REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3372/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA SAVA, zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, SAVA osiguranje, d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB 45237012600, kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, odvjetnici u Ludbregu, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 2.750,53 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2276/2023 od 5. srpnja 2024., 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2276/2023 od 5. srpnja 2024. u pobijanim točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.750,53 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 500,00 EUR u roku od petnaest 15 dana (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 250,00 EUR (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio temeljem odredaba iz čl. 3. st. 1. t. 8. te čl. 22. st. 1. i 10. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) budući da je osiguranje od automobilske odgovornosti osiguranje prema trećima, a u konkretnom slučaju osiguranik po obje police osiguranja je isto društvo - Porsche Leasing d.o.o., slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio da nema treće oštećene osobe, a time niti osnove za pokriće štete na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom ju pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 8. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, a da činjenice koje prvostupanjski sud u točkama 13. i 14. obrazloženja presude navodi kao temelj odbijanja, nisu odlučne te da su suprotne sa stanjem spisa. Smatra da pogrešno prvostupanjski sud tumači odredbu iz čl. 22. st. 10. ZOOP-a te da je pravilnom primjenom navedene odredbe trebao usvojiti tužbeni zahtjev. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev ili ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova postupka povodom žalbe u iznosu od 387,46 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvenstveno valja kazati da iz tužiteljeve žalbe sadržajno proizlazi da se prvostupanjska presuda njome pobija samo u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke), zbog čega prvostupanjska presuda u ovom žalbenom postupku nije ispitivana u odnosu na točku III. njezine izreke.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, u skladu s odredbom iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja temeljem odredbe iz čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) za isplatu utuženog iznosa u visini štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku – društvu Porsche Leasing d.o.o., a koja šteta je nastala na vozilu njegovog osiguranika u prometnoj nesreći od 5. ožujka 2012. u kojoj je sudjelovalo i vozilo osigurano kod tuženika.

8. U prvostupanjskom, kao i u ovom drugostupanjskom postupku, sporno je pravno pitanje – ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa od tuženika iako su oba vozila koja su sudjelovala u predmetnoj prometnoj nesreći u vlasništvu istog vlasnika.

9. U vezi s time, neosnovan je tužiteljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, odredbom iz čl. 22. st. 1. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koja se uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. U skladu s odredbom iz čl. 22. st. 10. ZOOP-a, trećom osobom smatra se i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istog davatelja leasinga.

11. Odlučne činjenice za navedeno pravno pitanje tijekom prvostupanjskog postupka nisu bile sporne među strankama, a to su:

- da su u prometnoj nesreći od dana 5. ožujka 2021. sudjelovala dva osobna vozila, oba u vlasništvu Porsche Leasing d.o.o.,

- da je Porsche Leasing osiguranik po obje police osiguranja (kod tužitelja i kod tuženika),

- da je 28. travnja 2021. tužitelj isplatio svom osiguraniku – društvu Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, ulica Velimira Škorpika 2 iznos od 2.750,53 EUR po osnovi naknade imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

12. Na temelju navedenih nespornih činjenica, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama iz čl. 22. ZOOP-a. Porsche Leasing d.o.o. vlasnik je oba vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju. Utužena šteta nastala je na vozilu u vlasništvu Porsche Leasinga d.o.o. te je prouzročena vozilom koje je također u vlasništvu Porsche Leasinga d.o.o. Šteta je nesporno isplaćena Porsche Leasingu d.o.o. kao vlasniku vozila kojem je šteta nastala. Stoga se Porsche Leasing d.o.o. nikako ne može smatrati trećom osobom u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZOOP-a. Također, tužitelj predmetnu štetu nije platio primatelju leasinga, nego je štetu platio Porsche Leasingu d.o.o. kao vlasniku vozila i davatelju leasinga, koji se u smislu odredbe iz čl. 22. st. 10. ZOOP-a ne smatra trećom osobom.

13. To stoga što u konkretnom slučaju primatelju leasinga nije nastala nikakva šteta. Odredba iz čl. 22. st. 10. ZOOP-a primjenjuje se u slučaju kada primatelju leasinga, koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, nastane kakva neimovinska ili imovinska šteta u prometnoj nesreći koju je prouzročilo vozilo istog davatelja leasinga. U predmetnom slučaju radi se o imovinskoj šteti koju je pretrpio Porsche Leasing d.o.o. budući da je šteta nastala na vozilu u njegovu vlasništvu, a ne na određenoj stvari u vlasništvu primatelja leasinga.

14. Dakle, budući da je osiguranje od automobilske odgovornosti osiguranje prema trećima te imajući u vidu da je Porsche Leasing d.o.o. vlasnik oba vozila i osiguranik po obje police osiguranja te da je Porsche Leasing d.o.o. u konkretnom slučaju ne samo osiguranik (čl. 3. st. 1. t. 20. ZOOP-a), već i oštećena osoba (čl. 3. st. 1. t. 21. ZOOP-a), jest razlog zbog kojeg se Porsche Leasing d.o.o. ne može smatrati trećom osobom.

15. Slijedom svega navedenog, budući da ovdje nema treće oštećene osobe, a time niti osnove za pokriće štete na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

16. Konačno, pobijana presuda nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju ističe žalitelj budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njezini razlozi nisu proturječni sami sebi ili ispravama u spisu te presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za predmet spora.

17. U odnosu na odluku o parničnom trošku žalitelj ne navodi određene konkretne razloge zbog kojih osporava tu odluku, a ovaj sud nalazi da je ona u svemu pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako po visini (čl. 155. ZPP-a).

18. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. travnja 2025.

Sudac

Mladen Šimundić