REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-5101/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dijana Malobabić Lonjak, odvjetnik, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 koga zastupa punomoćnik Marija Radelja, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 3. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-354/2008, kreditna partija broj 53003714 od dana 23. lipnja 2008. zaključenog između tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, kao kreditora, a koji je bio solmniziran od javnog bilježnika Željka Horvat Pernar, dana 24. lipnja 2008. godine pod brojem OV- 7806/2008, a koja u članku 2. glasi: "... u kunskoj protuvrijednosti... prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita....", u članku 3. st. 2. glasi: "... a naplaćuje u kunama po važećem Hypo Alpe-Adria-Bank d.d....", u članku 4. st. 2. :"... u kunskoj protuvrijednosti…. obračunatih po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.", u članku 6. glasi: "… Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta." i koja u čl. 8 glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.."

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike više plaćenog između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, isplati iznos od 245,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 1,57 eura od 1.1.2009. do isplate,

- 1,59 eura od 1.2.2009. do isplate,

- 1,60 eura od 1.3.2009. do isplate,

- 1,58 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 4,05 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 3,97 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 3,92 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 3,93 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 3,96 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 3,96 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 3,93 eura od 1.11.2009. do isplate,

- 3,98 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 4,03 eura od 1.1.2010. do isplate,

- 4,09 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 4,08 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 4,16 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 4,14 eura od 1.5.2010. do isplate,

- 4,18 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 4,45 eura od 2.7.2010. do isplate,

- 4,39 eura od 1.8.2010. do isplate,

- 4,56 eura od 4.9.2010. do isplate,

- 4,50 eura od 5.10.2010. do isplate,

- 4,41 eura od 1.11.2010. do isplate,

- 4,61 eura od 4.12.2010. do isplate,

- 4,86 eura od 8.1.2011. do isplate,

- 4,68 eura od 8.2.2011. do isplate,

- 4,75 eura od 8.3.2011. do isplate,

- 4,67 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 4,69 eura od 1.5.2011. do isplate,

- 5,03 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 5,06 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 5,35 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 5,20 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 5,04 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 5,02 eura od 1.11.2011. do isplate,

- 5,01 eura od 1.12.2011. do isplate,

- 5,09 eura od 1.1.2012. do isplate,

- 5,15 eura od 1.2.2012. do isplate,

- 5,16 eura od 1.3.2012. do isplate,

- 5,12 eura od 1.4.2012. do isplate,

- 5,15 eura od 1.5.2012. do isplate,

- 5,17 eura od 1.6.2012. do isplate,

- 5,13 eura od 1.7.2012. do isplate,

- 5,14 eura od 1.8.2012. do isplate,

- 5,12 eura od 1.9.2012. do isplate,

- 5,06 eura od 1.10.2012. do isplate,

- 5,12 eura od 1.11.2012. do isplate,

- 5,15 eura od 1.12.2012. do isplate,

- 5,13 eura od 1.1.2013. do isplate,

- 5,01 eura od 1.2.2013. do isplate,

- 5,11 eura od 1.3.2013. do isplate,

- 5,12 eura od 1.4.2013. do isplate,

- 5,08 eura od 1.5.2013. do isplate,

- 4,96 eura od 1.6.2013. do isplate,

- 4,88 eura od 1.7.2013. do isplate,

sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike više plaćenog tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan isplate kredita isplati iznos od 3.246,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 1,19 eura od 1.10.2008. do isplate,

- 18,79 eura od 1.11.2008. do isplate,

- 7,00 eura od 1.12.2008. do isplate,

- 21,98 eura od 1.1.2009. do isplate,

- 24,29 eura od 1.2.2009. do isplate,

- 25,33 eura od 1.3.2009. do isplate,

- 22,46 eura od .4.2009. do isplate,

- 23,01 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 18,62 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 15,39 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 16,25 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 17,95 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 17,80 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 16,08 eura od 1.11.2009. do isplate,

- 19,31 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 21,90 eura od 1.1.2010. do isplate,

- 25,58 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 24,74 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 29,74 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 28,79 eura od 1.5.2010. do isplate,

- 30,64 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 46,63 eura od 2.7.2010. do isplate,

- 43,34 eura od 1.8.2010. do isplate,

- 53,40 eura od 4.9.2010. do isplate,

- 49,92 eura od 5.10.2010. do isplate,

- 44,33 eura od 1.11.2010. do isplate,

- 56,12 eura od 4.12.2010. do isplate,

- 71,13 eura od 8.1.2011. do isplate,

- 60,51 eura od 8.2.2011. do isplate,

- 64,59 eura od 8.3.2011. do isplate,

- 59,85 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 60,71 eura od 1.5.2011. do isplate,

- 80,79 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 82,75 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 99,52 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 90,91 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 81,47 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 80,46 eura od 1.11.2011. do isplate,

- 79,73 eura od 1.12.2011. do isplate,

- 84,23 eura od 1.1.2012. do isplate,

- 88,16 eura od 1.2.2012. do isplate,

- 88,68 eura od 1.3.2012. do isplate,

- 85,97 eura od 1.4.2012. do isplate,

- 87,80 eura od 1.5.2012. do isplate,

- 89,05 eura od 1.6.2012. do isplate,

- 86,95 eura od 1.7.2012. do isplate,

- 87,50 eura od 1.8.2012. do isplate,

- 85,92 eura od 1.9.2012. do isplate,

- 82,55 eura od 1.10.2012. do isplate,

- 86,19 eura od 1.11.2012. do isplate,

- 87,94 eura od 1.12.2012. do isplate,

- 86,67 eura od 1.1.2013. do isplate,

- 79,80 eura od 1.2.2013. do isplate,

- 85,63 eura od 1.3.2013. do isplate,

- 86,14 eura od 1.4.2013. do isplate,

- 83,86 eura od 1.5.2013. do isplate,

- 76,74 eura od 1.6.2013. do isplate,

- 76,48 eura od 1.7.2013. do isplate,

sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.538,06 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-2092/2024 od 18. srpnja 2024. ukinuta je presuda ovog suda broj P-6911/2019 od 10. svibnja 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku ovaj sud je trebao provesti dokaz saslušanjem tuženikovog zaposlenika SN.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio dana 23. lipnja 2008. Ugovor o kreditu br. 016-354/2008 kreditna partija broj 53003714 u iznosu od 18.543 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 6,50% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržani u tom ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj:Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Revt-249/2014 i presuda Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/2017, presuda VSRH Rev 2245/2017 od 30. ožujka 2018. pa kako je tuženik u obvezi da mu vrati sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), predlaže da sud donese presudu u kojoj će temeljem stečenog bez osnove zbog ništetnih i bez pravnog učinka odredbi spornog ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezanih uz valutu švicarski franak te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, utvrditi ništetnim odredbe opisane u točki I i III izreke presude i naložiti tuženiku da tužitelji isplati iznos od 245,85 eura po osnovu promjenjive kamatne stope, a temeljem preplate po osnovu ništetne valutne klauzule u CHF iznos od 3.246,82 eura sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa od dospijeća do isplate, pobliže opisano u zahtjevu tužitelja od 22. ožujka 2023. i izreci presude pod II i III, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tuženim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu s ponudom za kredit AC Đačić (list 12 do 20 spisa), izvod po kreditu (list 21 i 23 spisa), otplatni plan (list 22 i 28 do 29 spisa), promet po kreditu (list 24 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 25 i 27 spisa), metodologija promjene kamatnih stope u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama tuženika (list 41 spisa), bilten tuženika (list 76 do 85 spisa), specifikacija uplata (list 106 spisa), nalozi za uplatu (list 271 do 288 spisa), informacija o provedenom plaćanju (list 289 do 291 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 296 do 303 i 322 do 328 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 337), rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž-2092/2024 (list 371 – 384 spisa).

5. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog postupka.

6. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uređen u podnesku od 22. ožujka 2023. u cijelosti osnovan.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i Hypo Alpe Adria bank d.d., kao kreditora zaključen dana 23. lipnja 2008. Ugovor o kreditu broj 016-354/2008 s namjenom kupnje automobila, u iznosu 18.543 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 6,50 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu 362,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,

-da je javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba dana 5. svibnja 2008. pod brojem OV-8827/2008 potvrdio da su tužitelj i punomoćnik kreditora gore navedeni ugovor podnijeli na potvrdu te da im je isprava pročitana i upozoreni su da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

8. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja a vezano uz okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora koji je naveo da su ga iz auto kuće uputili na tuženika te da su mu predložili kredit u CHF ili eurima te se odlučio za CHF jer je smatrao da je povoljniji time da mu nitko od službenika nije protumačio valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, Ugovor je pročitao, znao je visinu rate te je Ugovor potpisao kod javnog bilježnika. O bilo kojoj odredbi Ugovora nije moga pregovarati kod tuženika.

10. Punomoćnik tuženika je u podnesku od 18. rujna 2024. godine odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka zaposlenika tuženika SN.

11. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz naprijed navedene parnice, nije izvodio dokaz saslušanjem službenika tuženika. Pri tome treba navesti da takav stav proizlazi i iz presude Europskog suda za ljudska prava u zahtjevu broj 3854/2021 gdje je obrazloženo da su Visoki trgovački sud i Ustavni sud obrazložili da se u konkretnom postupku radi o sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u kojem je bilo važno utvrditi dali su osporene ugovorne odredbe bile razumljive prosječnom kupcu a ne svakom pojedinom kupcu, te da su se te okolnosti mogle utvrditi u priloženim dokazima a ne saslušanjem bankovnih službenika, od kojeg saslušanja je tuženik i odustao. Iz iskaza same tužiteljice kojoj je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je iskaz životno logičan i ne proturječi sam sebi proizlazi da joj nitko od strane službenika nije ništa protumačio vezano uz pobijane odredbe, da se oko bitnih ugovornih odredbi nije niti moglo pregovarati pa iz toga i proizlazi da te odredbe očito nisu bile razumljive kako tužiteljice tako niti prosječnom kupcu.

12. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je odlučeno kao u stavku I i III izreke presude, a temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev- 3142/18.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope iznosi 245,85 eura a s osnove valutne klauzule 3.246,82 eura pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablicama u nalazu i mišljenju vještaka.

14. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 1. listopada 2008. a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći u odnosu na promjenjivu kamatu 13. lipnja 2014. a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužitelj podnio tužbu 11. lipnja 2019. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

15. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužitelju da vrati sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja po pojedinim mjesecima jer se smatra nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos s obzirom na utuženo razdoblje, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim tablici nalaza i mišljenja vještaka (pravno shvaćanje VSRH u presudi br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.). Tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen i odlučeno je kao u st. II i III izreke presude temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a

16. Nije osnovan prigovor tuženika u kojem se protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 22. ožujka 2023., tužitelj je u citiranom podnesku uredio tužbeni zahtjev nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka, te sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura…., te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a.

17. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tužitelju novčane iznose po osnovu tzv. negativne razlike. Pri tome treba navesti da tuženik ukoliko i smatra da mu pripada određeni novčani iznos po tom osnovu trebao je postaviti tužbeni zahtjev u okviru kojeg bi sud i odlučio sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

19. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 24.7.2020., 13.11.2020., 22.3.2023. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 21.2.2022., 22.11.2022., 23.3.2023. i 12.2.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, ročište za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.700,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV-a ili 425,00 eura, koje treba uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, pristojbe na tužbu 81,25 eura. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100% sud mu je priznao trošak u ukupnom iznosu od 2.538,06 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod IV.

U Zagrebu, 3. travnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.