Poslovni broj Gž Ob-24/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Županja, OIB: 52966791065, zastupanog po v. d. voditelja RB, dipl. iur., univ. spec. iur., protiv protustranke GB iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Kršul, odvjetnici iz Vukovara, uz sudjelovanje maloljetne djece SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici JB, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbama predlagatelja i Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru izjavljenima protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob- 218/2023-18 od 16. siječnja 2025. godine, dana 03. travnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe predlagatelja ukida se rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-218/2023-18 od 16. siječnja 2025. godine u točki I. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz istovremeni ispravak tog rješenja u pogledu dana donošenja te odluke naznačenog ispod točke 29. obrazloženja, tako da umjesto riječi „U Vukovaru, 16. siječnja 2024.“ treba pisati „U Vukovaru, 16. siječnja 2025.“

II Uvaženjem žalbe Republike Hrvatske ukida se rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-218/2023-18 od 16. siječnja 2025. godine u točki II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je prijedlog predlagatelja radi lišenja protustranke prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetne SB, PB i NB, sve pobliže naznačeno u izreci.

2. U točki II. izreke naloženo je Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana naknadi protustranci trošak postupka u iznosu od 500,00 eura.

3. U točki III. izreke odbijena je protustranka s troškom preko dosuđenog iznosa.

4. Protiv tog rješenja pravovremene žalbe podnose predlagatelj i Republika Hrvatska.

5. Predlagatelj sadržajem žalbe pobija rješenje u točki I. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku teksta: OBZ), te predlaže da se naznačeno rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

6. Republika Hrvatska gornje rješenje pobija u točki II. izreke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 346. OBZ-a, te predlaže da se navedeni dio rješenja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe su osnovane.

9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te iskaza protustranke i svjedokinje ČB, utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev predlagatelja radi lišenja protustranke prava na roditeljsku skrb u odnosu na njegovu maloljetnu djecu SB, PB i NB.

10. U vezi toga utvrđuje da je protustranka procesuiran i nepravomoćno osuđen zbog obiteljskog nasilja prema supruzi ČB i maloljetnoj djeci SB, PB i NB, u razdoblju od kolovoza 2020. godine do 09. veljače 2022. godine, te da se isti nije pridržavao mjera i uputa od strane predlagatelja, a da je ponašanje protustranke izazvala dugogodišnja ovisnost o alkoholu koji je bio okidač takvog njegovog lošeg ponašanja, što je dovelo do ugroženosti njegove djece i supruge u uvjetima kada je protustranka živio u istom kućanstvu sa bivšom suprugom i djecom.

11. Nadalje utvrđuje kako iz nalaza i mišljenja psihologa proizlazi da protustranka nema uvida u vlastito ponašanje, te je umjesto toga usmjeren na ponašanje bivše supruge, pri čemu sebe predstavlja u izrazito pozitivnom svjetlu, ne priznajući moguće propuste i pogreške u odnosu prema bivšoj supruzi i mlt. djeci, pri čemu je isti savjetovan o preuzimanju odgovornosti za vlastito ponašanje, promišljanje i iskazivanje socijalno prihvatljivih ponašanja, te stavljanja dobrobiti djece na prvo mjesto, pa je mišljenje psihologa da bi majci trebalo dodijeliti samostalnu skrb nad djecom, a protustranci oduzeti pravo na susrete i druženja, sve dok ne usvoji primjerenije načine ponašanja i odnosa prema maloljetnoj djeci.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje kako je socijalnom anamnezom predlagatelja utvrđeno da majka ČB dobro skrbi o djeci SB, PB i NB, koji žive u primjerenim i održavanim stambenim uvjetima, te imaju podršku i potporu obitelji, a da se protustranka neprimjereno ponašao vezano za konzumaciju alkohola i nasilničko ponašanje prema supruzi i maloljetnoj djeci, te da isti nije uključen u skrb i brigu o djeci, niti je pokazao spremnost preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje, te osvijestiti svoje pogreške, kao niti zatražiti potrebnu pomoć, pri čemu je protustranci izrečena mjera opreza zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u odnosu na ČB i djecu SB, PB i NB, te su u tijeku i postupci radi kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona zbog povrede djetetovih prava na štetu djece SB, PB i NB, kao i kaznenog djela prijetnje iz članka 39. stavak 3. Kaznenog zakona i nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona počinjenih na štetu ČB.

