REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1427/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužiteljice HČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica HČ, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.440,31 EUR (tisuću četiristo četrdeset eura i trideset jedan cent) sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.440,31 EUR (tisuću četiristo četrdeset eura i trideset jedan cent) od 6. siječnja 2019. do 5. svibnja 2024.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 1.079,64 EUR (tisuću sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. srpnja 2024. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je s turističkom agencijom Blagec turizam i usluge d.o.o. sklopila ugovor o organiziranju putovanja broj 19-107-2020. Navodi da je obveza navedenog društva (organizatora putovanja) bila pružanje usluge paket aranžmana „Baltička rapsodija“, odnosno da je organizator putovanja bio dužan organizirati putovanje u baltičke zemlje u razdoblju od 14. do 19. travnja 2020., dok mu se tužiteljica obvezala zauzvrat platiti određeni iznos. Tužiteljica navodi da je zatim platila organizatoru putovanja 1.440,31 EUR, no da organizator s druge strane nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Upućuje na to da je organizator putovanja postao nesolventan za plaćanje pa da stoga nije u mogućnosti ostvariti povrat plaćenih sredstava od istog. Nadalje, tužiteljica pojašnjava da je organizator putovanja osigurao jamčevinu zbog povrata putniku svih novčanih sredstava plaćenih od strane putnika (ili u ime putnika) u vezi s ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu u slučaju da izvršenje ugovorenih usluga izostane ili ako iste ne budu izvršene zbog nesolventnosti ili stečaja organizatora kod tuženika. Ističe da je po toj osnovi upravo tuženik u obvezi tužiteljici isplatiti naprijed spomenuti iznos. Tužiteljica ističe da se obratila tuženiku prije podnošenja tužbe radi povrata tog iznosa, no da je tuženik otklonio takav zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga tužiteljica traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici plati 1.440,31 EUR sa zateznom kamatom od 6. siječnja 2019. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja te da je društvo Blagec turizam i usluge d.o.o. imalo s tuženikom sklopljenu Policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. Ističe da je predmetna Polica bila sklopljena u razdoblju od 6. ožujka 2020. do 6. ožujka 2021., no da nakon isteka te Police ista nije produžena. Tuženik stoga osporava postojanje svoje odgovornosti za štetni događaj te u tom smislu upućuje na to da je štetni događaj nastao nakon isteka razdoblja važenja predmetne Police. Upućuje na to da nesposobnost za plaćanje mora nastupiti za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, a da je osigurani slučaj u konkretnom slučaju nastao u trenutku kad je spomenuto trgovačko društvo u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u razdoblju dužem od 60 dana koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za plaćanje, bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa ili podredno u trenutku otvaranja stečajnog postupka, do čega je došlo tek u prosincu 2021. Stoga tuženik upućuje na to da šteta koju spominje tužiteljica nije posljedica nastupa nesolventnosti ili stečaja pa da ne postoji njegova obveza na plaćanje utuženog iznosa. Također, tuženik ističe prigovor zastare. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka tužiteljica upućuje na to da nije bitno da li je osigurani slučaj nastupio za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, već da je bitno da li je isti u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Također, upućuje na to da je u vrijeme ugovaranja i plaćanja putovanja bila sklopljena predmetna Polica pa da je upravo tuženik po osnovi toga u obvezi tužiteljici platiti predmetni iznos.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem odštetnog zahtjeva (list 4 -5 spisa), potvrda o uplati (list 6-8 spisa), bilješka uz financijska izvješća za 2020. (list 9-13 spisa), Police putnog osiguranja (list 14 spisa), odluke o pokriću gubitka društva za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. (list 21 spisa), privitka polici (list 47 spisa), ponude osiguranja (list 48, 79 spisa), ugovora o organizaciji putovanja (list 56-57 spisa), financijskog izvještaja za 2020. (list 58-59, 67 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-357/2021-7 od 2. prosinca 2021. (list 68-69 spisa), elektroničke pošte (list 70 spisa), ugovora broj 298625000104 o osiguranju jamčevine za turistički paket-aranžman i povezani putni aranžman (list 71-78 spisa), Police osiguranja (list 80 spisa), privitaka ponudi odgovornosti (list 81-82, 85-86 spisa) i zapisnika o utvrđenim zahtjevima i potrebama (list 78 spisa)

