne može ispitati. Navodi da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu br. [broj kredita] o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, da se radi o bitnim sastojcima ugovora u smislu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima, pa da bez njih ugovor ne može opstati. Stoga da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti sve ono što je primio na temelju predmetnog ugovora kao ništetnog pravnog posla.

5. Odgovor na žalbu nije podnijet.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnost u cijelosti Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 25.09.2007. uz restitucijski zahtjev na povrat svih plaćenih iznosa temeljem predmetnog ugovora u iznosu od 29.713,82 eura.

8. Također predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od 25.09.2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz restitucijski zahtjev na povrat novčane razlike nastale primjenom navedenih ugovornih odredbi.

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da su stranka 25.09.2007. zaključile predmetni Ugovor o kreditu br. [broj kredita] kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos u kunskoj protuvrijednosti od 31.883,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren s rokom otplate od 84 mjeseca, u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja,

- da je u čl. 4. ugovora ugovorena godišnja kamatna stopa koja da na dan sklapanja ugovora iznosi 5,30% time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke,

- da je tužiteljica kredit podignula u svrhu kupnje osobnog automobila, slijedom čega da ista ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao radi realizacije namjenskog kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju, njenoj obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti,

- da prema Nalazu i mišljenju vještaka financijske struke iznos ukupnih uplata iznosi 29.713,82 eura, dok da iznos pretplate po osnovu razlike anuiteta uslijed promjene kamatne stope iznosi 1.047,60 eura, a s osnova promjene tečaja valute CHF da iznosi 6.012,68 eura

- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača ( koja je potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda pod posl. br. Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te odlukom VS RH pod posl. br. Rev- 2221/18 ) odlučeno da su nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čije je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora,

- da je sud vezan za utvrđenja iz tog kolektivnog spora.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača ( NN 79/07 i 125/07, dalje ZZP/07 ) i Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) utvrđuje da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF nepoštene što ih čini ništetnima, međutim da ništavost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost.

11. Stoga prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija glavni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti u cijelosti predmetnog Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 25.09.2007. i povrat svih plaćenih iznosa, dok prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz obvezu tuženika da isplati tužiteljici zatražene novčane iznose primljene primjenom navedenih ugovornih odredbi. Odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. U ovoj žalbenoj fazi sporna je ništetnost cijelog ugovora o kreditu, obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer tužiteljica ustraje u tvrdnji da su navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci bez kojih ugovor ne može opstati.

15. Dakle, sporno je da li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti.

16. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Nadalje prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

18. Prema odredbi čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

19. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici ugovoreni iznos kredita u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, dok je visina anuiteta ovisila o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

20. Kada obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Odredba čl. 22. ZOO, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

21. U ovoj je pravnoj stvari, načelno dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, utvrđena ništetnom na temelju posebne odredbe i to odredbe čl. 96. i 102. ZZP/07, međutim unatoč ništetnosti navedene ugovorne odredbe i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti.

22. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. ZOO u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka, stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

23. Stoga predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 21. ZOO i čl. 22. ZOO u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO, te čl. 324. st. 2. ZOO, kada je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu ocijenio neosnovanim.

24. Suprotno žalbenim navodima, ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (FĐ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207). Stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi tužiteljice u vezi s tumačenjem navedene odluke Suda EU prema kojem je Sud izrazio stajalište da je odredba o tečajnom riziku, valuti CHF, glavni predmet ugovora i kako održavanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer se radi o bitnom sastojku ugovora. To stoga što je presudom C-118/17, jasno i bez ograde, odlučeno, među ostalim, da čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

25. Navedeno znači da su u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala.

26. Isto tako nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuje prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe. Tako je u presudi Suda EU broj C-932/19 ( ECLI:EU:C:2021:673, JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt., od 24. travnja 2020.) odlučeno da čak ni nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuje poništenje (utvrđenje ništetnim) ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije, ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje (ništetnost) ugovora bilo povoljnije za potrošače.

27. Slijedom navedenog, a primjenom mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske unije, ovaj sud ocjenjuje da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale.

28. Valja istaknuti da bi eventualnim utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu došlo do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja jer je zaključenje ugovora o kreditu s valjanim odredbama upravo u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, u kojem bi smislu utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno općem pravnom načelu „pacta sund servanda“ i dovelo bi do narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, kao i do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti. U odnosu na obje stranke predmetni je ugovor ispunjen u granicama njegove valjanosti, dok je tužiteljici u dijelu u kojem su ugovorne odredbe utvrđene ništetnima zbog nepoštenosti dosuđena isplata preplaćenih iznosa.

29. Slijedom navedenog u konkretnom je slučaju na način primjeren za uspostavljanje kompromisa i ravnoteže između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnog natjecanja, s druge strane, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače stranke ugovora, a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.

30. Stoga predmetni ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Ovakav je stav zauzeo i Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev-274/24, Rev-820/23 i Rev-259/22.

31. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

32. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

33. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama II) i III) izreke.

U Rijeci, 03. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec