Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-141/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 2. svibnja 2022., broj K-384/2018-27, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-384/2018-27 od 2. svibnja 2022., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. – dalje: ZKP/08.) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-384/2018 od 1. kolovoza 2019. te je optuženik FB proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca time da mu je na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. primijenjena (ispravno bi bilo: izrečena) uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 1. točke 6. ZKP/08. optuženik se obvezuje nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 600,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženi po branitelju Milenku Šrklecu, odvjetniku u Rijeci, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

4. Žalba optuženika je neosnovana.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ne prihvaćajući ocjenu prvostupanjskog suda. Tako ističe da je oštećenik imao razloga teretiti optuženika jer nema podataka da bi lovačko društvo provodilo neke aktivnosti u kritično vrijeme pa zaključuje da se očito oštećenik neovlašteno okretao i postupao na zemljištu u vlasništvu optuženika koji je i prijavio prijetnju pa drži da nisu obilježja kaznenog djela utvrđena van svake realne sumnje za donošenje osuđujuće presude.

6. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve odlučne činjenice za koje je dao dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je kritičnog dana došlo do verbalnog sukoba između optuženika i oštećenika iz razloga što je optuženiku smetalo postavljanje čeke u neposrednoj blizini njegove parcele koju je u više navrata pomicao te da su i optuženik i oštećenik pozvali policiju. Analizirajući obranu optuženika i dovodeći je u vezu s iskazom oštećenika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je nejasno zašto bi oštećenik prijetio optuženiku obzirom da iz obrane optuženika proizlazi da mu je smetalo ponašanje oštećenika, koji je bio na suhozidu i da je kamenje bacao na suhozid, upravo na suhozid na kojemu je vidio oštećenika no poriče da bi ga bacao u pravcu oštećenika, što je dakle kontradiktorno, obzirom da je i sam priznao da je na suhozidu stajao oštećenik. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud analizirajući detaljno iskaz oštećenika utvrđuje dinamiku samog događaja tim više što oštećenik nema razloga lažno teretiti optuženika kojeg nije poznavao od ranije niti su bili u sukobu, a optuženik je svojom obranom pokušao prikazati motiv prijave oštećenika zbog krivolova koji međutim nije utvrđen. Upravo iz situacije kada je optuženi izrazio nezadovoljstvo činjenicom što lovci postavljaju čeku u neposrednoj blizini njegove parcele koju je u više navrata pomicao to pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da je pozivanje policije od strane optuženika bilo zbog nezadovoljstva činjenicom što preko njegove parcele prelaze druge osobe i u blizini postavljaju lovačku čeku za koju on smatra da je ilegalna obzirom da u svojoj obrani problematizira i zakonitost postavljene lovačke čeke navodeći da je postavljena ilegalno. S obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da postupanjem oštećenika prava optuženika za korištenje nekretnine nisu ugrožena pa nije bilo ni razloga za posezanjem za kamenjem i bacanjem u smjeru na kojem je stajao oštećenik čime je kod oštećenika svakako izazvan osjećaj nelagode i nesigurnosti pa i daljnjim postupanjem optuženika kada prijeti riječima "majku ti jebem, ubit ću te, jesi ovdje došao", "ubit ću te, znam di parkiraš, razbit ću ti auto" dok se oštećeni kretao prema svom vozilu, ukazuje i na upornost verbalnog napada koji pri tom fotografira oštećenika i vozilo, pa je s pravom oštećenik vjerovao da bi se izgovorene prijetnje mogle realizirati radi čega je i podnio kaznenu prijavu protiv optuženika čime je u cijelosti ispunio sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

7. Kako žalba zbog činjeničnog stanja u sebi zadrži i žalbu zbog odluke o kazni, vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu sukladno članku 47. KZ/11. Naime, okrivljeni je postupao s izravnom namjerom, bio je ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. K tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te mu je kao olakotnu okolnost cijenio kaznenu neosuđivanost, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.

8. Imajući u vidu tako utvrđenu olakotnu okolnost, težinu kaznenog djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije to je prvostupanjski sud pravilno optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca i izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja jedne godine.

9. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja to je pravilno prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora, odnosno uvjetnu osudu.

10. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nije utvrđena povreda iz članka 476. stavak 1 ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić