Broj: Ppž-7551/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog TD zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog TD zastupanog po branitelju GD odvjetniku iz [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 13. prosinca 2021., broj Pp-778/2021, u sjednici održanoj dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TD i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni TD je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 EUR (osamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog suda u Crikvenici od 13. listopada 2021., broj Pp-778/2021, okrivljeni TD je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u 6 jednakih mjesečnih obroka od kojih prvi dospijeva u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjesec u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza i obvezan je na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 280,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni TD je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede pdredaba postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskom zahtjevu.

Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud utvrdi da su prekršaji zastarjeli, te da preinači pobijanu presudu na načini da oslobodi okrivljenika, a podredno da ukine presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.“

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, dakle da nije niti nastupila zastara prekršajnog progona, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U konkretnom slučaju okrivljeniku nije primijenjen novi Zakon o sigurnosti o prometu na cestama (Narodne novine 114/22.) jer isti nije i blaži za okrivljenika s obzirom da mu je izrečena ublažena novčana kazna.

6. Žalitelj ističe da su počinjene bitne povrede postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

6.1. Žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti subjektivni odnos okrivljenika prema prekršajnom djelu za koje je osuđen, krivnju i oblik krivnje jer se navedena djela mogu počiniti s izravnom i neizravnom namjerom kao i sa nehajem, a ako krivnje nema radi se o nesretnom slučaju.

Žalitelj ističe kako sud nije obrazložio na temelju čega je zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj, da je on uzoran građanin, do sada nekažnjavan stup društva i da je prekršaj počinjen s njegove strane, izolirani incident.

Žalitelj smatra da se zbog toga presuda ne može ispitati.

6.2. Žalitelj ističe kako je počinjena i povreda materijalnog prava iz članka 196. Prekršajnog zakona jer obrazloženje ne sadrži nijednu rečenicu o tome sa kojim oblikom krivnje je okrivljenik počinio prekršaj.

6.3. Nadalje smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je propustio utvrditi i uzeti u obzir sve olakotne okolnosti naročito onu da okrivljenik do sada nije kažnjavan i da je uzoran građanin.

6.4. Žalitelj posebno ističe da je sud trebao primijeniti odredbe članka 36., 37. i 43. Prekršajnog zakona jer je ovako izrečena kazna retributivnog karaktera i njome se ne ostvaruje svrha kažnjavanja. Dakle trebao mu je izreći opomenu, a ne novčanu kaznu i troškove postupka.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da su počinjene bitne povrede postupka jer je nakon dvije odgođene glavne rasprave (zbog neprimanja poziva za raspravu od strane okrivljenika) okrivljenik dostavio pisanu obranu u kojoj je opisao okolnosti počinjenja prekršaja, prekršaj u cijelosti priznao i istaknuo kako mu je vozačka dozvola nužna za uredno obavljanje posla jer je javni bilježnik i većina posla se sastoji od izlazaka na teren, predlažući da mu se izrekne opomena i da ga se oslobodi plaćanja troškova postupka jer je sanirao svu štetu.

7.1. Pravilno je stoga prvostupanjski sud na raspravi na koju je okrivljenik uredno pozvan putem e oglasne ploče nakon dvije neuspjele dostave poziva okrivljeniku u dokaznom postupku čitao obranu okrivljenika i dokumentaciju spisa i donio je presudu valjano cijeneći obranu okrivljenika priznanjem prekršaja, koje je potom potvrđeno dokumentacijom spisa, naročito zapisnikom o ispitivanju prisustva alkohola.

7.2. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako sud nije obrazložio kojim je oblikom krivnje okrivljenik počinio prekršaj, jer je člankom 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno, što je za okrivljenika povoljno s obzirom na prirodu počinjenog prekršaja.

7.3. Žalitelj neosnovano ističe kako sud nije uzeo u obzir olakotne okolnosti jer ovaj sud smatra kako je s obzirom na navode pisane obrane sud u potpunosti precijenio olakotne okolnosti priznanje prekršaja, izraženo žaljenje, dosadašnju nekažnjavanost i imovinsko stanje, koje nije konkretizirao, te mu je izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu, odobrio obročno plaćanje kazne u zakonom propisanom maksimalnom trajanju i izrekao mu zaštitnu mjeru u minimalnom trajanju.

7.4. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja da je trebalo primijeniti članak 36. i 37. Prekršajnog zakona jer su isti i primijenjeni.

7.5. Ispitujući odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona i da okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje prekršaja, izraženo žaljenje, te mu je primijenio članak 37. Prekršajnog zakona i ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj (člankom 199. stavkom 8. ZSPC bila je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana) smatrajući da će i tako izrečenom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja i da je srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Osim toga je okrivljeniku odobrio obročno plaćanje kazne u maksimalnom broju obroka propisano zakonom i upozorio ga na pogodnost ako u tom roku plati 2/3 kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

7.6. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kojima predlaže da mu se izrekne opomena jer je člankom 43. Prekršajnog zakona propisano da se opomena kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koje je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna (sada 663,00 eura), a što ovdje nije slučaj i pokazuje u kojoj mjeri žalitelj zapravo ne prihvaća odgovornost za počinjeno i nije svjestan težine počinjenog prekršaja.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud istu opravdano izrekao okrivljeniku kako bi se otklonile okolnosti koje pogoduju ponavljanju prekršaja. Prvostupanjski sud je okrivljeniku koji je navedene zgode upravljao motornim vozilom uz prisutnost alkohola od čak 1,90 g/kg izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od samo 1 mjesec koje je preblago u odnosu na težinu počinjenog prekršaja koji je jedan od najtežih prometnih prekršaja i predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu, držeći da će znatno ublaženom novčanom kaznom i ovako kratkom zaštitnom mjerom biti ostvarena svrha kažnjavanja i zaštitnih mjera i da će se na okrivljenika dovoljno utjecati da ne ponavlja prometne prekršaje, na što niti tužitelj nije imao primjedaba.

8.1. Prijedlog okrivljenika da mu se ukine zaštitna mjera je neosnovan i nekritičan prema svojem protupravnom ponašanju u prometu. Zbog blagosti prekršajnopravne sankcije u odnosu na težinu počinjenog prekršaja ovaj sud smatra kako nema nikakvih uvjeta da se okrivljeniku ukine zaštitna mjera jer je nužno okrivljenika barem na navedeno vrijeme onemogućiti da sudjeluje u prometu i ponovi prekršaj.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 80,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. travnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.