REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-190/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice VŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Gregović u Rijeci, Vatroslava Lisinskog 6 (1. i 2. kat), protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi dozvole za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva, 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-07/67, URBROJ: 524-11-01/6-24-2 od 16. prosinca 2024. ,kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-551-04/24-05/12, URBROJ: 139- 071-05/69-24-3 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-07/67, URBROJ: 524-11-01/6-24-2 od 16. prosinca 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-551-04/24-05/12, URBROJ: 139- 071-05/69-24-3 od 21. listopada 2024., kojim je u točki 1. izreke tužiteljici utvrđen prestanak dozvole za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva i smještaj jednog djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi, u točki 2. izreke određeno je, da udomiteljstvo prestaje s danom izvršnosti rješenja, dok je u točki 3. izreke rješenja određeno, da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-07/67, URBROJ: 524-11-01/6-24-2 od 16. prosinca 2024., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-551-04/24-05/12, URBROJ: 139-071-05/69-24-3 od 21. listopada 2024., tužiteljica je podnijela pravovremeno tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 20. veljače 2025., a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je osjećaj nemoći i bespomoćnosti doveo do događaja 5. na 6. listopada 2024., ali tužiteljica osporava da bi opisanim postupanjem ugrozila zdravlje, sigurnost i razvoj malodobnog BŠ, budući je isti spavao u automobilu i navodi da je nekoliko puta provjeravala je li isti zaspao, slijedom čega ni na koji način nije ugrozila njegovu dobrobit. Da je tome dosita tako, proizlazi iz činjenice da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka od 27. veljače 2020. kontinuirano predlagao produljenje smještaja malodobnom BŠ u udomiteljsku obitelj tužiteljice te da u razdoblju od 4 godine i 7 mjeseci nije bila ugrožena dobrobit malodobnog BŠ, kao niti njegov život, zdravlje, sigurnost i razvoj, već naprotiv malodobni BŠ tužiteljicu je zvao mama i ista je ulagala znatne napore i trud u procesu prilagodbe, upoznavanja na novu hranu, mjesta te stjecanje novih navika i pozitivnih obrazaca u komunikaciju, naučila ga je čitati, a njezin otac da ga je naučio pisati. Istaknula je, da je svakodnevno i cijelodobno ispunjavala sve obveze propisane odredbom članka 51. stavak 1. točka 1. do 7. Zakona o udomiteljstvu ("Narodne novine", broj 115/18 i 18/22) te na njezin radi i trud nikada nije bilo primjedbi. Napomenula je, da je više puta tražila pomoć i savjete stručnih radnika, vezano za ponašanje maloljetnog BŠ, koje nikad nije dobila. Napomenula je, da se maloljetni BŠ nalazio u udomiteljskoj obitelji tužiteljice od 27. veljače 2020. do 7. listopada 2024. na temelju prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka i rješenja Općinskog suda u Rijeci te da je Područni ured Rijeka kontinuirano predlagao produljenje smještaja djeteta u istoj obitelji. Budući je tužba sadržajno jednaka žalbenim navodima i da su navodi tužiteljice iz tužbe, kao i iz žalbe strankama dobro poznati, radi ekonomičnosti postupka neće se dalje iznositi.

3. Stoga je tužiteljica je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 16. prosinca 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 21. listopada 2024., uz nadoknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 10. ožujka 2025. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. U ovom upravnom sporu 31. ožujka 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je opunomoćeniku tužiteljice u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužiteljice je u cijelosti ostao kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, predloživši saslušanje tužiteljice, a koji dokazni prijedlog je Sud odbio izvesti, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-551-04/19-01/21, URBROJ: 2170-20-05/30-20-8 od 23. siječnja 2020. tužiteljici izdana dozvola za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva i smještaja jednog djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi, da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Rijeka, KLASA: UP/I-551-04/20-02/33, URBROJ: 2170-20-05/8-20-2 od 4. ožujka 2020. maloljetnom BŠ, rođenom **.**.2015., priznato pravo na socijalnu uslugu i skrb izvan vlastite obitelji kao privremeni smještaj u udomiteljsku obitelj tužiteljice i da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka KLASA: UP/I-551-04/24-01/38, URBROJ: 139-071-05/8-24-3 od 8. listopada 2024. odlučeno da maloljetnom BŠ prestaje pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskoj obitelji tužiteljice s danom 6. listopada 2024. Ovo iz razloga što iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak radi preispitivanja dozvole za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva tužiteljici, povodom podneska tužiteljice od 7. listopada 2024. iz kojeg je razvidno, da je ista u cilju discipliniranja djeteta ostavila maloljetnog ĐŠ u noći između 5. na 6. listopad 2024. da prespava u automobilu ispred kuće, nakon čega je stručni tim prvostupanjskog tijela upoznalo tužiteljicu da je svojim postupanjem ugrozila zdravlje, sigurnost i razvoj maloljetnog BŠ i da je obavljala udomiteljstvo protivno interesima djeteta te je prekršila posebne obveze udomitelja iz članka 51. ZOU, zbog čega će joj s danom izvršnosti rješenja prestati dozvola za obavljanje udomiteljstva, a nakon čega je doneseno prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbe članka 40. stavak 1. točka 5. i stavak 4. u svezi s člankom 51. ZOU.

7. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 21. listopada 2024. tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem od 16. prosinca 2024. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 21. listopada 2024., a koje rješenje je predmetnom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Odredbom članka 40. stavkom 1. navedenog ZOU propisano je, da udomiteljstvo prestaje:

1. istekom roka na koji je izdano rješenje o dozvoli za obavljanje udomiteljstva, a udomitelj nije podnio zahtjev za donošenje rješenja o dozvoli za obavljanje udomiteljstva 2. smrću udomitelja

3. na zahtjev udomitelja

4. prestankom postojanja jednog od uvjeta za obavljanje udomiteljstva iz članka 14., 15. i 16. ovoga Zakona

5. ako udomitelj obavlja udomiteljstvo protivno interesima korisnika

6. ako udomitelj ne ispunjava obveze iz članka 50. stavka 2. točke 12.

7. ako udomitelj bez opravdanih razloga ne primi na smještaj korisnika kojeg mu je uputio centar, a suglasio se s njegovim smještajem

8. ako prestane potreba za smještajem korisnika u srodničku udomiteljsku obitelj, a ta obitelj obavlja samo srodničko udomiteljstvo ili

9. rješenjem inspektora ili višeg inspektora socijalne skrbi o zabrani obavljanja udomiteljstva u skladu s odredbama zakona kojim se ureduje djelatnost socijalne skrbi. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je, da o prestanku dozvole za obavljanje udomiteljstva iz stavka 1. točke 1. - 8. ovoga članka, rješenjem odlučuje centar (sada Hrvatski zavod za socijalni rad) udomitelja.

Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je, da u slučajevima iz stavka 1. točaka 3. - 8. ovoga članka, udomiteljstvo prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku dozvole za obavljanje udomiteljstva.

10. Odredom članka 51. stavka 1. istog Zakona propisano je, da je udomitelj djeteta obvezan:

1. dijete pravilno njegovati, odgajati i pružati mu primjeren smještaj, osigurati primjerenu prehranu, odjeću i obuću te se brinuti o djetetovu zdravlju

2. djetetu osigurati školske i osobne potrepštine, primjerene igračke, osnovnu športsku i drugu opremu prosječne vrijednosti za različite aktivnosti

3. brinuti se za pravilan odnos djeteta prema učenju i radu, poticati ga na rad i stjecanje radnih navika te skrbiti da udomljeno dijete stekne određeno profesionalno zvanje 4. pomoći djetetu kod oblikovanja vlastitog identiteta, poticati razvoj njegovih sposobnosti i organizirati provođenje slobodnog vremena

5. uključivati dijete u život lokalne zajednice sukladno njegovim potrebama i interesima

6. omogućiti i poticati kontakte te susrete i druženja između djeteta i roditelja te drugih članova biološke obitelji, sukladno odluci nadležnog tijela i najboljem interesu djeteta 7. voditi dnevnik važnijih događanja u životu djeteta i dokumentirati vizualnim zapisima.

11. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužiteljica maloljetnog BŠ u noći sa 5. na 6. listopada 2024. ostavila da prespava u njezinom automobilu o čemu je 7. listopada 2024. stručni tim odjela za djecu, mlade i obitelj obaviješten e-mailom tužiteljice i da je po zaprimljenom e-mailu, stručni tim bez odgode kontaktirao udomiteljicu i roditelje maloljetnog BŠ te je maloljetni BŠ istog poslijepodneva žurno premješten iz udomiteljske obitelji VŠ i smješten u organizirano stanovanje Centra za pružanje usluga u zajednici, Izvor Selce, lokacije Rijeka sukladno članku 159. stavak 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 987/14, 47/20, 49/23, 156/23), a temeljem dobivene suglasnosti Centra za pružanje usluga u zajednici Izvor Selce.

12. U predmetnom upravnom sporu sporno je, jesu li se ispunili uvjeti iz gore citirane odredbe članka 40. ZOU za donošenje rješenja kojim se tužiteljici utvrđuje prestanak dozvole za obavljanje tradicionalnog udomiteljstva i smještaja jednog djeteta (u konkretnom slučaju maloljetnog BŠ) bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

13. I po mišljenju ovoga Suda kao i tuženika, tužiteljica je svojim postupanjem ostavivši maloljetno dijete BŠ u noći sa 5. na 6. listopada 2024. da prespava u njezinom automobilu ugrozila djetetovo zdravlje, sigurnost i razvoj, postupila je suprotno djetetovoj dobrobiti i na taj način izložila je dijete opasnosti ugrozivši elementarne potrebe djeteta te ovaj Sud takvo postupanje ocjenjuje krajnje neprimjereno i neodgovorno i takvo postupanje, suprotno mišljenju tužiteljice, predstavlja ugrozu zdravlja, sigurnosti i razvoj djeteta, jer je takvim postupanjem kod djeteta tužiteljica izazvala strah, nesigurnost i osjećaj krivnje.

14. Na taj način pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljica prekršila obveze udomitelja, dijete pravilno njegovati, odgajati i osobito obvezu osiguranja primjerenog smještaja djeteta iz članka 51. stavak 1. točka 1. ZOU, čime je postupala protivno interesima djeteta, a što je u skladu sa odredbom članka 40. stavak 5. ZOU i što predstavlja razlog za prestanak udomiteljstva, zbog čega niti jedan od tužbenih navoda tužiteljice ne može utjecati na drukčije rješenje ovog upravnog spora.

15. Stoga je suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjskim rješenjem od 21. listopada 2024. utvrđen prestanak tužiteljici obavljanje tradicionalnog udomiteljstva i smještaja jednog djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi dok u postupku koji je prethodio upravnom sporu nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka .

16. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 3. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Gregović u Rijeci, Vatroslava Lisinskog 6 (1. i 2. kat)

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb,

Ulica grada Vukovara 78