Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-301/2020-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ALUPLAST d.o.o., Osijek, Jablanova 36, OIB 65096420616, zastupanog po zakonskom zastupniku JC iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženika CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažek, odvjetniku iz Osijeka, II. tuženice PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tuženice LC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na ročištu, 3. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Smatra se da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je pred ovim sudom protiv pravne prednice tuženika, sada pok. EC vodio spor pod poslovnim brojem P-1384/2020, da je pravna prednica tuženika taj spor izgubila te da mu je temeljem presude ovog suda P-1384/2020 od 17. prosinca 2013. dužna naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 65.312,50 kn. Ističe kako je ista preminula tek nakon donošenja navedene prvostupanjske presude. Nadalje, navodi da je nakon smrti pok. EC proveden ostavinski postupak kod ovog suda pod posl.br. O-1731/2019 te da su rješenjem o nasljeđivanju od 1. listopada 2019. tuženici postali nasljednici na izvanknjižnoj imovini ostaviteljice. Isto tako, tužitelj navodi da se nakon primitka rješenja o nasljeđivanju obratio II. tuženici sa zahtjevom za isplatom troškova postupka, odnosno duga pravne prednice, ali da se II. tuženica nije javila nakon primitka dopisa. S istim zahtjevom obratio se i punomoćniku I. tuženika, no isto do dogovora nije došlo. Budući da su I. i II. tuženici naslijedili znatnu imovinu iza svoje pok. majke, a da se III. tuženica također prihvatila nasljedstva i svoj nasljedni dio ustupila I. tuženiku, to temeljem čl. 139. Zakona o nasljeđivanju isti odgovaraju za dugove ostaviteljice do visine svog nasljednog dijela. Tužitelj navodi kako smatra da je naslijeđena imovina, a koja se sastoji od dva stana, znatno vrjednija od duga pravne prednice tuženika, te ukoliko to bude sporno, predložio je da sud radi utvrđenja vrijednosti naslijeđene imovine provede građevinsko vještačenje. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev, kao i da obveže tuženike da mu naknade prouzročene parnične troškove.
2. U odgovoru na tužbu II. tuženica PC navela je da ne osporava točke I., II. i III. tužbe, odnosno nije sporno da je rješenjem ovog suda br. O-1731/2019-6 od 1. listopada 2019. utvrđena i raspoređena naknadno pronađena ostavina iza pok. EC, a koja nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-3172/2017 od 9. studenog 2017. Isto tako, navela je da nije sporno ni to da je kao sudionik ostavinskog postupka br. O-1731/2019 bila upoznata sa sadržajem presude ovog suda br. P- 1384/2010-42 od 17. prosinca 2013. i dugom ostaviteljice na ime troška parničnog postupka, ali da nema saznanja o postojanju i o visini potraživanja tužitelja na ime neisplaćenog dijela kupovnine predmetnih stanova zbog kojega potraživanja ugovor nije niti realiziran. Nadalje, navela je da iz toč. III. tužbe proizlazi da je tužitelj i nadalje vlasnik predmetnih nekretnina te da imovina tuženika ne može biti, temeljem rješenja ovog suda br. O-1731/2019-6 od 1. listopada 2019. uvećana za vrijednost istih nekretnina. Isto tako, II. tuženica je ističe da se kod izvanknjižnog vlasništva ostavitelja, prednik također nije i ne može biti upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik, dok ne pokrene pojedinačni ispravni postupak ili postupak pred parničnim sudom, te da se nasljednik ne može upisati na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. U odgovoru na tužbu ukazuje i na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., te dodaje da nekretnine navedene u rješenju ovog suda O-1731/2019-6 od 1. listopada 2019. ne predstavljaju naslijeđenu imovinu tuženika iz čije bi vrijednosti bilo moguće namiriti dug ostavitelja, s obzirom da na istim nekretninama tuženici nemaju pravo djelotvornog uživanja prava vlasništva. Ističe kako za tužitelja, koji je i stvarni i formalni vlasnik nekretnina navedenih u rješenju ovog suda br. O-1731/2019- 6 od 1. listopada 2019. nema zapreka, uz prethodno zatraženi upis brisanja zabilježbe privremene mjere učinjene rješenjem ovog suda P-1384/10 od 7. srpnja 2010., neposrednom prodajom jedne o dviju nekretnina namiriti svoje potraživanje koje potražuje u ovoj tužbi. Slijedom svega navedenog protivila se osnovi tužbenog zahtjeva i predložila sudu da odbije tužiteljev tužbeni zahtjev i obveže ga da joj naknadi troškove postupka.
3. I. tuženik HC u odgovoru na tužbu naveo je da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao po osnovi tako i po visini. Nadalje, naveo je da je netočno da je iza ostaviteljice EC naslijedio imovinu znatnije vrijednosti, budući da vrijednost naslijeđene imovine predstavlja samo vrijednost nekretnine (zemljišta) koju je pok. ostaviteljica dala u kompenzaciju za vrijednost stanova koje je tužitelj tek naknadno izgradio. Ističe kako tu "dodatnu vrijednost" ostaviteljica nikada nije platila pa ista niti ne može predstavljati njezinu ostavinsku masu. Tuženik navodi kako je, kao nasljednik, iza pok. EC naslijedio samo vrijednost zemljišta, dok razliku vrijednosti (izrađeni stanovi) tek treba platiti zbog čega u konkretnom slučaju ne može biti govora o tome da je naslijedio imovinu znatnije vrijednosti, već upravo suprotno naslijedio je imovinu čija je vrijednost neznatna. Isto tako, tuženik ističe da su iza ostaviteljice ostali i brojni dugovi koji su u međuvremenu podmireni, slijedom čega je njegova odgovornost kao nasljednika konzumirana, budući da je vrijednost podmirenih dugova znatno veća od vrijednosti naslijeđene imovine, te da je iznos "dodatne vrijednosti" koju je platio veći od vrijednosti naslijeđenog zemljišta, zbog čega ne može odgovarati i za troškove postupka koje tužitelj od njega potražuje ovom tužbom. Slijedom svega navedenog, I. tuženik je predložio sudu da odbije tužitelja u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže da mu naknadi prouzročene parnične troškove.
4. III. tuženica LC nije podnijela pisani odgovor na tužbu, ali je na pripremnom ročištu održanom 16. siječnja 2025. navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
5. Punomoćnik tužitelja je poziv za pripremno ročište zaprimio dana 6. ožujka 2025., punomoćnik I. tuženika je poziv za pripremno ročište zaprimio dana 11. ožujka 2025.,
II. tuženica je zaprimila poziv dana 13. ožujka 2025., a III. tuženica dana 10. ožujka 2025.
6. Punomoćnik tužitelja dostavio je sudu podnesak dana 25. ožujka 2025. u kojem je naveo da povlači tužbu u cijelosti, da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te je predložio da sud po očitovanju tuženika donese o tome rješenje.
6.1. Sud je punomoćnika I. tuženika, II. i III. tuženicu obavijestio o povlačenju tužbe te im je dostavio podnesak tužitelja od 25. ožujka 2025., u kojoj obavijesti ih je sud upozorio da temeljem čl. 164. st. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. u nastavku: ZPP) mogu postaviti zahtjev za naknadnom troškova u roku 15 dana, te ih je isto tako pozvao da se očituju pristaju li na povlačenje tužbe, a sukladno odredbama čl. 193. st. 2. ZPP-a. Punomoćnik I. tuženika je zaprimio obavijest o povlačenju dana 28. ožujka 2025., a II. i III. tuženica su zaprimile obavijest o povlačenju tužbe dana 31. ožujka 2025., te se na isto nisu očitovali.
7. Iako je tužitelj povukao tužbu podneskom od 25. ožujka 2025., sud nije odgodio pripremno ročište iz razloga što se tuženici nisu očitovali o tome jesu li suglasni s povlačenjem.
7.1. Na pripremno ročište koje je održano 3. travnja 2025. nisu pristupile parnične stranke niti njihovi punomoćnici, iako su dostave poziva uredno iskazane, a svoj nedolazak nisu opravdali.
6. Sukladno čl. 291. st. 4. ZPP-a, a budući su parnične stranke i njihovi punomoćnici neopravdano izostali s pripremnog ročišta, sud je donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke.
Osijek, 3. travnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. I. tuženika
3. II. i III. tuženicama
