REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Poslovni broj: Pp-1938/2025-11
[adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KS zbog prekršaja iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 47/90., 55/91., 29/94., 114/22. i 47/23.) povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, III policijske postaje Zagreb, oznake KLASA: 211-07/25- 5/2597, URBROJ: 511-19-29-25-1 od 24. veljače 2025., nakon glavne i javne rasprave održane 1. travnja 2025. u nazočnosti okrivljenika, 3. travnja 2025., javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I Okrivljenik KS, sin ZS i K, rođene Z, rođen **.**.1999. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], SSS, nezaposlen, bez primanja, lošeg imovinskog stanja, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo
k r i v j e
što je 30. siječnja 2025. oko 09,00 sati u ordinaciji Doma zdravlja Zagreb-istok na adresi u [adresa], remetio javni red i mir na način da je tijekom boravka u ordinaciji dr. CS, nezadovoljan izdanom potvrdom o narudžbi, na sav glas vrijeđao dr. CS riječima: „Jebem ti C, kravo, glupačo, ne želim te više gledati, daj mi pečat ili ću ti ga nabiti u šupak!“, cijelo vrijeme nervozno gestikulirajući rukama, što je uznemirilo medicinsko osoblje koje se tog trenutka nalazilo u ordinaciji, kao i pacijente ispred ordinacije,
čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.)
pa mu se na osnovi citiranog propisa, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200, 00 (dvije stotine) eura.
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik je obvezi platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
II Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
O b r a z l o ž e n j e
1. PU zagrebačka, III policijska postaja Zagreb, pod oznakom KLASA: 211- 07/25-5/2597, URBROJ: 511-19-29-25-1 od 24. veljače 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je 30. siječnja 2025. oko 09,00 sati pristupio u Dom zdravlja Istok u [adresa], u ordinaciju doktorice CS, s kojom je tjedan dana prije toga neuspješno pokušavao stupiti u kontakt, a vezano za potvrdu o narudžbi koja mu je bila neophodna radi odlaska u psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Pojasnio je kako je uvjetno osuđen zbog obiteljskog nasilja i da ima izrečenu mjeru liječenja od ovisnosti koju provodi u bolnici Vrapče na način da dva puta tjedno odlazi na grupne terapije i probaciju. Nadalje je naveo kako je njegova mama bila dugogodišnja djelatnica tog doma zdravlja te da mu je stoga poznato da predmetna potvrda koju je tražio od liječnice mora biti ovjerena pečatom te da je istu zamolio da mu ovjeri tu potvrdu, što je ista odbijala tvrdeći da ne treba biti pečata na potvrdi. Priznao je da je istina da je bio možda malo bahat u komunikaciji s njom na način da je bio ustrajan da mu da taj pečat, ali je istaknuo kako istu nije vrijeđao riječima kako je to navedeno niti bilo kakvim drugim riječima, a niti je na nju vikao. Također je naveo da je samo inzistirao na tom pečatu te da se udaljio kada je vidio da neće biti nikakve koristi. Dodao je kako je nakon kritičnoga događaja putem svoje majke pokušavao stupiti u kontakt s doktoricom kako bi joj se ispričao, što je ista također odbila. Naveo je da smatra netočnim navode prema kojima je u komunikaciji s doktoricom gestikulirao rukama, već da je samo bio malo ljut zbog njezinog stava, ali da istu nije verbalno napadao ni na bilo koji način. Zaključno je naveo kako je u ordinaciji kod liječnice bila sestra te da je točno da je vani ispred bilo pacijenata, ali da ne zna jesu li ih oni čuli.
3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedokinju CS koja je u svome iskazu navela kako je 30. siječnja 2025. u jutarnjim satima radila u svojoj ambulanti u Zagrebu, u Domu zdravlja Istok, [adresa], te da je okrivljenik u to vrijeme bio njen pacijent. Nadalje je navela kako je okrivljenik došao oko 09,00 sati ujutro i zatražio da mu izvrši narudžbu za pregled, a radi čega je pozvan u sestrinsku sobu. Nadalje je navela da je isti rekao da samo nešto kratko treba pa su ga odmah primili, s obzirom na to da je s njim i prije bilo neugodnosti. Dodala je kako je uobičajena praksa u njihovoj ordinaciji da, kada se pacijenta naruči na neki pregled ili pretragu, ispiše mu se potvrda o narudžbi koja mu se uruči kao podsjetnik. Napomenula je da na istoj potvrdi postoji klauzula da je ista važeća bez potpisa i pečata, time da je okrivljenik tražio da mu ona na tu potvrdu stavi svoj službeni pečat, na što mu je odgovorila da je propisano gdje stavlja svoj potpis i pečat, odnosno da ga ne stavlja na predmetnu potvrdu, na što je isti bio vrlo uporan i inzistirao na tom pečatu. Također je napomenula da u njenu sobu nisu ni ulazili, već da se sve odvijalo u sobi sestre, koja je po svom položaju zapravo prva do čekaonice, odnosno da se u nju ulazi s hodnika. Nadalje je navela da kada je doista odbila staviti taj pečat, da je okrivljenik počeo na nju vikati prvo govoreći neka nazove njegovu mamu da joj pojasni vezano za taj pečat, budući da je gospođa medicinska sestra u tom domu zdravlja. Nakon toga nastavio je vikati govoreći u smislu da mu da taj pečat, a ako mu ga ne da, da joj je rekao: „nemoj da ti se vratim pa ću ti ga nabiti u šupakˮ. Osim toga, navela je kako joj je direktno upućivao pogrdne riječi kojih se više svih i ne sjeća, ali da ju je svakako nazivao kravom i glupačom, psovao joj boga te govorio nešto u smislu da ju ne želi gledati i da mu da pečat. Istaknula je kako je okrivljenik bio vidno uznemiren i da je pri tome gestikulirao te da se ta vika i galama čula izvan prostora sestrinske sobe na hodnik, gdje je bilo pet do šest pacijenata koji su to čuli, a od kojih je čak jedna pacijentica pristupila unutra vidjeti što se događa, a da je i kolega u susjednoj sobi čuo tu viku i galamu. S obzirom na to da joj je okrivljenik zaprijetio na neki način govoreći da bi se mogao vratiti, pozvala je policiju, imajući u vidu da to nije prva neugodna situacija s okrivljenikom. Nakon što su policajci obavili svoj dio posla i dali joj zapisnik o utvrđenom o tome je obavijestila Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pa stoga okrivljenik više nije pacijent u njenoj ordinaciji. Zaključno je napomenula da je okrivljenik zaista bio usmjeren na nju osobno i vrijeđao ju, ali da je pri tome doista bio glasan, što je svakako uznemirilo i njenu suradnicu, kao i okolne ordinacije i pacijente koji su se nalazili u hodniku.
3.1. Na ovako iznesen iskaz svjedokinje CS, okrivljenik je izjavio prigovor navodeći da ga smatra neistinitim, zbog čega je sud proveo suočenje između svjedokinje i okrivljenika, a pri čemu je okrivljenik izjavio da joj se ispričava ako joj je prouzročio neugodnosti jer je bio uvjeren da mu je taj pečat potreban, ali da ostaje kod toga da ju nije vrijeđao, na što je svjedokinja uzvratila da ostaje kod svog iskaza te da tvrdi da ju je vrijeđao, kao što je i rekla, te da dalje tvrdi da pečat ne može stavljati na akte gdje to nije propisano.
3.2. Nadalje, sud je ispitao svjedokinju BS koja je navela kako se 30. siječnja 2025. oko 09,00 sati nalazila na svom radnom mjestu u Zagrebu, u Domu zdravlja Istok, [adresa], gdje je zaposlena kao medicinska sestra u ordinaciji s doktoricom CS te da im je okrivljenik pacijent. Navela je kako su istog primile preko reda jer je rekao da nešto kratko treba. Nadalje je navela da su okrivljeniku izdale potvrdu o narudžbi, ali da je on inzistirao da na istu stave pečat liječnika, iako na samoj potvrdi piše da je važeća bez potpisa i pečata. Navela je da je okrivljenik, kada je doktorica odbila staviti taj pečat, vrlo brzo promijenio ponašanje i počeo vikati, time da ih je vrijeđao i da su uglavnom te uvrede bile usmjerene liječnici. Također je navela da je vikao nešto u smislu da bolje da im se ne vrati, da mu daju pečat ili da će im ga nabiti u šupak, da je psovao boga, a da je doktorici upućivao i neke uvrede, uglavnom glupačo i slično. Dodala je kako je uz navedeno gestikulirao rukama i unosio se prema njima, što se sve svakako čulo izvan ordinacije gdje su se nalazili pacijenti, a da se jedna od nazočnih pacijentica čak ponudila da će svjedočiti, a da su čuli i kolege u susjednim ordinacijama. Sve to skupa stvorilo je iznimno neugodnu situaciju, zbog čega su i pozvali policiju. Zaključno je navela kako su o kritičnom događaju obavijestile i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i da gospodin više nije njihov pacijent. Na iskaz svjedokinje okrivljenik je stavio primjedbu da je neistinit.