12.1. Nadalje utvrđuje kako iz spomenute socijalne anamneze proizlazi da protustranka do sada nije poštovao mjere, odluke i upute Centra za socijalnu skrb, te da je zloupotrebljavao i grubo kršio svoju roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, pa da bi istog trebalo lišiti prava na roditeljsku skrb, a da bi se takva odluka s vremenom mogla promijeniti ukoliko se protustranka može liječiti od alkoholizma, te u tom smislu priložiti odgovarajući dokaz (bolničko liječenje, nastavak tretmana kroz redovne kontrole kod nadležnog psihijatra, kao i upućivanje u lokalni KLA) i ukoliko uspostavi odgovarajući stil života koji pruža stabilnost i sigurnost djeci, pri čemu je utvrđeno da se protustranka tek preselio u novi stan i novu okolinu, te planira i preseljenje u drugu državu i zajednički život s novom partnericom.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da je posebna skrbnica maloljetne djece izvršila razgovor s djecom, te da je maloljetni PB koji ima 14 godina naveo da živi s majkom i bakom, te da se sjeća nasilničkog ponašanja oca prema majci i osuđuje takvo ponašanje kao loše i nedozvoljeno, ali da se protivi da se njegov otac liši prava na roditeljsku skrb, jer želi da i on sudjeluje u njegovom životu i misli da je isto nepotrebno iz razloga što je otac odselio i maknuo se iz njihovog kućanstva i više nema opasnosti i potrebe za tim, jer da ih on više ne ugrožava svojim nasilnim i neprimjerenim ponašanjem, pri čemu je iskazao da se s ocem čuje jednom tjedno telefonom i da je isti bio u [adresa], pa su se vidjeli kada je bilo nevrijeme. Što se tiče maloljetnog SB koji ima 16 godina, isti da je naveo da se s ocem telefonski čuje kada i brat PB, te da se slaže da se otac liši prava na roditeljsku skrb, jer je radio loše stvari majci i njima, ali da se sada oca ne boji kada nije s njima i da ga želi vidjeti kada dođe u [adresa] kod bake i djeda, gdje misli da je sigurno okruženje. U odnosu na maloljetnu NB koja ima 8 godina utvrđuje da je ista zatvorena i uplašena događajima koji su bili u obitelji, te da uopće ne želi pričati o ničemu iz razdoblja života s ocem, a da ista gleda u pod i uplašeno pogledava u posebnu skrbnicu sa strahom i suzama u očima, te da je jedino što je NB nedvosmisleno verbalizirala vezano uz oca strah i da nikako ne želi viđanje s istime.

14. Sud prvog stupnja utvrđuje da su se kod protustranke u međuvremenu promijenile okolnosti, jer da se isti odselio u drugu državu, te je zasnovao radni odnos u Njemačkoj, plaća uzdržavanje za djecu i tvrdi da godinu i pol dana ne konzumira alkohol i da mu nedostaju djeca, kao i on njima, a da su maloljetni PB i SB putem posebne skrbnice izjavili da se ne boje oca i da s njime žele ostvarivati osobne odnose, pa utvrđuje da u takvoj situaciji ne bi bilo u interesu djece donošenje odluke o lišenju protustranke prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetne SB, PB i NB, jer da je isti uspostavio drugačiji stil života kojim više ne ugrožava stabilnost i sigurnost djece, koja žele njegovu prisutnost u svojem životu, pa da predložena mjera više nije u skladu s dobrobiti djece, niti u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj 12/92, u nastavku teksta: Konvencija).

15. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 171., 172. i 314. OBZ-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

16. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi članka 154. ZPP-a, kao i na odredbi članka 32. stavak 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ br. 59/23), pri čemu utvrđuje da je predlagatelj državno tijelo, pa utvrđuje da njegov trošak postupka snosi Republika Hrvatska.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 346. OBZ-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

18. Na navode predlagatelja da sud prvog stupnja nije na prijedlog posebne skrbnice djece saslušao ili zatražio pismeno očitovanje djelatnika Područnog ureda s obzirom na izražena mišljenja djece, čime indirektno ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, valja odgovoriti da se ne radi o dokaznom prijedlogu kojeg je tijekom postupka isticao predlagatelj, pa neprovođenjem tog dokaza istome nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

19. Međutim, osnovano predlagatelj ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, zbog čega se u ovoj fazi postupka ne može prihvatiti niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

20. Naime, odredbom članka 3. točka 1. Konvencije propisano je da se u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, pri čemu je odredbom članka 9. točka 1. Konvencije propisano da će države stranke osigurat da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta. Takva odluka može biti naročito potrebna u posebnim slučajevima, kao što su zloporaba roditeljskog položaja ili zanemarivanje djeteta, ili pak kad roditelji žive odvojeno, a mora se donijeti odluka o mjestu djetetova prebivališta, dok je u točki 3. istog članka Konvencije određeno da će države stranke poštivat pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit.

20.1. U vezi toga odredbom članka 170. OBZ-a propisano je da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.

20.2. Nadalje, člankom 171. točka 2. i 3. OBZ-a određeno je da osim u slučaju iz članka 170. ovoga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, te ako na temelju izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Hrvatski zavod za socijalni rad ili sud.

21. Dakle, iz navedenog proizlazi da je prilikom odlučivanja o prijedlogu za lišenje roditelja prava na roditeljsku skrb prije svega potrebno voditi računa o zaštiti djetetovih najboljih interesa, što je temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta, pa je odluku o takvom prijedlogu potrebno donijeti brižljivo cijeneći i vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja.

22. U vezi toga ne može se za sada prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da predložena mjera lišenja protustranke prava na roditeljsku skrb njegove maloljetne djece SB, PB i NB ne bi bila u skladu s dobrobiti djece, odnosno da bi bila protivna odredbi članka 3. Konvencije, jer da bi se u međuvremenu promijenile okolnosti na strani protustranke.

22.1. Naime, sud prvog stupnja propustio je u tom pogledu cijeniti sve provedene dokaze, a ne samo iskaz protustranke i izjave njegove maloljetne djece, za koje je logično da imaju emotivni odnos s ocem, ali je pri tome njihovo mišljenje trebalo cijeniti u skladu s njihovom dobi i zrelošću, kako je propisano odredbom članka 86. stavak 2. OBZ-a.

22.2. Osim toga, prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio da je protustranka nepravomoćno osuđen zbog obiteljskog nasilja prema supruzi ČB i maloljetnoj djeci SB, PB i NB, u razdoblju od kolovoza 2020. godine do 09. veljače 2022. godine, jer je isti presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pp J-231/2020-7 od 10. lipnja 2020. godine, koja je postala pravomoćna dana 19. lipnja 2020. godine, a izvršna dana 19. srpnja 2020. godine (list 70-76 spisa), te koju je sud prvog stupnja propustio cijeniti zajedno sa ostalom dokumentacijom iz spisa, pravomoćno proglašen krivim za počinjenje nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17 i 126/19, u nastavku teksta: ZZNS) na štetu djece, pri čemu je istome tom odlukom između ostalog izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, u odnosu na oštećene ČB (njegovu bivšu suprugu), te maloljetnu djecu SB, PB i NB, i to na udaljenosti manjoj od 50 metara od oštećenih i od obiteljske kuće u [adresa], a protustranci je izrečena i zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola dok za to postoji potreba, ali najduže u trajanju od 3 mjeseca, u vezi čega iz dopisa Opće Županijske bolnice Vinkovci, Odjela psihijatrije od 29. kolovoza 2020. godine (list 78 spisa) proizlazi da se protustranka nije javila na liječenje u vezi određene mjere obveznog liječenja od ovisnosti, a koji dopis prvostupanjski sud također nije cijenio prilikom donošenja pobijane odluke, kao niti opetovana mišljenja stručnog tima predlagatelja od 23. siječnja 2023. godine (list 54 i 55 spisa) i od 15. ožujka 2023. godine (list 80 i 81 spisa), koja su sačinjena u skladu s odredbom članka 172. stavak 2. OBZ-a.

23. Stoga je uvaženjem žalbe predlagatelja i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 346. tog Zakona, valjalo ukinuti pobijano rješenje u točki I. izreke, te vratiti predmet u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz istovremeni ispravak naznačenog dijela tog rješenja, u skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZPP-a, jer je zbog očite omaške u pisanju pogrešno navedeno da je pobijana odluka donesena dana 16. siječnja 2024. godine.

24. Posljedično tome, valjalo je uvaženjem žalbe Republike Hrvatske i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s potonjom odredbom OBZ-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijanog rješenja, jer odluka o istima ovisi o ishodu predmetnog postupka.

24.1. Pri tome okolnost da Republika Hrvatska nije sudionik predmetnog izvanparničnog postupka ne znači da ista ne bi mogla biti obvezana na naknadu troškova tog postupka, a to stoga jer je odredbom članka 366. stavak 5. OBZ-a propisano da se kad zavod za socijalni rad sudjeluje u postupku kao stranka, kao što je slučaj u predmetnom postupku (članak 486. stavak 5. OBZ-a), na naknadu troškova postupka i njegove dužnosti snošenja troškova u postupku pred sudom primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak koji se odnosi na državnog odvjetnika, u vezi čega je odredbom članka 154.a ZPP-a propisano da se u postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje državno tijelo nastupa kao stranka, odluka o troškovima postupka donosi u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske, pa su u tom pogledu neosnovani svi oni žalbeni navodi Republike Hrvatske kojima osporava mogućnost da ista snosi troškove predmetnog postupka, jer i predlagatelj u širem smislu predstavlja državno tijelo, pri čemu je za primjenu odredbe članka 154.a ZPP- a neodlučno to što isti ima pravnu osobnost.

25. U nastavku postupka sud prvog stupnja će na temelju ponovne ocjene svih provedenih dokaza, a postupajući pri tome na način propisan odredbom članka 8. ZPP- a, ponovno odlučiti o predmetnom prijedlogu radi lišenja protustranke prava na roditeljsku skrb, a u slučaju da utvrdi taj prijedlog osnovanim, voditi će računa i o eventualnoj primjeni odredbe članka 174. stavak 1. OBZ-a, pri čemu će odlučiti i o zahtjevima za naknadu troškova postupka.

26. Rješenje suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 03. travnja 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat