Broj: IU-102/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudac Davorka Kučana predsjednik vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv osuđene VZ zbog prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 10. i stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe osuđene VZ, podnijete protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 15. listopada 2024., broj: Pp Prz-74/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba osuđene VZ kao neosnovana.
Obrazloženje:
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Zadru od 15. listopada 2024., broj: Pp Prz-74/2024, na temelju članka 215. stavka 6. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) odbačen je zahtjev za obnovu postupka osuđene VZ .
2. Protiv tog rješenja osuđena VZ je pravodobno podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga jer rješenje nema obrazloženje i nema uporište u zakonskim normama.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući o žalbi osuđenice, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka, te da predloženi dokaz nije prikladan da se na temelju njega dopusti obnova postupka.
5. Žaliteljica ističe kako sud ne može odbaciti zahtjev ako je podnesen u roku i da je jedino mogao odbiti zahtjev čime su povrijeđene odredbe prekršajnog postupka.
5.1. Suprotno tim žalbenim navodima, člankom 215. stavkom 6. Prekršajnog zakona jasno je propisano u kojem će slučaju sud odbaciti zahtjev za obnovu prekršajnog postupka, a koji uključuje i razlog zbog kojeg je prvostupanjski sud odbacio zahtjev osuđenice.
6. Osuđenica u zahtjevu za obnovu paušalno ističe kako je u predmetu nastupila zastara vođenja postupka. Nadalje, navodi kako se sud u svojem obrazloženju nije rukovodio činjenicama jer ih nije niti utvrdio već isključivo kalkulacijama i pretpostavkama i kako nije proveo nijedan dokaz u postupku. Odluku je donio na temelju obrasca – obavijesti o počinjenju prekršaja na koju je odgovorila okrivljenica kao odvjetnica VZ dok presuda glasi na fizičku osobu, a ne odgovornu osobu. Dvojbeno je to što je prvostupanjski sud presudu donio, a da nije proveo predložene dokaze.
6.1. Osuđenica je dakle, zahtjev za obnovu postupka podnijela kako to proizlazi iz sadržaja istog zbog povrede zakona i stoga jer je nezadovoljna utvrđenim činjeničnim stanjem, protivno članku 214. Prekršajnog zakona kojim su taksativno navedeni razlozi zbog kojih se zahtjev za obnovu može podnijeti.
6.2. Kada žaliteljica ističe kako činjenični opis djela koji se okrivljenici stavlja na teret nije u skladu sa odredbama Zakona na koji se sud poziva i da sud ne smije pisati izreku suprotno od sadržaja obaveznog prekršajnog naloga jer time prekoračuje „tužbeni zahtjev tužitelja“, istima aludira na bitnu povredu postupka, odnosno povredu zakona, koja se povreda ne može otklanjati obnovom postupka, nego samo drugim izvanrednim pravnim lijekom.
6.3. Žaliteljica ističe kako se sud u svojem obrazloženju nije rukovodio činjenicama jer ih nije niti utvrdio već isključivo kalkulacijama i pretpostavkama i kako nije proveo nijedan dokaz u postupku, ali u svojem zahtjevu za obnovu postupka nije predložila nijednu novu činjenicu i nijedan novi dokaz, već je navela da ima svjedoka ne navodeći njegovo ime niti adresu niti okolnosti na koje bi svjedočio, a naročito nije navela zašto bi to bio novi dokaz koji bi bio prikladan da se na temelju istog dopusti obnova postupka.
7. Pavilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda kojim je odbacio zahtjev za obnovu postupka jer se obnova postupka ne može podnijeti zbog ponovne ocjene činjeničnog materijala koji je bio predmetom ocjene prvostupanjskog postupka.
7.1. Dokaz na temelju kojeg bi se dopustila obnova bi trebao biti novi, dakle onaj koji već nije korišten u postupku i trebao bi biti takve kvalitete da sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prouzroči oslobođenje ili osudu po blažem propisu.
7.2. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda kako navođenjem da ima svjedoka osuđena nije predložila novi dokaz koji bi očito bio prikladan da se na temelju njega dopusti obnova, te je pravilno i zakonito zahtjev osuđenice odbacio.
8. Ovaj sud smatra kako osuđenica u zahtjevu uopće nije navela po kojoj zakonskoj osnovi traži obnovu i kojim dokazima potkrepljuje činjenice na kojima se zahtjev temelji, a veći dio njezinog zahtjeva se odnosi na isticanje bitnih povreda i pogrešne primjene zakona zbog čega se obnova postupka ne može podnijeti.
8.1. Slijedom navedenoga ovaj sud je odbio žalbu osuđenice na temelju članka 211. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona kao u izreci rješenja .
U Zagrebu, 3. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Davorko Kučan, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, osuđenicu i tužitelja.