3.3. Sud je također ispitao svjedoka ZS, koji je naveo kako je zaposlen u Domu zdravlja Istok u [adresa], te da je 30. siječnja 2025. u 09,00 sati bio na svom radnom mjestu u liječničkoj ambulanti koja je odmah do ambulante dr. CS i da je u to vrijeme čuo viku i galamu. S obzirom na činjenicu da je u svojoj ambulanti imao pacijenta, nije odmah reagirao, ali kada se ta buka pojačala odlučio je vidjeti što se događa. Napomenuo je kako ih dijele samo vrata pa je čuo okrivljenika kako viče spominjući pečat te nešto u smislu da će im ga nabiti u stražnjicu, da je psovao boga, a da je bilo i drugih pogrdnih riječi, kojih se više niti ne sjeća. Nadalje je naveo da je okrivljenik bio na izlasku kada je on ušao u tu ordinaciju, tako da ga nije ni susreo, a da su potom došli policijski djelatnici kojima je dao izjavu. Cijela ta vika i galama okrivljenika trajala je nekoliko minuta i po njegovoj procjeni svakako se mogla čuti na hodnik u čekaonicu i okolne ambulante, s obzirom na to da je on to dobro čuo. Zaključno je naveo kako ne zna što je bio povod cijelog događaja, ali da je svakako čuo viku i galamu te da su doktorica i sestra bile vidno uznemirene. Na iskaz svjedoka okrivljenik je stavio primjedbu da je neistinit.
3.4. U postupku je sud izvršio uvid u službenu zabilješku o dojavi od 30. siječnja 2025. iz koje je vidljivo da je toga dana u 09,10 sati intervenciju policije zatražila CS navodeći da joj je u Zagrebu, u Domu zdravlja [adresa], pacijent prijetio. Isto tako izvršen je uvid u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 25. veljače 2025. iz kojega je razvidno kako je okrivljenik u više navrata prekršajno kažnjavan, a jednom za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to odlukom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-1803/2022 od 19. kolovoza 2022., koja je postala pravomoćna 28. kolovoza 2022., a kojom mu je izrečena novčana kazna.
4. U završnoj riječi okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane.
5. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedokinja, zasebno i u međusobnoj povezanosti, kao i provedeno suočenje između okrivljenika i svjedokinje CS te izvršenim uvidom u optužni prijedlog i priloženu dokumentaciju, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret.
5.1. Do ovakvog zaključka je sud došao analizirajući iskaze ispitanih svjedoka CS, BS i ZS, čiji se iskazi podudaraju u pogledu bitnih činjenica, odnosno o tome da je okrivljenik kritične zgode, nakon što su mu svjedokinja CS uskratila potvrđivanje narudžbenice pečatom, na istu vikao i pri tom joj upućivao pogrdne riječi, psujući boga i govoreći da će, ako se vrati, nabiti im pečat u stražnjicu te nervozno gestikulirao rukama.
6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Sukladno navedenom radnja izvršenja prekršaja se sastoji od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje možemo ocijeniti kao nepristojno, a koje je svojom kvalitetom ekvivalentno radnjama koje su primjerice navedene: tuča, svađa, vika.
6.1. Slijedom navedenog, proizlazi kako je okrivljenik svjedokinjama CS i BS otprije poznat te da je uvijek u komunikaciji s njime dolazilo do neugodnih situacija, ali da je kritične zgode došlo do eskaliranja okrivljenikova ponašanja prema njima koji je na njih vikao da ga se čulo kroz vrata te istom prilikom vrijeđao svjedokinju CS riječima: „Jebem ti C, kravo, glupačo, ne želim te više gledati, daj mi pečat ili ću ti ga nabiti u šupak!“. S obzirom na navedeno, kao i činjenicu da su iste odmah po događaju zatražile intervenciju policije, očigledno zbog potrebe da im se pruži zaštita, sud iskaze ispitanih svjedokinja cijeni objektivnim i istinitim, kao i iskaz svjedoka ZS pa stoga smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik svojim ponašanjem kritične zgode ostvario bitna obilježja djela prekršaja koje mu se stavlja na teret. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika cijeneći je neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
7. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona). Kao olakotno okrivljeniku je cijenjena isprika zbog počinjene neugodnosti upućena svjedokinji CS prilikom suočenja, dok mu je kao otegotna okolnost uzeta prekršajna kažnjavanost u pogledu istoga prekršaja.
7.1. Cijeneći naprijed navedene okolnosti te imajući u vidu činjenicu da počinjeni prekršaj nije imao teže posljedice, sud je primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona novčanu kaznu ublažio, odnosno okrivljeniku je izrekao novčanu kaznu u označenom iznosu.
7.2. Pri tome je sud uvjerenja da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i njegovim osobnim prilikama, a cijeneći da će se izrečenom novčanom kaznom u konkretnom slučaju u potpunosti postići svrha kažnjavanja.
8. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, iste će se smatrati plaćenima u cjelini.
9. Okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu jer je ista nezaposlen, razmjerno lošeg imovnog stanja pa bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
U Zagrebu 3. travnja 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Kraljić
Katarina Jurišić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. okrivljenik: KS, [adresa]
2. tužitelj: PU zagrebačka, III policijska postaja Zagreb, Dubrava 137, 10000
Zagreb
3. spis