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koji je platila po osnovi ugovora o organiziranju putovanja broj 19-107-2020 za uslugu paket aranžmana "Baltička rapsodija" organizatoru putovanja Blagec turizam i usluge d.o.o. (dalje: organizator putovanja), a za koji iznos navodi da joj je isti tuženik dužan platiti po osnovi Police koja je bila sklopljena između tuženika i organizatora putovanja.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s organizatorom putovanja sklopila ugovor o organiziranju putovanja broj 19-107-2020 za uslugu paket aranžmana "Baltička rapsodija", da je isplatila ugovoreni iznos od 1.440,31 EUR, no da organizator putovanja nije ispunio svoju obvezu preuzetu predmetnim ugovorom, odnosno da plaćeno putovanje nije nikada realizirano. Također, među strankama nije sporno da je tuženik s organizatorom putovanja imao sklopljenu Policu osiguranja za razdoblje od 6. ožujka 2020. do 6. ožujka 2021. S druge strane, među strankama je sporno u kojem trenutku je nastao osigurani slučaj te da li je tuženik u obvezi tužiteljici platiti utuženi iznos na temelju navedene Police.

8.1. Čitanjem ugovora o organizaciji putovanja broj 19-107-2020 od 9. listopada 2019. (list 56-57 spisa; dalje: ugovor o organizaciji putovanja) sud je utvrdio da se organizator putovanja obvezao tužiteljici pružiti usluge organizacije putovanja u okviru paket aranžmana "Baltička rapsodija", za što se tužiteljica obvezala platiti cijenu određenu ugovorom, a da se u slučaju platne nemogućnosti ili stečaja organizatora putovanja osoba koja je uplatila akontaciju mora javiti tuženiku te da ugovor vrijedi kao potvrda o osiguranju za slučaj štete ili platne nemogućnosti organizatora (čl. 1. ugovora o organizaciji putovanja).

8.2. Nadalje, čitanjem ugovora broj 298625000104 o osiguranju jamčevine za turistički paket-aranžman i povezani putni aranžman od 25. veljače 2020. (list 71-78 spisa; dalje: ugovor o osiguranju jamčevine), koji je sklopljen između tuženika i organizatora putovanja, sud je utvrdio da je istim pokriveno jamstvo putničke agencije za turističke paket-aranžmane i povezane putne aranžmane (čl. 1. st. 2. ugovora o osiguranju jamčevine) te da se osiguratelj (ovdje tuženik) obvezao putniku isplatiti naknadu za imovinsku štetu iz čl. 8. istog ugovora. Također, sud je čitanjem ugovora o osiguranju jamčevine utvrdio da je osigurani slučaj u konkretnom slučaju nastup nesolventnosti (nesposobnosti pravodobnog plaćanja dospjelih obveza u iznosu i u roku dospijeća) ili stečaja ugovaratelja osiguranja, a da će se smatrati da je ugovaratelj osiguranja nesposoban za plaćanje ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u razdoblju dužem od 60 dana koje je trebalo, na temelju osnova za plaćanje, bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa, s time da nesposobnost za plaćanje mora nastupiti za vrijeme trajanja predmetnog ugovora (čl. 5. ugovora o osiguranju jamčevine). Navedeni ugovor bio je sklopljen za razdoblje od jedne godine, odnosno osiguranje po tom ugovoru počelo je 6. ožujka 2020. i trajalo do 6. ožujka 2021. sukladno Polici osiguranja (čl. 16. ugovora o osiguranju jamčevine).

8.3. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a tuženik vjerodostojnost iste nije osporavao.

8.4. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je organizator putovanja sklopio ugovor s tuženikom u svrhu osiguranja jamčevine za slučaj nesolventnosti, odnosno stečaja, postupajući time sukladno svojoj obvezi osiguranja jamčevine za slučaj nesolventnosti iz čl. 50. st. 1. Zakona o pružanju usluga u turizmu ("Narodne novine" broj 130/17, 25/19, 98/19, 42/20; dalje: ZPUT), da je isti ugovor važio od 6. ožujka 2020. do 6. ožujka 2021., da osigurani slučaj prema istom ugovoru predstavlja nastup nesolventnosti ili stečaja ugovaratelja osiguranja i da je tuženik dužan putniku isplatiti naknadu za imovinsku štetu nastalu kao posljedica spomenutih osiguranih slučajeva. Također, iz naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je organizator putovanja uputio tužiteljicu u smislu čl. 50. st. 5. ZPUT-a.

9. Treba reći da je čl. 50. st. 3. ZPUT-a propisano da će se smatrati da je organizator paket-aranžmana nesolventan kada je nesposoban za pravodobno plaćanje dospjelih obveza u iznosu i u roku dospijeća ili je u stečaju, zbog čega se usluge putovanja ne izvršavaju. Dakle, navedena zakonska odredba nesolventnost ne veže isključivo uz činjenicu da je nad organizatorom putovanja otvoren stečajni postupak u smislu Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22, 27/24), već se smatra da je nesolventnost nastupila i kad je organizator putovanja nesposoban za plaćanje dospjelih obveza u iznosu i roku dospijeća, odnosno kad ne može ispunjavati svoje obveze. Dakle, u konkretnom slučaju smatralo bi se da je nastupila insolventnost organizatora putovanja ako su nastupile posljedice otvaranja stečaja, ali i kad bi se utvrdilo da li je organizator putovanja naknadno postao nesposoban za plaćanje svojih obveza u iznosu i roku dospijeća, odnosno kad bi se utvrdilo da isti nije mogao ispunjavati svoje obveze.

10.1. Iz dokumentacije koja se dolazi u spisu ne proizlazi da je u odnosu na organizatora putovanja nastupio stečaj tijekom razdoblja važenja predmetne Police, tako da bi se moglo reći da je isti bio nesolventan ako bi se utvrdilo da isti nije mogao ispunjavati svoje obveze u smislu čl. 50. st. 3. ZPUT-a. Teret dokazivanja naprijed navedenog nalazi se na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, ZPP).

10.2. Čitanjem dokumentacije koju je tužiteljica tijekom postupka dostavila u sudski spis, odnosno čitanjem Odluke o pokriću gubitka društva za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. (list 21 spisa), financijskog izvješća za 2020. i bilješki uz financijsko izvješće za 2020. (list 58-59, 67 i 9-13 spisa) sud je utvrdio da je računovodstveni gubitak društva Blagec d.o.o. iznosio 138.633,68 kn, a da je porezni gubitak iznosio 136.573,91 kn. Također, iz spomenute dokumentacije proizlazi da je društvo Blagec d.o.o. u 2020. u banci i u blagajni imao 38.237,00 kn, dok je prethodne godine taj iznos bio 206.135,00 kn, a da su njegovi kapitali i rezerve u 2020. procijenjeni na -120.235,00 kn, dok su prethodne godine bili procijenjeni na 18.398,00 kn.

10.3. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, čijoj vjerodostojnosti tuženik nije prigovarao.

10.4. Dakle, na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je organizator putovanja u 2020. imalo računovodstveni gubitak (138.633,68 kn) i porezni gubitak (136.573,91 kn), da je u banci i blagajni imalo 38.237,00 kn (odnosno 167.898,00 kn manje nego prethodne godine) te da su njegovi kapitali i rezerve bili procijenjeni na -120.235,00 kn (odnosno na iznos koji je 101.837,00 kn manje nego prethodne godine).

10.5. Iz naprijed navedene dokumentacije nedvojbeno proizlazi da organizator putovanja tijekom 2020. nije bio sposoban za podmirenje svojih obveza. Naime, prema ocjeni ovog suda, uzevši u obzir računovodstveni i porezni gubitak organizatora putovanja, no i sredstva koja je isti imao u banci i u blagajni, razvidno je da organizator putovanja nikako nije bio sposoban za podmirenje svojih obveza. Dakle, organizator putovanja je u 2020. bio nesolventan u smislu čl. 50. st. 3. ZPUT- a, iz čega proizlazi da je osigurani slučaj (nesolventnost organizatora putovanja) nastupio u razdoblju važenja predmetnog ugovora o pružanju jamstva.

11. Iako je tuženik s organizatorom putovanja ugovorio (među ostalim) da se smatra da je isti nesposoban za plaćanje ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u razdoblju dužem od 60 dana koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za plaćanje, bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa (čl. 5. ugovora o osiguranju jamčevine – listu 74 spisa), treba reći da je već ranije spomenutim čl. 50. st. 3. ZPUT-a propisano da nesolventnost nastupa kad je organizator nesposoban za pravodobno plaćanje dospjelih obveza u iznosu i u roku dospijeća. S obzirom da iz dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da je organizator putovanja tijekom 2020. zaista bio nesposoban za pravodobno plaćanje dospjelih obveza, kako je to propisano čl. 50. st. 3. ZPUT-a, a prikaz stanja u Očevidniku ne može se uzeti kao jedini indikator moguće nesolventnosti, sud nije usvojio prijedlog tuženika da se od Financijske agencije zatraži podatak o eventualno evidentiranim neizvršenim osnovama za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje (prijedlog na listu 92 spisa) jer bi isto stoga bilo neekonomično. Također, sud nije izvodio niti dokaz financijskim vještačenjem (prijedlog tužitelja na listu 2 spisa) s obzirom da za utvrđenje ključne činjenice (ne)solventnosti nije potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže u smislu čl. 250. ZPP-a.

12.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare treba reći da neposredni zahtjev treće oštećene osobe (ovdje tužiteljice) prema osiguratelju (ovdje tuženiku) zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu (čl. 234. st. 5. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Čl. 230. st. 3. ZOO-a propisuje da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Budući da posebni rok zastare za obvezu koju je ugovorom o organizaciji putovanja preuzeo organizator putovanja (obveza pružanja usluga paket aranžmana putovanja – list 56 spisa) nije propisan, primjenjuje se opći zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a.

12.2. Tužiteljica je od organizatora putovanja mogla zahtijevati da ispuni svoju obvezu do zadnjeg dana planiranog putovanja (do 19. travnja 2020.) u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a, a zastara u konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda počinje teći prvog dana poslije zadnjeg dana putovanja, odnosno, 20. travnja 2020. Budući da je tužiteljica tužbu ovom sudu podnijela 10. srpnja 2024., rok zastare nije protekao pa je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

13. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju čl. 921. ZOO-a u vezi s čl. 51. st. 6. ZPUT-a, odnosno naložio tuženiku da tužiteljici isplati 1.440,31 EUR i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude.

14. Odluka o zahtjevu za isplatu zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 943. st. 4. ZOO-a pa je tako tuženiku naloženo da tužiteljici isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana kad je tuženik primio obavijest o osiguranom slučaju, odnosno od 6. svibnja 2024. (dan slanja odštetnog zahtjeva elektroničkom poštom – list 70 spisa) do isplate te je odlučeno kao u dijelu točke I ove presude. S druge strane o preostalom zahtjevu tužiteljice u dijelu u kojem ista traži isplatu zateznih kamata od 6. siječnja 2019. do 5. svibnja 2024. je odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

15.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora (1.440,31 EUR) i troškovniku tužiteljice (list 104 spisa).

15.2. Tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u ovoj parnici (kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine) je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava podneska od 25. listopada 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu održanom 13. veljače 2025. u visini 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 400 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljici su priznati troškovi u iznosu od ukupno 1.079,64 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 3 spisa) i to od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

15.3. Tužiteljici pak nije priznat trošak predujma za medicinsko vještačenje (200,00 EUR) jer takav trošak tijekom postupka nije niti nastao, a niti trošak pristupa na ročište za objavu jer takav trošak prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici.

15.4. Stoga je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku

2. Tuženiku