REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1252/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja PALMA PROJEKT d.o.o., OIB 25783969832, Ivana Perkovca 80, Samobor, zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika DOM COMMERCE d.o.o., OIB 68762792716, Strožanac, Gospe u Siti 101, Podstrana, radi prijedloga za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-212/2021-2 od 13. rujna 2022., 3. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-212/2021-2 od 13. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja kojom traži da sud: radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja PALMA PROJEKT d.o.o., prema protivniku osiguranja DOM COMMERCE d.o.o., u iznosu od 2.005.550,00 kn, zakonskih zateznih kamata po stopi od 5% tekućih od 30. listopada 2019. pa do naplate, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja odredi privremenu mjeru oduzimanjem i polaganjem gotovog novca, vrijednosnih papira i slično koji se nađu u posjedu i vlasništvu protivnika osiguranja i njihovom pohranom u sud, a provedbu rješenja povjeri sudskom ovršitelju te da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, u predmetu koji se vodi kod prvostupanjskog suda.

2. Rješenje je sud donio temeljem čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje: OZ), jer je ocijenio kako nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane odredbama Ovršnog zakona.

3. Predlagatelj osiguranja je protiv navedenog rješenja podnio žalbu ne naglašavajući žalbene razloge. U žalbi u bitnom navodi kako su ispunjene pretpostavke propisane odredbama Ovršnog zakona za određivanje privremene mjere jer protivnik osiguranja odbija ispuniti svoju obvezu, a postoji opasnost da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu potraživanja, odnosno postoji vjerojatnost da će protivnik osiguranja svoju imovinu odnosno sredstva otuđiti, prikriti ili na drugi način njima raspolagati. Smatra kako je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo jer je predlagatelj osiguranja dokazao postojanje potrebnih pretpostavki za određivanje privremene mjere. Osim navedenog tvrdi da bi protivnik osiguranja određivanjem predložene mjere trpio samo neznatnu štetu. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvoji žalbu te pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu parničnog troška predlagatelju osiguranja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) i čl. 381. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. OZ-a, u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.

7. Odredbom čl. 341. st. 2. OZ-a propisano je da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu odredaba Ovršnog zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti i činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

8. Odredbom čl. 344. OZ-a propisano je da predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim da postoji neka njegova tražbina u odnosu prema protivniku osiguranja prema kojemu se privremena mjera izriče i mora učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti koja prijeti budućem ostvarenju te tražbine, odnosno da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati postojanje ove opasnosti samo ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. OZ-a).

9. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine navedene u citiranoj odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a moraju biti ispunjene kumulativno, što znači da izostanak samo jedne od njih, prijedlog za osiguranje čini neosnovanim.

10. Predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje tražbine prema protivniku osiguranja, ali ne i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja tu vjerojatnost temelji na navodima da mu protivnik osiguranja duguje iznos od 2.005.550,00 kn te da protivnik osiguranja odbija ispuniti svoje obaveze.

11. Po ocjeni ovog suda te okolnosti nisu dovoljne da bi sud ocijenio postojanje opasnosti da zbog eventualnog otuđenja, prikrivanja ili drugog načina raspolaganja imovinom od strane protivnika osiguranja, ne bi predlagatelj osiguranja mogao namiriti svoje potraživanje od protivnika osiguranja u slučaju da sud pravomoćnom odlukom utvrdi postojanje potraživanja predlagatelja osiguranja.

12. Vođenje spora o potraživanju koje protivnik osiguranja odbija ispuniti, ne čini potraživanje iz prijedloga nespornim. Naprotiv vezano uz navedeno potraživanje vodi se spor. Tek pravomoćnim okončanjem parničnog postupka potraživanje predlagatelja osiguranja postati će izvjesno, a za sada je ono samo vjerojatno.

13. Pri tome valja naglasiti da se, u postupku po žalbi protiv rješenja o odbijanju prijedloga za donošenje privremene mjere, drugostupanjski sud ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja uvjeta za određivanje privremene mjere.

14. Navodi predlagatelja osiguranja kako protivnik osiguranja odbija ispuniti svoju obvezu ne predstavlja postojanje opasnosti koja prijeti budućem ostvarenju tražbine predlagatelja osiguranja, odnosno ne dokazuju da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

15. Opasnost da će protivnik osiguranja onemogućiti ili znatno otežati naplatu potraživanja mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje, odnosno propuštanja protivnika osiguranja, svjesno poduzeta radi ugrožavanja namirenja eventualne njegove tražbine, koja ugrožavaju buduću naplatu te tražbine. Sud mora utvrditi postojanje takvih radnji, odnosno propuštanja protivnika osiguranja i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Predlagatelj osiguranja raspolaganja imovinom od strane protivnika osiguranja mora dovesti u vremenski kontekst nastanka, odnosno dospijeća svoje tražbine i upravo ta raspolaganja dovesti u vezu s time da su učinjena upravo zato da on ne bi mogao svoju tražbinu ostvariti namirenjem iz imovine protivnika osiguranja. Osim toga, trebao bi učiniti vjerojatnim i da protivnik osiguranja nema druge imovine iz koje bi se mogao namiriti pa da upravo to raspolaganje kao jedino, poduzeto nakon nastanka njegove tražbine, ukazuje na vjerojatnost osujećivanja naplate njegove tražbine. Ne može se smatrati da je ta opasnost učinjena vjerojatnim već zbog same činjenice da protivnik osiguranja odbija ispuniti svoju obavezu (koja je pri tome i sporna).

16. Smisao privremene mjere je privremeno uređenje odnosa između stranaka, pa se radi osiguranja tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja.

17. Mjera koju predlaže predlagatelj osiguranja (oduzimanje gotovog novca, vrijednosnih papira) predstavlja zadiranje u vlasnička prava. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., dalje u tekstu: Ustav) u čl. 3. utvrđuje nepovredivost vlasništva, kao jednu od najvećih vrednota ustavnog poretka. Članak 48. st. 1. Ustava jamči pravo vlasništva, kao jedno od ljudskih prava i temeljnih sloboda te osigurava njihovu ustavnosudsku zaštitu pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (čl. 128. Ustava). Stoga nisu osnovane tvrdnje predlagatelja osiguranja kako bi određivanjem mjere protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu.

18. Privremena mjera radi osiguranja tražbine vjerovnika mora biti proporcionalna zaštićenom interesu vjerovnika, koja proporcionalnost uključuje u sebi, uz nužnost i učinkovitost mjere. U konkretnoj situaciji predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ni nužnost niti učinkovitost predložene mjere.

19. Kako predlagatelj osiguranja, suprotno žalbenim navodima, nije dokazao vjerojatnost postojanja okolnosti koje mogu doprinijeti otežanoj naplati tražbine te uvažavajući okolnost da pretpostavke za određivanje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene (čl. 344. OZ-a), pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe Ovršnog zakona kada je njegov prijedlog za osiguranje privremenom mjerom odbio.

20. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalba odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno.

Zagreb, 3. travnja 2025.

Sudac

Nevenka Baran